1
KARAKTERISTIKE NASTAVNIČKOG POZIVA
Nastavnički poziv zahtjeva čovjeka sa razvijenim izvjesnim osobinama, bez kojih je teško
zamisliti uspjeh. Svaku od tih osobina ćemo posebno analizirati.
1. Profesionalna reputacija
Nastavnik mora biti čovjek koji je u potpunosti profesionalan sa izgrađenim
konstruktivnim pogledom na svijet prema tome u svom radu se mora rukovoditi naučnim
metodama a s druge strane mora izgrađivati svoj ideološki stav na temelju korisnih
ktivnosti u lokalnoj zajednici.
Postavljeni zahtjev proizilazi iz samog odgojnog cilja i zadataka koji stoje pred
nastavnikom, niko nemože dati od sebe ono čega u sebi nema. Nastavnik nemože odgojiti
društveno korisnog čovjeka ako sam nije tako odgojen i ako nije uvjeren u ono što radi.
Rad s uvjerenjem glavna je odlika karakternog čovjeka i odlučan uslov za uspjeh odgojnog
rada. Uvjerenje se stiče teorijskim znanjem i praktičnim djelovanjem.
2. Široko obrazovanje
Onaj ko hoće drugog da uči, da se bavi prosvjetnom djelatnosti , mora i sam biti
naučno spreman i široko obrazovan. Sigurno nema staleža čiji rad i uspjeh toliko zavisi od
općeg obrazovanja kao što je to slučaj sa zvanjem prosvjetnog radnika.
Nastavniku je u prvom redu potrebno opće obrazovanje kao osnov za solidnu stručnu
spremu. Sa druge strane opća je sprema i zvanje jedan je od uslova za čitav nastavnički rad
u školi i izvan nje. Solidno znanje, čvrsta naučna podloga osnovni je uslov za izgradnju
nastavnikovog autoriteta .
Dijete je uvjereno da njegov nastavnik najviše zna. Veliki je problem ako se djeca i roditelji
razočaraju u nastavnika. Jasno je da on nemože sve znati, ali njegovo solidno obrazovanje
ulijevat će povjerenje i poštovanje, tj. ako takav nastavnik i ne odgovori na sva pitanja, ipak
neće izgubiti na ugledu.
Obrazovanog i kulturnog nastavnika nije teško prepoznati. Njega se vrlo brzo prepozna i
osjeti dijete a s tim u vezi i roditelji ga odmah zapaze. Njega svako cijeni i poštuje, on je
autoritet u školi, u svojoj okolini, dok neobrazovan ili oskudno obrazovan nastavnik gubi
svaki ugled pred djecom, roditeljima i lokalnom zajednicom. On je u svom djelovanju
sasvim onemogućen, ruši ne samo svoj ugled nego i ugled čitavog nastavničkog poziva.
Ako nije dovoljna količina znanja koju nastavnik dobije učenjem općeobrazovnih predmeta
tokom svog obrazovanja on i dalje treba da se sam obrazuje kroz cijeli život (permanentno,
kontinuirano i cjeloživotno obrazovanje). Dobar i kvalitetan nastavnik prati razvoj
savremene nauke, razvoj tehnologije, privredni i društveni razvoj zemlje, umjetnička
dostignuća posebno literarna kroz razvoj dječije literature.
3. Pedagoško – metodička sprema
Teorijska i praktična pedagoška sprema je stub na kojem stoji nastavnikova
pedagoška ličnost. Nastavnik mora da poznaje principe opće pedagogije i dječije
2
psihologije, da dobro vlada didaktikom, metodikom i ostalim granama pedagoške grupe
predmeta i sve to svakodnevno primjenjuje u pedagoškoj praksi.
Da bi nastavnik bio stručnjak u svom poslu nije dovoljno teorijsko pedagoško znanje koje je
nastavnik stekao na pedagoškoj akademiji ili na fakultetu. To je samo osnova za dalju
profesionalnu nadogradnju. Posebnu pažnju ovdje polažemo medijima (TV, radio,
internet...) koji u velikoj mjeri pomažu u širenju saznanja iz pedagoške teorije i prakse.
Potrebno je da se iznalaze putevi i načini u radu u pedagoškoj praksi da se koriste dobra
tuđa iskustva i izgrađuju svoja vlastita, ali nikad se nesmije zaboraviti da je dobra samo ona
praksa koja je osnovana na pedagoškoj teoriji.
4. Pravilan odnos prema pozivu
Za uspjeh u radu najvažnije da čovjek prilazi poslu sa interesom, ljubavi i
oduševljenjem. Nastavnik treba da voli svoj poziv, a ako to nije slučaj teško će se postići
prave uspjehe. Ljubav prema pozivu preduslov je za razvoj pozitivnog radnog ambijenta i
pedagoškog entuzijazma. Nastavnik zna da je njegov posao veoma složen, da taj posao
zahtjeva mnogo znanja, razumjevanja i snage, ali on baš zbog toga voli svoj poziv. Nastavnik
nikada ne smije površno shvatiti ni ti jedan svoj zadatak, te s tim u vezi on je svjesan da vrši
vrlo odgovoran zadatak, i zato ima razvijen osjećaj odgovornosti i kompetentnosti.
Osnovni,
društveni, ljudski i nastavnički postulat jeste da učitelj, nastavnik, profesor, edukator mora
svjesno vršiti svoju dužnost
.
Nastavnik koji djelimično ili nikako ne izvršava svoju dužnost, izigrava visoko povjerenje
koje mu daje društvena zajednica .
5.
Poštovanje dječije ličnosti
Osnovu čini nastavnikovo zanimanje za rad sa djecom i omladinom. Kamen temeljac
uspjeha leži baš u tome na koji će naćin nastavnik pristupiti djeci, kako će s njima postupati
i kakav će odnos uopće biti. Nastavnik koji je pravi odgajatelj poštuje ličnost djeteta.
6. Smisao za stvaralački rad
Kao posebnu karakteristiku nastavničkog poziva ističemo stvaralački rad nastavnika
nastavnika. Nastavnik je čovjek koji uvijek istražuje iznalazi, stvara i svojim stvaralačkim
radom odgaja i obrazuje.
7. Lične karakterne osobine
Nastavnik je izgrađena moralna ličnost, karakteran čovjek, princijepelan, dosljedan u
svim svojim postupcima u školi i društvu. Istinit je i pošten. Jedino na taj način može dobiti
povjerenje učenika, roditelja i šire lokalne zajednice, da ga se poštuje i da na takvim ličnim
osobinama izgradi svoj autoritet. Optimističan je, jasno govori, ne viče i koristi se ispravnim
govorom. Koninuirano evaluira svoj rad kroz samo evaluaciju, evaluaciju svog rada od
strane učenika i evaluaciju svog rada od strane drugih nastavnika.
