Klinička Imunologija

Prof.dr.sc. Josip Lukaĉ

KLINIĈKA IMUNOLOGIJA

Nastavno pomagalo za studente Stomatološkog fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu

E-knjiga ISBN: 953-96287-7-6

http://www.sfzg.hr/files/user/isamija/Klinicka_imunologija_skripta.doc

Zagreb, Stomatološki fakultet, 2004.

J. Lukaĉ Kliniĉka imunologija

www.belimantil.info

Odlukom Znanstveno-nastavnog vijeća Stomatološkog fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu
br. 03-PA-27-13 od 15. srpnja 2004, donesenom na njegovoj X. sjednici odrţanoj 14. srpnja
2004, odobreno je tiskanje nastavnog pomagala za studente Stomatološkog fakulteta
Sveuĉilišta u Zagrebu

Recenzentica: prof.dr.sc. Marinka Mravak-Stipetić
Grafiĉki prilozi: dr. AnĊelko Vidović

J. Lukaĉ Kliniĉka imunologija

www.belimantil.info

17.

TRANSPLANTACIJSKA IMUNOLOGIJA .............................................

18.

IMUNOLOGIJA ZLOĆUDNIH TUMORA ............................................

19.

19.1
19.2
19.3
19.4

MANUPULIRANJE IMUNOLOŠKIM SUSTAVOM - IMUNOLOŠKA
TERAPIJA .................................................................................................
Imunostimulacija ........................................................................................
Imunosupresija ...........................................................................................
Imunomodulacija u upali ...........................................................................
Imunoterapija tumora .................................................................................

86
86
87
88
88

20.
20.1.
20.2.
20.3.

LABORATORIJSKA IMUNOLOGIJA ....................................................
Laboratorijske imunološke metode ............................................................
Metoda proizvodnja monoklonskih antitijela ............................................
Molekulskogenetske metode u imunologiji ...............................................

90
90
93
93

LITERATURA ..........................................................................................

DODATNO NASTAVNO ŠTIVO ............................................................

KAZALO ...................................................................................................

J. Lukaĉ Kliniĉka imunologija

www.belimantil.info

UVOD

Imunologija je znanost koja se bavi otpornošću organizma na štetne utjecaje okoline
(immunitas (lat.) = otpornost).

Dugo se vremena razvijala samo povezana s mikrobiologijom, s

namjerom da neutralizira djelovanje patogenih mikroorganizama, pa su se i teorije o postanku i
funkcijama  imunološkog  sustava  svodile  samo  na  prirodni  probir  koji  je,  ĉini  se,  dopustio
razvoj  viših  organizama  ĉiji  se  imunološki  sustav  djelotvornije  mogao  opirati  napadajima
mikroorganizama.  Pokazalo  se,  meĊutim,  da  imunološka  reakcija  postoji  i  na  nepatogene
mikroorganizme, pa je uloga imunološkog sustava vjerojatno šira i  mnogostrukija, premda ni
danas  nije  moguće  jednostavno  definirati  fiziološku  ulogu  imunološke,  posebice  specifiĉne
reakcije.  U  prošlom  stoljeću  poĉinje  brţi  razvoj  imunologije,  osobito  posljednja  ĉetiri
desetljeća,  te  nove  spoznaje  brzo  nalaze  i  svoju  praktiĉnu  primjenu  u  medicini,  kamo
imunologija ulazi dvama putovima: kao transplantacijska i kao tumorska imunologija. Iskustvo
da  pri  transplantaciji  davatelj  i  primatelj  moraju  biti  što  sliĉniji,  nametnulo  je  potrebu
istraţivanja  tih  sliĉnosti  i  razlika  i  razvilo  novu  disciplinu  -  imunogenetiku.  Tumorska
imunologija  nije  imala  tako  uspješan  razvoj,  više  se  temeljila  na  empiriji,  no  novije
biotehnološke  tekovine,  poput  produkcije  monoklonskih  antitijela  i  tehnike  rekombinantne
DNA,  proizvodnje  rekombinantnih  antitijela  i  njihovih  fragmenata,  kimernih  i  humaniziranih
antitijela te citokina i drugih biološki aktivnih molekula, dale su joj nov zamah i otvorile nove
mogućnosti  kliniĉke  primjene  kroz  imunološku  dijagnostiku  i  imunoterapiju.  Stoga  danas
fiziološku  ulogu  imunosti  vidimo  u  (a)  obrani  od  infekcije,  (b)  obrani  od  tumora  i  (c)
odrţavanju antigenske i genske homeostaze organizma.

Osnove imunosti

Evolucija  višestaniĉnih  organizama  nametnula  je  i  vitalnu    potrebu  razvoja  internog
obrambenog sustava koji će ih štititi od razliĉitih stranih organizama. Temeljna odlika takvog
sustava  je  sposobnost  razlikovanja  strane  stanice  od  vlastite.  S  porastom  veliĉine  i  sloţenosti
tjelesne  graĊe,  i  obrambeni  je  sustav,  da  bi  odgovorio  svojim  zadaćama,  postajao  sve
sloţenijim, osobito u kralješnjaka, u kojih je obrana od mikroorganizama postala preduvjetom
njihova  opstanka.  Još  jedan  mogući  razlog  za  razvoj  mnogo  sloţenijeg  obrambenog  sustava
pokušava se naći i u razmjerno velikoj sklonosti tkiva kralješnjaka k zloćudnim promjenama.
Kako zloćudne stanice mogu iskazivati nove površinske znaĉajke, dovoljno osjetljiv obrambeni
sustav sposoban uoĉiti fine razlike izmeĊu zdrave i zloćudne stanice, mogao bi sudjelovati i u
nadzoru  nad  zloćudnim  promjenama.  Dakle,  zdrava  se  osoba  razliĉitim  obrambenim
mehanizmima  štiti  od  štetnih  utjecaja  mikroba  i  sliĉnih  stranih  agenasa,  što  nazivamo
imunšoću.    Temelj  imunološke  reakcije  je  prepoznavanje  stranog  agensa  i  njegovo
neutraliziranje/uklanjanje  iz  organizma.  To  se  zbiva  nespecifiĉnim,  tj.  priroĊenim    i
specifiĉnim,  tj.  steĉenim  mehanizmima.  Nespecifiĉna  ili  priroĊena  imunost  djeluje  bez
prethodnog  susreta  organizma  sa  stranim  agensom  i  usmjerena  je  protiv  gotovo  svih  antigena
što ulaze u organizam. Ona razlikuje strano od vlastitog, no ne razlikuje vrstu stranog agensa i
ne  moţe  se  pojaĉati  izlaganjem  takvom  agensu.  S  druge  strane,  specifiĉna  imunost  (steĉena,
adaptivna)  razvila  se  kasnije  i  djeluje  protiv  toĉno  odreĊenog  antigena,  ali  tek  nakon
prethodnog susreta s njim.

J. Lukaĉ Kliniĉka imunologija

www.belimantil.info

Organizacija imunološkog sustava

Vjerojatno  baš  zbog  svoje  osebujne  uloge,  imunološki  sustav  nije,  poput  ostalih  organskih
sustava u kralješnjaka, uobliĉen u anatomski jasno definirani i ograniĉeni sustav, već se sastoji
od  limfnih  organa,  tkiva  i  cirkulirajućih  sastojaka  rasporeĊenih  gotovo  posvuda  po  tijelu.
Organi ukljuĉeni u imunološki sustav (Tablica 1)  dijele se na primarne (središnje) i sekundarne
(periferne). Primarni organi (timus i Fabrizijeva bursa u ptica, tj. fetalna jetra i koštana srţ kao
njeni  analozi  u  sisavaca)  osiguravaju  mikrookolinu  u  kojoj  sazrijevaju  matiĉne  stanice  što  u
fetalnom  razdoblju  doputuju  iz  ţumanĉane  vreće  ili  jetre,  a  nakon  roĊenja  iz  koštane  srţi.  U
timusu  sazrijevaju  limfociti  T,  a  u  analogu  burse  limfociti  B,  te  potom  naseljavaju  periferne
limfne organe i limfna tkiva pridruţena raznim organskim sustavima. Tu imunociti obitavaju,
meĊusobno suraĊuju i djeluju, a razgranata krvna i limfna mreţa omogućava njihovu nazoĉnost
u bilo kojem dijelu tijela.

TABLICA 1.

Organizacija imunološkog sustava

LIMFNI ORGANI I TKIVA

Primarni

(središnji)

Timus
Fetalna jetra, koštana srţ

Sekundarni

(periferni)

Slezena
Limfni ĉvorovi
Limfna tkiva

Limfno tkivo probavnog sustava
Limfno tkivo dišnog sustava
Limfno tkivo mokraćno-spolnog sustava
Limfno tkivo koštane srţi
Limfno tkivo seroznih šupljina
Limfno tkivo jetre

STANICE

Limfatiĉke

Limfociti T
Limfociti B
Prirodnoubilaĉke (NK) stanice

Mijeloiĉke

Fagociti

Granulociti

Neutrofilni
Eozinofilni

Monociti
Stanice za predoĉavanje antigena

Posredniĉke stanice

Bazofilni granulociti
Mastociti
Trombociti