MEGATREND UNIVERZITET

BEOGRAD

PREDMET: UPRAVLJANJE NOVIM TEHNOLOGIJAMA I 

INOVACIJAMA

          

TEMA:   KLJUČNE KOMPONENTE POSLOVNOG AMBIJENTA NA 

POČETKU TREĆEG MILENIJUMA

Mentor:                                                                                                              Student

1

SADRŽAJ

Red. 
br.

Naziv poglavlja

Stranica

UVOD

3

1.

STRATEŠKA KONKURENTNOST

4

2.

OKRUŽENJE I POSLOVANJE PREDUZEĆA U TREĆEM 
MILENIJUMU

7

2.1.

Konkurentska sposobnost i orijentisanost preduzeća

7

3.

ORIJENTISANOST DOMAĆIH PREDUZEĆA NA 
MEĐUNARODNI BIZNIS

8

4.

GLOBALNE   DETERMINANTE   RAZVOJA   MEĐUNARODNOG 
BIZNISA

9

ZAKLJUČAK

11

LITERATURA

12

2

background image

danas preko potrebno. Razvijanje liderstva je dug i rizičan proces koji nosi sa sobom gomile 
izazova. Ipak rizik bi trebalo preuzeti kako bi rezulatati bili povoljni.

1. STRATEŠKA KONKURENTNOST

Ključnu polugu međunarodne integrisanosti čini postavljanje i ostvarivanje održive 

strateške prednosti. Konkurentska prednost predstavlja realnu osnovu ili racionalan način na koji 
konkretna organizacija može da se pojavi ili nadmeće na nekom tržištu kako bi ostvarila neke 
svoje definisane ciljeve. Najvažnije izvore konkurentske prednosti, kako na nivou jedne firme 
tako i na nivou jedne zemlje, treba aktivno i permanentno tražiti. Dakle nije više presudno imati 
niske troškove, jeftinije sirovine i ostalo što spada u tradicionalnu paradigmu.

Stvaranje konkurentskih prednosti je naročito bitno na nivou preduzeća, mada su 

aktivnosti   potrebne   za   njihovo   stvaranje   i   održavanje   u   međunarodnim   uslovima   izuzetno 
kompleksne. Ovo je posebno izraženo u pojedinim granama koje su se globalizovale ili su na 
putu globalizacije. Iz tog razloga su strateški okviri konkurentske prednosti veoma značajni za 
efektivno, efikasno i rentabilno poslovanje. Postoje i drugi načini postizanja rentabilnosti kao što 
je   traženje   državne   zaštite   (kurs,   stimulacije),   ostvarivanje   profita   i   dobiti   na   tržištu   kroz 
nedovoljna ulaganja (monopolski položaj) ili izbegavanje globalnih industrijskih grana ali za 
ovakva   rešenja   se,   po   pravilu,   plaća   visoka   cenu   kada   dođe   vreme.   U   svetu   se   pod 
konkurentskom prednošću podrazumeva relativno veća moć odnosno snaga neke kompanije, 
jednog proizvoda ili jedne ekonomije u odnosu na druge.

Ključni   aspekt   međunarodnih   poslovnih   trendova   do   skoro   je   bila 

multinacionalizacija   proizvodne   funkcije   putem   različitih   formi   međunarodnih   podugovornih 
veza   i   angažovanja   lokalno   raspoloživih   resursa.   Pokretačka   snaga   nalazila   se   u   prenosu 
konkurentske   prednosti   kompanija   "principala"   koja   je   omogućavala   redukciju   varijabilnih 
troškova   (prvenstveno   radne   snage)   kroz   lociranje   delova   proizvodnog   lanca   na   različim 
lokacijama (a posebno u zemljama u razvoju zbog jeftine radne snage). Međunarodna podela 
rada doprinosila je snažnom rastu intraindustrijske razmene kao i razvijanju novih investicionih i 
tehnoloških veza različitih kompanija kao i do ekonomskih relacija između vodećih razvijenih i 
zemalja nižeg stepena razvoja. To je sa svoje strane bio značajan faktor relativno uspešnog 
afirmisanja koncepta izvozno orijentisane industrijalizacije (posebno u Aziji) tokom započinjanja 
tzv. trećeg talasa globalizacije koji je uneo i neke nove momente u daljem toku događaja.

Osnovu strateških prednosti svakog učesnika u savremenim ekonomskim tokovima 

čine dostignute konkurentske prednosti koje nastaju u procesu specifičnog objedinjavanja napora 
u procesu njihovog integralnog kreiranja - na makro i mikro nivou. 

Savremena   kretanja   dovela   su   do   krupnih   pomeranja   u   shvatanju   i   ostvarivanju 

konkurentskih prednosti preduzeća kao baznog oslonca efikasnosti ukupnih pa i međunarodnih 
poslovnih   aktivnosti.   U   mnogim   industrijama   odnos   fiksnih   troškova   prema   varijabilnim   je 
dostigao nivo koji je pomerio naglasak u definisanju konkurentske strategije na druge osnove 
Ranije je bilo nužno relativizovanje varijabilnih troškova kako bi se "pokrili" sopstveni fiksni 
troškovi međutim porast učešća fiksnih u ukupnim troškovima označava povećani značaj fiksnih 
troškova usled tehnološkog napretka na račun opadanja, recimo komponente radne snage kao 
varijabilnog troška u ukupnim proizvodnim troškovima. 

Snažan porast značaja ulaganja u istraživanje i razvoj proizvoda  ili stvaranje svetske 

marke

 

(brand) dobijaju sada posebno mesto. Ove fundamentalne promene su postale vidljive na 

primeru mnogih grana i firmi (naročito kod robe široke potrošnje). Ranije oslanjanje na računicu 
sa varijabilnim troškovima (radna snaga, sirovine itd.) davalo je izgovor rukovodstvu firme da 

4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti