1
UVOD
Kisela kiša je padavina koja je zagađena sumpornim i dušičnim oksidima,
amonijakom i drugim kemijskim spojevima.Ljudsko djelovanje prouzročilo je neravnotežu u
omjeru plinova u atmosferi što je uzrok kiša sa sniženom pH vrijednošću koje nazivamo kiselim
kišama. PH vrijednost normalne kišnice iznosi otprilike 5.5, dok vrijednost kisele kiše iznosi u
prosjeku 4 do 4.5., to je otprilike 40 puta veća količina kiselina u odnosu na običnu kišnicu.
Pojava koju promatramo zove se kiselo taloženje i javlja se u dva oblika:
- suhom
- vlažnom
Suho taloženje čini otprilike polovinu taloženja koje dolazi na Zemlju, a odnosi se na
kisele plinove i čestice u zraku koje vjetar raznosi na sve što nas okružuje. Taj suhi
talog najčešće ispere kiša i on završi u zemlji ili vodi.
Vlažno taloženje je ono koje je već poznato kao kisela kiša i ima veliki učinak na
biljni i životinjski svijet. Neki od važnih faktora su:
- kiselost vode
- kemijski sastav tla
- vrasta biljnog i životinjskog svijeta
Ispitivanja pokazuju da ugljični (najčešće CO,COn), dušični (najčešće NO,NOn)
i sumporni (najčešće SO,SOn) oksidi u kemijskim reakcijama sa vodom iz atmosfere
stvaraju ugljičnu, dušičnu i najopasniju sumpornu kiselinu, a one snose najveću odgovornost za
kiselost kiše, snijega ili magle.Najveći zagađivači zraka su rafinerije nafte koje u atmosferu
otpuštaju amonijak, različite organske kiseline, sumporne okside, spojeve ugljikovodika. Veliki
su zagađivači zraka i nadzvučni avioni koji otpuštaju mnogo dušikova oksida, također i
motorna vozila u atmosferu otpuštaju velike količine ugljičnog dioksida, ugljičnog
monoksida i dušikove okside, tu su naravno i druge velike tvornice, termoelektrane i
sl.Navedeni izvori su samo neki od glavnih zagađivača neposredno zraka, a posredno i
vode i zemlje, svega neophodnog čovjeku za život.
Možemo i spomenuti da neki štetni plinovi nastaju i prirodnim putem naprimjer
aktivnošću vulkana, biološkom razgradnjom, te šumskim požarima, no te su količine
vrlo male u odnosu na one koje izravno proizvodi čovjek.
2
PROCES NASTAJANJA
Prilikom procesa sagorijevanja nastaju sumporov dioksid, dušikovi oksidi i drugi
plinovi koji pospješuju nastajanje kiselina.Takvi slobodni nemetalni oksidi oksidiraju
u vlažnoj atmosferi sa vodenom parom u sumpornu i dušičnu kiselinu.Te tvari se
otopljene nalaze u zraku i zajedno sa padalinama padaju na zemlju.S obzirom da ti
proizvodi sagorijevanja nastaju u povećanoj količini u gradovima i industrijskim
zonama i pH vrijednost je većinom tamo niža nego na selu.Pod pojmom dušik-oksid (NOx) se
objedinjuju dva spoja: dušikov monoksid (NO) I dušikov dioksid (NO2). Ovi plinovi nastaju prije
svega pri sagorijevanju fosilnih goriva. Pri svakom sagorijevanju nastaju dušik-oksidi kao spoj
dušika iz zraka i kisika. Pri većoj temperaturi sagorijevanja brže je nastajanje dušikova
oksida.Kod svakog procesa sagorijevanja se prije svega oslobađa dušikov monoksid koji
kasnije u zraku oksidira u štetni dušik-oksid. Iz dušikova dioksida se u reakciji sa
vlagom stvara dušična kiselina koja je odgovorna za trećinu nastanka kisele kiše.
Ukoliko se dnevna vrijednost koncentracije dušik-dioksida u zraku nalazi preko 150|jg
po m3 nastaju akutna oboljenja dišnih organa.Sumporov dioksid je daleko najštetnija tvar u
zraku. To je plin bez boje, ali jakog i neugodnog mirisa koji kod ljudi, prije svega djeluje na dišne
organe. Kako je u zimskim mjesecima koncentracija sumporovog dioksida u zraku visoka, on
zajedno sa prašinom koja se nalazi u zraku čini smog.Sagorijevanjem fosilnih zapaljivih tvari se
atmosfera jako zagađuje sumporovim dioksidom. On se pretvara u sumpornu kiselinu i u spoju s
vodom čini kiselu kišu, koja je jedan od glavnih uzroka izumiranja šuma.
