9. Poglavlje
Porez na dohodak fizičkih lica 

Vrste poreza na dohodak fizičkih lica

Porez na dohodak fizičkih lica spada u najznačajnije i najsloženije oblike javnih prihoda.

Veoma je izdašan, bilansno predvidiv i pogodan za realizaciju fiskalnih i ekstrafiskalnih ciljeva.

Postoje tri koncepta oporezivanja dohotka na fizička lica:
1. cedularni;
2. sintetički (globalni) i 
3. mešoviti sistem.

Cedularni vs sintetički koncept
Cedularni koncept

Svaki prihod oporezuje odvojeno, primenom posebnog poreza.

Poreske stope su proporcionalne. 

Analitički (parcijalni) porez.

Objektni (realni) porez. 

Nije široko zastupljen u praksi.

Kako nije poznata ukupna ekonomska snaga poreskog obveznika, niti visina poreskog opterećenja, ovaj koncept nije 
pogodan za ostvarivanje ekstrafiskalnih ciljeva.

Sintetički (globalni) koncept

Svi prihodi se oporezuju jednim sveobuhvatnim porezom.

Poreska stopa je progresivna. 

Sintetički porez.

Subjektni (personalni) porez, pogodan za ostvarivanje ekstrafiskalnih ciljeva.

Široko se primenjuje u praksi.

Mešoviti sistem oporezivanja

U osnovi je cedularno oporezivanje na koji se nadovezuje komplementarni porez na ukupan prihod koji se  
plaća na kraju godine ako se ostvare ukupni prihodi preko nekog zakonom određenog iznosa. 

Cedularno oporezivanje se vrši proporcionalnim stopama, a na iznos preko zakonom utvrđenog iznosa se 
primenjuju progresivne poreske stope.  

Obveznik poreza 
- pojedinac ili porodica?

Oporezivanje   zajedničkog   dohotka   porodice   ima   niže   administrativne   troškove,   ali   zato   modeli 
oporezivanja   nisu   dovoljno   arbitrarni   i   dovode   u   pitanje   neutralnost   poreskog   sistema   pa   je   stoga 
oporezivanje dohotka pojedinca češći slučaj u praksi. 

Postoje tri modela oporezivanja zajedničkog dohotka porodice:
1. metoda deoba dohotka (najšire primenjen),
Zbir dohodaka se deli sa brojem onih koji ostvaruju dohodak. Nakon odbitaka primenjuju se poreske stope. 
Dobijeni iznos se množi sa brojem sabiraka i taj iznos predstavlja poresku obavezu porodice.

2. metoda porodičnih kvota (Francuska i Luksemburg) i
3. metoda dvostrukih poreskih lestvica  (Norveška i SAD)
Oštrija   poreska   progresija   se   primenjuje   u   slučaju   kada   je   poreski   obveznik   neoženjen   (neudat), 
razveden(a), udovac ili udovica.

Sve varijante oporezivanja dohotka porodice se svode na “porez na neženje”.

Poreska osnovica

Poresku osnovicu čini zbir neto prihoda fizičkog lica iz svih izvora, s tim što postoje prihodi koji se 
izuzimaju iz dohotka (socijalna davanja).

Prihodi   se   mogu   ostvarivati   po   osnovu:   radnog   odnosa,   od   samostalne   delatnosti,   od   poljoprivrede   i 
šumarstva, od autorskih prava, patenata i tehničkih unapređenja, od nepokretnosti, kapitala i dr.

Među prihodima koji ulaze u poresku osnovicu, na poresku snagu bitno utiču još:
-   dodatna   primanja   (topli   obrok,   bonovi,   potvrde,   letovanja/zimovanja,   ustupanje   proizvoda   i   usluga 
zaposlenima besplatno i dr.) i
- imputirani dohodak je prihod fizičkog lica ostvaren sopstvenim radom u sopstvenu korist (npr. moler 
izvodi radove u svojoj kući).   

Poreske stope

Stope poreza na dohodak su progresivne.

Prednosti primene progresivnih poreskih stopa:

bolje zahvataju ekonomsku snagu obveznika;

neutrališu regresivna dejstva posrednih poreza i

omogućavaju ravnomerniju raspodelu poreskog tereta 

među poreskim obveznicima.

Standardni i nestandardni odbici

Sistem globalnog oporezivanja dohotka fizičkih lica zasnovan na pojedincu podrazumeva brojne oblike 
odbitaka koji se dele na standardne i nestandardne odbitke. 

Standardni odbici se pružaju svim obveznicima koji ispunjavaju zakonom propisane uslove i ne zavise od 
stvarnih   izdataka   koje   može   imati   poreski   obveznik   i   tu   spadaju:   neoporezivi   minimum,   odbici   za 
izdržavane članove porodice, starosno oslobođenje i oslobođenje za izdržavane članove koji imaju smetnje 
u razvoju.

Nestandardni odbici se pružaju samo obveznicima koji su imali faktičke troškove i u zavisnosti od toga do 
kog nivoa se priznaju dele se na one koji se:
- priznaju do određenog niavoa (npr. rešavanje stambenog pitanja, ulaganja u sopstvenu delatnost, troškovi 
školovanja, plaćanja za humanitarne, kulturne, naučne, sportske svrhe i dr.)
-   priznaju   bez   ograničenja   (nabavka   lekova,   zdravstvenih   i   ortopedskih   pomagala,   plaćeni   porezi   na 
imovinu, obavezni doprinosi za socijalno osiguranje).

Porez na dohodak građana u Srbiji

Zakon o porezu na dohodak građana
Sl. Glasnik, br. 24/01, 80/02, 135/04, 62/06 i 65/06, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11, 7/12, 93/12, 
114/12, 8/13, 47/13, 48/13, 108/13, 6/14, 57/14 i 68/14.

Mešoviti sistem oporezivanja

Porezu na dohodak građana podležu sledeće vrste prihoda:
1. zarade 
2. prihodi od poljprivrede i šumarstva, 
3. prihodi od samostalne delatnosti, 
4. prihodi od autorskih prava (srodni autorskom pravu) i prava industrijske svojine, 
5. prihodi od kapitala, 
6. prihodi od nepokretnosti, 
7. kapitalni dobici i ostali prihodi.

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti