UNIVERZITET U SARAJEVU
Seminarski rad
Komparativna analiza vanjsko trgovinske razmjene u BiH
i zemljama Evropske unije EU 27 i EU 32 u periodu
2005 - 2010
Studenti:
br.ind.
Profesor:
Prof.dr. Rabija Somun -
Kapetanović
Sarajevo, april 2012
SADRŽAJ
1. Uvod.............................................................................................................. 3
Zadatak seminarskog............................................................................ 3
2
.
Međunarodna razmjena............................................................................. 4
Historijski pregled.............................................................................. 4
Rast nacionalnih ekonomija............................................................... 4
Koristi međunarodne razmjene.......................................................... 4
Konkurentnost zemlje........................................................................ 5
3. Vanjskotrgovinska politika....................................................................... 5
Počeci međunarodnih ekonomskih odnosa....................................... 5
Utjecaj države................................................................................... 6
Vanjskotrgovinsko poslovanje......................................................... 6
Trgovinski bilans.............................................................................. 6
Barijere u međunarodnom prometu................................................. 7
4. Prikaz vanjskotrgovinske razmjene BiH sa EU ……………………….8
5. Analiza vanjske trgovine BiH ……………………………………………19
6. Zaključak………………………………………………………………….. 22
7. Literatura ………………………………………………………………… 23
2
2. Međunarodna razmjena
Važnost međunarodne razmjene počela se isticati u ekonomskim istraživanjima već u 15.stoljeću
u doba merkantilizma.Međunarodna razmjena je bila najvažnije sredstvo za postizanje osnovnih
ciljeva merkantilističke politike: povećanja nacionalnog bogatstva i moći.Već u doba
merkantilizma isticala se važnost državne intervencije u smislu ograničavanja uvoza i poticanja
izvoza, a sve da bi se osigurala pozitivna platna bilansa zemlje.Među najvažnije mjere
vanjskotrgovinske politike merkantilisti su ubrajali carine, čija je funkcija bila smanjivanje
uvoza i ostvarivanje drţavnog prihoda.Merkantilisti su zagovarali i uvođenje ograničenja izvoza,
potičući izvoz proizvoda više faze obrade umjesto sirovina.Ograničavajući izvoz sirovina država
je utjecala na smanjivanje vrijednosti proizvodnih inputa u zemlji, te na povećanje
konkurentnosti domaćih proizvoda na stranim tržištima.
Bogatstvo i moć izražavalo se u količini zlata i dragocjenosti, a oni se mogu dobiti samo
izvozom, ako zemlja nema prirodna nalazišta.Zato je svaka zemlja nastojala što više izvoziti,
kako bi izvozom dobila što više zlata, a time i moći i bogatstva.Budući da se količina zlata u
svijetu smatrala konstantom, proizlazi da je jedna država mogla povećati svoje bogatstvo samo
na račun osiromašivanja drugih zemalja.To je nedostatak merkantilističke teorije, budući da je
međunarodna razmjena dovela do ekonomskog prosperiteta ukupne zajednice.
Ekonomski pokazatelji razvijenih zemalja potvrđuju da je osnovni preduslov za dugoročan rast
nacionalnih ekonomija uključenost u međunarodne tokove roba, usluga i kapitala, odnosno
razvijanje otvorene ekonomije.Pojam otvorenosti ili otvorene ekonomije često se koristi i kao
sinonim za nivo liberalizacije vanjskotrgovinske razmjene zemlje.
Znanstvena istraživanja pokazuju da su otvorene privrede u zadnjim desetljećima rasle mnogo
brže od zatvorenijih privreda.Zemlje sa razvijenom međunarodnom razmjenom imaju temeljne
koristi na četiri područja:
- veliko međunarodno tržište omogućava prelijevanje tehnološkog znanja iz inostranstva
- korištenje ekonomije opsega u području istraživanja i razvoja
- poticaj za nove inovacije i nove proizvode
- bolja informisanost i brži protok informacija
Na konkurentnost zemlje utiče osam najznačajnijih faktora: domaća privreda,
internacionalizacija, vlada, finansije, infrastruktura, menadžment, nauka i tehnologija, te
stanovništvo. Ekonomski rast i međunarodna razmjena usko su povezani. Međunarodna
razmjena može ubrzati ekonomski rast, ako izvoz ima tendenciju bržeg rasta od uvoza ili ga, u
suprotnom, kočiti. Ako je izvoz veći od uvoza, znači da je domaća proizvodnja veća od domaće
potrošnje. Zbog toga svaka promjena neto izvoza ili neto uvoza rezultira odgovarajućim
4
promjenama nacionalnog proizvoda. Što god je veći udio neto izvoza ili neto uvoza u domaćem
proizvodu, to su i fluktuacije domaćeg proizvoda veće.
Značenje međunarodne razmjene i kružni tok procesa reprodukcije otvorene privrede prikazan je
na slici 1.
Slika
1. Analiza kružnog toka privredne aktivnosti otvorene privrede
5
- preko plasiranja i nabavljanja kapitala na međunarodnim finansijskim tržištima.
Kada se govori o vanjskotrgovinskoj politici zemlje misli se prije svega na njen uticaj na
međunarodni promet roba i usluga – na uvoz i izvoz.Uvoz predstavlja kupovinu roba i usluga na
inostranom tržištu, a izvoz prodaju domaćih dobara i usluga na stranom tržištu odnosno
inostranim kupcima. Kupoprodaja dobara na međunarodnom tržištu je uvijek uvozno-izvozni
posao.
Kada se posmatra jedna konkretna zemlja odnosno njena nacionalna ekonomija neminovno je
poređenje između njenog uvoza i izvoza. Razlika između vrijednosti izvoza i uvoza zemlje
predstavlja neto izvoz: neto izvoz = izvoz – uvoz.
Trgovinski bilans zemlje može se naći u sljedećim stanjima:
- stanje suficita trgovinskog bilansa – kada je neto izvoz pozitivan;
- stanje deficita trgovinskog bilansa – kada je neto izvoz negativan;
- uravnotežen trgovinski bilans – kada je neto izvoz jednak nuli odnosno kada su izvoz i uvoz
zemlje jednaki.
Sve barijere koje se pojavljuju u međunarodnom prometu djele se na carinske i necarinske:
- carinske barijere – carine su dažbine koje se uvode na proizvode prilikom njihovog prelaska iz
jednog trgovinskog područja u drugo
- necarinske barijere – kvote, izvozne subvencije i takse, restriktivna carinska procedura,
restriktivna državna politika prema stranim proizvodima, antidampinški propisi i praksa itd.
Veoma veliki broj zemalja u svjetu danas je suočen sa problemom trgovinskog deficita i deficita
platnog bilansa. Kada je deficit platnog bilansa privremen on se može finansirati zaduživanjem
države ili korištenjem deviznih rezervi, korištenjem kredita ili emitovanjem hartija od
vrijednosti. Kada je stanje deficita platnog bilansa hronično, tada navedeni načini njegovog
pokrića nisu ni dobro ni dovoljno rešenje. Jedini način da se deficit platnog bilansa trajno reši
jeste povećanje vrijednosti izvoza jer se samo na taj način može doći do priliva deviza.
7
