JAVNE FINANCIJE
1.
ŠTO SU JAVNE
FINANCIJE
(DEFINICIJA)
Javne financije – znanstvena disciplina u kojoj se izučava prikupljanje, raspodjela i trošenje novčanih
sredstava koja služe za zadovoljavanje zajedničkih, javnih i općih potreba.
Kao zasebna disciplina počela se proučavati krajem 19. stoljeća.
FISKALNA POLITIKA – stanje mogućnosti obuhvaćanja dijela dohotka države kroz zahvaćanja dijelom izvora
prihoda (pravnih i fizičkih osoba) na temelju svog financijskog suvereniteta (punjenje novca u državnu
blagajnu).
2.
ŠTO JE PREDMET
IZUČAVANJA
JAVNIH FINANCIJA
Predmet izučavanja javnih financija je:
1.
financijska aktivnost države i drugih javno-pravnih tijela
2.
nacionalni dohodak ili BDP
3.
doprinosi
– dodatni izvor prihoda države
3.
ŠTO SU JAVNE
POTREBE, A ŠTO
JAVNO DOBRO
JAVNE POTREBE – odraz stupnja društveno-ekonomskog razvoja neke zemlje – u suvremenoj državi javne
potrebe proizlaze iz činjenice da države postoje pa ih ona svojim postojanjem uvjetuje i zahtjeva njihovo
zadovoljenje.
VRSTE JAVNIH POTREBA:
Prema subjektu koji obavlja zadatke prema kojima se javne potrebe izvršavaju:
-
javne potrebe u čijem zadovoljenju sudjeluje država
-
javne potrebe koje zadovoljavaju pojedinci
Tko zadovoljava javne potrebe ovisi o društvenom uređenju zemlje, prirodi same potrebe i materijalnim
sredstvima koja pojedincu u tu svrhu stoje na raspolaganju.
Prema vremenu kada se zadovoljavaju:
-
odložive javne potrebe
-
neodložive javne potrebe
JAVNA DOBRA
– mogu biti ČISTA I MJEŠOVITA JAVNA DOBRA
Javno dobro je općenito neko dobro koje služi za zadovoljavanje javnih društvenih potreba države i njenih
teritorijalnih jedinica (park, pruga, policija…).
4.
ŠTO SU
FINANCIJSKE
AKTIVNOSTI
DRŽAVE
Financijske aktivnosti države su predmet izučavanja javnih financija a predstavlja aktivnost države,
administrativno-teritorijalnih zajednica (županija, gradova/općina) te javnih ustanova i drugih javno-pravnih
organa i tijela usmjerenih na pribavljanje, raspodjelu i trošenje sredstava namijenjenih financiranju zadataka i
mjera stavljenih u njihovu nadležnost.
5.
KOJE SU RAZLIKE
FINANCIJSKE
AKTIVNOSTI
JAVNOG I
PRIVATNOG
SEKTORA?
Financijske aktivnosti javnog sektora razlikuju se od financijskih aktivnosti privatnog:
1.
Država i druga javno-pravna tijela pri obavljanju svojih zadataka ne rukovode se zahtjevom da
moraju ostvariti profit
RAZLOZI POVEĆANJA JAVNIH RASHODA
-
Suvremene države trebaju sve više novca za zadovoljavanje javnih potreba – država je
spremna obavljati samo novčane transakcije
-
Državi treba sve više novca zbog povećanja broja stanovnika
-
Veći su izdaci za zdravstveno, socijalno, mirovinsko, invalidsko osiguranje
-
Produljenje godina života
-
Uvođenje pomoći za nezaposlene
-
Povećani izdaci za školstvo
2.
Država i druga javno-pravna tijela se ne rukovode načelom usluga za protuuslugu
3.
Djelatnošću države i drugih javno-pravnih tijela zadovoljavaju se potrebe nematerijalne prirode
4.
Javni sektor koristi prihode koji imaju prisilni karakter (kod privatnog prisutna je dobrovoljnost)
5.
Osnovno načelo djelatnosti javnog sektora je zadovoljenje potreba većeg broja ljudi
6.
Odlučivanje o javnim prihodima i rashodima u nadležnosti je Sabora.
6.
KARAKTERISTIKE
FINANCIJSKE
AKTIVNOSTI
DRŽAVE
Karakteristike financijskih aktivnosti države:
1.
PRINUDNOST – prisilni karakter pribavljanja prihoda – proizlazi iz zakonskih propisa i
manifestira se u fazi naplate
2.
ZADOVOLJAVANJE OPĆIH POTREBA – zajedničke, javne potrebe
3.
ODSUTNOST RENTABILNOSTI – nema zarade, profita
4.
RAZNOVRSNOST POTREBA – odnosi se na velik broj javnih potreba
5.
VREMENSKA NEOGRANIČENOST
7.
OBJASNI PRIVATNA,
ČISTA I MJEŠOVITA
JAVNA DOBRA
PRIVATNA DOBRA – karakteristike:
-
Isključivost – tko ne plati korištenje privatnog dobra isključen je iz korištenja (konzuma)
-
Nekompatibilnost – (rivalitet, suparništvo) – odnos subjekta koji nudi i koji traži neko dobro nastaje
izravnim susretom na tržištu.
ČISTO JAVNO DOBRO – karakteristike:
-
kompatibilnost korištenja svih koji to dobro žele koristiti – svatko ima pravo koristiti (trošiti) javno
dobro
-
neisključivost u korištenju – iz korištenja nitko ne može biti isključen (svjetionik…)
-
nerivalitet – nema suparnika
1
PROBLEMI ČISTIH JAVNIH DOBARA:
-
odnose se na postojeća javna dobra, nemaju cijenu, svatko ih smije koristiti
-
cijena inputa jednaka je nuli
-
ona javna dobra koja se tek trebaju proizvesti – cijena konzuma mora biti jednaka nuli, a cijena
inputa veća od nule – raskorak u financiranju
-
financiraju se kroz javne prihode, prihode određenih grupa, zajednice …
MJEŠOVITA JAVNA DOBRA – mogu biti NAPLATNA i ZAJEDNIČKA
-
naplatna – karakteristike:
nerivalitet i isključivost
(najrasprostranjenija vrsta javnih dobara – npr.
stadion – svi imaju pravo doći ako kupe ulaznicu)
-
zajednička –
karakteristike:
rivalitet i neisključivosti
(organiziranje prijemnog ispita – tko ga položi
ima pravo korištenja fakulteta)
8.
ŠTO SU JAVNI
(DRŽAVNI) PRIHODI
Javni prihodi su novčana sredstva kojima država i njene teritorijalne jedinice zadovoljavaju javne potrebe iz
svoje nadležnosti.
9.
NAVEDI
KARAKTERISTIKE
JAVNIH PRIHODA
SUVREMENIH
DRŽAVA
Suvremene države imaju zajedničke karakteristike javnih prihoda i to:
1.
ubiru se u novcu – u izuzetnim slučajevima to može biti u egzistencijalnim robama
2.
ubiru se periodično – u različitim vremenskim razmacima – sezonski
3.
ubiru se iz prometa, dohotka, profita, a rijetko iz imovine
4.
služe za podmirenje javnih potreba
10.
VRSTE JAVNIH
PRIHODA
VRSTE JAVNIH PRIHODA:
Prema vremenu pritjecanja:
-
redovni – oni koji se tijekom duljeg razdoblja stalno ubiru u redovnim vremenskim razmacima iz
izvora koji se permanentno obnavljaju - (PDV – svakih 45 dana, plaće, mirovine)
-
izvanredni – oni koji se ubiru u slučajevima kada se pojavi potreba za pokrivanje izvanrednih
rashoda (dobitak na kladionici)
Prema načinu stjecanja prava na prihode:
-
izvorni (orginarni) – oni koje država ne temelju vlasništva ostvaruje svojom gospodarskom
aktivnošću, tj. prihodi koje država, kao i svaki drugi gospodarski subjekt, ostvaruje od državne
imovine i javnih poduzeća.
-
izvedeni (derivatni) - oni koji se ubiru kao prisilni na temelju financijskog suvereniteta države.
Prema karakteru vlasti u odnosu država-pojedinac:
-
privatno-pravni – od javnih poduzeća – orginarni javni prihodi
-
javno-pravni – država zapovijeda i prisilno ih ubire – derivatni javni prihodi – status države je iznad
pojedinca pa država ima pravo zapovijedanja.
Prema subjektu od kojeg se prihodi ubiru:
-
od fizičkih osoba – izvori: dohodak, imovina, promet imovine – bitno definirati maksimalno
opterećenje fizičkih osoba
-
od pravnih osoba – od poduzeća, trgovačkih društava – izvori: dobit, promet
Prema financijskoj autonomiji i suverenitetu
1.
a) vlastiti
b) zajednički
2.
a) državni – PDV i trošarine
b) županijski – (4)
c) općinski/gradski – (8)
Prema namjeni
-
Ekvivalentni (namjenski) – obveznik koji ih plaća očekuje i ostvaruje određenu protuuslugu –
suvremene ih države izbjegavaju (imaju više nenamjenskih prihoda)
-
Prihodi opće namjene (nenamjenski)
Prihodi u novcu i u naturi
11.
ŠTO SU FISKALNI
JAVNI PRIHODI I
KOJE SU IM
KARAKTERISTIKE
Fiskalni javni prihodi su prihodi državne blagajne!
Karakteristike:
-
zavise od volje nadležnih organa
-
uvode se zakonom
-
zakonom se nameće obveza plaćanja fizičkim i pravnim osobama
-
zakonom određeni način i rokovi plaćanja
PODJELA:
1.
POREZI
2.
DOPRINOSI
3.
CARINE
4.
PRISTOJBE
Parafiskalni (kazne)
Nefiskalni (od državne imovine, djelatnosti državnih organa, nasljedstva, darova, emisije novca, kredita)
12.
ŠTO SU POREZI
(DEFINICIJA)
POREZI su davanja realnih dobara (novca i naturalnih dobara) državnim i drugim javnopravnim tijelima radi
zadovoljenja javnih potreba od strane javne vlasti, koji se ubiru na osnovi jednostrano utvrđenog načina i u
jednostrano utvrđenim iznosima prema nekom općem mjerilu.
2
opterećenje) – karakteristična je
primjena progresivnih poreznih stopa kod subjektivnih poreza.
b) Objektni (predmetni) porezi
– polaze od konkretne činjenice utvrđenog poreznog izvora – u obzir se uzima
vrijednost ili veličina, prihod od objekta koji se oporezuje, a ne osoba
– često se događa da jedan porezni
obveznik plaća više vrsta takvih poreza jer u pravilu ima i više objekata takvog oporezivanja – prihodi od
imovina, od obavljanja određenih djelatnosti.
2. MOGU BITI:
-
Analitički
- oporezuje se svaki pojedini prihod ili imovinski predmet neovisno o osobi poreznog
obveznika
(OBJEKTNI POREZI)
-
Sintetički
– oporezuje se ukupna ekonomska snaga poreznog obveznika
(SUBJEKTNI
POREZI)
3. PREMA NAČINU RASPODJELE POREZNOG TERETA
a) Reparacijski porezi
- država
unaprijed utvrđuje iznos
koji će se prikupiti na određenom području
primjenom određenog poreza ili svih poreza – kategorija povijesnih poreza (rijetko se koriste)
b) Kvotni porezi
- porezni obveznik izvršava svoju obvezu tako što iz svoje ekonomske snage izdvaja točno,
unaprijed utvrđeni doi na temelju
definirane porezne stope (kvote)
– svi porezni oblici u RH su kvotni
4. MOGU BITI:
-
Fundirani
- oni kod kojih se
oporezuje prihod od tzv. stalnih, nepromjenjivih izvora
(imovina i
kapital) – npr. porez na CMV, plovila i zrakoplove..
-
Nefundirani
- ubiru se od nestalnih, nesigurnih izvora, onih koji se češće mijenjaju – npr. porez
na dohodak.
5.
KATASTARSKI I TARIFNI
a) Katastarski porezi
- bitni su im podaci iz katastarskih knjiga koje su javne knjige s točnim podacima
dok se ne dokaže suprotno – osobe iz katastarskih knjiga su
porezni obveznici
– podaci o vlasništvu,
korištenju i uživanju određene imovine – zemljišta i nekretnine
b) Tarifni porezi
- ubiru se na temelju podataka iz službenih popisa poreznih predmeta i stopa koje se
zovu
tarife
(sustavni predmet svih objekata oporezivanja i njihovih poreznih stopa) –
carine.
6.
OPĆI I NAMJENSKI
a) Opći (nedestinirani) porezi
- država podmiruje opće potrebe – nenamjenski
b) Namjenski (destinirani) porezi
-država podmiruje točno utvrđene potrebe.
7.
REDOVNI I IZVANREDNI
a) Redovni porezi
- ubiru se u redovnim vremenskim intervalima točno utvrđenim za svaki porezni
oblik
b) Izvanredni porezi
- ubiru se povremeno ako se nekim posebnim razlozima utvrde neki izvanredni
rashodi
8.
PREMA NAČINU NAPLATE:
a) Neposredni porezi
- po želji zakonodavca porezni obveznik je ujedno i porezni platac - pravedniji –
velika reakcija poreznih obveznika – postupak naplate je dug i skup –
porez na dohodak
b) Posredni porezi
- porezni obveznik i porezni platac nisu ista osoba – porezi se mogu prevaliti na
drugu osobu – PDV, porezi na promet – platac je krajnji kupac, a porez je obračunao prodavač
Karakteristike podjele na izravne i neizravne poreze
:
1.
neposredni porezi
su
pravedniji
od posrednih (neposredni porezi su
subjektni
, zbog različitih poreznih olakšica, vode računa o osobi poreznog obveznika– socijalni karakter)
2.
posredni porezi
su
nesocijalni
– zahvaćaju robu široke potrošnje
(PDV) – predstavljaju najizdašniji izvor prihoda proračuna – porez je uračunat u prodajnu cijenu
3.
neposredni porezi
- izazivaju daleko veću reakciju poreznih
obveznika nego kod posrednih gdje platac ni ne zna da plaća porez.
4.
postupak naplate neposrednih poreza
je dug, složen i skup, a kod posrednih je prisutan
automatizam
naplate
– relativno jeftin.
16.
NAVEDI I OBJASNI
OSOBNE ILI
SUBJEKTIVNE
ELEMENTE
OPOREZIVANJA
a)
POREZNI SUBJEKT
-
Aktivni porezni subjekt – osobe ovlaštene za uvođenje, razrez i naplatu poreza – u pravilu
javno-pravna tijela (
porezna uprava
) – imaju zakonom utvrđeni financijski suverenitet.
-
Pasivni porezni subjekt – fizička ili pravna osoba koja snosi teret oporezivanja –
porezni
obveznik
b)
POREZNI OBVEZNIK – pravna ili fizička osoba koja podmiruje poreznu obvezu – ona je
porezni
dužnik
– pravna ili fizička osoba koja državi svojim plaćanjem ustupa dio svoje ekonomske snage u
visini poreznog duga zato što ostvaruje dohodak ili dobit ili ima prihode od imovine ili kupuje
oporezivu robu ili obavlja određenu djelatnost.
c)
POREZNI PLATAC – osoba koja stvarno plaća porez ili osoba koja umjesto poreznog obveznika
obračunava i plaća porez, a kasnije ga prevaljuje na poreznog obveznika. To znači da porezni
platac ne mora biti i porezni obveznik i obratno.
d)
POREZNI DESTINATOR – pravna ili fizička osoba koja je propisom svjesno i namjerno predviđena
da snosi porezni teret. Porezni obveznik obračunava i plaća porez, a onda ga prevaljuje na osobe
koje uglavnom nisu ni svjesne da ga plaćaju jer je uračunat u cijenu robe – postoji samo kod
neizravnih poreza – porezni obveznik je ujedno i porezni destinator.
e)
KONAČNI PLATAC – osoba koja definitivno plaća porez (
krajnji kupac
).
Ako porezni obveznik ne
prevali porezni teret na drugu osobu, on je ujedno i porezni platac i konačni porezni platac (izravni
porezi) – ako prevali poreznu obvezu, porezni obveznik nije konačni porezni platac nego je to
porezni destinator – porezni destinator ako dalje prevali porezni teret na treću osobu namjerno, ta
osoba postaje konačni porezni platac.
f)
POREZNI JAMAC – osoba koja nije porezni obveznik, ali od koje država naplaćuje porez ako
porezni obveznik nije izvršio svoju poreznu obvezu.
17.
NAVEDI I OBJASNI
MATERIJALNE ILI
POREZNA SPOSOBNOST – (POREZNA SNAGA) – predstavlja ekonomsku osnovicu iz koje proizlazi visina
poreznog opterećenja – važno je određivanje porezne sposobnosti od strane aktivnog poreznog subjekta
4
OBJEKTIVNE
ELEMENTE
OPOREZIVANJA
(porezne uprave).
POREZNI IZVOR – predstavlja neka dobra poreznog obveznika iz kojih se plaća porez – služi za određivanje
poreznog objekta, a kasnije za određivanje porezne osnovice – definiran je kao
prihodi, dohodak, imovina,
profit …
POREZNI OBJEKT – (PREDMET OPOREZIVANJA) – pobliže definiran porezni izvor za koji se veže porezna
obveza.
POREZNA OSNOVICA – predstavlja kvantitativno i kvalitativno definiran porezni objekt, a kao element
oporezivanja predstavlja neku određenu vrijednost na temelju koje se izračunava porezni dug.
POREZNA STOPA – dio porezne osnovice izračunate u novcu za koji se ona umanjuje kad porezni obveznik
podmiri poreznu obvezu – postoje tri osnovne vrste poreznih stopa:
3.
proporcionalne
– ne mijenjaju se u odnosu na poreznu osnovicu – npr. kod poreza na promet
nekretnina je 5% na vrijednost nekretnina
4.
progresivne
– povećavaju se kako se povećava porezna osnovica – npr. kod poreza na
dohodak
5.
regresivne
– opadajuće porezne stope
18.
NAVEDI I OBJASNI
METODE
UTVRĐIVANJA
POREZNE
OSNOVICE
1.
INDICIJARNA METODA – radi se na osnovi indicija (činjenica) stanja – automatska metoda,
povijesno zastarjela –
primjer: porez zvan glavarina (na broj ljudi) – kriteriji: broj prozora, broj
dimnjaka i sl.
2.
DIREKTNA (IZRAVNA) METODA – na osnovi vlastite prijave – primjenjuje se u kombinaciji s
još nekom metodom
3.
INDIREKTNA METODA –
metoda prijave treće osobe – pomaže pri definiranju porezne
obveze.
4.
SLUŽBENA (ADMINISTRATIVNA) METODA –
obavljaju je organi porezne uprave na bazi
činjenica – porez na cestovna motorna vozila – porezni obveznik ne sudjeluje u davanju
izvješća za prijavu poreza već to obavlja ovlaštena porezna institucija
5.
METODA PARIFIKACIJE (USPOREDBE) – ako u našem sustavu ne postoje kriteriji za
utvrđivanje porezne osnovice mogu se koristiti usporedbe s drugim zemljama.
19.
OBJASNI VRSTE
PROGRESIJE KOD
PROGRESIVNIH
POREZNIH STOPA
NAČINI PROGRESIJE:
1.
Direktna progresija – puna ili stalna – povećana porezna stopa primjenjuje se na cijeli
odgovarajući iznos porezne osnovice
POREZNA
OSNOVICA
POREZNA
STOPA
IZNOS
POREZA
Do 2.500
15 %
375,00
Do 6.250
25 %
1.562,50
Do 8.000
35 %
2.800,00
Do 10.000
40 %
4.000,00
Donosi poreznim vlastima veću količinu novca.
2.
Raščlanjena (lomljena, klizeća) progresija
– porezna osnovica se raščlani na dijelove pa se
samo na porasli dio osnovice primjenjuje odgovarajuća uvećana porezna stopa.
POREZNA
OSNOVICA
POREZNA
STOPA
Do 1.000
10 %
1000 - 2000
20 %
2000 - 3000
30 %
Primjer: POREZ NA DOHODAK
3.
Indirektna (prikrivena) progresija – ista se proporcionalna porezna stopa primjenjuje na
povećane porezne osnovice od kojih se oduzima stalno isti iznos (odbitak)
POREZNA
OSNOVICA
ZAKONSKI
ODBITAK
OSNOVICA
NAKON
ODBITKA
POREZNA
STOPA U %
IZNOS
POREZA
STVARNA
POREZNA
STOPA (%)
1000
1000
-
25
-
-
1500
1000
500
25
125
8,3
2000
1000
1000
25
250
12,5
2500
1000
1500
25
375
15
3000
1000
2000
25
500
16,6
3500
1000
2500
25
625
17,8
4000
1000
3000
25
750
18,7
4500
1000
3500
25
875
19,4
5
3000
1000
10 %
1000
20 %
1000
30 %
