SEMINARSKI RAD

TEMA

KOMUNALNI OTPAD

Seminarski rad – Komunalni otpad

1

SADRŽAJ

UVOD........................................................................................................................................ 2

1. PRIKAZ PROBLEMA...........................................................................................................3

2. SASTAV I KARAKTERISTIKE ČVRSTOG KOMUNALNOG OTPADA........................5

3. UTICAJ ČVRSTOG KOMUNALNOG OTPADA NA OKOLINU......................................7

4.UPRAVLJANJE ČVRSTIM KOMUNALNIM OTPADOM.................................................9

4.1. Zakonodavstvo EU u oblasti upravljanja otpadom................................................10

4.2. Savremeni principi upravljanja otpadom...............................................................10

4.2.1. Minimiziranje otpada...............................................................................11

4.2.2. Odvajanje i recikliranje komunalnog otpada...........................................11

5. OBRADA KOMUNALNOG OTPADA..............................................................................14

5.1. Gasifikacija otpada.................................................................................................14

5.2. Piroliza...................................................................................................................14

5.3. Insineracija.............................................................................................................14

5.4.Kompostiranje i fregmentacija................................................................................15

6. ODLAGANJE KOMUNALNOG OTPADA........................................................................16

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................17

background image

Seminarski rad – Komunalni otpad

3

nacija za Evropu (UN / ECE). Konvencija   je stupila na snagu 30. oktobra 2001. godine. 
Većina zemalja u  regionu  je potpisala ili  ratifikovala Arhusku konvenciju.

1. PRIKAZ PROBLEMA

Američki ekolozi su izneli podatak da samo grad Njujork dnevno izbacuje 24.000 tona 

različitog   smeća.   Ta   smeša   se   sastoji   od   različite   starudije,   koja   sadrži   vredne   metale, 
staklene   ambalaže,   pogodne   za   dalje   korišćenje,   starog   papira,   plastike,   ostataka   hrane, 
nezamenljivih za đubrenje zemljišta. Uporedo sa ovim, u toj smeši se javlja i veća količina 
opasnih materija: živa iz baterija, fosfor-karbonati iz fluorecentnih lampi i toksične hemikalije 
iz sredstava za čišćenje, organskih  rastvarača, boja i lakova za zaštitu drveta. 

Neprekidni   rast   gradskih   naselja   i   promena   strukture   potreba   građana   sve   više 

pojačava problem komunalnog otpada. Količina smeća   raste,   jer se povećava potreba za 
hranom, pićem i  robom za dužu upotrebu. Povećava se količina upakovane  robe, a ambalaža 
povećava   količinu   otpada.   Pre   nagle   industrijalizacije,   za   rešenje   problema   komunalnog 
otpada brinula se sama priroda. Seljaci su svoje proizvode donosli direktno sa njiva i polja na 
stolove,   bez   posebne   prerade   i   pakovanja, reklama   i   trgovačke   mreže.   Otpaci   od   voća   i 
povrća, skloni lakom truljenju, koristili su se kao đubrivo za zemljište. Industrijski  razvijene 
zemlje, sa niskim procentom seoskog stanovništva, sa velikom produkcijom  roba proizvode i 
veliku količinu otpada, mnogo veću nego nerazvijene zemlje. Tako, Njujorčani proizvode 9 
puta veću količinu otpada od svoje mase, a građani Manile – 2,5 puta. Jedan od razloga je i 
što se roba u Njujork dovozi sa udaljenosti i do nekoliko hiljada kilometara, pa  je za očuvanje 
svežine i lepog izgleda robe potrebno koristiti mnogo više i trajnije ambalaže .

  Amerikanci oko jedne desetine od cene robe plaćaju za njenu ambalažu. Podaci iz 

1986. godine pokazuju da se na abalažu u SAD trošilo više nego što  je iznosila čista dobit 
farmera. Planirana suma za ambalažu za 1987. godinu u SAD je iznosila 26 milijardi dinara 
/4/. Što se više žena upošljava u komercijalnim firmama, to više raste potreba za  robom koja 
se   direktno   doprema   u   domaćinstva.   Različiti   poluproizvodi   i   gotovi   prozvodi   sve   više 
istiskuju   domaću   kuhinju.   A   takva   ishrana,   bez   obzira   što   smanjuje   organske   otpatke   u 
domaćinstvu, značajno povećava otpatke u vidu upotrebljene ambalaže. Količina smeća se 
povećava zbog velike količine ambalaže i materijala koji se koriste u reklamne svrhe. 

U industrijski  razvijenim zemljama masa ambalaže čini oko 30%, a njena zapremina 

čitavih 50% celokupnog komunalnog otpada. Papir predstavlja 50% ambalaže, zatim slede 

Seminarski rad – Komunalni otpad

4

staklo, metal i plastika. Prosečni Amerikanac odbacuje oko 300 kg ambalaže godišnje. Za 
poslednjih   30   godina   udvostručila   se   upotreba   ambalaže.   U   SAD   više   od   polovine   svog 
proizvedenog papira i stakla i oko  jedne trećine plastičnih masa koristi se proizvode, čiji  je 
rok   trajanja   kraći   od   godinu   dana.   Proizvodnja  ovih   ambalažnih   materijala  troši   oko   3% 
ukupnog nacionalnog energetskog budžeta.

Aluminijum   je počeo da se primenjuje od 1820. godine, kada su nemački naučnici 

osvojili njegovu proizvodnju. Tada   je njegova cena iznosila 1200$ po kilogramu i bio je 
skuplji od zlata. Od tog vremena, kad je aluminijum upotrebljen za igračku Napoleonovog 
sina, njegova primena   je neprekidno   rasla. Godine 1983. pojavila se prva aluminijumska 
konzerva od 355 ml, a sada se na ove konzerve troši 22% ukupnog aluminijuma koji uvozi 
SAD. Godine 1985. proizvedeno  je u SAD više od 70 milijardi konzervi za gazirane napitke, 
od   kojih   je   66%   bilo   proizvedeno   od   aluminijuma   /4/.   Uvođenje   jeftine   petrohemijske 
proizvodnje   i   novih   tehnologija   najavili   su   vek   plastike.   Dvolitarske   plastične   boce, 
predstavljene prvi put 1978. godine, danas čine 22% ukupne prodaje bezalkoholnih pića u 
SAD. Ako se poredi po masi, plastična ambalaža se danas proizvodi nekoliko puta više nego 
aluminijumska   i   svih   neobojenih   metala   zajedno.   Njena   prodaja   raste   po   stopi   od   5% 
godišnje. Boce za kečap, pakovanja supa, sladoleda i dr. moraju biti laka i biološki neaktivna, 
tj. –  plastična. 

Mada neupućeni čovek može pomisliti da postoji samo   jedna vrsta plastike, ustvari 

postoji 46  različitih tipova plastike. Jedan  jedina boca za kečap sastoji se od 6 vrsta plastike, 
koje imaju različite uloge: da daju oblik, gustinu, elastičnost i hermetičnost. Nažalost, malo  je 
procesa koji omogućavaju dobijanje više od  jedne vrste plastike istovremeno.

 Veliku ekološku opasnost nosi proces koji se primenjuje za dobijanje materijala, koji 

se koristi za čuvanje “brze” hrane u toplom stanju. Približno polovina tog pakovanja sadrži 
hlorna  jedinjenja. Kada te supstance stignu u gornje slojeva atmosfere, jaki sunčevi zraci ih 
probijaju, izbacujući atome hlora. Hlor je u stanju da uništi ozonski omotač, koji štiti zemlju 
od ultraljubičastog zračenja. 

U  razvijenim zemljama sveta (SAD, Zapadna Evropa, Japan, Australija) živi sedmina 

stanovnika   sveta.   Oni   proizvode   trećinu   svetskog   komunalnog   otpada.   Ali,   u   naprednim 
tehnologijama upravljanja otpadom ( reciklaža i obrada otpada)  razvijene države učestvuju sa 
više od 80% u ukupno  recikliranom i obrađenom otpadu, u kontrolisanom odlaganju gotovo 
sa 49%, a u nekontrolisanom odlaganju svega sa 6%. 

Dnevna i godišnja masa komunalnog otpada po stanovniku  razlikuje se od države do 

države. Ona u  razvijenim zemljama iznosi 1,4 kg/dan po stanovniku, a u srednje  razvijenim i 
nerazvijenim 0,2 – 0,7 kg/dan po stanovniku. Godišnji prirast nastalog otpada u zemljama EU 
iznosi 1%. U zemljama zapadne Evrope   je 1992. godine po stanovniku nastajalo približno 
390 kg komunalnog otpada godišnje. U Njujorku   je 1996. godine po stanovniku nastajalo 
više od 400 kg otpada godišnje.

Ukupna količina otpada u Srbiji se procenjuje na oko 3.500.000 m 3 /god. i 2.200.000 

t/god., a bazirana  je na podacima komunalnih preduzeća. Prema podacima potvrđenim za 160 
opština Srbije (bez Kosova), sakupljanjem otpada od strane komunalaca je obuhvaćeno oko 
70%   stanovnika,   tj.   oko   5   miliona   stanovnika,   pošto   se   sakupljanje   otpada   u   seoskim 
područjima ne vrši.

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti