Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet
Diplomski studij Hrvatskog jezika i knjiţevnosti i Engleskog jezika i
knjiţevnosti
Ivana Matković
Književnost egzistencijalizma u metodičkom kontekstu
Diplomski rad
Mentor: doc. dr. sc. Jakov Sabljić
Osijek, 2013.
1
Sažetak
: Rad pruţa uvid u osnovne značajke filozofskoga i knjiţevnoga egzistencijalizma.
Navode se najvaţniji predstavnici toga pravca te njihova reprezentativna djela. Opisuje se
način obrade knjiţevnoga pravca i razdoblja u metodičkome kontekstu. Analizira se
zastupljenost egzistencijalizma i njegovih knjiţevnih predstavnika u nastavnome programu te
u udţbenicima i čitankama za gimnazije i srednje strukovne škole. Rad donosi i pregled
metodičke literature koja opisuje mogućnosti obrade toga knjiţevnoga pravca u nastavi.
Promatra se i metodički pristup egzistencijalizmu na primjeru dvaju školskih satova iz
nastavne prakse te se, na kraju rada, iznose novi prijedlozi za obradu toga pravca u nastavi.
Ključne riječi:
egzistencijalizam, metodika, nastava, Jean-Paul Sartre, Albert Camus
3
1. Uvod
Egzistencijalizam je jedan od najutjecajnijih knjiţevnih pravaca sredine dvadesetoga
stoljeća. Nastao je kao odgovor knjiţevnika na promjene u društvu uzrokovane posljedicama
dvaju svjetskih ratova. Najpoznatiji su predstavnici egzistencijalizma u knjiţevnosti zasigurno
Jean-Paul Sartre i Albert Camus koji su svojim djelima filozofiju egzistencijalizma pribliţili
širem čitateljstvu. Egzistencijalistička se misao u knjiţevnosti nije pojavila tek u dvadesetome
stoljeću. Naime, još je Dostojevski u svome romanu
Zločin i kazna
iznio sučeljavanje
pojedinca s problemima karakterističnim za egzistencijalističkoga junaka, a to su pravo na
slobodu i vlastiti izbor. Kasnije je Kafka u svojoj pripovijetki
Preobraţaj
opisivao
bespomoćnost stanja pojedinca koji se odjednom našao u stranome tijelu, a kojega prate
osjećaji straha, tjeskobe i očaja. U hrvatskoj je knjiţevnosti egzistencijalizam svoje mjesto
našao pedesetih i šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća i to poglavito u djelima Petra
Šegedina, Vladana Desnice, Antuna Šoljana, Slavka Mihalića, Slobodana Novaka i drugih. U
nekim su svojim djelima ti pisci na izvanredan način publici pribliţili osjećaj i stanje tjeskobe,
straha i osamljenosti koji su osnovne teme egzistencijalizma, i knjiţevnoga i filozofskoga.
U školskome se programu egzistencijalizam i njegovi knjiţevni predstavnici javljaju na
kraju srednjoškolskoga obrazovanja. Olakotna je činjenica to što su učenici u razdoblju
adolescencije koje je značajno po tome što se u tome ţivotnom razdoblju po prvi put javljaju
problemi (ne)razumijevanja ţivota te se učenici susreću sa ograničenošću vlastite slobode što
im omogućuje pribliţavanje temama i razumijevanje filozofije egzistencijalizma.
Ovaj diplomski rad donosi uvid u osnovne značajke knjiţevnosti egzistencijalizma i
njegove svjetske i hrvatske predstavnike. Opisuje se nastavni program knjiţevnosti za
posljednje razrede gimnazija i srednjih strukovnih škola u kojima se egzistencijalizam
pojavljuje u svojemu najčistijem obliku. Iznose se primjeri obrade egzistencijalizma i
reprezentativnih djela s tom tematikom iz metodičke literature, ali i školskih udţbenika
knjiţevnosti. U radu se opisuju i dva nastavna sata obrade egzistencijalizma iz prakse koja su
odrţana u jednoj osječkoj srednjoj školi te se raspravljaju moguće nove nastavne obrade toga
knjiţevnoga pravca.
4
2. Egzistencijalizam
2.1. Pojmovno određenje egzistencijalizma i njegovi književni predstavnici
Dvadeseto je stoljeće vrijeme velikih promjena, kako u društvu, tako i u knjiţevnosti.
Napredovanjem tehnologije pojednostavljuju se svakodnevni ljudski poslovi. Razvojem
medicine poboljšava se kvaliteta i produljuje se vijek čovjekova ţivota. MeĎutim, dva
svjetska rata takoĎer su uvelike utjecala na ţivote ljudi. Prva je polovica stoljeća bila
ispunjena dotad neviĎenim nasiljem katastrofalnih razmjera i sve se to odrazilo na ţivote
ljudi, ali i na knjiţevnike koji su svoju inspiraciju traţili u dotad literarno manje istraţenim
ljudskim osobinama. Knjiţevnicima dvadesetoga i kasnoga devetnaestoga stoljeća zajedničko
je zanimanje za čovjeka i njegov odnos prema ţivotu, smrti, ali i društvu u kojemu se nalazi.
Modernizam se javlja krajem devetnaestoga stoljeća i dijeli se na nekoliko knjiţevnih
pravaca: esteticizam, avangardu, kasni modernizam i postmodernizam. U sklopu se kasnoga
modernizma tako javlja egzistencijalizam, jedan od najutjecajnijih knjiţevnih pravaca koji su
se pojavili u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća. Najpoznatiji su predstavnici
egzistencijalizma Jean-Paul Sartre, tvorac samoga imena „egzistencijalizam“, te Albert
Camus. Vaţno je napomenuti da se korijeni filozofije egzistencijalizma kriju već u djelima
nekih filozofa devetnaestoga stoljeća kao što su S
ø
ren Kierkegaard i Friedrich Nietzsche. Ti
su filozofi u svome radu tematizirali probleme poput slobode, vrijednosti ljudskoga postojanja
i njegova značenja, čovjekova odnosa prema smrti i ţivotu i sl. Kierkegaard, prema mnogima
prvi filozof egzistencijalizma, smatrao je da se čovjekova egzistencija najbolje očituje u
trenucima kada osobom vladaju snaţni osjećaji poput očaja i tjeskobe ili pak kad je osoba
suočena s problemom vlastite slobode i slobodnoga izbora. Ta je misao izravno utjecala na
Sartrea koji se smatra jednim od najutjecajnijih filozofa i knjiţevnika iz razdoblja nakon
Drugoga svjetskoga rata. Neka su od njegovih najpoznatijih djela romani
Mučnina
i
Putovi
slobode
te filozofska djela
Bitak i ništavilo, Egzistencijalizam je humanizam
te drame
Prljave
ruke
i
Iza zatvorenih vrata
. Za svjetsku je knjiţevnost zasigurno najvaţniji roman
Mučnina
,
pisan u obliku dnevnika, a koji opisuje ţivot povjesničara Antoinea Roquentina i njegovu
borbu s mučnim postojanjem. „Ipak, u svjetskoj je knjiţevnosti
Mučnina
imala najveći odjek
prije svega zato što je vrsno umjetničko djelo, a zatim i zato što su upravo u njoj izraţene
ideje i raspoloţenja postali uvelike osnovicom intelektualne mode; egzistencijalizam je neko
vrijeme bio čak ne samo način mišljenja nego i način ţivota i ponašanja.“ (Solar, 2003:310)
Osnovnu tezu egzistencijalizma da „egzistencija prethodi esenciji“ Sartre je objasnio na
mnoštvu primjera iz vlastitoga ţivota u svojoj filozofskoj raspravi
Egzistencijalizam je
6
Osjećaji tjeskobe, osamljenosti i otuĎenosti plodno su tlo našli i meĎu hrvatskim
knjiţevnicima pedesetih i šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća kada je egzistencijalizam
zavladao hrvatskom knjiţevnom scenom. Teško je tvrditi da se egzistencijalizam u hrvatskoj
knjiţevnosti očitovao u svome čistome obliku, ali utjecaj je knjiţevnosti Sartrea i Camusa
vidljiv u brojnim djelima hrvatskih knjiţevnika od kojih je jedan i Petar Šegedin. U njegovim
se romanima
Djeca Boţja
,
Crni smiješak
i
Osamljenici
prepoznaju neke sličnosti s
knjiţevnošću Camusa i Sartrea kao što su jednostavnost fabule i saţetost izraza. Same se pak
teorije filozofije egzistencijalizma Šegedin ne dotiče. „
Egzistencijalističk
i
projekt
,
fenomenologijska
metoda proizvodnje i
odnos egzistencije i estetike
tri su temeljna
generativna Šegedinova arhekoda egzistencijalističke mu ''trilogije'', koji će se u svakom
romanu posebno ostvariti, ali u biti neće odstupati niti u
Djeci Boţjoj
, niti u
Osamljenicima
,
niti u
Crnom smješku
.“ (Milanja, 1996:50) Likove romana
Kratki izlet
Antuna Šoljana
takoĎer prati „intenzivan osjećaj otuĎenosti i izgubljenosti u sudaru s vanjskim svijetom“
(Nemec, 2003:138)
Kratki izlet
, osim elemenata egzistencijalističke proze prate i
karakteristike „proze u trapericama“, ali unatoč tome, Milanja karakterizira taj Šoljanov
roman kao egzistencijalistički alegorijski tip romana (Milanja, 1996:53). Roman Vladana
Desnice,
Proljeća Ivana Galeba
, donosi nešto drugačiji pristup egzistencijalizmu. Slobodan
Prosperov Novak za Desnicu kaţe: „Bio je najbolji opaţač zbunjenosti koja je pedesetih
godina obiljeţila ţivot graĎanstva, bio je biljeţnik društvene nedoumice i tome je posvetio
čitavo svoje djelo, stvorivši u
Proljećima Ivana Galeba
jedan od modernijih romana poraća,
djelo napisano izvrsnim stilom i prepuno neobičnih egzistencijalnih upita.“ (Novak,
2003:414) Teško je odrediti hrvatske knjiţevnike sredine dvadesetoga stoljeća čije je
knjiţevno djelo bilo inspirirano isključivo egzistencijalističkom filozofijom. Potrebno je
spomenuti predstavnika pjesništva egzistencijalizma, Slavka Mihalića kojeg su za ţivota
hvalili kolege i čitateljska publika. „Ono što se u njegovoj poeziji neznatno mijenjalo i što je u
toj poeziji vremenom zrelilo, poput staroga vina je postajalo sve pitkije: pjesnikovo osjećanje
egzistencijalne tjeskobe iz koje je ispjevao neke od boljih hrvatskih pjesama o strahu i ljubavi,
o slobodi.“ (Novak, 2003:458) Osim spomenutih, egzistencijalizma se u svome romanu
Mirisi, zlato i tamjan
dotaknuo i Slobodan Novak. U romanu opisuje sukob ideologija
katoličke crkve i komunizma, a likove se najbolje upoznaje kroz monologe koji pruţaju uvid
u psihu junaka romana. „To je knjiga o razočaranju u svijet i ljude, o mučnini i gaĎenju, o
čovjeku koji je izgubio ţivotni smisao, o izgubljenim iluzijama. Granična egzistencijalna
situacija glavnog lika obiljeţena je tjeskobom, sartreovskom metaforom gaĎenja,
