Kabuki

Kabuki (

歌舞伎

) je najpoznatija kazališna forma u Japanu danas te ona koja se, za razliku od

No ili Kyogen kazališta, najviše mijenjala…
No, kazalište ostalo je nepromijenjeno već četiri stotine godina (znači od izolacije Japana).
Kabuki teatar nastao je otprilike u vrijeme kad je No teatar utvrdio svoju formu, zbog čega ga
neki zovu ekstenzijom No kazališta, ali neslužbenom. Natječući se za vrijeme Tokugawa
perioda, borilo se s japanskim kazalištem lutaka (Bunraku), koju je pobijedila popularnošću,
te zato jer je preuzela mnoge tehnike te naraciju.

U prvim Kabuki dramama jedna bi plesačica bila cijela predstava. Kabuki predstave u kojima
nema žena, tek su kasnije došle. Za razliku od No drama, Kabuki drame su ''agresivne, pune
energije, živopisnih kostima, prenaglašene glume“.

Simbolistička prezentacija sama po sebi nije nešto što je nastalo u japanu,nego nešto što se
provlači   kroz   cijeli   azijski   misticizam,čineći   ono   što   su   rekli   prvi   američki   mornari,kao
''eterično'' iskustvo. Kako je zapadnjački individualizam sam po sebi oznaka muškarca, istočni
misticizam bi se dao opisati kao ženska energija,kao nešto arealno,nestvarno…
Čista "yan" energija…
…
Vrijeme kad je kabuki nastao je bilo svega par godina poslije zatvaranja Japana od strane
njegovih   šoguna,koji   su,   shvativši   da   će,ako   Španjolska   i   Engleska   nastavi   opskrbljivati
oružjem seljake,pasti šogunat te zavladati anarhija
…
Nije ni čudo da je upravo ono što simbolizira Japan i cijelu aziju započelo biće koje je
zapravo sama energija Azije…
…
Žena…
…
Kabuki je tradicionalno japansko kazalište,nastalo krajem XVI,te početkom XVII stoljeća,te
oslikava tadašnje političke i društvene promjene u zemlji.Iako je nastao u periodu kada je
Japan   bio   u   potpunosti   izoliran   od   ostatka   svijeta,u   kabukiju   su   snažno   prisutni   dramski
principi koje važe u aziji,naglašavajući simbolizam,što je u suprotnosti s kazalištem koje
vlada na zapadu,a to je kazalište mimike,koje kao načelo vlada na zapadu.
…
Japansko   kazališni   život   ide   na   to   da   indicira   raspoloženje,da   stvori   neposredno   estetsko
iskustvo,oslikavajući trenutno reakciju i emociju gledatelja.

Na samom početku (kraj XVI stoljeća) Kabuki nije imao toliku umjetničku vrijednost, ali se s
vremenom usavršavao.Na razvoj Kabukia je utjacala i činjenica da je u to vrijeme No teatar
postajao drama aristokracije,a Kabuki drama trećeg staleža ,prvenstveno trgovaca,koji su
dosta novaca ulagali u umjetnost,a samim tim u teatar

Po obliku i tematici postoje tri vrste kabuki kazališta
Postoje 3 vrste kabuki predstava:

jidai-mono

(

時代物

, povijesna),

sewa-mono

(

世話物

građanska), and

shosagoto

(

所作事

, plešuća).

jidai-mono

(

時代物

, povijesna):

jeste povijesna drama u kojoj se obično prepričava životi slavnih ratnika i vladara ili legende

sewa-mono

(

世話物

, građanska):

građanska drama koja obrađuje neki događaj koji se događa među pukom

shosagoto

(

所作事

, plešuća).:

ili plesna drama, koja neki događaj opisuju je u plesnom obliku.Događaj nije potreban,može
to biti i čisti ples.Potječe iz No repertoara

U kabukiju su kao podjednake snage razvijene govor,zvuk,pokret,prostor.Dramska sinteza
radi veliku utjecaj na gledatelje,s obzirom da je kabuki, kazalište emocija.Svaki dio, ali svaki
dio kabuki drame je određen, pa čak i najmanja sitnica.Naveliko se koriste narativne glazbene
forme.

U kabukiju, koji je tradicionalan, vlada jasna hijerarhija.

Nastanak, te

evoluiranje

kabuki teatra

Kada je Tokugawa Ieyasu 1603. godine dobio titulu šoguna,započeta je centralizirana država,
koju će mnogi pobunjenici probati srušiti, ali neće uspjeti.Vlada je postala vojna, šoguni i
samuraji su vladali zemljom,preuzevši od Kineza, stav da trgovci i svi oni koji rade posao bez
časti su niži, zbog čega su samuraji, mogli nekažnjeno npr. Ubiti trgovca.

Vlast je bila u rukama šogunata,dok je društvo bilo podijeljeno hijearhijski u četiti grupe

Plemstvo(kuge)

Samurai ili ratnici(Bushi)

Građani, radnici, seljaci,(chonin)

Te trgovci,kao zadnja rupa na svirali, te najgora kasta.

Pod utjecajem stroge politike izolacije bakufua(vojne vlade), svima nižima od plemstva je
zbranjen 1637. zabranjen izlaz i zemlje,a 1641. prekinut kontakt s vanjskim svijetom (Iako je
luka Nagasaki ostala jedina luka koja je torerirala trgovce, Portugalce, kršćane…Kršćani su u
dosta pogroma u Nagasakiju poubijani, no ono što nisu uspjeli japanci, uspjeli su ameri,
bacivši atomsku bombu na Nagasaki, uništivši jedinu oazu kršćanstva u Japanu…) Ieyasu je
istim udarcem ubio dvije muhe.Japan je odvojio od svijeta, te uve vojnu i srtogo kontroliranu
dražavu, koja se mogla prozvati skoro fašističkom.No kako, sve što je zabranjo ili potisnuto,
baš zbog toga i ide protiv, tako i umjetnost, nešto što je bilo, ''nevojnički'', umjetnost, je

selu.Prava publika građansko-seljačkog kaubukija su bili upravo oni, ljudi koji dolaze iz sela
u gradove(nedajbože, da ispadne za par godina, da je turbo-folk zapravo remekdejlo od glazbe
o_0 )Kabuki kazališta je bilo pod stalnom prismotrom šogunata i njihovih podanika, te se
stalno pazilo, očemu se priča, na kabuki, predstavam, da slučajno ne bi žena glumila, da
kabuki glumci nemaju kontakta, sa običnim građanima itd.

Kada, je japan otkriven od strane amerikanace, te njihovog pomorskog kapetana Matthew
Calbraith Perry-a, započela je Meiji era(prema Meiji caru, koji je zaposjeo prijestolje, nakon
što je izgurao, shoguna, s pomoć

daimyo

-a, koji su bili vojni časnici.), sva kultura je doživjela

golemi bom, stvarajući udar, na japansku kulturu, filozofiju,Kabuki je preživio i zabrane za
vrijeme okupacije japan i pad u stoljeći i sve to.
Naravno, izvući kabuki iz njegovog konteksta u kojem je nastao, a to je Tokugawa opresura,
militaristička vlada, bilo bi poprilično teško, jer je , kao i sve umjetnosti na svijetu, kabuki
nastao, da ruši nešto prije sebe.Većina pokreta u povijesti, književnih, političikh, bilo kakvih,
imala je cilj, da sruši generaciju te tradiciju onu prije.Bio to Isus, koji je zabranio neke od
Mojsijevih zakona(kamenovanje žena npr.), bila to općenarodna revolucija, svaki pokret, je
uvijek bio protiv nečega.

Kabuki scena

Kabuki kazalište danas predstavlja kompromis imeđu dvije forme…

Jedna koja je autentično japanska, te druge, koja je sa dolaskom Matthewa pretprila određene
razlike od 1868. nadalje.Za primjer, japansko kazalište koje se otvorilo 1889. godine , izvana
je oblikovano kao tipično zapadnjačko kazalište.Ima krov zapadnjački, ima cijelu vanjsku
koncepciju zapadnjačku, ima sve  za što bi čovjek rekao, da je obično zapadnjačko kazalište,
jedino   malkoc   stiliziranije.Ime   novog   kazališta   koje   se   otvorilo   u   Tokiju   je   bilo   krajnje
jednostavno.Novo kabuki kazalište.Tridesetčetiri godine poslije, kada je 1923 iznimno razorni
potrs,  udario  japan,  prouzročivši  goleme štete,  cijeli  kvartovi  su  bili sravnati,  zajedno  sa
kabuki   kazalištima.Kako   je   u   japanu   tada   duboko   potkožila   tradicija   štovanja   svega
zapadnjačkog,   što   je   mladi   car   Meiji,   samo   još   poticao,   nije   ni   čudo,   da   su   se   sva
novoizgrađena kazališta poslije toga izgrađivala na zapadnjački način.No bez obzira na to,
mnoge razlike još postoje,što će pokazati da se još uvijek tradicija japanska, koliko god uvijek
kroz povijest utjecan od svih, amerikanaca, kineza, budista, taoista, kršćana, uvijek razvije u
nešto specijalno te posebno.

Jedna od osnovnih razlika je to što japansko kabuki kazalište ima takozvani

hanamichi

, prolaz

koji prolazi duž čitavog auditoriuma.Za samu glumu

hanamichi

je važan toliko koliko čaka

glavna pozornica

butai

.Iako je u samom početku bila važna samo za ulaske te izlaske

glumaca, kasnije je evoluirala u sastavni dio pozornice, koji se ne treba koristiti u svakoj
predstavi, nego to ovisi o samom konceptu i viđenju dramaturga.

Hanamichi

se znao u nekim

predstavama koristiti kao psebni prostor.Npr., glumac ako stoji u

hanamichi-

u, nije svjstan,

što se događa na samoj prosceni(glavnoj sceni), dok pak u drugima bi se raznim
ukrasima(lišće, boja, sag.) pokušavalo pokazati da je i

hanamichi

dio scene.Ist tako, glavni

glumci be se došli, kao i kod zapadnjačkih predstava, nakloniti te zahvaliti publici na dobrom
prijemu.Kao što se vidi,

hanamichi

je bio poprilično kiršćen kao neka vrst ekstenzivna ruke,

koja je, ako je trebalu što nadodati u drami, korišćena kao pomagalo da publika dobije
dodatni, još bliži osjećaj drame.Isto tako, postojao je običaj, da se glavni glumac na

hanamichi-

u zadrži malo dulje,(ali ne predugo.)

Drugu, još uvijek važnu razliku predstavljaju lože

sadjiki

, koje se ,kao i na zapadu, nalaze s

obje strane partera.Možda najveća razlika između njih i njihovih zapadnjačkih rođaka je to što
u japanskim

sadjiki

ložama, se nije sjedilo na stolicama, nego se sjedilo s koljenima na podu,

na takozvanom

tatamiju

, poznatim prostirkama koje prekrivaju sve podove japanskih

kuća(Razlog zašto se u japanskim kućam skidaju cipele kad se ulazi u kuću).Malo je ovo
čudno, ali

sadjiki

je zadnji dokaz tradicionalnog japanskog sjedenja.Krajem 17. stoljeća, s

obje strane partera se nalazilo od pet do sedam

sadjiki

te je svaka bila veličine 4 metra

kvadratna, lože su na jednoj starni portera bile ograđene tipično japanskim drvenim
pregradama.Kako su lože bile rezervirane samo za plemiće, a sve više ljudi je dolazilo u
kabuki kazališta, i lože bivahu postavljene sve višje, da bi se vidjela razlika između puka i
''onih iznad''.1690 godine je napravljena i loža na drugom katu, te su se kroz godine lože
povećavale, širile.Toliko da je u poznatome Nakamuri kazalištu njihov broj 1724. godine
narastao na četrdeset.Današnje su

sadjiki

lože poprilično slične onima njihovih zapadnjačkih

kolega.

Originalana kabuki pozornica nikad nije nešto posebno bila ukrašena, zbog toga da ne bi
ugrozila glumca i njegovu izvedbu.Ona doduše, ima dosta elemenata koji su dodavani kroz
vrijeme, ali još uvijek je pozornica spartanska.

Postoje dva nivoa bine:
Prvi nema ime, osim možda glavna pozornica, ili kako već.Sastavljena od debelih neobojanih
dasaka.
Druga se koristi za sve plesne elemente u predstavi, te je njezino ime

shosa-butai

, koja je

uvedena u kabuki krajem 17.stoljeća.Sastavljena od vrhunskog   japanskog čempresa, ove
platforme  se  koriste   za   odvajanje   prostora,   interijera  te  exterijara,   ka   i  da   bi   se   odredila
prostorna razdaljina između figura, no ne služe samo tome.Kako se već vidi, spomenuta
kvaliteta drva govori o tome da ovdje ima nešto više.I ima.Kako je kasnije nastala ''obična''
pozornica kabukija, to znači da su oni više kaste išli na daske od japanskog čempresa.Kako je
u originalu sama ''obična'' pozornica bila,zapravo mjesto za igru, te manje važne stvari, s
vremenom   se   mijenjala,   ali   su   se   na   njezinim   daskama   još   uvijek   mogli   naći   samo   niži
slojevi.Znači, imali smo predstavu, koja se u mašti događa u istom prostoru, ali u stvarnosti na
dvije bliske, pa ipak toliko različite pozornice…

Ono što bi zapadnjaka moglo začuditi kada prvi put posjet kabuki kazalište, je to što na
predivno napravljenim zavjesama, vise idiogrami, o kojima publika naveliko
raspravlja.Zašto?Zašto pokazuju na te idiograme?Zato što su na tim idigramima bile ništa
drugo, nego reklame sponzora, što se zadržalo i do današnjeg vremena.

E,   sad,   za   vrijeme   militarističkog   Tokugawa   perioda,   kazalištima   koji   su   nastupali   po
hramovima je bilo izričito zabranjeno da da drže reklame na zavjesama, da ne bi vrijeđali tabu
svetih   mjesta   u   kojima   se   nalaze,   dok   su   primjerice     državna   kabuki   kazališta   bila   u
mogućnosti da koriste

hikimaku

, zavjese oslikane temama iz predstave.U današnjim kabuki

predstavama,koje su praizveden u starovrijeme se koristi

hikimaku

Međutim se

kabuki

predstavom

''tajna posjeta imagawi'' 1664. godine u Edu, u upoterbu se stavlja prvi put, zastor

crne boje, koji će u upotrebi ostati oko jedno stoljeće.Zastori boje koje se danas
upotrebljavaju, crna , zelena, bordo nisu bili oduvijek prihvaćene, sve dok to nije došlo sa
smekšavanjem društvenih i kulturnih restrikcija Meiji restauracije(1686).Prema legendi, ove
boje su ušleu upoterbu, tako da je upravitelj kabuki kazališta Nakamura-za u Edu učinio
uslugu šogunu Lemitsu, bivavši poslovođa za isporuku robe pri jednoj isporuci.Lamitsu je u
znak zahvale, poklonio kazalištu jedro broda, koje je, gle slučaja bilo u bojama sadašnje

Elementi scenskog

nastupa

Raskoš kabuki predstave nije napravljena da dominira nad glumcem, nego zato da naglasi
emocije.U kabuki kazalištu nema skrivanja, što se najbolje vidi po tome da tzv.scenske
ruke(osobe koje miču stvari s pozornice, te mijenjaju scenografiju za sljedeću scenu itd.) ne
rade, skrivene pod velom mraka, ili sa zavjesama spuštenim ,nego na otvorenom , obučeni u
crnu, kao i njihovi zapadni kolege.

U kabuki predtavi veoma važnu ulogu imaju asistenti glumaca,

chochen

ili

churombo

.Njihov

naziv se razlikuje s obzirom na odjeću koju nose na sceni.

Churombo

je ''senske ruke'' u potpuno u crnom, a

chochen

su asistenti koji nose tradicionalnu

odjeću Edo ere,

chamishimo

, te ova razlika ovisi o kostimima samih glumaca.Funkcije

chochen-

a su različite, od toga da pomognu glumcima oko rekvizita, kostima, pa kao treba,

čak nose glumcu čaj ili vodu, pa do toga da ih zamjene u samoj predstavi, te šapuću
tekst.Ovdje valja napomenuti jedan primjer, koji daje čitatelju do znanja koliko je zapravo

chochen-

i potrebni.Nakamura Nakazao Prvi je bio vrlo poznati kabuki glumac za svoje

vrijeme, te je u svome živote, koji je trajao, od 1736. godine do 1790. godine, glumio u većini
važnijih   kabukija   i   državnih   i   ostalih,   te   bio   veliki   miljenik   publike.U   jednoj   predtsavi
državnog   kabuki   kazališta,   koje   je   moralo   biti   u   svemu   boljeod   običnog,   Nakamura   je
zaboravio tekst.U toj sceni je Nakamura glumio podanik, te je trebao predati izvještaj svome
gospodaru   o   tome   kako   je   na   Horimoto   polju   dogodila   bitka,   te   pričekati   naredbe   svog
gospodara.No , Nakamura je , shvativši još dok je izgovarao tekst zaboravio kako ide ostatak ,
se sjetio kako će se izvući.Zadnje riječi je rekao naglašeno, te se nakon toga primakao glumcu
koji je glumio gospodara, šapnuvši mu na uho :''ne znam tekst''.Gospodar je reagirao kao da je
čuo nešto jako, jako povjerljivo, te je rekao:''Razumio sam.Pogotovo ovo zadnje''.Nakamura
je nakon toga čina postao vrlo cijenjeni glumac u kabuki svijetu, te je njegova popularnost
rasla.Zbog toga i sličnih slučajeva, kabuki pomoćnici su morali učiti napamet tekst, zajedno
sa svojim ''šefovima''

Kako su

Mie

poze, o kojima je bilo riječ, vrlo teške za pravilno izvesti (glumac mora biti u

točnoj poziciji u odnosu na svjetlo, publiku, te ostale glumce), zbog čega se mijenjanje
kostima odvija pred samom publikom(osim kada je riječ o

hayagawari

-u, brzoj promjeni

kostima, kada glumac na trenutak nestaje sa scene, te se pojavljuju za svega par trenutaka, ali
potpuno drukčije našminkan, što može signalizirati promjenu raspoloženja npr.)

Chochen-ni

ponekad  mijenjaju,  osim  samo  gornjeg  dijela  kostima,  cijeli kostim,  što  je  znak  iznimne
promjene   raspoloženja,   te   se   koristi   za   vrijeme   plesnog   dijela   kabuki-a,   te   se   u   takvim
trenucima, kada je potrebna što brža promjena kostima, koriste se niti koje vise s glumčevog
kostima, omogućujući, ono što mi je Shadow Cougar rekao kad sam mu pričao o ovome,''pit-
stop''.No,   ono   što   je   poprilično   zanimljivo   u   kabuki   predstavi,   kao   ''scenski   dodatak''   ili
rekvizit, rekli bi drugi, jest ,takozvani

hyoshigi

, udaraljke kojima se udara u drvenu stranicu,

dok je udarač obučen, kao i ostali

chochen-

i, u crno.

Hyoshigi isto služe da skrenu pažnju

gledatelju na neki posebno važni dio predstave.Tako da, primjerice, dolazak glumaca, koji u
trčećem hodu dolaze na pozornicu, zvuk

hyoshigi-

a je brz i počinje sa

fortissimo

, a završava s

pianissimom

.Isto tako,

hyoshigi

je tradicionalni ''instrument'', ako se tako može nazvati nešto

što služi ,primjerice budističkim svećenicima za ritam uz molitve, ili čuvarima, kao uzbuna, ili
jednostavno da pokažu da prolaze pored određene kontrolne točke.Ove udaraljke općenito se