Klimatske promjene
2
SADRŽAJ:
Uvod………………….……………………………………………………………………………3
1.0.
Podjela klime…………………………………………………..………………………….4
2.0.
Klimatski činioci…………………………………………………………………………..4
3.0.
Klimatske promjene……………………………………………………………………….4
4.0.
Efekat staklene bašte………………………………………………………………………5
4.1.
Kisele kiše…………………………………………………………..……………..6
4.2.
Proces nastajanja kiselih kiša……………………………………………...………6
4.3.
Posljedice kiselih kiša…………………………………..…………………………8
4.4.
Uticaj kiselih kiša na biljke………………………………………………………..8
4.5.
Uticaj kiselih kiša na jezera……………………………………………………….8
4.6.
Uticaj kiselih kiša na građevine………………………………………….………..8
5.0.
Izumiranje šuma………………………………………………………………...…………8
6.0.
Problem pitke vode………………………………………………………………..………9
7.0.
Kiseli okeani………………………………………………………………………………9
8.0.
Kjoto protokol……………………………………………………………………………10
8.1.
Ciljevi Kjoto protokola…………………………………………………………..11
8.2.
Ciljne emisije do 2012 i fleksibilni mehanizmi………………………………….11
8.3.
Trgovanje emisijama………………………………………………………….….13
8.4.
Visoka cijena Kjoto Protokola………………………………………………..….13
8.5.
Uticaj Kjoto protokola na poljoprivredu…………………………………….…...14
8.6.
Dodatne kritike Kjoto protokola……………………………………...………….14
8.7.
Cost-benefit analiza………………………………………………..…………….16
8.8.
Revizija Kjoto protokola i dalji planovi………………………………………….16
Zaključak…………………………………………………………………………………………17
Literatura………………………………………………………………………………...……….18
Klimatske promjene
4
1.0. Podjela klime
Klima se dijeli po nivou posmatranja ("veličini"), na:
makro-, mezo-, topo- i mikroklimu
.
Pod
makroklimom
se podrazumeva klima cijele Zemlje ili nekog njenog velikog
prostranstva, kao što su Pacifik, Sahara, Himalaji ili Sibir.
Mezoklima
se odnosi na prostor prostornih razmjera od 1 do 100 km.
Topoklima
se odnosi na mali prostor koji se još može posmatrati kao geografska cjelina.
Ovaj pojam se odnosi na prostore prostornih razmjera od 0.1 do 1 km.
Mikroklima
se odnosi na sasvim male oblasti, kao što su poljoprivredno zemljište, jedna
padina orografskog sistema, deo šume, gradska četvrt i dr.
Klima se može podjeliti i na
klimu atmosfere i klimu zemljišta
. Klima zemljišta se
znatno razlikuje od klime atmosfere, jer je tlo mnogo manje homogeno od atmosfere. Tlo
ima puno raznih minerala i biljki, kao i podzemnih voda, čega u vazduhu nema.
2.0. Klimatski činioci
Po Rubinsteinu klima ima sledeće činioce: astronomske, geografske i meteorološke.
Astronomski
činilac je rotacija Zemlje.
Geografski
činioci su geografska širina, raspored kopna i mora, nadmorska visina, reljef
zemljišta (planine, brda, kanjoni itd.), vrsta podloge (kamenito ili pješčano tlo, humus
itd.) i vegetacioni pokrivač (šuma, trava, poljoprivredna kultura, trska ili pak pustinja).
Među
meteorološke
činioce spadaju osobine atmosferske cirkulacije (pravac vjetra),
smjena vazdušnih masa, osobine atmosfere (hemijski sastav, vlažnost, aerosoli itd.),
oblačnost i padavine.
Naravno, tu nedostaje jedna stvar, a to su
antropološki činioci
, tj. ljudski uticaj na klimu.
Tu prije svega spada industrija i infrastruktura. Neke strukture mjenjaju klimu cijelih
regije (brane koje stvaraju vještačka jezera), a i veliki broj manjih zgrada stvara svoju
klimu. Industrija mjenja sastav atmosfere i njen štetni uticaj se svakodnevno
ustanovljava.
3.0. Klimatske promjene
Klimatske promjene ili promjene klime označavaju dugotrajne i značajne promjene prosječnih
klimatskih uslova na zemlji. Pod prosječne klimatske uslove podrazumijevaju se prosječne
temperature, padavine i vjetrovi.
Klimatske promjene
5
Klima na Zemlji se oduvjek mjenjala. Nekada ranije, sve do početka industrijske revolucije,
klima se mjenjala kao rezultat promjena prirodnih okolnosti. Danas međutim, termin klimatske
promjene koristimo kada govorimo o promjenama u klimi koje se događaju od početka
dvadesetog vijeka. Promjene koje su registrovane prethodnih, kao i one koje se predviđaju za
narednih 80 godina smatraju se da su nastale kao rezultat čovjekovih aktivnosti a ne kao
posljedica prirodnih promjena u atmosferi.
4.0. Efekat staklene bašte
Efekt staklene bašte je izraz za zagrijavanje planete Zemlje nastalo poremećajem energetske
ravnoteže između količine zračenja koje od Sunca prima i u svemir zrači Zemljina površina.
Ovaj efekat predstavlja rezultat povećanja količine zračenja koje ne može od površine Zemlje da
bude emitovano u svemir, već ga atmosfera upija i postaje toplija. Atmosfera Zemlje odbija dio
(37-39%) energije koju Sunce direktno emituje (pojam pod nazivom albedo ), dok ostatak
(zračenje manjih talasnih dužina) pada na tlo i zagrijava ga, a tlo potom emituje infracrvene
zrake (manjih talasnih dužina) koji, u normalnim okolnostima, uglavnom odlaze u svemir.
Međutim ukoliko u atmosferi postoje gasovi koji upijaju ovakvo zračenje, doći će do povećanja
temperature atmosfere. To se dogodilo sa atmosferom Zemlje u poslednjem vijeku. Ukratko,
Sunce emituje energiju raznih talasnih dužina, dobar dio toga stigne do Zemljine površine,
doprinosi stvaranju i održavanju života na Zemlji, a dio tog zračenja potom biva emitovan u
svemir i priroda je u ravnoteži. Ako nešto zadrži dio tog zračenja, ravnoteža se kvari i nastaju
problemi. Ono što zadrži zračenje je poznato pod nazivom gasovi staklene bašte, a problemi koji
nastaju su poznati pod nazivom globalno zagrevanje. Efekat nastaje na sličan način kao u
stakleniku, gdje Sunčevi zraci vidljivog i ultraljubičastog dijela spektra prodiru kroz staklo i griju
tlo ispod stakla. Tlo potom emituje infracrveno zračenje koje ne može proći kroz staklo,
zadržava se unutra i tlo ostaje zagrejano. Usljed toga je u staklenicima mnogo toplije nego izvan
njih. Na isti način se ponaša i planeta Zemlja ukoliko postoji neka materija koja će se ponašati
kao stakleni krov. Prilikom izbacivanja iz fabričkih dimnjaka i auspuha automobila ugljenik(IV)-
oksid (poznatiji kao ugljen-dioksid) i ostali štetni gasovi formiraju omotač oko Zemlje koji
propušta toplotu da prodre do površine ali ne i da se vrati u vasionu. Na ovaj način površina
Zemlje postaje sve toplija i iz godine u godinu temperature su sve više. Razlog koji dovodi do
efekta staklene bašte, usljed kog dolazi do zagrevanja površine Zemlje drugačiji je od onog u
staklenoj bašti, gde do zagrevanja dolazi usljed smanjene cirkulacije vazduha i mješanja
zagrijanog vazduha, a ne zbog same apsorbcije Sunčevog zračenja. Ipak, ovaj pojam je široko
rasprostranjen i opšte prihvaćen.
Posljedice
:
• Porast tempreature za 1,5 — 4,5 °C na 100 — 150 godina
• Topljenje polarnog leda
• Porast nivoa mora
• Povećanje isparavanja mora i usto i povećanje oblačnosti.
