CENTAR ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH
MATURSKI RAD:
KERAMIČKE PLOČICE U
KUPATILU
M E N T O R : U Č E N I K :
A l m a S m a i l b e g o v i ć M A R K O
M A R K O V I Ć
Ž I V I N I C E , j u n 2 0 2 1 . g o d i n e
SADRŽAJ
1.UVOD……………………………………………………………………………………1
2.ISTORIJA KERAMIČKIH RADOVA………………………………………..…2
3. PROIZVODNJA KERAMIČKIH PLOČICA………………………………….3
4. VRSTE KERAMIČKIH PLOČICA………………………………………………7
5. FIZIKALNO – MEHANIČKA SVOJSTVA KERAMIČKIH
PLOČICA…………………………………………………………………………………..9
6. TEHNOLOGIJA IZVOĐENJA POSTAVE KERAMIČKIH
PLOČICA………………………………………………………………………………...12
7. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………19
3. Za čišćenje popločene površine koristi se odgovarajuće blagi deterdžent.
Izbjegavati abrazivna sredstva za čišćenje.
2. ISTORIJA KERAMIČKIH RADOVA
Naziv keramika dolazi od grčke riječi keramikos što označava glinu za lončarske
predmete. Pojam keramičke tehnike također se izvodi iz grčkog jezika, što označava
pečenje gline; odnosno proizvodnju posuđa, građevnog materijala i drugih
proizvoda od gline, dobivenih pečenjem pri visokoj temperaturi.
Razvoj keramike može se pratiti od pojave najstarijih kultura, pa tako istoriju
keramike možemo pratiti od starijeg kamenog doba; paleolitika (razdoblje od prije
oko 2 000 000 god.pr.n.e. do 10 000 god.pr.n.e.). Jedan od najstarijih takvih
pronalazaka je Vjestonicka Venera stara oko 25 000. godina koja se može vidjeti na
slici 1.
U mlađem kamenom dobu neolitiku (8 000 god.pr.n.e do 2 000 god.pr.n.e.), čovjek je
počeo izrađivati posude od gline. Ljudi su se bavili lovom, a da bi taj ulov spremili,
morali su napraviti posudu. U početku su koristili posude od pruća, a s vremenom su
shvatili da je posuda čvršća ako ju oblijepe zemljom. Nakon što su otkrili vatru,
spoznali su da pruć u dodiru s vatrom izgori, a zemlja postaje tvrđa, postojanija i
trajnija te se više ne može vratiti u prvobitno stanje.
Čovjek je oduvijek težio tome da sebi stvori ugodan i udoban prostor za život. Vođen
tom potrebom proizveo je keramičke pločice prije više od 4 000 godina. U nekim od
najstarijih piramida na svijetu, te u babilonskim i starim grčkim gradovima
pronađeni su ostaci površina prekrivenih keramičkim pločicama. Dekorativne
pločice pojavile su se na Bliskom Istoku, gdje su dugo vremena bile dostupne u više
različitih uzoraka nego igdje u svijetu. U Perziji je dizajn dekorativnih pločica
doveden gotovo do savršenstva.
Europljani su keramičke pločice počeli koristiti tek krajem 12. vijeka. U Španiji i
Portugalu, te u renesansnoj Italiji keramičke pločice su postale poželjan dekorativni
detalj bogatih kuća. Mnoge europske crkve iz 13. i 14. vijeka su popločene ukrasnim
pločicama, a Nizozemska je u 17. i 18. vijeku postala važno središte za trgovinu
keramičkim pločicama. U 19. vijeku u Britaniji počinje masovna proizvodnja
keramičkih pločica zbog čega njihova popularnost još raste. U Francuskoj i Španiji u
to vrijeme se pločice počinju postavljati i na zidove i krovove. Masovna proizvodnja
pločica u Engleskoj potaknuta je industrijskom revolucijom, a na prijelazu u 20.
vijeku titulu najvećeg proizvođača preuzela je Amerika.
3. PROIZVODNJA KERAMIČKIH
PLOČICA
Građevna keramika je skupni naziv za umjetne građevne materijale koji su dobiveni
miješanjem gline s vodom, a zatim oblikovani na običnoj temperaturi i pečeni na
visokim temperaturama.
Keramički materijali imaju široku primjenu; od izrade građevinskih opeka, crjepova,
sanitarne opreme, alata za rezanje metala, vatrostalnih obloga ložišta, vjetrobrana i
stakala vozila, svjećica motora, dielektrika kondenzatora, senzora, magnetnih
memorija. Odlike keramike su:
čvrstoća pritiska
visoko talište
otpornost prema djelovanju hemikalija
Loša strana je:
krhkost
Proizvode dijelimo na:
