UNIVERZITET ZA POSLOVNI INŽINJERING I
MENADŽMENT BANJA LUKA
ESEJ:
KEJNSOVA TEORIJA I NJEGOVO UČENJE
BANJA LUKA, novembar 2017.
Džon Majnard Kejns (John Maynard Kejns) bio je engleski ekonomista čije su radikalne
ideje imale ogroman uticaj na modernu ekonomiju i političku teoriju. Dž. M. Kejns bio je jedan
od najboljih intelektualnih inovatora prve polovine dvadesetog stoljeća. Napisao je
mnogobrojna djela, međutim fraza ''Kejnsova ekonomija'' najviše se veže za djelo ''Opšta teorija
zaposlenosti, kamate i novca'' izdano 1936. godine. Ovo djelo bilo je i za monetarnu ekonomiju,
a time i monetarnu politiku, revolucionarno delo koje će pomjeriti način razmišljanja o
ciljevima monetarne politike i instrumentima za njihovo postizanje.
Kejns je bio liberalni ekonomist koji je nastojao ograničiti ulogu države u ekonomiji
samo na one djelatnosti koje niti jedan drugi subjekt ne obavlja i na one poslove koja država
može obavljati bolje od privatnog sektora. Kejns i njegovi mišljenici smatraju da je
nezaposlenost veće zlo od inflacije i da ekonomski rast i puna zaposlenost trebaju biti glavni
ciljevi makroekonomske politike. Puna zaposlenost je teško o ostvariva te se ekonomija nalazi
više u stanju neravnoteže nego u stanju opšte ravnoteže, tako da klasični i neoklasični model
predstavljaju jedno posebno, moguće ali rijetko dostupno stanje. Opšta ekonomska ravnoteža se
može, prema kejnesijancima, formirati i na nižim stepenima iskorištenja kapaciteta, odnosno na
razini nepotpune zaposlenosti, težeći prema opštoj ravnoteži na razini pune zaposlenosti.
Kejnesova ekonomska politika odgovara onim građanima, političkim strankama i vladama koje
se nalaze u centru ili lijevo od centra i koje žele u kratkom roku povećati proizvodnju i
zaposlenost.
Neke od bitnih novina koje je Kejns uveo u analizi nezaposlenosti kao ekonomskog
problema su pojam rigidnosti (nefleksibilnosti plaća) i njihove otpornosti na snižavanje. Kada
se plate jednom povećaju na određenu razinu, one se „zalijepe“ i ne padaju, unatoč cikličnom
kretanju agregatne potražnje i povećanju nezaposlenosti. Zato se ravnoteža ne može automatski
uspostaviti opadanjem plata. U vrijeme krize poduzetnici smanjuju investicije, zbog straha od
bankrota, dijele otkaze kako bi smanjili troškove, što uzrokuje nezaposlenost i smanjenje
privatne potrošnje i kupovne moći.
Kejnsovo temeljno i najutjecajnije djelo „Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca“
donosi detaljno razrađene mehanizme kojima država može utjecati na privredni rast i visoke
stope zaposlenosti. Neke od zadaća države su osigurati stabilnost cijena, stabilnost kursa te
kontrolirati inflaciju. Kao najvažnije mehanizme države Kejns navodi državnu potrošnju,
poreznu politiku, kreditnu politiku i cijenu novca. Kombinacijom ove četiri stavke privreda
može postići visoku razinu proizvodnje, investicija, osobne potrošnje i zaposlenosti, koji su
najvažnija pretpostavka privrednog rasta i stabilne ekonomije.
Klasični su ekonomisti smatrali da u uvjetima krize država treba štedjeti, uravnotežiti
proračun i podići poreze kako bi to postigla (''stezanje kajša'', nulti deficit, rast PDV-a ). Kejns je
smatrao da država u vrijeme visoke zaposlenosti treba štedjeti i ne miješati se u privredu nego je
regulirati, a u vrijeme kriza, koje su prirodna pojava, država treba početi trošiti kako bi povećala
agregatnu potražnju, smanjiti poreze i kamatne stope kako bi podstaknula poduzetnike i
stanovništvo. Država mora osigurati milione za trošenje, ali su privatnici ti koji će odlučiti kako,
gdje i kada potrošiti. To su najvažnija načela (neo)kejnezijazma.
Kejns se snažno protivio ideji da država treba biti vlasnik najvećih industrijskih
sektora u državi, smatrao je kako se država ne smije miješati u osobnu slobodu pojedinaca, u
