tijela koje je najčešće veličine šake. Imaju jedan objektiv promjenjive fokusne
dužine, tzv. zoom objektiv i najčešće ugrađen blic. Njima se fotografiše tako da se
na LCD zaslonu (koji je na zadnjoj strani aparata) odredi kadar i jednostavnim
pritiskom na okidač (koji je najčešće na vrhu aparata) snimi fotografija. Ovakvi
kamkorderi najčešde nemaju optičko tražilo. Ako ga i imaju njime se ne gleda kroz
objektiv, ved kroz poseban prozorčić. Imaju ograničene mogudnosti za kreativno
snimanje, no neki ipak nude neke mogućnosti kontrolisanja bljeskalice,
određivanje modusa snimanja (makro, sport, pejzaž, portret, nodno snimanje) te
podešavanja svjetline fotografija. Ovakvi se kamkorderi ugrađuju i u mobitele.

Prednosti ovakvih kamkordera su njihova kompaktnost (mali su i lako prenosivi,
stanu u džep), niska cijena, najčešće su vrlo oštri ako se snima na otvorenom i rade
izvrsne makro snimke (snimke izbliza). Nedostaci su im, međutim, mnogi. Ne
mogu im se mijenjati objektivi, ograničene su im mogućnosti za kreativno
snimanje i najčešće pružaju malo mogudnosti za obradu fotografije jer nude
pohranjivanje samo u JPEG formatu.

SLR aparati

su veći i komplikovaniji. Sastoje se od tijela kamkordera na koje se

mogu stavljati različiti objektivi i blicevi. Njima se fotografiše gledajući kroz
tražilo i u tražilu je vidljiv kadar koji „gleda“ objektiv. SLR aparati nude potpunu
kontrolu u fotografisanju što znači da fotograf njima može postići upravo ono što
želi fotografijom. Nedostaci su im veća cijena, veličina (pogotovo ako imamo više
objektiva i blic), težina opreme (može težiti i nekoliko kilograma ako koristimo
kvalitetnije teleobjektive) i osjetljivost na vremenske prilike (vlaga i prašina) te na
udarce.

3. Digitalni

kamkorderi

Prema vrsti kamkordera, ovi kamkorderi pripadaju porodici tzv. kompaktnih
kamkordera.

Kamkorderi

21. vijek unosi digitalnu tehnologiju u svijet foto i kino-snimanja. Umjesto na
fotoosjetljivi film, digitalna kamera sliku "hvata" na tzv.

CCD čip

, sastavljen od

velikog broja fotoosjetljivih ćelija, koje digitaliziraju elemente slike, tj. svjetlosne
veličine pretvaraju u skup podataka o položaju, nijansi boje i stepenu
osvijetljenosti pojedinih mikroskopskih površinica koje čine sliku (tzv. "pixel, a
tako dobivene digitalne podatke "upisuju" na magnetski medij u obliku različitih
slikovnih ili filmskih formata (vrsta datoteka). Kao memoriju, dakle sredstvo za
pohranu podataka, kamkorderi koriste memorijske kartice.

Slika 3.

Digitalni kamkorder

3.1. Prednosti digitalnih kamkordera



ne troše film,



aparati na standardne baterije obično mogu koristiti i punjive aku-baterije, a
specijalne baterije su uvijek punjive,



snimak se odmah vidi (nije potrebno razvijanje) i po potrebi može se
ponoviti,