Predmet : Matematika

Tema : Kompleksni brojevi

SEMINARSKI RAD

Mentor: Doc. Dr. Sead Rešić                                                           Student:  Sanja Štrbac

Asistent : Mr. Selmir Dadanović

                                                                                                      Broj indeksa: S- 26/12 - I

Travnik, prosinac 2013.

  

background image

                                   

UVOD      

Imaginarni brojevi prvi put su se pojavili u 16. stoljeću vezano za problem rješavanja 
kubne jednadžbe. Njihova upotreba raširila se tokom 19. stoljeća, kad su se pojavile i 
prve primjene.

Kompleksni brojevi

 

se definiraju kao sve linearne kombinacije

 1

 

(s realnim koefcijentima)

brojeva 1 i i tj. kompleksni brojevi su brojevi oblika z = x + yi s x; y 2 R. Broj x se zove  
realni dio, a broj y imaginarni dio

 

kompleksnog broja z (dakle: i realni i imaginarni dio 

kompleksnog broja su realni brojevi).

Početkom 19. stoljeća Argand i Gauss uveli su način vizualizacije kompleksnih brojeva. 
Svaki kompleksan broj z = x + yi možemo poistovjetiti s točkom (x; y) u koordinatnoj 
ravnini (I obrnuto: svakoj točki odgovara kompleksan broj), uz uobičajeni Cartesiusov 
koordinatni sustav. 

1

 

Linearne kombinacije su izrazi oblika fx + fy + : : :, gdje su f; f; : : : skalari, a x; y; : : : vektori. 

                                                                   1

  

1.

Kompleksni brojevi

Imaginarni brojevi prvi put su se pojavili u 16. stoljeću vezano za problem rješavanja 
kubne jednadžbe. Njihova upotreba raširila se tokom 19. stoljeća, kad su se pojavile i 
prve primjene.
Najpoznatije   primjene   vezane   su   za   teoriju   elektriciteta   i   magnetizma   (koju   bitno 
pojednostavljuju) te za kvantnu teoriju. 

Kao motivacija za uvođenje imaginarnih brojeva obično se uzimaju kvadratne jednadžbe 
s realnim koefcijentima. Poznato je da ako je diskriminanta D = b

2  

- 4ac kvadratne 

jednadžbe ax

2

+bx+c = 0 negativna, ta jednadžba nema realnih rješenja. Osnovni primjer 

takve jednadžbe je

x

+ 1 = 0:

Po dogovoru, ta jednadžba (iako nema realnih rješenja jer bi to bio realan x koji kvadriran 
daje negativan broj -1) ima dva rješenja u kompleksnim brojevima. To su

2

 

i -i

 tj. Oba 

broja (

i

 i

 -i

) su rješenja kvadratne jednadžbe x

+1 = 0 (kao što su 1 i -1 rješenja kvadratne 

jednadžbe x

2

-1 = 0). Broj  

i

  zove se  imaginarna jedinica. Dakle, defnicija imaginarne 

jedinice je da je to jedan od dva moguća broja koji kvadrirani daju 1:
i

= -1:

Isto svojstvo ima 

i -i

: (-i)

2

 

(-i)(-i)

 = (-1)

2

i

2

 

= 1 f (-1) = -1.

Kompleksni brojevi

 

se definiraju kao sve linearne kombinacije

 3

 

(s realnim koefcijentima)

brojeva 1 i i tj. kompleksni brojevi su brojevi oblika
z = x + yi
s x; y 2 R. Broj x se zove realni dio, a broj y imaginarni dio

 

kompleksnog broja z (dakle: i 

realni i imaginarni dio kompleksnog broja su realni brojevi). Skup svih kompleksnih 
brojeva označavamo s C. Skup R je podskup od C jer svaki realni broj x možemo shvatiti  
kao   kompleksni   broj   x   +   0   f   1.   Brojeve   kojima   je   realni   dio   nula   zovemo   čisto 
imaginarnima.

Napomena 1.

 

Za one koji znaju defniciju dimenzije vektorskog prostora: Po defniciji C 

je dvodimenzionalni vektorski prostor (nad realnim brojevima). Kako mu bazu čine 1 te i, 
možemo ga interpretirati kao i svaki drugi realni dvodimenzionalni vektorski prostor: 
pomoću koordinatnog sustava u ravnini.

2

 

Oznaka i za imaginarnu jedinicu potječe iz 18. stoljeća, kad ju je uveo švicarski matematičar L. Euler.

3

 

Linearne kombinacije su izrazi oblika fx + fy + : : :, gdje su f; f; : : : skalari, a x; y; : : : vektori. 

                                                                     2

  

background image

2. ZBRAJANJE  I  ODUZIMANJE  KOMPLEKSNIH  BROJEVA

Dva kompleksna broja zbrajamo (oduzimamo) tako da im zbrojimo (oduzmemo) realne 
odnosno imaginarne dijelove:

Primjer 1

(3 + 

i

) + (2

i

 - 1) = 2 + 3

i

:

Zbrajanje   i   oduzimanje   kompleksnih   brojeva   imaju   sva   uobičajena   svojstva 
(komutativnost, asocijativnost, broj nula kao neutralni element, . . . ) tih operacija. U 
kompleksnoj ravnini zbroj odnosno razlika dva kompleksna broja z i z

nalazi se na kraju 

radij-vektora   koji   se   dobije   zbrajanjem   odnosno   oduzimanjem   radij-vektora   koji 
pripadaju z i z

0

: zbrajanje i oduzimanje geometrijski se interpretiraju kao zbrajanje i 

oduzimanje   radij-vektora   u   kompleksnoj   ravnini.   Pribrajanje   istog   broja   svim 
kompleksnim brojevima možemo shvatiti kao translaciju ravnine
(vidi sliku 3).
Suprotni broj od x+y

i

 je -x-y

i

. Određivanje suprotnog broja u tom je kontekstu centralna 

simetrija (inverzija) obzirom na ishodište (vidi sliku 4).

                                                                   4
Slika 2: Zbrajanje kompleksnih brojeva.

  

Želiš da pročitaš svih 24 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti