Univerzitet u Novom Sadu
Ekonomski fakultet 
Subotica

KOMPARACIJA OPCIJA

SEMINARSKI RAD IZ FINANSIJSKE EKONOMETRIJE

POJAM, KARAKTERISTIKE I VRSTE OPCIJA

Opcije spadaju u grupu derivativnih hartija od vrednosti, što znači da predstavljaju izvedene 
finansijske instrumente. Osnovna uloga derivativa na finansijskom tržištu je transfer rizika. U 
njihovoj osnovi nalazi se neka roba ili neki finansijski instrument,odnosno svaka aktiva koja 
ima tržišnost, i od čije cene zavisi cena derivativa sa kojima se trguje na tržištu derivativa 
odnosno terminskom tržištu. Opcije predstavljaju pravo da se kupi ili proda određeni predmet, 
kao što su akcije ili državne obveznice, po unapred utvrđenoj ceni, u utvrđenom roku. Upravo 
to pravo da se kupi ili proda određena aktiva, i mogućnost da se od tog prava odustane su 
osnovni elementi koji opcije čine različitim od fjučersa, kod kojih postoji obaveza da se 
ili proda određena aktiva, određenog dana, po unapred utvrđenoj ceni, ukoliko se predhodno 
ne   “izađe”   iz   ugovora.   Opcija   predstavlja   ugovor   između   prodavca   i   kupca   u   kome   je 
sadržano   pravo,   ali   ne   iobaveza,   kupca   da   kupi   ili   proda   neki   finansijski   instrument   u 
određenom vremenskom periodu ili na utvrđeni termin u budućnosti, po ceni određenoj u 
momentu zaključenja ugovora.

Cena ugovora koja se utvrđuje u momentu zaključivanja ugovora, odnosno cena po kojoj se 
aktiva, koja je predmet opcionog ugovora, može kupiti ili prodati, naziva se cena izvršenja 
(Strike   price,   exercise   price).   Strajk   cena   ili   cena   izvršenja   onih   opcija   sa   kojima   se 
najaktivnije   trguje   obično   je   veoma   blizu   tekućoj   ceni   aktive   koja   je predmet   opcionog 
ugovora, izuzev u slučajevima izrazitog rasta ili pada cena. To je upravo zbog toga što berza 
utvrđuje strajk cene na osnovu raznih analiza tekućeg tržišta. Opcije su dostupne u nekoliko 
iznosa iznad ili ispod trenutne cene (current price, spot price) osnovne investicije.

U terminologiji poslovanja sa opcijama srećemo pojmove kupac ili vlasnik opcije i prodavac 
ili izdavalac opcije, što svakako nije povezano sa pravom koji nam kupljena opcija daje, a to 
je  kupovina  ili  prodaja  strane  valute  (dobra).  Vlasnik  opcije plaćanjem premije  “kupuje“ 
pravo

 

da   proda   ili  kupi   stranu   valutu   u   budućnosti.   Primanjem   premije   prodavac   opcije 

preuzima obavezu da kupi ili proda tu stranu valutu u budućnosti, naravno samo ako vlasnik 
opcije odluči da realizuje pravo koje mu ona omogućava. 

Opcije delimo na dve osnovne vrste u zavisnosti od toga da li plaćanjem  premije stičemo 
pravo da u budućnosti kupujemo ili prodajemo finansijske instrumente. Tako govorimo o:

Kupovnoj   opciji   (engl.  

Call   option

)   koja   nam   daje  pravo   da   kupimo   dogovorenu 

količinu strane valute (akciju ili neki drugi finansijski instrument) u budućnosti, i

Prodajnoj   opciji   (engl.  

Put   option

)   koja  nam   daje   pravo   da   prodamo   dogovorenu 

količinu strane valute (akciju ili neki drugi finansijski instrument) u budućnosti.

Zavisno od perioda u kom možemo realizovati opcije razlikujemo:

Evropske opcije - predstavljaju  opcije koje  možemo realizovati (ispuniti) samo na 
tačno određeni datum u budućnosti ( koji je dogovoren prilikom sklapanja ugovora) 

Američke opcije - predstavljaju opcije koje možemo realizovati bilo kada u periodu do 
dospeća opcije (krajnjeg datuma njenog važenja) i

Azijske opcije - predstavljaju opcije koje uključuju pravo, ali ne i obavezu, kupca da 
kupi ili proda ugovorenu aktivu po tržišnoj ceni koja je izvedena kao prosek njenih 
spot cena u okviru ugovorenog intervala.

background image

Želiš da pročitaš svih 7 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti