SKRIPTA
KOMPARATIVNI PORESKI SISTEMI
3. OSNOVE POREZNIH SISTEMA SAVREMENIH DRŽAVA
Preraspodjela velikog dijela društvenog proizvoda instrumentima porezne
politike u savremenim državama, uvijek iznova aktualizira potrebu da se
preispitaju postojeća i utvrde nova načela oporezivanja. Pri tome treba voditi
računa o mjestu i ulozi poreza u društvu.
Po prirodi stvari jedna porezna načela ne moraju nužno biti u skladu s
drugima, kao posljedica činjenice s jedne strane da se (1) ona odnose na
različita područja u kojima porezi djeluju, a s druge strane (2) ni ciljevi
oporezivanja nisu identični posmatraju li se sa stajališta pasivnog, odnosno
aktivnog poreznog subjekta.
ADAM SMITH je svoja porezna načela formulirao prije više od dva stoljeća,
gdje se zalagao da se porezni sistem zasniva na ova četiri načela:
1. ravnomjernost –
stanovnici svake države dužni su sudjelovati u
podmirivanju njenih rashoda razmjerno dohotku koji uživaju pod
njenom zaštitom
2. određenost –
porezna obaveza mora biti tačno utvrđena, kako ne bi
došlo do samovolje nadležnih tijela. Potrebno je da se utvrdi vrijeme
plaćanja poreza, porezni oblik i ubiranje poreza, te visinu poreznog
opterećenja.
3. ugodnost –
ubiranje poreza treba biti što ugodnije za porezne obveznike
4. jeftinoća –
troškovi utvrđivanja poreza i njihova ubiranja moraju biti
što niži
A.WAGNER je prikupio i temeljno obrazložio porezna načela za koja se
zalagao. Svrstao ih je po određenoj sličnosti i međusobnoj povezanosti u četiri
grupe:
1. finansijsko – politička načela
2. ekonomsko – politička načela
3. socijalno – politička načela
4. porezno – tehnička načela
Jedan od najpoznatijih teoretičara dvadesetog stoljeća FRITZ NEUMARK
porezna je načela grupisao na sledeći način:
1. porezno – budžetska načela
1
Načela kojima se nastoji uvesti i primjeniti pravedno oporezivanje jesu:
1)
načelo opće porezne obaveze
2)
načelo ravnomjernosti u oporezivanju
Načelo opće porezne obaveze
Kad je plaćanje poreza opća obaveza svih stanovnika neke zemlje, govorimo o
općoj poreznoj obavezi. Postoje skupine stanovnika neke države koji zbog male
ekonomske snage (slabog imovinskog stanja) ne mogu platiti porez, odnosno
kojima bi plaćanje poreza ugrozilo egzistenciju. Stoga sva savremena porezna
zakonodavstva predviđaju oslobađanje ili olakšice kod plaćanja poreza za one
kategorije građana koji toj obavezi, bez štete za svoju egzistenciju i egzistenciju
članova porodice, ne bi mogli odgovoriti. Taj iznos koji je oslobođen od
oporezivanja zove se
egzistencijski minimum.
Egzistencijski minimum je onaj iznos dohotka ili vrijednosti imovine za koji se
smatra da je svakom članu zajednice potreban za podmirenje određenog broja
osnovnih potreba. Egzistencijski minimum se izuzima od oporezivanja upravo
iz socijalno – političkih razloga. On je ugrađen u moderne porezne sisteme kao
bitan preduvjet za pravedno oporezivanje. Iznos egzistencijskog minimuma se
utvrđuje u zavisnosti o ekonomskom, kulturnom, socijalnom i drugom razvoju
zajednice. On se još naziva i ''neoporezivi dio''.
Načelo ravnomjernosti
Načelo ravnomjernosti u nošenju poreznog tereta drugi je dio pojma
pravednosti u oporezivanju. Sam zahtjev za ravnomjernošću u nošenju
poreznog tereta treba tumačiti tako da svako – svaki porezni obveznik – mora
nositi određeni dio poreza i time pridonositi podmirenju društvenih potreba.
Upravo u odgovoru na pitanje koliki taj dio treba biti leži bit ravnomjernosti u
oporezivanju. Finansijska je teorija saglasna da se o ravnomjernosti u nošenju
poreznog tereta može govoriti kada se oporezivanje obavlja prema
ekonomskoj snazi. Drugim riječima, kad porezni sistem predvidi oporezivanje
prema kojem će svaki porezni obveznik odvajati na ime oporezivanja određeni
dio koji će ovisiti o veličini njegove ekonomske snage, može se govoriti o
oporezivanju provedenom prema ekonomskoj snazi.
Stav moderne finansijske teorije jeste u tome da se načelo ravnomjernosti
može realizovati samo primjenom
progresivnih poreznih stopa.
Nije dovoljno
samo da se pri oporezivanju primjenjuje progresivna porezna stopa, nego je
vrlo važna i visina primjenjenih poreznih stopa kao i regresivni učinak
posrednih poreza.
3
Progresivno oporezivanje ima nesumnjivu prednost. Međutim, javlja se
problem utvrđivanja progresije. Dok je relativno lagano utvrditi donju granicu
zahvaćanja ekonomske snage poreznog obveznika mjerama porezne politike
(egzistencijski minimum odnosno neoporezivi dio), to nije slučaj kada treba
donijeti odluku kada porezne stope prestaju rasti i prelaze u proporcionalne
stope.
Kod vrlo strme progresije gdje se na novozarađenu jedinicu primjenjuje visoka
porezna stopa, porezni obveznik može zaključiti da nema više motiva koji bi ga
''tjerali'' da zaradi neku dodatnu svotu.
Danas općeusvojeni stav da se ravnomjernost u oporezivanju može postići
upravo primjenom progresivnog oporezivanja podupire se obrazloženjem da
građani neke društvene zajednice imaju određene obaveze koje se ogledaju u
plaćanju poreza kojima se finansiraju akcije i zadaci što znače zadovoljenje
općih i zajedničkih potreba. A plaćanje poreza primjenom progresivnih
poreznih stopa omogućuje da se jedan socijalni princip – princip solidarnosti –
i ostvari. Sadržaj tog načela se tumači tako da ekonomski snažniji porezni
obveznici iz svoje ekonomske snage izdvoje relativno veću stopu za
podmirenje opće i zajedničke potrošnje nego ekonomski slabiji porezni
obveznici.
Ocjena o pravednosti u oporezivanju, o pravednoj raspodjeli poreznog tereta,
determinirana je vremenski ( vertikalna komponenta), prostorno
( horizontalna komponenta) i grupno ( socio – ekonomska komponenta).
Oporezivanje koje se danas ocjenjuje pravednim nije takvim bilo ocijenjeno
juče, odnosno neće takvim biti vrednovano sutra. Oporezivanje koje se smatra
pravednim u jednoj državi i kod jednog naroda, ne mora tako biti ocijenjeno u
drugoj državi i kod drugog naroda.
Općeprihvaćeno je stajalište da se o pravednosti u oporezivanju može govoriti
kada se porezi plaćaju ovisno o ekonomskoj snazi poreznih obveznika, tako da
onaj ko ima više, treba platiti postotno više poreza ( tzv. vertikalna jednakost),
kao i načelo da jednake treba oporezivati jednako ( horizontalna jednakost).
Opredjeljenje za pravednošću u oporezivanju, toliko je važna komponenta
poreznih sistema odnosno mjera porezne politike, da je kao postulat
normirano u ustavima mnogih savremenih država.
3.2. Pojednostavljenje oporezivanja i transparentnost poreznog
sistema
Brojni porezi, mnoštvo raznih poreznih oslobođenja, izuzeća, olakšica i
sl., česte izmjene i dopune propisa, učinilu su da je sistem oporezivanja u
4
pratećih akata su toliko dugačke da je prosječnom čitatelju bilo nemoguće
dakučiti njihov smisao. (jedna rečenica sadrži čak 506 riječi)
Za sistem oporezivanja u kojem su svi porezi ili njihov najveći broj regulisani
jednim propisom (porezni kodeks), odnosno u kojem su sve opće odredbe
utvrđene u jednom zakonu, umnogome pridonosi jednostavnosti poreznog
sistema, olakšava snalaženje u poreznoj materiji kako poreznim obveznicima,
tako i poreznim službenicima.
Pri regulisanju porezne materije treba voditi računa o tome da to porezna vlast
učini dovoljno jasno. To mora biti učinjeno na način da je zakonska odredba
razumljiva svakom poreznom obvezniku, a ne tako da su mu potrebna
objašnjenja ili pomoć drugih da shvati što se od njega traži. (oko 45%
amerikanaca treba/ima poreznog savjetnika).
Porezni savjetnici su u savremenom društvu prijeko potrebni. Zbog povećanja
broja gospodarskih subjekata i raznih oblika njihovog udruživanja i
zajedničkog djelovanja, pa sve veće saradnje gospodarskih subjekata različitih
zemalja i s time povezane potrebe poznavanja, ne samo, poreznih propisa tih
zemalja. Porezni savjetnik može u mnogočemu otkloniti-minimizirati rizike
određene poduzetnikove odluke. Porezni savjetnik je dio pravnog poretka, on
je ovlašten da svog klijenta savjetuje u poreznim stvarima, da ga zastupa pred
nadležnim poreznim tijelima i sudovima. Posao poreznog savjetnika je
savjetovanje, zastupanje i pomaganje poreznom obvezniku u poreznim
stvarima.
Nerazumljivost, brojnost i složenost poreznih propisa pridonose:
1. Stvaranju nepovjerenja poreznih obveznika u poreznu vlast i ispravnost
utvrđivanja porezne obaveze
2. Povećanju nezadovoljstva poreznih obveznika s radom poreznih
službenika i općenito izvršne i zakonodavne vlasti, i
3. nedoumicama domaćih i stranih ulagača hoće li, gdje, kako, i koliko
sredstava ulagadi u domaću privredu.
Kada govorimo o pojednostavljenju poreznog sistema, govorimo o smanjenju
broja poreznih razreda, o smanjenju broja poreznih oblika, te o smanjenju
broja raznih oslobođenja i olakšica, što se sve može odraziti na metod ubiranja
poreza.
6
