Javna dobra
Fakultet za poslovne studije i pravo
Beograd
SEMINARSKI RAD
JAVNA DOBRA
Profesor: Student:
Branko Tešanović Miloš Stefanović
Br. Indexa:I108-16
Smer: Bezbednost
Jun, 2017
SADRŽAJ
UVOD
Ugrožavanje prirode dovodilo je još od davnina do potrebe da se država uključi u program
njene zaštite. Tako je u 13.veku, u Engleskoj bila zabranjena upotreba jedne vrste uglja da bi
se zaštitio vazduh od zagađivanja. Kasnije,u 18.veku u SAD-u država je naredila podizanje
nacionalnih parkova radi povratka ekološke ravnoteže koja je bila narušena doseljavanjem
Evropljana na njene prostore.
Država ima vrlo značajne funkcije u zaštiti životne sredine. Glavno opravdanje za njeno
aktivno djelovanje u ovoj oblasti javnog sektora nalazi se u teoriji javnih dobara. Ideju javnog
dobra prvi je izneo još davne 1887.godine, engleski ekonomista Saks (E. Sax), da bi kasnije
bila postavljena teorija javnih dobara.
2

naziva se kompatibilnost u potrošnji javnih dobara. Primjera radi, svaki građanin može uživati
korist od pravne zaštite koju mu pruža efikasno sudstvo, a da pri tome to isto pravo nije
ugroženo, niti njegovo korišćenje umanjeno za ostale građane. Ne postoje nikakvi dodatni
troškovi zato što se količina raspoloživog dobra povećala za jednu jedinicu. Čista javna dobra
nisu predmet ponude i potražnje na tržištu, pošto iz korištenja ove vrste dobara niko nije
isključen.
Za javna dobra se kaže da omogućavaju nerivalnu potrošnju, nasuprot tržišnih
dobara koja predstavljaju rivalnu potrošnju. Tržišna dobra ili usluge su dostupna onim
potrošačima koja za njih plate, a njihova prisutnost na tržištu isključivo ovisi od interesa i
zarada ponuđača (proizvođača i trgovaca). Za razliku od tržišnih dobara, čista javna dobra se
ne mogu kupiti na tržištu, a javljaju se kao izraz opštih potreba savremenog čoveka.
U korištenju javnih dobara se gotovo uvek javljaju neplatiše koje ne možemo isključiti od
korištenja, a nismo sigurni da li ih plaćaju. Oni su šverceri ili tzv. slobodni jahači ( eng. Free
Riders). Ne možemo ih isključiti iz korištenja jer granični trošak javnih dobara je jednak 0 i
povećanje korisnika ne smanjuje korisnost tog dobra.
Glavna obeležja čistih javnih dobara su:
Nedeljivost javnog dobra, koja predstavlja nemogućnost da se bilo ko isključi iz
njihove upotrebe. Javno dobro se ne može podeliti (npr. ne možemo podeliti
svetionik ili policajca).
Nekonkurentan, odnosno kompatibilan odnos korisnika javnih dobara tako da
korištenje javnog dobra istovremeno od strane više subjekata ne umanjuje njegov
kvalitet, niti njegovu korisnost za druga lica. Korištenje javnog dobra u određenom
trenutku od strane određene osobe ne isključuje mogućnost korištenja tog dobra od
drugih osoba.
Javna dobra ne mogu da budu predmet privatnopravnih odnosa i ona se ne realizuju
na tržištu.
Istovremena i besplatna raspoloživost za više korisnika. Svako lice ima pravo da
slobodno i neograničeno koristi javna dobra bez plaćanja ikakve protivnaknade, čak i
kada zbog svoje male ekonomske snage nije u stanju da doprinese njihovom
održavanju ili razvoju.
Jednakost potrošnje za sve korisnike. Ako neko javno dobro koristi više osoba u isto
vrijeme to ne znači da ćemo to dobro iscrpiti (npr. stajanjem puno ljudi ispod
Miodrag Jovanović, Renesansa finansija, str. 115.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti