Komunikacija između dece i odraslih u porodici
SEMINARSKI RAD IZ METODOLOGIJE
ISTRAŽIVANJA U OBRAZOVANJU
TEMA: “
Komunikacija između dece
i odraslih u porodici
”
PROJEKAT ISTRAŽIVANJA
SADRŽAJ
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača
Novi Sad
Student:
Biljana Petričić
Broj indeksa:
118/14
Grupa:
V
Novi Sad, 2014/15
SADRŽAJ
1. TEORIJSKI DEO PROJEKTA
1.1. Problem istraživanja 1
1.2. Predmet istraživanja 2,3,4
1.2.1. Teorijsko određenje predmeta 2,3
1.2.2. Operacionalno određenje predmeta istraživanja 4
1.3. Ciljevi istraživanja 5
1.4. Zadaci istraživanja 6
1.5. Hipoteze istraživanja 6,7
1.6. Klasifikacija i teorijske definicije varijabli (promenljivih) istraživanja 8,9
2. METODOLOŠKI DEO PROJEKTA
2.1. Metode istraživanja 10
2.2. Operacione definicije varijabli i indikatori 10,11
2.3. Tehnike i instrumenti za prikupljanje podataka 11
2.4. Nacrt uzorka 12
2.5. Plan obrade podataka 12
2.6. Plan realizacije istraživanja 12
4. MATERIJALNI DEO PROJEKTA
3.1. Saradnici potrebni za obavljanje pojedinih aktivnosti 13
3.2. Oprema,instrumenti i potrošeni material 13
3.3. Troskovi nacina prezentacije rezultata i istraživanja 13
3.4. Finansijski predračun troškova istraživanja 13
PRILOZI 14,15,16,17,18,19,20,21,22,23
LITERATURA 24

1.2. Predmet istraživanja
1.2.1. Teorijsko određenje predmeta
Teorijsko određenje predmeta istraživanja na ovu temu je pre svega psihički i
emocionalni razvoj deteta prilikom dobre, odnosno loše komunikacije na relaciji
dete-odrasli. Pored toga i samo postojanje dobre, odnosno loše razvijene
komunikacije u porodici. Akcenat u određenju predmeta istraživanja bi bio stavljen
na: učešću roditelja u ostvarenju komunikacije deteta i odraslih, socijalnosti deteta,
odnosno asocijalnosti usled nedovoljno dobre komunikacije u porodici, nedovoljno
dobra podloga za emocionalni razvoj, kao posledicu života sa detetopm u porodici.
Najbitnija stvar u svakoj porodici je komunikacija. Kada komunikacija u porodici
nije dobra to je pokazatelj krize u istoj, odnosno, prikazuju da nešto u odnosu
bračnog para, odnosno roditelja sa detetom i nuto nije kako bi trebalo da bude, i
treba da postoji promena koja bi uticala na to da se ta komunikacija poboljša.
Komunikacija među supružnicima je veoma bitna i zbog prenošenja komunikacije
na dete, kao i samoj međusobnoj komunikaciji. Ono što je bitno je da
komunikacija koja postoji među supružnicima, ukoliko nije dobra ne utiče previše
na dete. Vremenom, od postanka ljudske rase do današnjih dana odnosi u
porodicama su se menjali, a samim tim i odnos roditelja i deteta, i njihova
komunikacija. Do prošlog veka komunikacija na relaciji roditelj-dete bila je čisto
formalna, može se reći skoro poslovna. Deca su se roditeljima obraćala sa “Vi”,
nije postojalo otvorenih razgovora o problemima u porodici, kod samog deteta.
Kod komunikacije dece sa roditeljima je veoma bitno da je ona iskrena, bez
ikakvih prebacivanja “obaveza” roditelja na dete, za uspešnost komunikacije
(Grandić R, 2001:66).
2
Kada kažem prebacivaje obaveza mislim na srž same komunikacije, jer prvo
vaspitanje kreće od porodice, s toga “obaveza” svakog roditelja je da izgradi dobru
komunikaciju sa svojim detetom, čime će podsticati i dalju komunikaciju i
socijalizaciju sa ostalima. Kao što svi odlično znamo roditelj je model na koje se
detet ugleda i prva odosba od koje ono počne da upija, s toga svaki roditelj koji želi
da njegovo dete formira dobru podlogu za dalju konverzaciju, mora sam da je
postavi i dalje neguje vako dete zaslužuje poštovanje, s toga roditelj treba da bude
autoritet, ali ne treba da ga pridobije strahopoštovanjem. Ono što svakom roditelju
treba da bude bitno je da nauči svoje dete lepom ponašanju, kako bi ono sutra
moglo istim tim životnim vrednostima da nauci svoje dete, međutim, ono što u
poslednje vreme roditeljima male dece nije jasno je to što njihova deca umeju da
im kažu “Neću”, usled čega dođe do prepirke, koja preraste u svađu i loše
razvijenu komunikaciju koja samo može da se produbljuje. Nakon takvih perioda
između dece i roditelja roditelj se pita u čemu je pogrešio i svaljuje krivicu na dete,
ne shvatajući da je velika krivica uopravo u njima samima. Tokom razvijanja
komunikacije kod deteta i sa njim, dolazi i do razvijanja same detetove ličnosti, ali
isto i ličnosti samih roditelja. Svako dete, je po prirodi socijalno biće, rođeno je
kao takvo, i u njemu samom raste želja za što boljom komunikacijom, s toga je
najbolje da sam roditelj pruža pravu podršku svom detetu. Kod svakog deteta je
neophodno razvijati njegovu individualnost, koja je nesumnjivo tu. Kroz dobru
komunikaciju roditelji pokazuju detetu da poštuju njegovu individualnost i da će
joj biti potpora. (Belon K, 2004:127)
Kada dete uvidi da komunikacija sa roditeljima nije dobra postoji opasnost da se
ono samo povuče u sebe, izgradivši neki svoj svet i postavivši zid, koji će mu u
kasnijem životu biti štit, ali i veliki nepotrebni teret
(
Marković D, 2010:199).
3

1.3. Ciljevi istraživanja
Teorijski cilj istraživanja:
Opisivanje (Detaljan opis zastupljenosti dobre, odnosno loše
komunikacije između dece i odraslih u porodici).
Aplikativni ili praktični cilj istraživanja:
Aplikativni cilj
ovog istraživanja je taj da rezultati ovog istraživanja će biti
upotrebljeni za unapređenje shvatanja uloge roditelja u kvalitetu
komunikacije deteta sa odraslima, odnosno buđenje svesti kod roditelja o
komunikaciji sa detetom.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti