Seminarski rad

Katastrofalni rizici u osiguranju

Student:

Mentor:

Slavko Rakić IM46/13

Tanja Novaković 

Novi Sad, 2015.

Upravljanje rizikom i osiguranje - seminarski rad

1

Sadržaj

Sadržaj...........................................................................................................................................1
Uvod.............................................................................................................................................2
I Katastrofa i opasnost....................................................................................................................3
II Katastrofalni rizici........................................................................................................................4
III Osiguranje od katastrofalnih rizika..............................................................................................8
Zaključak........................................................................................................................................10
Literatura......................................................................................................................................11

background image

Upravljanje rizikom i osiguranje - seminarski rad

3

I Katastrofa i opasnost

Katastrofa i opasnost predstavljale su kroz istoriju teme koje su uvek bile aktuelne jer su proizvodile  
negativne   događaje.   Upravo   iz   tog   razloga,   i   veliki   broj   autora   se   bavio   pitanjem   katastrofe   i 
opasnosti, te su neki od njih na različite načine pokušavali dati objašnjenje samih pojomova kastrofe 
i opasnosti, a sada ćemo se upoznati s nekima od njih.

„Katastrofa je događaj u kome je jedno društvo u opasnosti da se suoči sa gubicima kao što su ljudski 
gubici ili gubici imovine. Sa tim gubicima se celo društvo suočava. Zbog toga su potrebna vanredna 
sredstva i veštine da bi se prevazišli. Neka od njih moraju doći iz inostranstva. Kao primer navodi se 
zemljotres   u   Meksiko   Siti-ju   i   drugim   meksičkim   gradovima   1985.   godine.   Na   hiljade   ljudi   su 
nastradali, a desetine hiljada su povređeni. Najmanje sto hiljada stambenih jedinica je oštećeno, a 
troškovi rekonstrukcije su dostigli pet biliona dolara. Preko 60 nacija donatora učestvovalo je u 
oporavku kojim su upravljala lica Crvenog krsta i Crvenog meseca“  (Drabek,1996).

„Katastrofa se za određeno društvo može definisati kao događaj koji prouzrokuje ili 500 smrtnih 
slučajeva ili 10 miliona štete. Ove cifre, međutim, nisu potpuno merodavne, jer obim štete nije za sve 
situacije isti. Takođe, ne sme se zaboraviti da li se šteta posmatra na globalnom ili lokalnom nivou. Za 
zajednicu od 350 domaćinstva je katastrofa kada svih 350 strada u poplavi, ali na globalnom nivou taj 
gubitak je minimalan. Slično tome, 10 miliona dolara štete je poražavajuća činjenica za siromašnija 
društva.   Međutim,   neke   druge   zajednice   izlaze   bez   problema   na   kraj   sa   tom   količinom   štete. 
Katastrofa ne samo da poremeti društvo već izaziva totalni slom aktivnosti. Jedan aspekt katastrofe 
je da funkcionisanje društva prestaje. Rukovodeće strukture nisu u mogućnosti da deluju, bolnice su 
ili srušene ili u tolikoj meri oštećene da preživeli nemaju kome da se obrate. Kada su prirodne 
nepogode u pitanju, vrlo je česta situacija da preživeli pomoć potraže kod prijatelja ili suseda. Ovo ne 
može   da   bude   slučaj   u   katastrofi.   Kada   se   desi   prirodna   nepogoda   društvo   često   nastavlja   da 
funkcioniše i da obavlja svoje uobičajene funkcije, a u slučaju katastrofe to nije u stanju (Graham A. 
Tobin i Burrell E. Montz, 1997).

Kroz ova dva viđenja samog pojma katastrofe mogli smo se bliže upoznati s njima i izvući jednu 
zajedničku nit, a to je da različiti vidovi opasnosti prouzrokuju katastrofe s kojima društvo nije 
osposobljeno   da   se   bori,   te   se   javlja   potreba   za   spoljnom   pomoći   koju   možemo   sagledati   kao 
osiguranje. Upravo iz postojanja same opasnosti, koja predstavlja potencijalni negativan događaj, 
javlja se i potreba da se lica osiguraju od tih opasnosti, i na taj način ublaže posledice eventualnih 
ostvarenja katastrofalnih događaja.

Primeri nekih od najvećih svetskih katastrofa su:

1) Drugi svetski rat - kako se procenjuje, u ovom ratu stradalo je oko 54,9 miliona ljudi;

2) Nestašića u Kini za vreme vladavine Mao-Ce-Tunga - stradalo je preko 28 miliona ljudi;

3) Doba Kuge u 14. veku, kada je u Evropi stradalo preko 20 miliona ljudi;

4) Prvi svetski rat, u kome je stradalo preko 15 miliona žrtava;

5) Ruski građanski rat - stradalo 9 miliona ljudi.

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti