PANEVROPSKI UNIVERZITET ''APEIRON''
Predmet:
KOMUNIKOLOGIJA I PSIHOLOGIJA U ZDRAVSTVU
Tema: KOMUNIKACIJA U ZDRAVSTVU
Student: Mentor:
Maša Stević 213-16/RSS-S Prof. dr Dragan Kolev
Banja Luka, maj 2018.
4
VAŽNOST DOBRE KOMUNIKACIJE U ZDRAVSTVU
Kvalitetan proces komunikacije između pacijenata i zdravstvenog osoblja predstavlja temelj
uspješnog liječenja. Bitna je iz razloga što je direktnim kontaktom zdravstvenog radnika i
pacijenta moguće ostvariti zadovoljavajući stepen saradnje bolesnika, uspostaviti odnos
povjerenja i razumijevanja, provesti pacijenta detaljno kroz sam proces liječenja, liječiti ga,a na
kraju i izliječiti što predstavlja zajednički krajnji cilj kako pacijenta, tako i ljekara. Svakako, ovo
ne znači da lijepa riječ dovodi do ozdravljenja. Ona je samo pomoćna komponenta u procesu
liječenja, sa mnogobrojnim važnostima.
Adekvatno komuniciranje je u današnje vrijeme zauzelo veliki značaj iz razloga što uglavnom
pacijenti primarne informacije o svom zdravstvenom stanju dobiju preko Interneta, a koje su u
velikom broju slučajeva nepouzdane i pogrešne. Ovakav vid informacija kod pacijenata stvara
zablude o samom stanju, kao i o načinima tretiranja bolesti, što samo negativno može da utiče na
pacijenta i kod njega stvori dodatni strah, što rezultira još težim suočavanjem bolesnika sa
oboljenjem, pa u nekim slučajevima i poricanju same bolesti. Osobi kojoj treba pomoć stručnog
lica, odnosno liječnika potrebno je holističko percipiranje liječnika u procesu liječenja oboljenja,
od emocionalnog načina na koji pacijent doživljava svoje stanje do davanja značaja njegovoj
osobnosti.
U ovakvim situacijama veoma je bitno aktivno slušati, vršiti selekciju informacija, ali i iskazivati
empatiju za stanje pacijenta. Upravo iz ovih razloga smatra se da se pristup zdravstvenih radnika
pacijentu treba odvijati u skladu sa biopsihosocijalnim modelom.
Biopsihosocijalni model
zastupa teoriju da su i bolest i zdravlje zapravo posljedica interakcije
psiholoških, bioloških i socijalnih činilaca. Ovaj model je takođe bitan i u procesu postavljanja
adekvatne dijagnoze, jer treba u obzir uzeti individualne varijacije i razlike, te po mogućnosti
razviti individualan program za svakog pacijenta (personalizirana medicina). Problem današnjice
je što se u medicini često veoma malo obraća pažnja na dva faktora, a to su socijalni i psihološki.
To može da prouzrokuje nedovoljnu posvećenost emocionalnom i psihičkom stanju pacijenta, te
lošem percipiranju potencijalnh emocionalnih i mentalnih problema kod pacijenta, što svakako u
velikoj mjeri otežava kako dijagnozu, tako i nastavak liječenja.
