UNIVERZITET SARAJEVO

EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

KOMPARATIVNA ANALIZA POREZA NA DODATNU 

VRIJEDNOST U DANSKOJ I NORVEŠKOJ

MENTOR:                                                                       STUDENT:

S A D R Ž A J

background image

4

2. POREZI NA DODATNU VRIJEDNOST (PDV)

Ideja o oporezivanju prometa primjenom poreza na dodanu vrijednost (PDV) prema podacima 

iskazanim u financijskoj literaturi prvi put se javila 1918., odnosno 1919. godine, ali posebnu 

važnost za stvaranje i uvođenje PDV-a imala je Europska unija

1

Porez   na   dodanu   vrijednost,   ili   skraćeno   PDV,   je   forma   potrošačkog   poreza   i   on   je 

indirektnog karaktera. Razvio se pedesetih godina dvadesetog stoljeća u Francuskoj i uskoro 

se počeo primjenjivati u mnogim državama svijeta. Primjena PDV-a u EU je postavljena kao 

jedna od osnovnih uslova za primanje novih članica.

PDV je postupno ugrađen u sve države članice Europske unije, a ubrzo su ga počele uvoditi i 

države koje nisu bile članice. Danas se primjenjuje kao oblik oporezivanja finalne potrošnje u 

svim zemljama u svijetu.

 Porez na dodanu vrijednost jest porez koji se obračunava i plaća u svim fazama proizvodnog 

i prometnog ciklusa, ali tako da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos dodane vrijednosti koja 

se ostvarila u toj fazi proizvodno – prometnog ciklusa.

PDV je jedan od oblika općeg poreza na promet, i to neto svefazni porez na promet  jer se 

njime oporezuju sve faze proizvodno – prometnog ciklusa, ali samo vrijednost dodana   u 

pojedinoj fazi oporezivanja. 

PDV je vrlo složeni porez stoga razlikujemo njegova tri oblika: proizvodni, dohodovni i 

potrošni oblik. Svaki od tih oblika može se zasnivati na dva načela, načelu podrijetla i načelu

odredišta, dok se sam iznos poreza može izračunati prema tri različite metode: zbrajanja, 

oduzimanja i kreditnoj metodi.  

U zemljama Europske unije, kao i u najvećem broju ostalih zemalja, u primjeni je potrošni 

oblik   poreza   na   dodanu   vrijednost,   koji   se   primjenjuje   prema   načelu   odredišta,   a   iznos 

porezne obveze izračunava se pomoću kreditne metode . 

Uvođenjem   PDV-a   nastojali   su   se   ukloniti   nedostaci   drugih   oblika   oporezivanja   prometa 

budući da PDV zbog načina na koji se obračunava i plaća ostvaruje određene prednosti. 

Najvažnije   prednosti   su:   neutralnost   PDV-a   u   poduzetničkom   području,   automatsko 

razlikovanje   krajnje   potrošnje   od   utroška   za   proizvodnju   i   daljnju   prodaju,   otežano 

1

 

http://www.uino.gov.ba/b/Porezi/PDV/Opce_informacije.html

, pristupljeno: 20.05.2015. godine.

5

izbjegavanje   plaćanje   poreza,   izostanak   kumulativnog   učinka,   široka   porezna   osnovica   i 

izdašnost prihoda. 

Veliki broj financijskih stručnjaka smatra da PDV-om treba oporezivati što je moguće više 

proizvoda i usluga te da se oporezivanje treba provesti primjenom što manjeg broja stopa 

(idealno samo jedne). Promete proizvoda i usluga oslobođene plaćanja PDV-a treba svesti na 

najmanju mjeru i izbjegavati nultu stopu, izuzev kod oporezivanja izvoza.  Na taj način bi do 

punog izražaja došlo načelo izdašnosti   PDV-a, obzirom da je glavna svrha ovog poreza 

prikupljanje poreznih prihoda.

U   cilju   jačanja   evropskih   integracija   pojavio   se   problem   harmonizacije   oporezivanja. 

Uspostavom zajedničkog tržišta, članice EU su željele unaprijediti privredni razvoj, ubrzati 

porast životnog standarda, i razviti što bliskije odnose među članicama Unije. U cilju tog 

ostvarenja neophodno je bilo izvršiti harmonizaciju zakonodavnih rješenja zemalja članica u 

pogledu indirektnog oporezivanja u okviru zajedničkog tržišta, i u skladu s tim izdato je niz 

smjernica od kojih je najvažnija Šesta direktiva koja je značajna za PDV. 

Za   određene   vrste   usluga   važe   specifična   pravila   o   mjestu   oporezivanja,   neophodno   je 

sagledati propise kako bi se znao njihov status. Također, postavljene su određene smjernice za 

određivanje poreske stope, uobičajena je stopa 15%, mogu biti snižene do 5%, ali u tom 

slučaju je obično riječ o dvostrukoj stopi, maksimalne stope su obično 25%

2

Mađarska ima najveću stopu PDV-a danas u Europi, 27%, pored toga, zemlje koje su tema 

ovog   seminarskog   rada   imaju   visoke   stope   PDV-a,   obje   po   25%,   ali   to   ćemo   detaljnije 

razmotriti u nastavku.

2.1. Jednostopni sistem

Pored   svojih   prednosti   PDV   ima   i   određene   nedostatke,   naročito   na   socijalnom   planu. 

Najveća kritika PDV-u jest u tome što on u odnosu prema prihodima raspoređuje porezni teret 

regresivno.   Naime, kupci oporezovanih proizvoda plaćaju nominalno isti iznos poreza bez 

obzira na svoju ekonomsku snagu. „Stupanj regresivnosti PDV-a još se više povećava ako je 

on razrezan po ujednačenoj poreznoj stopi (jednostopni sustav)“. 

2

 http://www.uino.gov.ba/b/Porezi/PDV/Opce_informacije.html , pristupljeno: 20.05.2015. godine.

background image

7

3. POREZ NA DODATNU VRIJEDNOST U NORVEŠKOJ

Porez na dodanu vrijednost je zamjenio prošli jednofazni porez na promet 1970. godine u 

Norveškoj

3

. Norveški PDV je multifazni, nekumulativni porez na potrošnju roba i usluga. 

Plaćaju ga PDV registrovana preduzeća u skladu sa dodanom vrijednošću koju je preduzeće 

napravilo u lancu nabavke/proizvodnje. Ugovorom o Europskoj Ekonomskoj Zoni (EEA) 

Norveška, Island i Lihteštajn (3 od četiri članice EFTA-e, osim Švicarske) su dio jedinstvenog 

europskog tržišta. U suštini EEA ujedinjuje 27 Europskih država i ove tri članice EFTA-e u 

jedinstveno tržište rukovođeno istim osnovnim zakonima (Acquis Communautire). 

Ovi zakoni podrazumjevaju „četiri slobode“, slobodan promet roba, kapitala, usluga i ljudi) i 

pravila konkurencije, što ostavlja po strani indirektno oporezivanje i samim time Norveška 

nije obavezna da uskladi svoj PDV zakon sa europskim. 

Fiskalne barijere još uvijek postoje između Norveške i EU i transakcije su još uvijek tretirane 

kao tradicionalni uvoz i izvoz dobara sa uključenom formalizacijom i papirologijom.

 Reforma PDV-a je urađena 2001. godine i donijela naredne promjene

4

:

Smanjenu stopu PDV-a na hranu;

Uvođenje obrnutog mehanizma naplaćivanja za uvoz usluga „mogućnost dostavljanja 

sa udaljenih lokacija

Ukidanje poreza na investicije za sve poslove.

Poslije reforme došlo je do mnogih promjena u zakonu i kontinuirano se razvija sistem kroz 

zakonske i administrativne odluke. 2006. godine Vlada je donijela nove stope PDVa koje su 

stupile na snagu u Januaru i to: 

Opšta stopa 25% (bez promjene iz 2005)

Smanjena stopa za prehrambene proizvode 13% (+2% u odnosu na 2005)

Smanjena stopa za prevoz i određene druge usluge 8% (+1% u odnosu na 2005).

Do   2013.   promjenjena   je   samo   stopa   za   prehrambene   proizvode   i   to   povećana   za   2%   i 

trenutno iznosi 15%.

3

  

http://www.tmf-vat.com/vat/norway-vat.html

, pristupljeno: 19.05.2015. godine.

4

 

http://www.tmf-vat.com/vat/norway-vat.html

, pristupljeno: 19.05.2015. godine.

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti