1

Sadržaj:

      Uvod …………………………………..……………………………………….………… 2

1. Pojam i značaj komunikacije ……………………………………………….……….. 3
2. Proces komunikacije ………………………………………………………………… 5
3. Vrste komunikacije ………………………………………………………………….. 7

3.1.

 Verbalna komunikacija 

…………………………….…………………………… 8
3.1.1. Usmena komunikacija …………………………………………………... 8
3.1.2. Pismena komunikacija …………………………………………………... 9

3.2.

 Neverbalna komunikacija 

………………………………………………………. 9

3.3.

 Vertikalna komunikacija 

………………………………………………...…….. 11
3.3.1. Komunikacija prema dole ……………………………………………… 11
3.3.2. Komunikacija prema gore ……………………………………………… 12

3.4.

 Horizontalna komunikacija 

……………………………………………………. 13

4. Komunikacione mreže ………………………………………………………...……. 14
Zaključak ……………..…………………………………………………………...……. 16
Literatura ………………..…..………………………………………………………….. 17

2

Uvod

Ljudi su od početka svog postojanja imali potrebu za planiranjem, organizovanjem, vođenjem 
i   kontrolom.   Egipatske   piramide   i   Kineski   zid   predstavljaju   primere   velikih   projekata   iz 
drevne prošlosti na kojima je bilo angažovano desetine hiljada ljudi. Egipatske piramide su 
posebno  interesantan primer zbog toga što je izgradnja samo jedne zahtevala angažovanje 
više od 100.000 ljudi. Ko je bio taj koji je svakom radniku određivao šta treba da radi? Ko je
obezbeđivao potrebnu količinu materijala, odnosno kamenih blokova, kako bi radnici bili
zaposleni? Bez sumnje, u pitanju su menadžeri, bez obzira na to kako su se oni tada nazivali.
Neko je morao da planira šta će biti urađeno, da organizuje ljude i raspoređuje materijal, da
vodi i usmerava radnike i da vrši kontrolu ne bi li se sve odvijalo po planu. Još od tih, drevnih
dana,   pa  do   danas   menadžment   spada  u   nauku   koja   će   uvek   morati   da  bude   prisutna  u
razvijenom društvu. To dokazuje i činjenica da su prvi pisani tragovi o menadžmentu upravo
bili   vezani   za   upravljanje   javnim   radovima,   određenim   državnim   ili   vojnim,   odnosno 
crkvenim delatnostima.

Svrha   ovog   rada   je  shvatiti   komunakaciju   kao   proces   Vođenja   i     predočiti   važnosti 
komunikacije u poslovanju, što će nas još bolje upoznati sa temom. U savremenom svetu svi 
smo, svakodnevno izloženi komunikaciji bez obzira na njen krajnji cilj. 

Početkom ovog veka komunikacija doživljava revolucionarne promene koje su uslovljene 
brzim   prihvatanjem   savremenih   tehnoloških   rešenja   u   oblikovanju   i   prenosu   informacije 
putem interaktivnih medija, posebno Interneta. Danas se ne komunicira isključivo rečima i 
slikom (koji su dominirali klasičnim oblicima marketinške komunikacije) nego svi elementi 
komunikacijskog miksa postaju deo integrisane komunikacije.

background image

4

2

Banjanin M.: Komunikacioni dizajn poslovne korespondencije, Megatrend univerzitet, Beograd, 2002.

3

VSSP – V. Marinković, Uvod u biznis, Beograd 2008.

Ljudi   kreiraju   interne,  mentalne   mape  realnosti   bazirane   na   svom   iskustvu.   One   često 
predstavljaju  ograničavajući   faktor  u   komuniciranju.   Značaj   komunikacije   u   poslu   je 
izuzetan, jer uspeh pojedinca u životu zavisi od njegove sposobnosti da komunicira. Posao će 
zahtevati od čoveka da piše email-ove, koristi telefon i bude efektivan u grupnim diskusijama 
i na timskim sastancima. Što je na višem nivou osoba u organizacionoj hijerarhiji, više će 
vremena provoditi u formalnim i neformalnim komunikacijama.

Život uglavnom zavisi od uspešne komunikacije. Preko komunikacije život dobija smisao, 
društveni i lični značaj. Ljudska komunikacija se može posmatrati kao aktivnost, pošto su 
ljudi sposobni da pokreću, podstiču, utiču na svet oko sebe i time stvaraju i dograđuju svet i 
svoju okolinu. Komunikacija nije samo aktivnost, već i sredstvo da se izrazi neka misao. 
Ljudske delatnosti i komunikativni odnosi utiču na kulturu. „Svaki kulturni model i svaki akt 
društvenog   ponašanja   uključuje   komunikaciju   bilo   u   eksplicitnom   bilo   u   implicitnom 
smislu“.

4

 Svrha komunikacije se može sagledati na:

Davanje instrukcija

 - Odnosi se na komunikacije u vidu naređenja, koja se prenose sa 

viših na niže nivoe u organizacionoj hijerarhiji, sa ciljem da se na tim nižim nivoima 
izvrše određeni zadaci. 

Integracija 

-   Konsolidaciona   funkcija   sa   ciljem   integracije   aktivnosti   razliĉitih 

funkcija u organizaciji. Pomaže unifikaciji razliĉitih upravljačkih funkcija. 

Informisanje

  -   Obaveštavanje   pojedinaca   ili   grupa   o   konkretnom   poslu   ili   o 

korporacijskoj politici, procedurama i sl. Informacije kroz organizaciju mogu da teku 
vertikalno, horizontalno ili dijagonalno. 

Vrednovanje  (evaluacija)

  -   Provera   aktivnosti   kojima   je   formirana   neka   ideja   ili 

procena vrednosti zadatka obavljenog komunikacijama. Time se utvrđuje doprinos 
svakog pojedinca ili tima uspehu organizacije. 

Usmeravanje 

- Komunikacija daje smernice za vrhunsko rukovodstvo ili menadžere 

na   nižim   nivoima.   Svaki   zaposleni   radi   bolje   po   uputstvima   svojih   nadređenih. 
Uputstva mogu biti usmena ili pismena. 

Obuka

  - Primer za to je obuka iz zaštite na radu, kojom se povećava bezbednost 

radnika i smanjuju troškovi. 

Uticanje

  - Za ostvarivanje uticaja na druge ili padanje pod njihov uticaj zahteva se 

komunikacija. Osoba koja ima potencijal da utiče na druge ljude lako će ih ubediti. To 
implicira obezbeđenje odziva koji govori o efektima komunikacije. 

Izgradnja imidža

 - Poslovni sistem ne može da funcioniše izolovano od društva, bez 

ikakvih veza i međuzavisnosti sa njim. U okruženju se mora razvijati atmosfera dobre 
volje i poverenja, što se postiže komunikacijom sa medijima – društvo mora biti 
informisano   o   ciljevima,   aktivnostima,   rezultatima   i   društvenoj   odgovornosti 
preduzeća. 

Orijentacija zaposlenih

 - Upoznavanje novih zaposlenih sa saradnicima, programima, 

politikom, pravilima, regulativom i kulturom organizacije u koju su došli.

5

4

http://www.grf.bg.ac.yu/mm/files/learnmat/88neverbalna_komunikacija_i_bonton_1-1.pdf

2. Proces komunikacije

U svakoj komunikaciji mora da postoji pošiljalac koji prenosi neku poruku i primalac kome 
je   poruka   namenjena.   Primalac   reaguje   na   poruku   pošiljaoca  odzivom  (povratnom 
informacijom). Prenos pošiljaočevih ideja primaocu i primaočev odziv ili reakcija čine ciklus 
komunikacije.   Proces   komunikacije   počinje   onda   kad   jedna   osoba   (pošiljalac)   hoće   da 
prenese nekom (primaocu) neku činjenicu, ideju, mišljenje ili neku drugu informaciju, koji za 
nju imaju određeni smisao. Sledeći korak je prevoženje (konvertovanje) poruke u jezik koji 
izražava ideju. To znaĉi da poruka mora biti kodirana. Proces kodiranja zavisi od sadržaja 
poruke, bliskosti pošiljaoca i primaoca i td. Po kodiranju poruke, ona se prenosi posredstvom 
odgovarajućeg kanala ili medijuma. Kao kanali, u organizaciji se koriste sastanci, izveštaji, 
memorandumi,   pisma,   e-mail,   faks   i   telefonski   pozivi.   Po   prijemu   poruke   primalac   je 
dekodira  i   uzvraća   primaocu   odzivom   koji   prestavlja   potvrdu   da   li   je   poruka   shvaćena 
ispravno ili ne.

5

Osnovni elementi komunikacionog procesa su:

1) Pošiljalac (enkoder),
2) Primalac (dekoder),
3) Poruka (informacija),
4) Kanal (medijator),
5) Povratna informacija (feedback), i
6) Opažanje (percepcija).

Sl. 1: Elementi komunicionog procesa

5

Banjanin M.: Komunikacioni dizajn poslovne korespondencije, Megatrend univerzitet, Beograd, 2002

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti