SEMINARSKI RAD
- Odnosi s javnošću -
Tema:
“KOMUNIKACIJA U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU”
Prof. dr Radovan Čokorilo Student. Enver Ivojević
Prof. dr Zoran Milošević
Snježana Božić, MA
Sadržaj:
1. Uvod komunikacija
2. Prepreke u komunikaciji
3. Verbalna komunikacija
4. Aktivno slušanje
5. Paraverbalna komunikacija
6. Neverbalna komunikacija
7. Halo-efekat
8. Neverbalna komunikacija kod djece
9. Čitanje laganja
10. Feedback
11. Savjeti za uspješnu komunikaciju
2
• OSOBNOST – Usmjerenost na nas same, radije nego na osobu kojoj šaljemo poruku može
dovesti do zbrke i konflikta. Neki od faktura koji mogu stvoriti prepreku u komunikaciji su:
obrambeni stav (kada imamo osjećaj da nas neko napada), superiornost (osjećaj da znamo
više od drugih) i ego (osjećaj da smo mi centar događanja).
• PERCEPCIJA – Ako smatramo da osoba govori prebrzo, nedovoljno tečno, ne artikulira
jasno i sl. imamo tendenciju da je isključimo. Također, naše predrasude utječu na
sposobnost aktivnog slušanja.
• PORUKA – Odvlačenje pažnje često se događa kada se usmjeravamo više na činjenice
nego na ideju. Semantička odvlačenja pažnje kada se riječ koristi na način drukčiji od onog
koji mi prakticiramo.
• OKOLIŠ – Prejaka svjetlost, privlačna osoba, neobični prizori i sl. mogu odvući našu
pažnju pri komunikaciji.
• PRIGUŠIVANJE – Često uzimamo «zdravo za gotovo» da je netko upoznat s određenim
činjenicama. To uglavnom nije slučaj. Vrlo često se događa da podrazumijevamo da
određena informacija nema vrijednosti ili da je primatelj upoznat s istom.
• STRES – Gotovo svi ljudi ne vide stvari na isti način kada su pod stresom. Ono što u
određenom trenutku vidimo i čujemo je pod utjecajem psiholiških okvira i referenci – naših
vjerovanja, vrijednosti, znanja, iskustva i ciljeva.
Komunikacija predstavlja dijeljenja znanja interakcijom sa drugim jedinkama i predmetima.
Ovo uključuje vizualne metode, kao što su znakovni jezik, te auditorne, kao što su glas i
muzika, kao i fizikalne, kao što je dodir.
Ljudska komunikacija se odnosi na socijalnu interakciju razmjenjivanja informacija, a sve u
svrhu razumjevanja i socijalne povezanosti. Ljudi posjeduju prirodnu i urođenu potrebu da
komuniciraju jedni sa drugima, da stvarajumedjuljudske odnose, te da održavaju i
podržavaju ljudske veze. Komunikacija omogućava ljudima da izraze čitavu paletu fizičkih,
emocionalnih i psiholoskih potreba. Kada imamo neku potrebu, komunikacija nam
omogućava da predamo ovu informaciju drugim ljudima, u svrhu obogaćivanja vlastitog,
kao i zivota drugih ljudi. Obogaćivanje života se odnosi na urođenu ljudsku potrebu da
doprinosi za dobrobit sebe i drugih ljudi kroz procese socijalne interakcije, te empatijsko
vezivanje.
4
