VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA OBRAZOVANJE VASPITAČA U 

KIKINDI

PREDMET:

 Metodika fizičkog i zdravstvenog vaspitanja

TEMA:

 Karakteristike kognitivnog i psihičkog razvoja predškolske dece

PROFESOR:

STUDENT:

Dr Angela Mesaroš- Živkov                      

Milana Kovačević 5360

Kikinda, novembar, 2018.

2

Sadržaj

1. Uvod...................................................................................................................................3

2. Kognitivni razvoj dece.......................................................................................................4

3. Pjažeova teorija kognitivnog razvoja.................................................................................6

3.1. Senzomotorni stadijum (od rođenja do 2. godine)..............................................7

3.2. Preoperativni stadijum  (2 do 7 godina)..............................................................7

3.3. Stadijum  konkretnih operacija (7 do 12 godina)................................................8

3.4. Stadijum formalnih operacija (počev od 12 godina)...........................................8

4. Psihički razvoj dece predškolskog uzrasta.........................................................................8

5. Razvoj psihičkih funkcija...................................................................................................9

6. Psihosocijalna teorija E.Eriksona.......................................................................................10

7. Zaključak............................................................................................................................14

8. Literatura............................................................................................................................15

background image

4

2. Kognitivni razvoj dece

Kognitivni   razvoj je 

proces

 progresivnog   menjanja   i   usložnjavanja   kognitivnih   struktura   i 

funkcija,   od   rođenja   pa   do   dostizanja   zrelosti.   Obuhvata   činioce,   prirodu, 

mehanizme, 

procese

, stadijume u  

razvoju

  (opažanja, pamćenja, 

učenja

, 

mišljenja

) i njihove 

efekte.Formiranje i struktuiranje ličnosti deteta, koje počinje u ranom detinjstvu odnosno u 

predškolskom   periodu   usko   je   povezano   sa   razvojem   njegove   emocionalne-voljne 

sfere,njegovih interesovanja i motiva ponašanja. Veoma važan uticaj na kognitivni razvoj ima 

društveno   okruženje,   a   posebno   njegova   interakcija   sa   odraslima. 

U ranom detinjstvu dete ne razlikuje ulogu odraslog i neshvata sopstveni položaj i građenje 

specifičnih odnosa. Sa uzrastom se događaju mnoge promene u socijalnom položaju dece. 

Postoje   raličite   teorije   razvoja   deteta   Frojdova,   Pijažeova,Geselova   itd   .

Tokom   poslednjih   deset   godina   teorije   dečjeg   razvoja   kretale   su   se   u   okviru   krajnjih 

suprotnosti.

Na jednom kraju su bile teorije prema kojima je mozak deteta pri rođenju bila tzv.prazna table 

i da je celokupni razvoj posledica učenja i iskustva.Ovakvo shvatanje bilo je praćeno vrlo 

često drastičnim stimulativnim vežbama u pokušaju da se razvoj unapredi ili ubrza, ali su 

takva očekivanja izneverena.

 Na drugom kraju nalaze se teorije prema kojima su sve sposobnosti deteta urođene, unapred 

sadržane   u   mozgu,   a   njihovo   razotkrivanje   nastaje   spontano,   tokom   bioloski   određenog 

procesa   razvijanje   mozga.Ovakva   shvatanja   su   negirala   ili   minimizirala   uticaj   sredinskih 

činilaca i iskustva na razvoj i vodila pasivnom stavu u tretmanu dece sa uporednim razvojem 

u   iščekivanju   da   će   se   određena   funkcija   javiti   kada   mozak   bude   za   to   dovoljno 

zreo.Najpoznatije zastupanje ovakvih shvatanja bio je Gezel.Savremena shvatanja vide razvoj 

kao   rezultat   interakcije   bioloških   i   sredinskih   činilaca,   odnosno   iskustva.Teorije   dečijeg 

razvoja razlikuju se i po tome da li razvoj sagledavaju kao diskontinuiranu pojavu tj. teorije 

stadijuma i kontinuiranu, odnosno ne stadijumske teorije.

Prema prvoj grupi teorija razvoja deteta se odvija kroz stadijume koji su jasno definisani, 

međusobno   se   razlikuju   i   hijerarhijski   su   organizovani,   slede   jedan   za   drugim   u 

nepromenljivom redosledu, i viši stadijum je uvek složeniji od prethodnog.Sredinski činioci 

mogu modifikovati tj.menjati formu ali ne i strukturu stadijuma. Tri najvažnija tipa učenja za 

5

razvoj   deteta,   prema   ovim   teorijama,   jesu   učenje   direktnim   potkrepljivanjem,   učenje 

imitacijom, i učenje idukcijom.

Možemo reći da postoje tri teorije koje su izvršile najsnažniji uticaj na razumevanje dečjeg 

emocionalnog i socijalnog razvoja jesu:

■ Frojdova,

■ Eriksonova i

■ Bolbijeva teorija koje se međusobno razlikuju. 

Frojdova   psihoanalitička   teorija   ona   zastupa   ideju   o   nepromenljivom   redosledu   razvojnih 

faza,   stadijuma   kroz   koji   mora   proći   svaka   jedinka   na   putu   svog   razvoja.

To su oralni, analni, falički, stadijum latencije i genitalni stadijum.

Konflikti, odnosno nepotpuno razrešavanje u pojedinim stadijumima razvoja odgovorni su za 

neke

 

karakteristike

 

ličnosti

 

u

 

odraslom

 

dobu.

Oralni stadijum - prva godina života glavni je izvor zadovoljstva za dete je oralni predeo tj. 

usna, usna šupljina jezik, a proces hranjenja je od presudnog značaja, ne samo za biološki 

opstanak, nego i za psihološki razvoj deteta.Nezadovoljenje potrebe deteta u ovom stadijumu 

bilo   zbog   neadekvatnog,   preobilnog,   oskudnog   hranjenja   mmože   imati   za   posledice 

psihopatologiju   u   odraslom   dobu   u   vidu   adiktivnog   ponašanja   kaoo   što   su   pušenje, 

alkoholizam, preterano jedenje, itd.

Analni   stadijum   -   2-3   god.   života   i   u   ovom   stadijumu   dete   nalazi   zadovoljstvo   u   sve 

izraženijoj sposobnosti da kontroliše digestivne funkcije. Navikavanje na čistoću predstavlja 

prvu pravu saradnju između deteta i roditelja. 

Falički stadijum- je karakteristično manipulisanje seksualnim organima izvor zadovoljstva i 

najvažnija   erogena   zona   koja   pruža   seksualno   zadovoljstvo.   Veliki   značaj   za   razvoj   ima 

falički   stadijum.   U   tom   stadijumu   javlja   se   tzv.   Edipov   kompleks,   koji   su   Frojd   i   ostali 

psihoanalitičari posebno isticali. Nazvan je prema grčkom mitu o tebanskom kralju Edipu koji 

je ubio svoga oca i oženio se svojom majkom neznajući da je s njima u krvnom srodstvu.

Prema Frojdu kod deteta postoji težnja prema roditelju suprotnog pola, a neprijateljstvo prema 

roditelju   istog   pola.   Period   edipovog   kompleksa   je   značajan   zbog   intezivnih   osećanja 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti