PRVI DIO
KAZNENO PRAVO
I. POJAM, PREDMET I SVRHA KAZNENOG PRAVA
1. Kazneno pravo u širem smislu
- Kazneno pravo u širem smislu je skup pravnih normi koje određuju opseg i sadržaj ovlasti države
na kažnjavanje.
- Sastoji se od :
a) Kaznenog materjalnog prava,
b) Kaznenog procesnog prava i
c) Kaznenog izvršnog prava.
- Kazneno materjalno pravo propisuje pretpostavke kažnjivosti i primjenu sankcija koje se mogu
izreći počiniteljima kaznenog djela.
- Kazneno procesno pravo je skup pravnih propisa koji propisuju pretpostavke za poduzimanje
radnji u kaznenom postupku, oblik tih radnji, ovlaštenike na poduzimanje tih radnji i pravne
posljedice u slučaju povrede tih propisa. To pravo se naziva i kazneno formalno pravo.
- Kazneno izvršno pravo je sustav normi kojim se uređuje način izvršenja kaznenih sankcija.
2. Maloljetničko kazneno pravo
- Posebna grana unutar kaznenog prava je maloljetničko kazneno pravo koje se primjenjuje na
posebnu vrstu počinitelja:
1) Maloljetnika: 14-18 godina starosti, te
2) Mlađih punoljetnika: 18-21 godina starosti.
- Na njih se primjenjuju odredbe Zakona o sudovima za mladež, ali samo ako odstupaju od
odredaba kaznenog zakonika, Zakona o kaznenom postupku i zakona kojima se uređuje izvršenje
kaznih sankcija.
3. Naziv kazneno pravo
- Ustav Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990 uvodi pojam "kazneno dejlo", pa je počeo
prevladavati i termin " kazneno pravo" koji je dobio konačnu potvrdu u nazivu Kaznenog zakona.
4. Opći i posebni dio kaznenog prava
- Opći dio Kaznenog zakona sadrži odredbe koje važe za sva kaznena djela. One uređuju opće
pretpostavke kažnjivosti i sankcija- prvi put uvedeno u Francuskom kaznenom zakonu 1810.
- Posebni dio Kaznenog zakona sadrži opise pojedinih kaznenih djela i kazne koje se za njih mogu
izreći, a tu spadaju i kaznena djela i za njih propisane kazne koje se nalaze u drugim zakonima.
- Drevni kazneni zakonici imali su uglavnom odredbe posebnog djela jer opći dio pretpostavlja
visoku razinu apstrakcije koja je dostignuta tek tijekom povijesnog razvoja.
5. Svrha kaznenog prava
- Svrha je kaznenog prava zaštita zajedničkog života ljudi u društvu.
- Represivne je naravi- kao dio pravnog poretka ostvaruje svoju zadaću pomoću državne prisile.
Takva represija nije sama sebi svrha, nego služi sprećavanju budućih kaznenih djela.
- Preventivne je naravi- njime se želi postići specijalna i generalna prevencija.
- Ono u prvom redu štiti pravna dobra i to od ljudske radnje kojom se krši dužnost poštivanja
pravnog dobra.
1
- Kaznenopravna represija mora biti racionalno utemeljena- kazneno pravo ne smije biti niti
prestrogo niti preblago.
- Kaznena djela se moraju propisati u skladu sa zbiljskim potrebama određenog društva i odgovarati
duhu vremena, a kazne moraju biti odmjerene prema unaprjed utvrđenim pravnim kriterijim.
6. Odnos kaznenog prava i morala
- Zadaća kaznenog prava nije da primjenom sile osigura poštivanje ukupnih moralnih zakona, nego
samo onih koji su nužni za normalno funkcioniranje društvenog života.
- Kazneno pravo je stoga "etički minimum" (Jellinek)- to stajalište se u modernoj kaznenopravnoj
literaturi pod utjecajem pozitivizma pretežno odbacuje.
- Welzel tvrdi da kazneno pravo ima "funkciju stvaranja morala" koja se očituje u oblikovanju i
učvršćenju moralnog uvjerenja građana.
- Povezanost kaznenog prava i morala došla je posebno do izražaja kod krivnje jer je krivnja u
kaznenom pravu moguća samo kao krivnja u socijalno-etičkom smislu.
7. Načelo supsidijarnosti i fragmentarni karakter kaznenog prava
- Načelo supsidijarnosti znači da zakonodavac može neko ponašanje predvidjeti kao kazneno djelo
samo ako se zadovoljavajuća zaštita odgovarajučeg pravnog dobra ne može postići nekim blažim
sredstvom.
- Kazna kao sankcija kaznenog prava mora biti ULTIMA RATIO- posljednje sredstvo.
- Posljedica načela supsidijarnosti je zahtjev za dekriminalizacijom određenih ponašanja: ako se
neko pravno dobro može dovoljno zaštititi blažim sredstvima, valja ukinuti kazneno djelo kojim se
štiti to pravno dobro.
- To ukidanje može biti potpuno ili ograničeno.
- Fragmentarni karakter kaznenog prava sastoji se u tome da se kaznenim pravom ne štite sva
pravna dobra nego samo jedan njihov fragment, a i to ponekad samo od određenih vrsta napada.
II. ODNOS KAZNENOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA
1. Akcesornost kaznenog prava
- Akcesorni karakter kaznenog prava je prvi utvrdio Binding- prema njegovom shvaćanju, norme
koje oblikuju pravna dobra koja se štite u kaznenom pravu ne pripadaju kaznenom pravu, nego su
mu zadane; kazneno pravo propisuje samo kazne za povrede tih dobara i na taj način jača norme iz
drugih pravnih područja.
- To je shvaćanje samo djelomično osnovano što je vidljivo:
1) Kod blanketnih propisa- tj. u slučajevima kada se kazneni zakon u opisu kaznenog
djela poziva na neki propis izvan kaznenog prava.
2) Kada kazneno pravo određuje svoje pravno dobro na način koji ne ovisi od njegove
definicije u drugoj pravnoj grani.
3) Kada neka područja kazneno pravo uređuje posve samostalno.
- Sve to dokazuje da kazneno pravo ima stanoviti stupanj autonomnosti.
2. Odnos kaznenog prava i ustavnog prava
- Ustav sadrži odredbe čisto kaznenopravne naravi koje u potpunosti obvezuju zakonodavca.
- Ustav određuje najvažnija pravna dobra koja trebaju i smiju biti predmet zaštite putem kaznenog
prava.
2
- Do izrazitog prožimanja ovih dviju pravnih grana dolazi kada kaznenopravna norma upućuje na
upravnopravnu normu.
- U tim slučajevima je upravno pravo primarno jer ono određuje opseg obveza, a kazneno pravo tek
sekundarno jer se svodi na izricanje presuda- na taj način je nastala ovisnost kaznenog prava od
upravnog prava ili upravnopravna akcesornost kaznenog prava.
7. Odnos kaznenog i europskog prava
- Europsko pravo postoji na dvije razine: pravo koje nastaje u okviru Vijeća Europe i Europske unije.
1. Od akata Vijeća Europe za kazneno je pravo od osobitog značenja Europska konvencija za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s dodatnim protokolima. Poštivanje tih prava
osigurava i Europski sud za ljudska prava čija je judikatura od ogromnog značenja za
razvitak nacionalnih kaznenih prava.
2. Europska unija ne može donositi nadnacionalne propise iz kaznenog prava, a nema ni
vlastitu kaznenu vlast, iako ima mogučnost izricanja upravnih sankcija za povredu kartelnog
prava i razne prijevare na račun Europske unije, koje imaju prikriveni kazneni kazneni
karakter pa se mogu smatrati kaznenim pravom u širem smislu.
- Europska unija ipak utječe na kazneno pravo država članica i to tako da im zabranjuje donositi
propise koji su u suprotnosti s pravom zajednice, a s druge strane obvezuje države članice da
svojim kaznenopravnim normama štite imovinu zajednice.
U tom je pogledu važan Corpus iuris kaznenopravnih odredaba za zaštitu financijskih interesa
Europske unije i Zelena knjiga.
III. KRIMINALITET I ZNANOST O KRIMINALITETU
1. Kriminalitet kao društvena pojava
- Kriminalitet je ukupnost kaznenih djela počinjenih u određenom vremenskom razdoblju u nekoj
zemlji ili skupini zemalja koje imaju neke zajedničke crte.
- Da bi se mogao pratiti razvoj kriminala uvedena je kriminalna statistika, koja se djeli na:
1. Policijska statistika- sadrži podatke o prijavljenim ili otkrivenim počiniteljima kaznenog
djela. Slaba je strana što obuhvaća i djela za koja državno odvjetništvo neće
pokrenuti kazneni postupak ili će sud donjeti oslobađajuću presudu, a ne obuhvaća
kaznena djela za koja se progon pokreće privatnom tužbom.
2. Pravosudna statistika- obuhvaća broj optuženih ili presuđenih predmeta, najčešće pak
samo broj pravomočno osuđenih osoba. No otpadaju kaznena djela koja su zaista
počinjena ali je sud donio oslobađajuću presudu jer nije dokazano da je optuženik
počinio kazneno djelo ili odbijajuću presuduzbog zastare kaznenog progona ili iz
drugih razloga.
- Velika je nevolja za obje vrste statistika postojanje tamnih brojki kriminaliteta tj. kaznenih djela koje
nije nitko otkrio ili iz drugih razloga nisu prijavljeni policiji.
2. Kriminalitet u Hrvatskoj
- U Hrvatskoj podaci ukazuju na izraziti pad osuđenih osoba nakon stjecanja neovisnosti Republike
Hrvatske.
- Po tome Hrvatska odstupa od općeg trenda porasta kriminaliteta u svijetu, a posebno u zemljama
tranzicije što upućuje na povečanje tamne brojke kriminaliteta.
- Stopa kriminala u Hrvatskoj nije visoka.
- Struktura kriminaliteta: na prvom mjestu:
1. Imovinski delikti,
2. Kaznena djela protiv sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa.
3. Kaznena djela protiv vrjednosti zaštičenih međunarodnim ugovorom.
4
3. Znanost o kriminalitetu
- Kriminalitetu se može znanstveno pristupiti na razne načine pa je to razlog zašto postoji više
znanstvenih disciplina koje se bave kriminalitetom.
- One se mogu podjeliti u dvije skupine:
- Kaznenopravna znanost koja je pretežito normativna znanost i
- Kriminologija i njoj bliske empirijske znanosti.
3.1. Kaznenopravna znanost
- Kaznenopravna znanost znanstveno proučava kazneno pravo i to kako materjalno, tako i
procesno i izvršno kazneno pravo.U kaznenopravne znanosti ulaze:
1) Kaznenopravna dogmatika ili teorija kaznenog prava- je znanost koja tumači i kritički
određuje pojmove kaznenog zakona i sređuje ih u koherentni sustav.Njezina metoda se
sastoji u generalizirajućoj apstrakciji, kojom se dobivaju obilježja pojedinih kaznenih djela, a
zatim i pozitivne i negativne pretpostavke zajedničke svim kaznenim djelima. Glavna
opasnost tog sustava je da se pojedini slučajevi rješavaju šablonski, ne vodeći računa o
njihovim specifičnostima. Kaznenopravna dogmatika moguća je samo ako se ostvari uska
povezanost teorije i prakse. Tako je Zlatarić rekao Theoria sine praxi- rota sine axi, teorija
bez prakse je kao kola bez osi, jer takva teprija gubi kontakt s realnošću i potrebama života.
2) Kriminalna politika - traži odgovor na pitanje kako treba usmjeriti kazneno pravo da bi se
najbolje osigurala zaštita temeljnih društvenih vrijednosti. Pri tome se vodi načelima
ograničenja kaznenopravne represije, načelom razmjernosti, načelom krivnje i načelom
humanosti. Kriminalna politika shvaćena u širem smislu je "socijalna profilaksa" tj. kao
ukupnost državnih mjera kojima se želi suzbiti devijantno ponašanje. U užem smislu, kao
znanstvena disciplina koja traži odgovor na pitanje kako treba usmjeriti kazneno pravo da bi
se najbolje osigurala zaštita temeljnih društvenih vrijednosti.
3) Filozofija kaznenog prava- nastoji utvrditi jeli određeno pozitivno kazneno pravo u skladu s
višim vrjednostima koje se mogu shvatiti kao prirodne zadanosti društvenog poretka ili
vodeće vrijednosti socijalne etike.
4) Povijest kaznenog prava- istražuje razvitak kaznenog prava, ali i kaznenopravne dogmatike,
kriminalne politike i filozofije kaznenog prava u prošlosti.
5) Poredbeno kazneno pravo- je disciplina koja proučava sličnosti i razlike između najvažnijih
suvremenih kaznenopravnih sustava. Pri tome se u prvom redu uspoređuju zakonodavstva,
a onda i kaznenopravna znanost i sudska praksa raznih zemalja.
3.2. Kriminologija i njoj bliske discipline
- Kriminologija je znanost koja istražuje prirodne i socijalne činjenice o deliktu, njegovim
počiniteljikma i žrtvama, kao i o kriminalitetu kao masovnoj i društvenoj pojavi.
- Kriminologija je empirijska znanost nastala krajem 19 st. Koja je u svojem razvoju bila:
- Etiološka kriminologija- otkrivanje uzroka kriminaliteta i njegova kretanja,
- Dinamička kriminologija- individualni, socijalni i administrativni proces djela, te
- Kriminologija društvene reakcije- dokaz da državni represivni aparat rađa
kriminalitet.
- Viktimologija istražuje ulogu žrtve u nastanku kaznenog djela i rješavanju sukoba proizašlog iz
njega.
- Penologija je znanost koja izučava funkcije kaznenopravnih sankcije, pravila njihovog izvršenja i
metode koje se koriste u njihovoj primjeni. Prije se ta disciplina nazivala "penitencijanom znanošću"
jer se njezin predmet ograničavao na izvršenje kazne zatvora, ali se to pokazalo preuskim pa se
predmet penologije proširio i na izvršavanje nezatvorskih kazni i sigurnosnih mjera.
5
3. Doba prosvjetiteljstva
- Prosvjetiteljstvo je dominantan duhovni pokret u Europskim zemljama u 18 st.
- Najznačajniji je Montesquieu koji je utemeljio i danas aktualnu teoriju o trodiobi vlasti na
zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
- U svom djelu "O duhu zakona" zahtjeva ograničenje sudačke samovolje pa se smatra prvim
zagovornikom načela zakonitosti.
- Rousseau je isticao teoriju društvenog ugovora koja je itekako utjecala na teoriju kaznenog prava.
- Voltaire traži vjersku toleranciju, humanizaciju kazni, napada inkvizicijski postupak i torturu, a bio
je i oštar kritičar pravosudnih zabluda svoga doba.
- Beccarievo djelo " O zločinima i kaznama" predstavlja kriminalnopolitički manifest.
- Beccarie je zanemario subjektivnu komponentu kaznenog prava te ističe da zakone smije donositi
samo zakonodavac, dok je sudbena vlast vezana uz zakone.
- Bio je na čelu radne skupine kojaa je pripremala toskanski Kazneni zakonik od 1786 g.
- Nakon Francuske revolucije u novom Kaznenom zakoniku od 1791 je načelo zakonitosti
sprovedeno do te mjere da je prihvaćen sustav apsolutno određenih kazni, čime su željeli otkloniti
zlouporabe prilikom sudskog odmjeravanja kazne.
4. Kazneno zakonodavstvo 19. st.
- Za vrijeme Napoleona Francuska je dobila pored Građanskog zakona i dva temeljna zakona iz
područja kaznenog prava: Zakonik o kaznenom postupku od 1808 i Kazneni Zakonik od 1810 g.
- Kazneni zakon iz 1810 utemeljen je na načelima utilitarizma te ideja filozofa Jeremya Benthama,
posebno njegovog stajališta da kazna mora biti takva da počinitelj ima više interesa da se suzdrži
nego da počini kazneno djelo- primat generalne prevencije.
- Zadržano je načelo zakonitosti i jednakosti sviju pred zakonom.
- Nacrt za Kazneni zakonik Kraljevine Bavarske od 1813 izradio je Anselm von Feuerbach.
- On je zastupao teoriju psihološke prisile prema kojoj zakon svojom prijetnjom kazne vrši psihičku
prisilu na potencijalne počinitelje da se suzdrže od počinjenja kaznenog djela.
- Feuerbach polazi od racionalističkog shvačanja da će u borbi motiva težnja da se izbjegne kazna
nadvladati poriv da se počini kazneno djelo.
- Time je postavljena teza o generalnoj prevenciji zastrašivanjem kao svrsi kažnjavanja.
- Da bi zakon to ostvario mora jasno i precizno propisati kaznena djela i kazne.
- Tako je Feuerbach došao do načela zakonitosti daviši mu ujedno latinski oblik- NULLUM CRIMEN,
NULLA POENA SINE LEGE.
V. ŠKOLE KAZNENOG PRAVA
1. Klasična škola
- Na čelu joj je Karl Binding.
- Utilitarizam Benthama i Beccarija naglašava društvenu zaštitu kao temeljnu funkciju kaznenog
prava i primatu prevencije nad represijom.
- Feuerbach se zalagao za generalno-preventivnu usmjerenost i etički utemeljenu koncepciju
kaznenog prava nastalu pod utjecajem Kanta i Hegela.
- Zajedničke vrijednosti su: načelo zakonitosti kao jamstvo pravne sigurnosti građana.
-
Monistički sustav sankcija,
- proporcionalnost kazne koja mora odgovarati težini djela i stupnju krivnje,te
- individualizacija kazne ali u ograničenom obliku.
- Predbacuje joj se da je kaznenopravnu znanost svela na algebru.
7
