Kliničke karakteristike i zdravstvena nega pacijenta sa ekstrapiramidnim poremećajima
N
E
U
R
O
L
O
G
IJ
A
I
Z
D
R
A
V
S
T
V
E
N
A
N
E
G
A
U
N
E
U
R
O
L
O
G
IJ
I
VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
MILUTIN MILANKOVIĆ BEOGRAD
1
Visoka
medicinska
škola strukovnih
studija
Milutin Milanković
Beograd
Predmet
:
Neurologija i zdravstvena nega u neorologiji
Smer
:
Strukovna
medicinska
sestra
–
tehničar
Kliničke karakteristike i zdravstvena
nega pacijenta sa ekstrapiramidnim
poremećajima
-
Seminarski
-
rad
Profesor
:
:
Student
Broj
indeksa
:
, 2015.
.
Beograd
god
N
E
U
R
O
L
O
G
IJ
A
I
Z
D
R
A
V
S
T
V
E
N
A
N
E
G
A
U
N
E
U
R
O
L
O
G
IJ
I
VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
MILUTIN MILANKOVIĆ BEOGRAD
2
:
SADRŽAJ
...................................................................................................................................................1
Uvod
1.
…………………………………………………………………..….......2
Nervni sistem
1.1.
………………………………………..…......4
Klasifikacija neuroloških oboljenja
2.
………………………………….….….......5
Poremećaj funkcije ekstrapiramidnog sistema
2.1.
…………………………………………....7
Lečenje ekstrapiramidnog poremećaja
3.
……………………………………………….……..….10
Parkinsonizam i nega obolelog
3.1.
………………………………………………………..….....10
Ishrana bolenika
3.2.
……………………………………………………….…......11
Neophodna nega
3.3.
……………………………………..…….…..….12
Lečenje Parkinsonove bolesti
3.4.
………………………………………………...……....13
Kako živeti sa bolešću
3.5.
…………………………………...….…..13
Komunikacija sa bolesnim pacijentom
……………………………………………………………………….…..14
Zaključak
……………………………………………………………………….......15
Literatura
-
UVOD
-
Neurologija je medicinska disciplina koja istražuje strukturu, funkcije i bolesti
nervnog sistema. Posebno se bavi opisom i objašnjenjem kliničke slike bolesti
prouzrokovane patološkim procesima i lezijama u određenim strukturama nervnog
sistema ili poremećajima u njegovom funkcionisanju.
Neurologija i psihijatrija se delom prepliću. Predmet interesovanja neurologa su
centralni nervni sistem (mozak i kičmena moždina), kao i njima bliske strukture krvnih
sudova, perifernih nerava i veza nerava sa muskulaturom.
Svi pokreti tela nastaju kontrakcijom poprečno prugaste muskulature. Motorika
služi održavanju i promeni položaja tela i pojedinih njegovih delova, posebno udova.
Deo centralnog i perifernog živčanog sistema koji služi motorici naziva se motorički
sistem.

N
E
U
R
O
L
O
G
IJ
A
I
Z
D
R
A
V
S
T
V
E
N
A
N
E
G
A
U
N
E
U
R
O
L
O
G
IJ
I
VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
MILUTIN MILANKOVIĆ BEOGRAD
4
1.
NERVNI SISTEM
Nervni sistem je odgovoran za celokupnu motoriku, omogućuje komunikaciju
sa spoljnim svetom za sopstvenu unutašnju sredinu, upravlja radom unutašnjih organa i
žlezda za unutašnjim lučenjem. Čine za CNS, PNS i autonomnog nervnog sistema.
CNS - smešten je u koštanom oklopu i na taj način zaštićen od mehaničkih
povreda, a čine ga mozak i kičmene moždine. Mozak je smešten u lobanjskoj šupljini
(cavum cranio) koja je sa šatorom malog mozga (tentorium cerebelli) podeljena na
prednju šupljinu u kojoj su smešteni prednji odnosno zadnji mozak. Mozak
(Slika 1.)
delimo na:
prednji (prosencephalon) i
zadnji (rhombencephalon).
Prednji mozak čine:
veliki mozak (telencephalon),
srednji mozak (mesencephalon) i
međumozak (diencephalon).
Zadnji mozak čine:
pons,
medulla oblongata,
cerebellum.
Slika 1. Podela mozga
N
E
U
R
O
L
O
G
IJ
A
I
Z
D
R
A
V
S
T
V
E
N
A
N
E
G
A
U
N
E
U
R
O
L
O
G
IJ
I
VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
MILUTIN MILANKOVIĆ BEOGRAD
5
Veliki mozak
- (telencephalon). Veliki mozak čine leva i desna hemisfera koje
su međusobno spojene žuljevitim telom (corpus callosum). Svaka od ovih hemisfera
ima svoju medijalnu, donju i bočnu konveksnu površinu. Dubokim žlebovima
hemisfera je podeljena na pet lobusa i to:
čeoni ( frontalni ),
temeni (paruetalni),
zatiljnom (occipitalni),
sljepočnicu (temporalni) i
dnu žleba (operkulum) leži skrivena insula ili rejlovo ostrvce tronglaste
površine.
Centralna šupljina velikog mozga su lateralne moždane komore. Građen je od
bele i sive mase i potpornog tkiva. Sivu masu velikog mozga čine kora (cortek) i
subkortikalne sive mase (corpsusu triatum substantia nigra).
Međumozak
- (diencephalon). Spaja obe hemisphere velikog mozga i prestavlja
prednji i najviši deo moždanog stabla. Centralna šupljina diencephalon je tri moždana
komora. Idući dole na diencephalon se nastavlja mesencephalon koga čine kraci
velikog mozga i tegnentum. Centralna šupljina mu je kanal koji povezuje treći i četvrti
moždanu komoru.
Srednji mozak
- (mesencephalon). Srednji mozak se prema dole nastavlja u
most, a distalnije na most se nastavlja medulla oblongata. I most i medulla oblongata
čine pod četiri moždane komore, krov čini mali mozak.
Mali mozak
- smešten je u zadnjoj lobanjskoj jami. Čine ga leva i desna
hemisfera malog mozga i središnji deo crv (vermis) građen je od bele i sive mase. Sivu
masu čini kora malog mozga i subkortikalne sive mase od četiri jezgra.
Medulla spinalis
- smeštena je u vertebralna kanalu. Dugačka je oko 41 - 45
cm, debljine oko 1 cm. Malo spljoštena u prednjem delu. U zadnjem smeru iz nje izlazi
tridesetijedan par spinalnih nerava i to osam vratnih dvanaest grudnih, pet slabinkih, pet
krstačnih i jedan trtični par. Na njoj razlikujemo dva proširenja:
cervikalna (intumescentia cervicalis) koje se proteže od četvrtog vratnog
do jednog odnosno drugog torakalnog pršljena i
lumbalno proširenje koje se proteže od desetog torakalnog do prvog
lumbalnog.
Proširenja predstavljaju nakupine nervnih ćelija čiji nastavci formiraju periferne
nerve za gornje odnosno donje ekstremitete. Medulla spinalis završava se suženjem
(concis) na čijem vrhu se nalazi splet nerava označeni kao (Cauda ekuina) konjski rep.
Završava sa rudimentarnim ostatkom poslednjeg trtičnog živca filuma terminale. Na
poprečnom preseku građena je od bele, sive mase i potpornog tkiva.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti