MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA „TRAVNIK“
MEDICINSKA ŠKOLA
KARCINOM DEBELOG CRIJEVA
MATURSKI RAD
Travnik, maj/svibanj 2018.
MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA „TRAVNIK“
MEDICINSKA ŠKOLA
KARCINOM DEBELOG CRIJEVA
MATURSKI RAD
Predmet: Hirurgija
Mentor: dr. Šatrović Adnan, prof.
Učenik: Vajzović Belma
Travnik, maj/svibanj 2018.
1
UVOD
Karcinom debelog crijeva ili kolorektalni karcinom jedan je od najčešćih zloćudnih
bolesti u razvijenim zemljama sa tendencijom rasta, koji podjednako zahvata oba pola. Kod
muškaraca najčešći je po učestalosti iza karcinoma pluća i želuca, a kod žena iza raka dojke i
cerviksa uterusa. Ima dosta visoku stopu mortaliteta. Učestalost karcinoma debelog crijeva je
u posljednjih dvadesetak godina u stalnom i značajnom porastu. Karcinom debelog crijeva
ima tendencu da uskoro postane i najčešći oblik karcinoma u našoj populaciji. Prema
podacima iz 1997. u svijetu se svake četiri minute dijagnosticira jedan slučaj karcinoma
debelog crijeva, a od iste bolesti svakih deset minuta umre jedan pacijent. Pojavom bolesti
raste sa starošću i u pravilu se udvostručuje u svakoj deceniji nakon 40. godine života jednako
za muškarce i žene. To je maliigni tumor koji nastaje na unutrašnjoj strani stjenke crijeva.
Kolorektalni karcinom zahvata cekum, kolon i rektum. Debelo crijevo je završni dio
probavnog trakta. Osnovna funkcija debelog crijeva je pohranjivanje sadržaja iz tankog
crijeva, te iz istog uzimanje elektrolita, vode i masnih kiselina koje se vraćaju natrag u
organizam krvotokom te izbacivanje tog sadržaja kroz rektum. Rizični faktori za nastanak
karcinoma debelog crijeva su prehrana bogata crvenim mesom i životinjskim mastima,
genetska predispozicija, druge prethodne bolesti kao Chronova bolest, Ulcerozni kolitis, te
životna dob iznad 40 godina. Skoro svi karcinomi debelog crijeva nastaju iz polipa. Karcinom
debelog crijeva se može prevenirati mjerama primarne prevencije, pravovremenog
prepoznavanja simptoma i znakova bolesti, te pravovremenog javljanja liječniku. Karcinom
debelog crijeva raste sporo te se i simptomi javljaju nakon dužeg vremena od početka bolesti.
Simptomi nisu strogo specifični za karcinom debelog crijeva. Krv u stolici ,anemija, bolovi u
trbuhu, grčevi, promjene u stolici, proljevi, opća slabost, umor, gubitak apetita (pacijentima se
gadi meso), gubitak na tjelesnoj težini, palpabilna masa u trbuhu, opstrukcija crijeva.
Liječenje je uglavnom hirurško i zavisi o lokalizaciji i stanju bolesnika. Također u liječenju se
koristi kemoterapija i zračenje. Uloga sestrinstva izuzetno je važna upravo u mjerama
primarne prevencije kao i psihičke podrške oboljelom i članovima porodice oboljelog od
karcinoma debelog crijeva. Zdravstvena njega zahtjeva holistički pristup pacijentu. Vrlo je
kompleksna i iziskuje veliko znanje sestrinstva u hospitalnim i kućnim uslovima.
2
1. ANATOMIJA I FIZOLOGIJA DEBELOG CRIJEVA
1.1. Anatomija debelog crijeva
Debelo crijevo (
intestinum crassum
) je smješteno u trbušnoj šupljini (Slika 1.). Debelo
crijevo se nastavlja na tanko crijevo a završava analnim otvorom. Debelo crijevo se sastoji od
slijepog crijeva (
intenstinum caecum
), kolona (
intestinum colon
) i ravnog crijeva ili rektuma
(
intestinum rectum
). Debelo crijevo dio je probavne cijevi dugo oko metar i pol. Nastavlja se
na tanko crijevo u donjem desnom dijelu trbuha. U dnu slijepog crijeva nalazi se zakržljali
uski crvuljak (
apendix vermiformis
). Slijepo crijevo prema gore prelazi u uzlazni kolon ili
uzlazno debelo crijevo (
colon ascendens
), uzlazni kolon zaokreće lijevo i seže do pod ošita
ulijevo od želuca. Naziva se poprečno debelo crijevo ili poprečni kolon (
colon transversum
)
koje se spušta lijevom stranom trbuha silaznim debelim crijevom ili silaznim kolonom (
colon
descendens
), prije ulaza u malu zdjelicu savijeno je u obliku grčkog slova sigma (ς) i naziva
se zavijeno debelo crijevo ili sigmoidni kolon (
colon sigmoideum
) te na kraju debelo crijevo
završava ravnim crijevom. Ravno crijevo oblikuje zavoj ispred križne kosti te završava
proširenjem (
ampulla recti
) koje se otvara prema van čmarom (
anus
). Probavni sustav
(
apparatus
digestorius
) započinje usnom šupljinom (
cavitas oris
) i nastavlja se na ždrijelo
(
pharynx
).
Probavna cijev kod čovijeka duga je oko 8 metara, nastavlja se iz ždrijela u jednjak
(
oesophagus
). Jednjak je cjevasti mišični organ smješten iza kralježnice dužine oko 25 cm.
Donji dio jednjaka zaokreće u ljevo, prolazi kroz ošit i ulazi u želudac (
gaster
). Želudac je
smješten visoko u trbuhu malo u lijevo od središnje ravnine između jetre i slezene. Vrečasto
je spremište hrane obujma do litre i pol. Na lijevoj strani započinje želučanim ulazom (
cardia
)
nastavlja se u tijelo (
corpus)
te ispod ošitnog svoda dnom (
fundus
) koji je ispunjen zračnim
mjehurom. Ostali dio želuca se spušta prema dolje i zaokreće preko središnje ravnine desno,
te prolazom-vratarnikom (
pylorus
) prelazi u dvanaesnik (
duodenum
) tj. u tanko crijevo
(
intenstinum tenue
) koje se još sastoji od taštog crijeva (
jejunum
) koje se nastavlja na
dvanaesnik u lijevo od trećeg slabinskog kralješka, te vito crijevo (
ileum
) koje završava u
desnom donjem dijelu trbuha gdje se otvorom (
ostium valvae
ilealis) ulijeva u početni dio
debelog crijeva s dvije usne koje čine crijevni zaklop (
valvula ilealis
). Tanko crijevo
ispunjava čitavu trbušnu šupljinu do male zdjelice, zavinuto je u mnoštvo vijuga, dužine oko
4-8 metara. Debelo crijevo je šire od tankog crijeva i naborano je izvana. U stjenci debelog
crijeva uzdužno je mišićje poredano u tri snopa tako da na vanjskoj crijevnoj površini nastaju
tri uzdužne trake (
taeniae
). Te mišićne trake su krače nego crijevo pa crijevo mjestimično
4
od usta prema želucu i pred sobom potiskuje zalogaj. Želudac prihvaća sadržaj pod
određenim tlakom jer se uvijek nalazi u tonusu. Istovremeno nastaju peristaltičke
kontrakcije-ritmično stezanje mišića koje se prstenasto širi od dna želuca prema
vratarniku i potiskuje sadržaj. Stezanje se ponavlja u pravilnim razmacima, kada
peristaltički val dospije do vratarnika, mišić zapirač popusti, otvori se vratarnik i
nekoliko ml. Želučanog sadržaja štrcne u dvanaesnik. Mišić se ponovo stegne a sadržaj
se nastavi miješati u želucu. Tako se u želucu zbiva i mehanički i hemijski oblik
probave. Nakon što se hrana izmiješa sa želučanim sokom i postane kašasta odlazi u
tanko crijevo. Hrana se za vrijeme probave u crijevu mora miješati s probavnim
sokovima, tome pomažu crijevne kretnje njihanjem-segmentacija. Kada se hrana miješa
stvaraju se i plinovi-ugljeni dioksid. I ovdje se peristaltičkim gibanjem potiskuje sadržaj
od želuca prema debelom crijevu. U taštom i vitome crijevu otopljeni se dijelovi hrane
resorbiraju crijevnim resicama. Kroz krvne kapilare i limfne cjevčice resica protječe
velika količina krvi i ovdje tvari otopljene iz crijevnog sadržaja difuzijom prolaze u
krvnu plazmu ili limfne žile- hilusni sinusi. U debelome crijevu se dovršava probava
pomoću enzima koji su dospjeli zajedno sa kašastim sadržajem, debelo crijevo uzima
vodu i elektrolite pa ostaju samo zgusnuti otpadni ostaci-izmet. Taj sadržaj se dalje
potiskuje prema završnom dijelu-rektumu i izbacuje snažnim pokretima.
Slika 2. Probavni sistem
