UNIVERZITET U NIŠU 

MEDICINSKI FAKULTET

 KATEDRA ZA RADIOLOGIJU, NUKLEARNU MEDICINU I 

ONKOLOGIJU

DIPLOMSKI RAD

KLINIČKA PRIMENA PERFUZIONE 

SCINTIGRAFIJE MIOKARDA

Aleksandra Marjanović

indeks br: 11107

Mentor: doc.dr Marina Vlajković

Niš, 2012. godine

Klinička primena perfuzione scintigrafije miokarda

Sadržaj rada               

                                                                                        broj strane

1.

Sadržaj

-1-

2.

Sažetak

-2-

3.

UVOD

-3-

-

Patogeneza ateroskleroze koronarnih krvnih sudova

-3-

-

Ishemija i infarkt miokarda

-5-

-

Patofiziologija radioizotopske vizualizacije miokarda i karakteristike 

radiofarmaka

-8-

4.

RADIOFARMACI ZA MPI

-11-

5.

PROTOKOL SNIMANJA MPI

-11-

PARAMETRI SKENIRANJA

-12-

EKG GEJTOVAN SPECT MPI

-16-

6.

SPECT REKONSTRUKCIJA  I  REORIJENTACIJA SLIKA 

-18-

7.

INTERPRETACIJA NALAZA

-

Vizuelna interpretacija

-

Proširenost i težina defekta

-

Stres, rest i reverzibilnost skor

-

Dijastolni parametri

-

Fazna analiza

-

Ejekciona frakcija, pokretljivost i zadebljanje zida

-

Ejekciona frakcija, pokretljivost i zadebljanje zida

-

TID indeks

-23-

-23-

-24-

-24-

-25-

-26-

-27-

-28-

8.

INDIKACIJE

-29-

9.

ODREĐIVANJE PRETEST RIZIKA I STRATIFIKOVANJE RIZIKA

-30-

10. ODREĐIVANJE PRETEST RIZIKA I STRATIFIKOVANJE RIZIKA

-31-

11. INDIKACIJE ZA SPECT MPI

-32-

12. ZAKLJUČAK

-38-

11. LITERATURA

-39-

1

background image

Klinička primena perfuzione scintigrafije miokarda

UVOD

Bolest koronarnih krvnih sudova (CAD) ili koronarna srčana bolest (CHD) je najčešće 

srčano   oboljenje   i   vodeći   uzrok   smrtnosti   širom   sveta   (1).   Prema   podacima   Svetske 

zdravstvene   organizacije   smrtnost   od   kardiovaskularnih   bolesti   u   svetu   je   u   1996.   godini 

iznosila 29%, a mortalitet je dupliran u zemljama sa rastućim ekonomijama kao što je Kina, i 

to posebno u mlađoj populacionoj grupi (2, 3). Predviđanja su da će do 2020. godine doći do 

ukupnog pada mortaliteta za 9,1% zbog veće usmerenosti na prevenciju, ranu detekciju i 

lečenje CAD, ali da će sa druge strane mortalitet porasti za 16,2% u zemljama u razvoju (4).

Patogeneza ateroskleroze koronarnih krvnih sudova

Bolest koronarnih krvnih sudova nastaje zbog ateroskleroze, u kojoj koronarne arterije 

postaju   sužene   i   čvrste   usled   postepenog   taloženja   holesterela.   Komponente   krvi   se 

agregacijom talože na površini holesterolskih plakova formirajući trombe. Bolest se razvija 

tiho i progresivno tokom godina i decenija kada je neprepoznatljiva. Danas je patogenoza 

CAD poznata, pa je najveća pažnja usmerena na faktore rizika koji se mogu modifikovati 

(visok krvni pritisak, hiperholesterolemija, pušenje cigareta, dijabetes, gojaznost, sedetantni 

način života, stres) kao i na rizik faktore koji se ne mogu modifikovati (porodična istorija 

bolesti, rasa, pol, genetska predisponiranost) (5).

3

Klinička primena perfuzione scintigrafije miokarda

Patofiziologija CAD je od izuzetnog značaja sa aspekta radioizotopskog ispitivanja 

kojim se oslikavaju različiti nivoi patofizioloških dešavanja i nastalih poremećaja, sa ciljem 

prevencije i monitoringa progresije bolesti.

Ateroskleroza koronarnih krvnih sudova nastaje kao posledica kompleksnih interakcija 

između endotelnih ćelija, glatko-mišićne muskulature, trombocita i leukocita (6). Stvaranje 

plaka, nastalog kao posledica vaskularne inflamacije, taloženja lipida, kalcijuma i celularnog 

debrisa unutar intime krvnog suda, dovodi do vaskularnog remodelovanja, opstrukcije lumena, 

poremećaja protoka krvi i redukcije dotoka kiseonika u miokard. Najranija patološka lezija 

ateroskleroze je “masna traka” na intimi krvnog suda koja sadrži uglavnom lipidne naslage sa 

makrofagima,   T   limfocitima   i   glatkim   mišićnim   ćelijama.   Usled   progresivne   akumulacije 

lipida   i   proliferacije   glatkih   mišićnih   ćelija   masne   naslage   mogu   progredirati   u   fibrozne 

plakove. Proliferacija glatko-mišićnih ćelija unutar intime krvnog suda predstavlja osnovu 

aterosklerotične   lezije   koja   se   izdiže   nekoliko   milimetara   iznad   okolnog   nivoa   (Slika   1). 

Proces migracije i proliferacije glatkih mišićnih ćelija je moduliran brojnim medijatorima kao 

što   su:   PDGF   (trombocitni   faktor   rasta),   eikosanoidi,   citokini   (tumor   nekrozni   faktor, 

interleukin-1, interferon) i azot-oksid.

Slika 1. Patogeneza ateromatoznog plaka.

 1: normalna koronarna arterija 

2: makrofagi i glatke mišićne ćelije u intimi 3: proliferacija glatko-mišićnih ćelija u intimu 

4: diferencirani plak sa centralnom nekrozom.

4

background image

Klinička primena perfuzione scintigrafije miokarda

Ishemijska  bolest   srca   nastala  kao   posledica  CAD  i   ishemije   miokarda  se   klinički 

manifestuje   kao   jedan   od   sledećih   sindroma:  akutni   infarkt   miokarda,  angina   pektoris, 

hronična ishemijska bolest srca ili iznenadna srčana smrt. 

Relativno smanjenje koronarne perfuzije u odnosu na zahteve miokarda dovodi do 

funkcionalnih i biohemijskih poremećaja u miokardu koji progrediraju od reverzibilnih ka 

ireverzibilnim.   Nedostatak   kiseonika   uslovljava   prestanak   mitohondrijalne   oksidativne 

fosforilacije i prestanak produkcije ATP-a pa ovakav metabolički poremećaj uz smanjenje pH 

i nagomilavanje laktata u ishemijskim miocitima oštećuje membranski transport uz povećanje 

intracelularnog kalcijuma. Progresija ćelijskog oštećenja može ići u pravcu 1) apoptoze kod 

otečene   i   skvrčene   ćelije   ili   2)   onkoze   kod   oštećene   i   otečene   ćelije.   Kako   je   apoptoza 

energetski zavisna, stepen redukcije ATP-a direktno utiče na mehanizam ćelijskog oštećenja 

(10).

Infarkt   miokarda   se   karakteriše   nekrozom   miocita   usled   ishemije.   Započinje   u 

subendokardijalnom   segmentu   jer   protok   krvi   u   miokardu   ide   od   epikardijuma   ka 

endokardijumu. Progresija nekroze od subendokardijalnog ka subepikardijalnom delu zavisi 

od trajanja okluzije kao i od brzine i dostupnosti farmakološke ili mehaničke trombolitičke 

terapije.   Infarkt   može   zahvatiti   pretežno   subendokardijalni   deo   miokarda   ili   može   biti 

transmuralni.   Takođe,   ishemijske   promene   mogu   biti   regionalne   ukoliko   je   zahvaćen 

perfuzioni region glavne koronarne arterije ili mogu biti difuzne. Subendokardijalni   infarkt 

zahvata unutrašnju trećinu ili polovinu zida leve komore. 

Lokalizacija   ishemijske   manifestacije   nastale   okluzijom   jedne   od   tri   glavne 

epikardijalne koronarne arterije se može predvideti na osnovu regiona koje snabdevaju ove 

arterije. Mnogo je češći i ekstenzivniji infarkt leve komore nego desne zbog debljeg zida i 

6

Želiš da pročitaš svih 41 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti