ATLETIKA

310

Željko Hraski, Mladen Mejovšek, Ljubomir Antekoloviæ, Iva Dobrila

BIOMEHANIÈKA UVJETOVANOST KONDICIJSKE PRIPREME ATLETIÈARA

1. UVOD

Kondicijska priprema je od presudne važnosti za postizanje vrhunskih sportskih postignuæa. Stoga se posebna

pažnja posveæuje izboru metodskih postupaka i operatora koji æe u skladu sa moguænostima tehnièke realizacije

proizvesti optimalnu izvedbu gibanja. Nažalost, u praksi se kondicijska priprema èesto tretira odvojeno od

usvojenosti sportske tehnike. Pri tome se zaboravlja da se radi o dinamièkom procesu, u kome jedno uvjetuje

drugo, te da samo vrhunska kondicijska priprema može podržati i tehniku vrhunske sportske izvedbe. Danas

se formiranje veæine planova i programa kondicijske pripreme (funkcionalne, baziène i specifiène motorièke)

ne zasniva i na neophodnom poznavanju biomehanièkog statusa sportaša. Naime, usprkos tome što postoje

opæe spoznaje o osnovnoj biomehanièkoj strukturi neke sportske tehnike, treneri u pravilu imaju premalo

egzaktnih informacija o prostorno vremenskim i dinamièkim osobitostima gibanja konkretnog sportaša. Do

takvih informacija nije moguæe doæi vizualnom percepcijom trenera veæ jedino kinematièkom i dinamièkom

analizom kojom se mogu dobiti egzaktni kvantitativni podaci o tehnièkoj strukturi kretanja konkretnog sportaša.

Kondicijskoj pripremi u pravilu se pristupa individualno. Meðutim, pitanje je da li su pokazatelji koji se odnose

na rezultate testova opæe i specifiène motorike, opservaciju trenera, subjektivni doživljaj, antropometriju

sportaša i sl., dovoljni da se odaberu najbolja rješenja i koncepcije kondicijskog treninga. Obzirom da se fizièke

sposobnosti razvijaju u zavisnosti od uvjeta u kojima se treniraju, dakle toèno u uvježbavanim amplitudama,

brzinama i ubrzanjima, nužno je da i kondicijski tretman bude u skladu s biomehanièkim zakonitostima odreðene

strukture gibanja. Znaèi da sadržaji kondicijske pripreme moraju biti što slièniji finalnoj tehnici. Navedena

koncepcija može biti najviše zastupljena u onim sportovima gdje tehnika izvedbe izravno ili u najveæoj mjeri

utjeèe na rezultat, kao što je to npr. u atletici. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja razlièitih disciplina

u atletici; skokovima, (dalj i vis), bacanjima (disk, koplje i kugla), te trèanjima (prepone i start).

2. BIOMEHANIÈKE ANALIZE U ATLETICI:

U okviru projekata koji se provode u Laboratoriju za kinematiku Kineziološkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu

do sada je proveden niz biomehanièkih analiza u raznim atletskim disciplinama. Veliki broj tih analiza bio je

usmjeren i na dobivanje informacija o nedostacima u tehnici izvedbe analiziranih kretnih struktura, temeljem

èega su potom uèinjene sugestije za promjene odreðenih dijelova trenažnog procesa, prvenstveno onog koji

se odnosi na trening tehnike, ali takoðer i dijela koji se odnosi na kondicijsku pripremu. Naime, ova dva segmenta

treninga u pravilu su povezana, manifestacija tehnike najdirektnije zavisi od fizièkih sposobnosti sportaša.

Akvizicije podataka za sve provedene analize izvršene su u trenažnim i natjecateljskim uvjetima. Snimanje je

izvršeno sa dvije VHS kamere, brzinom od 60 slika u sekundi. Procesiranje podataka provedeno je pomoæu

sustava APAS (Ariel Performance Analysis System). Za svaku sliku gibanja digitalizirane su koordinate 18

toèaka koje odreðuju 14 segmenata ljudskog tijela, te dodatne toèke kojima je opisana dodatna atletska oprema..

Transformacija u 3-D prostor provedena je pomoæu algoritama DLT. 3-D koordinate segmenata tijela i dodatne

opreme izglaðene su prirodnom Spline funkcijom (Cubic spline). Izglaðene koordinate korištene su za

izraèunavanje razlièitih kinematièkih parametara neophodnih za dalju provedbu analiza (4,5). U nastavku dani

su primjeri provedenih analiza u nekoliko atletskih disciplina.

BIOMEHANIÈKA UVJETOVANOST KONDICIJSKE

PRIPREME ATLETIÈARA

Željko Hraski, Mladen Mejovšek, Ljubomir Antekoloviæ, Iva Dobrila

Kineziološki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu

ATLETIKA

311

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

2.1. Skok udalj

Žufar i Antekoloviæ (9) radili su usporedbu skokova tri najbolja hrvatska skakaèa udalj i osam finalista OI u

Seulu 1988. godine. Rezultati biomehanièkih analiza finalista OI preuzeti su od Nixdorf i Bruggemann (1990).

Skup varijabli korišten u tom istraživanju obuhvatio je najbitnije biomehanièke parametre faza zaleta i odraza

(23 varijable).

Dobiveni rezultati upuæuju da je kod dva od tri ispitanika utvrðena loša priprema i izvedba odrazne akcije,

prilikom èega je došlo do prevelike redukcije horizontalne brzine zaleta. U posljednjim koracima izostala je

aktivna faza trèeæeg koraka. Naime, kod oba analizirana ispitanika nije registrirano «izguravanje» tijela sa

zamašne noge prema naprijed i gore u predzadnjem koraku. Kod treæeg analiziranog skakaèa, ovaj je uvjet

zadovoljen, ali je skok izveden iz relativno male brzine zaleta.

U zakljuèku autori sugeriraju da je trenažnim procesom na osnovu visoke razine motorièkih sposobnosti moguæe

kompenzirati dio postojeæih tehnièkih grešaka izvedbe skoka udalj. Autori nadalje predlažu racionalizaciju

tehnike izvoðenja u smislu da se postojeæi nivo motorièkih sposobnosti iskoristi do optimuma. Takoðer,

zakljuèuju da je u cilju postizanja brzog poboljšanja rezultata kod hrvatskih skakaèa racionalnije prvo ispraviti

greške tehnièkog tipa (priprema za odraz, efikasna izvedba odrazne akcije), te na osnovu tako korigirane tehnike

kvalitetno iskoristiti postojeæe motorièke potencijale nego, trenažnim procesom podizati nivo istih (npr.

poveæanje brzine trèanja u zaletu).

2.2. Bacanje diska

Milanoviæ, Hraski i Mejovšek (7) usporedili su biomehanièke karakteristike tehnike bacanja najboljeg hrvatskog

bacaèa diska i osvajaèa medalja u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu. Na osnovu dobivenih rezultata,

najznaèajnija razlika registrirana je u kutu izbaèaja, trajanju faze izbaèaja, te promjenama u brzini diska u fazi

tranzicije i fazi izbaèaja. Naime, ustanovljeno je da je ispitanik previše izgubio na brzini u bezpotpornoj fazi i

fazi tranzicije, te je, da bi nadoknadio taj gubitak brzine, znatno morao ubrzati kretanje diska u fazi izbaèaja.

Ovo je opet imalo za posljedicu lošu kontrolu zamaha i putanje diska u samom izbaèaju, što je pak rezultiralo

niskim kutom izbaèaja. Konaèan rezultat ove serije pogrešaka bio je relativno kratak hitac, odnosno hitac kraæi

od onih korištenih za usporednu analizu.

Za korekciju uoèenih grešaka tehnike predlaže se poveæanje brzine diska u fazi tranzicije kao i poboljšanje

koordinacije kretanja pri velikim brzinama u fazi izbaèaja.

2.3. Bacanje koplja

Cilj istraživanja što su ga proveli Milanoviæ, Hraski i Mejovšek (6) bio je usporedba kinematièkih karakteristika

faze izbaèaja koplja najboljeg hrvatskog bacaèa s finalistima OI u ovoj atletskoj disciplini. Rezultati provedene

analize upuæuju na:

1. Prevelika fleksija koljenog zgloba za vrijeme i na kraju faze izbaèaja,

2. Premali poèetni i preveliki završni kut lakta («gurajuæi» zamah),

3. Nizak kut izbaèaja sprave,

4. Prerano puštanje koplja u odnosu na vertikalu prednjeg stopala,

5. Izostajanje progresivnog poveæanja brzine centara relevantnih zglobova.
Na osnovu dobivenih rezultata, u cilju postizanja veæe duljine hica, autori primarno predlažu:

1. Blokadu kuka prije no što ostali segmenti kinematièkog lanca postignu svoje vršne brzine (rame, laka, šaka),

2. Smanjiti fleksiju koljena u fazi izbaèaja,

3. Iskoristiti cijelu moguæu dužinu zamaha kopljem (kasnije puštanje).
S obzirom na redoslijed dogaðanja, za korekciju navedenih tehnièkih nedostataka faze izbaèaja analiziranog

ispitanika od izuzetnog æe znaèaja biti jaèanje ekstenzora koljenog zgloba. Naime, smanjeno «propadanje» u

koljenima osigurat æe bolju poziciju kuka, te time omoguæiti njegovu pravovremenu blokadu i bolji rad zamašne

ruke što æe svakako rezultirati i veæom brzinom izbaèaja.

ATLETIKA

313

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

●

Tehnièke korekcije: a.) Poveæanje frekvencije koraka u zadnjem dijelu zaleta; b.) Smanjenje dužine koraka,

posebice posljednjeg;

●

Korekcije u fizièkoj pripremi - Dalji rad na razvoju snage odraza, s naglaskom na poveæanje vertikalne

komponente odraza. Korištenjem vježbi pliometrije i eksplozivne snage, uz poveæanje brzine zaleta i odraza,

navedene vježbe æe djelovati na smanjenje amortizacije odraza i poveæanje kvalitete zamaha.

Pola godine nakon provedene analize, na Svjetskom juniorskom atletskom prvenstvu analizirana ispitanica

osvojila je prvo mjesto.

3. ZAKLJUÈAK

Bez poznavanja konkretnog biomehanièkog statusa sportaša, kondicijska priprema æe u opæem sluèaju

generalno unaprijediti kondicijsku razinu sportaša, ali ne mora nužno pogoditi i specifiène finese konkretnog

subjekta, neophodne za postizanje njegovog najboljeg rezultata. Zbog toga je biomehanièka analiza gibanja u

vrhunskom sportu neophodna ako se žele postiæi oèekivani rezultati koji neæe biti plod samo intuicije «dobrog»

trenera, veæ rezultat planski provedenog procesa tehnièke i kondicijske pripreme, temeljene na egzaktnim

pokazateljima izvedbe odreðene sportske tehnike.

4. LITERATURA

Antekoloviæ Lj.; I. Dobrila; Ž. Hraski; E. Hofman. Analiza tehnike bacanja kugle hrvatskog kadetskog rekordera.

Kineziologija za 21. stoljeæe. Milanoviæ D. (ur.). Zagreb : Fakultet za fizièku kulturu, 1999. 208-211.

Antekoloviæ Lj. Rezultati kinematièke analize skoka uvis B.V. Elaborat za hrvatski atletski savez, Laboratorij za

kinematiku, Fakultet za fizièku kulturu, Zagreb. 2000., 8 str.

Hofman E.; Lj. Antekoloviæ, i M. Mejovšek. Kinematièka obilježja niskog starta vrhunske hrvatske atletièarke.

Kineziologija za 21. stoljeæe,. Milanoviæ, D. (ur.). Zagreb : Fakultet za fizièku kulturu , 1999.. 216-218.

Hraski Ž.; M. Mejovšek; E. Hofman. Biomehanika sporta u XXI. stoljeæu. II. dio - Metodologija istraživanja.

Zbornik radova 7. Ljetne škole pedagoga fizièke kulture Republike Hrvatske, Findak V. (ur.).Rovinj : Savez pedagoga

fizièke kulture Republike Hrvatske, 1998. 109-111.

Hraski Ž.; M. Mejovšek. Primjena sustava za kinematièku analizu sportskih tehnika. Zbornik radova, 8. Zagrebaèki

sajam sporta - “Trener i suvremena dijagnostika”, Hraski Ž.i Matkoviæ Bra (ur.).Zagreb : Fakultet za fizièku

kulturu, 1999. 17-29 (pregledni rad).

Milanoviæ D.; M. Mejovšek i Ž. Hraski. Kinematic analysis of javelin release characteristics. Kinesiology :

International scientific journal of kinesiology and sport. 28 (1996), 1; 44-47.

Milanoviæ D.; Ž. Hraski, M. Mejovšek. Kinematic analysis of a discus throw - a case study. Zbornik radova, 1.

Meðunarodna znanstvena konferencija “Kineziologija - sadašnjost i buduænost”, Milanoviæ D. (ur.). Zagreb :

Fakultet za fizièku kulturu, 1997.. 136-139.

Zatezalo M.. Kinematièka analiza prelaska preko prepone. Diplomski rad. Zagreb : Fakultet za fizièku kulturu,

17.05. 1997., 29 str.

Žufar G.; Lj. Antekoloviæ. Kinematièki pokazatelji efikasnosti najboljih hrvatskih skakaèa udalj. Zbornik radova 6.

Zagrebaèki sajam sporta - “Dijagnostika treniranosti sportaša”, Milanoviæ D. i S. Heimer, Stjepan (ur.). Zagreb :

Fakultet za fizièku kulturu, 1997. 80-86.

ATLETIKA

314

Vesna Babiæ, Georgij Draganov, Predrag Saratlija

PROGRAMIRANJE TRENINGA SNAGE ATLETIÈARKI - SPRINTERKI U VIŠEGODIŠNJEM I JEDNOGODIŠNJEM CIKLUSU

1. UVOD

U elitnim sportovima u sportskoj pripremi paralelno sa struènjakom pojedine sportske grane nužno je imati i

kondicijskog trenera. Još uvijek ima trenera i onih koji rade u raznim sportskim organizacijskim strukturama

koji ne shvaæaju dovoljno ozbiljno kondicijsku sportsku pripremu ili je shvaæaju kao atletiku, te ju ignoriraju.

Kondicijska priprema unutar atletskog sporta razlikuje se od kondicijskih priprema u ostalim sportovima,

pogotovo ekipnim. Danas se zna da zbog loše kondicijske pripreme dolazi do brzog zamora, pada brzine, snage,

preciznosti, koordinacije. Umoran sportaš nije u stanju izvesti tehnièko taktièke i strategijske zadatke. Prilikom

zamora u atletskom sportu - sprintu ozbiljno se narušava optimalan odnos izmeðu frekvencije i dužine koraka,

a o tome ovisi brzina kretanja pa prema tome i sportski rezultat.

2. KINEZIOLOŠKA ANLIZA TRÈANJA - SPRINTA
2.1. Strukturalne karakteristike

Trèanja imaju karakteristike monostrukturalnih ciklièkih gibanja. Unutar jednog ciklusa razlikuju se dva perioda

oslonca i dva perioda zamaha, te naravno period lijeta. U novije vrijeme istraživaèi se sve više bave

odreðivanjem kvantitativnih parametara tehnike trèanja, odreðuju se standardi za sportaše razlièitih kvaliteta

kao kriteriji tehnièke pripremljenosti.

2.2. Kinematièke i biomehanièke karakteristike

Iako se disciplina sprinta 100 m promatra kao jedinstvena cjelina, prema svojoj zahtjevnosti može se podijeliti

u èetiri etape: položaj trkaèa na startu i sam start, startno ubrzanje, trèanje po pruzi (maksimalnom brzinom)

i ulazak u cilj ili finiš. Svaka od navedenih etapa ima svoje zakonitosti i tijekom višegodišnjeg procesa i raznih

razina treniranosti dolazi do izmjena vremenskih i prostornih karakteristika tehnike trèanja. Proporcionalno

porastu kvalitite sprintera poveæavaju se i te vrijednosti. Startno ubrzanje se odvija na dijelu pruge do 40 - 50

m, sprinter u tom trenutku postiže brzinu od 90 do 94 % od svojega maksimuma. Duljina trèanja maksimalnom

brzinom, traje 2.2 do 3 sekunde. Ovisi o kvaliteti trkaèa. Pad brzine pri kraju pruge rezultat je mišiænog zamora,

time je narušena koordinacija i smanjena frekvencija koraka. Poznato je kako za uspješnost trèanja na 100

m uz racionalnost tehnike starta, startnog ubrzanja i svakog trkaèeg koraka veliko znaèenje ima optimalan odnos

dužine i frekvencije koraka. Dužina koraka najboljih svjetskih sprintera kreæe se od 195 cm do 257 cm, ona

ovisi o snazi i smjeru odraza. Najveæe vrijednosti frekvencije koraka u sekundi kreæu se kod muškaraca oko

5.5, a kod žena oko 5 koraka u sekundi. Broj koraka u utrci na 100 m varira izmeðu 43 i 51 kod muškaraca

te 48 i 56 kod žena. Svaka etapa se razlikuje u biomehanièkom i biokemijskom aspektu. U svakom dijelu je

prioritetno djelovanje razlièitih mišiænih grupacija za èije je optimalno funkcioniranje važan pravilan odabir vježbi

za razvoj baziène i specifiène snage.

3. ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE TRKAÈICA NA KRATKIM PRUGAMA - SPRINTU

U istraživanjima prostora morfoloških karakteristika veliki broj istraživaèa pokušavao je kroz posljednjih

èetrdesetak godina dokazivati i pronalaziti najidealniji konstitucionalni tip trkaèa i trkaèica na kratke pruge. No,

PROGRAMIRANJE TRENINGA SNAGE ATLETIÈARKI -

SPRINTERKI U VIŠEGODIŠNJEM I JEDNOGODIŠNJEM

CIKLUSU

Vesna Babiæ

, Georgij Draganov

, Predrag Saratlija

Kineziološki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu,

Zagrebaèki atletski savez

Visoka uèiteljska škola u Zadru Sveuèilišta u Splitu

ATLETIKA

316

Vesna Babiæ, Georgij Draganov, Predrag Saratlija

PROGRAMIRANJE TRENINGA SNAGE ATLETIÈARKI - SPRINTERKI U VIŠEGODIŠNJEM I JEDNOGODIŠNJEM CIKLUSU

- fleksibilnost i amplituda pokreta. Pri prijelazu na veæe maksimalne težine sportašica mora biti dobro

pripremljena, težine mu se ne smiju stihijski poveæavati. Ovu metodu je važno koristiti u natjecateljskom periodu

kao sredstvo za održavanje nivoa maksimalne snage. Njeno neiskorištavanje vodi do sniženja specifiène snage,

brzine pokreta i koordinacije.

Metoda razvoja eksplozivne snage –

odnosi se na rad s velikim ili maksimalnim intenzitetom, koristi se

najviše za razvoj specifiène snage - brzinske snage. Osnovne trenažne komponente treninga snage su: izbor

vježbi, izbor težine, broj ponavljanja i vrijeme odmora - dužina odmora. Pri izboru težine - otpora treba vodit

raèuna o: vanjskom otporu, fiziološkom nadražaju (podražaj s odreðenom velièinom). Velika težina moæan je

aktivator eferentnih impulsa, najveæa uèinkovitost treninga se omoguæava pri dobro odabranim podražajima

– težinama, otporima. U praksi je dokazano kako razvoj snage bez iskorištavanja maksimalnog naprezanja ne

daje rezultate. Provoðenje trenažnog rada s razlièitim velièinama mišiænih optereæenja za rezultat ima razlièite

koncentracije napora:

●

pri provedbi treninga snage s težinama oko ili maksimalnim (3 ili 1 RM) - brzina kretanja utega (štange –

npr. kod vježbi izbaèaj ili trzaj) brzo postigne odreðenu velièinu, a zatim ostaje gotovo ista - nepromjenjiva.

Ubrzanje se kreæe oko nulte toèke, a snaga je oko težine utega (štange).

●

pri dizanju utega malih težina ubrzanje se u poèetku poveæava a nakon toga pada ispod nulte toèke a u

drugom dijelu pokreta je negativna. Maksimalna snaga je u poèetku veæa od težine utega, a u drugom dijelu

je manja. Vrijeme mišiæne napetosti je malo a pri još manjoj težini je toliko mala da nema trenažne

uèinkovitosti.

Kod sprintera trening snage se karakterizira:

a) brojem ukljuèenih mišiænih vlakana

b) frekvencijom eferentnih impulsa

c) sinkronizacijom ritma aktivnosti mišiænih vlakana (pri malom naponu ukljuèuje se dio mišiænih vlakana koji

se mijenjaju, ritam postaje “asinkron” (jedan dio mišiæa radi a drugi se odmara, to je karakteristièno za

izdržljivost u snazi. U vježbama maksimalne napetosti ukljuèuju se sva mišiæna vlakana, a pri vježbama

pliometrije se dostiže dvostruko veæi odnos maksimalne sile).

Trenažna sredstva uvjetno možemo podijeliti u tri grupacije:

1. vježbe bez optereæenja - vertikalni, horizontalni skokovi; kombinirani skokovi; skokovi na jednoj nozi;

sunožni skokovi; vježbe za brzinu; vježbe škole trèanja - metodika

2. vježbe s optereæenjima - medicinka, “gira”, guma, manžete, prsluk, uteg, vježbe s partnerom; trèanje uzbrdo

i trèanje s vuèenjem gume

3. vježbe u olakšanim uvjetima - skokovi i trèanja nizbrdo, korištenje sprint mašina, skokovi i trèanje uz pomoæ

napete gume

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE TRENINGA

U svakom trenutku u sprinterskom trèanju brzina se odreðuje dužinom i frekvencijom trkaèkog koraka.

Najvažniji faktor koji odreðuje dužinu koraka je nivo snage - ljudska snaga može se definirati kao sposobnost

svladavanja vanjskih sila (relativne i apsolutna snaga). U razvoju snage razlikujemo trenažni rad koji se sastoji

od opæe snage, maksimalne snage, specifiène snage (brzinska snaga) i izdržljivosti u snazi. Razvoj ovih osnovnih

vrsta snage je u složenoj više faktorskoj meðusobnoj vezi. Razlièiti autori daju prioritet jednoj ili drugoj no uvijek

uèinkovitost u razvoju snage kod atletièara ovisi o njihovom rasporedu u godišnjem ciklusu, o odnosu obima

i intenziteta, te o metodskim postupcima prilikom provedbi vježbi. Pri razvoju snage kao osnovne fizièke kvalitete

kod sprintera snaga kao velièina nije najvažnija, no vrlo je važno vrijeme njene realizacije tzv. gradijent snage.
U sportskom treningu zbog naèina promjene dužine mišiæa razlikujemo tri vrste osnovne snage:

1. izometrièna snaga - bez promjene dužine mišiænih vlakana

2. prevladajuæa ili izotonièna snaga - kada se skraæuje dužina mišiæa

3. pliometrija – koncentrièno - ekscentrièni mišiæni rad, produljivanje i skraæivanje dužine mišiænih vlakana

ATLETIKA

317

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

6.1. Planiranje i programiranje treninga u višegodišnjem ciklusu

Krajnji cilj sportske pripreme je izgradnja vrhunskih sportaša koji mogu dostiæi i realizirati visoke sportske

rezultate na europskim, svjetskim prvenstvima ili Olimpijskim igrama. Provedbom trenažnog procesa u

godišnjem ciklusu u najopæenitijem pogledu se utjeèe na:
1. podizanje funkcionalnih sposobnosti i usavršavanje motorièkog aparata

2. dobivanje kulture pokreta; koordinacije, gipkosti, fleksibilnosti pokreta; toènost, racionalnost i ekonomiènost

sportske tehnike itd …

3. svladavanje spoznaja u podruèju odabrane discipline i sporta (biomehanièki, fiziološki, psihološki, biokemijski)

4. razvoj i dostizanje visokog nivoa opæe fizièke priprema

5. razvoj i dostizanje visokog nivoa specijalne pripreme

6. redovito provoðenje oporavka (fizikalno, medikamentozno, pedagoški)

7. dobro organizirano provoðenje slobodnog vremena; zdrav i prirodan naèin života, prehrana i razuman sportski

režim

Svaki sport a u atletici i svaka grupacije disciplina iziskuje razvoj odreðenih opæih i specifiènih kvaliteta i

sposobnosti koje preko sistematskog i dobro planiranog trenažnog procesa izgraðuju sportaša od djeteta do

vrhunskog sportaša. Paralelno s izgradnjom osnovnih motorièkih sposobnosti (brzina, izdržljivost, snaga)

razvijaju se i usavršavaju koordinacijske sposobnosti (toènost pokreta, njihova fleksibilnost i ekonomiènost).

Atletièari, sprinteri, u razlièitoj dobi svoga razvoja prioritetno razvijaju razlièite vrste sportske pripreme (opæe

fizièka, specijalna, tehnièka, taktièka i psihološka).

DO 14

GODINA

DO 16

GODINA

DO 19

GODINA

SENIORI-

SENIORKE

OPÆA FIZIÈKA PRIPREMA

TEHNIÈKA PRIPREMA

SPECIFIÈNA FIZIÈKA

PRIPREMA
PSIHOLOŠKA, TAKTIÈKA,

TEORETSKA PRIPREMA

Dijagram 1. Zastupljenost razlièitih tipova sportske pripreme (%) u razlièitim razvojnim fazama sprintera

Prikazani odnosi vrsta sportskih priprema (dijagram 1) koje egzistiraju u pojedinoj razvojnoj dobi su orijentacijski

i ukazuju na osnovne prioritete. Kada se govori o razvoju jedne od ovih vrsta priprema ne mogu se izolirati

ostale.Višegodišnje planiranje u atletici za starije juniore-ke i seniore-ke u svjetskoj praksi se èini za èetiri godine

(Olimpijski ciklus). U svakoj od ovih godina Olimpijskog ciklusa odnos izmeðu volumena i intenziteta kao i

planiran i realiziran sportski rezultat su razlièiti.

Jedan od temeljnih preduvjeta za realiziranje vrhunskog sportskog rezultata jesu modelne karakteristike sportaša.

U tablici 1 je prikazan primjer godišnjeg plana, za disciplinu 100 m žene, za treæu godinu Olimpijskog ciklusa

(nisu navedena trenažna sredstva i njihov obim kao i broj treninga i trenažnih dana). U njoj se oèekuje realizacija

kvalitetnog sportskog rezultata. Godišnji plan je dvociklièan. U atletskoj praksi se je dokazao kao najuèinkovitiji.

Èesto se radi i jednociklièni godišnji plan. U sportovima sa specifiènim sportskim kalendarom godišnji plan se

izgraðuje na drugim principima. Opæenito reèeno izgradnja ili planiranje godišnjeg plana ovisi o:

1. najvažnijem natjecanju u tekuæoj godini te o duljini natjecateljskog perioda

2. duljini pojedine vrste sportske pripreme u makrociklusu (opæe, specijalne odnosno natjecateljske)

3. heterogenosti razvoja fizièkih kvaliteta kako ne bi dolazilo do suprotnih efekata (npr. ako se radi na opæoj

izdržljivost ne može se u isto vrijeme raditi i na brzini)

4. obim optereæenja po principu valovitosti: 3:1 ili 2:1 kroz nekoliko tjedana)

5. izgradnji tjednog ciklusa u svakoj pojedinoj etapi (odnosno zastupljenosti pojedinih metodoloških jedinica -

npr. brzina, izdržljivost, snaga…- svaka ima svoj razvojni put)

ATLETIKA

319

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

U razvoju snage kod sprintera nužno je obzirom na njihove moguænosti poštovati metodološki red npr. navedeni

zimski makro-ciklus (tablica 1) podijeljen je na opæi, pripremni, specifièni i natjecateljski period .

Opæi pripremni period

- ima 13 tjedana, podijeljen je na tri etape ((1.) - tri tjedna te (2. i 3.) po pet tjedana):

(1) - prijelazna etapa - glavni ciljevi: Uspostavljanje navika za sustavan trening i jaèanje motorièkog aparata.

(2) - druga etapa iz opæe pripremnog perioda (od èetvrtog do osmog tjedna) - glavni ciljevi: Bazièni trenažni

rad za razvoj opæe snage (pomoæne mišiæne skupine - ruke leða) i trening za dostizanje nivoa maksimalne snage

osnovnih mišiænih skupina (noge).

U treningu za razvoj opæe snage koristi se kružna metoda. Radi se na razvitku svih mišiænih skupina. Posebna

pažnja se poklanja leðnoj muskulaturi. Slaba ili nedostatna priprema leðne muskulature uzrokuje probleme u

tehnici trèanja a u praksi se pokazalo da u kasnijim periodima pri treningu sa utezima - štangom èesto dolazi

do ozljeda. U tjedni ciklus se ukljuèuju 2 - 4 treninga. Vježbe se postupno otežavaju (kompliciraju). Poštiva

se didaktièki princip od jednostavnijeg ka složenijem te se postepeno ukljuèuju i optereæenja (pojas, lopta, partner,

uteg odnosno štanga). Pri kraju ove etape koriste se metode body-bilding treninga za koji je karakteristièno

da se u jednom treningu potencira rad na dvije do tri mišiæne skupine (npr. ruke – m. biceps, m. triceps, m.

deltoideus - iz tjedna u tjedan u treningu se poveæava težina; trening sa štangom za osnovne mišiæne grupe

je na razini do 70 % od planiranog nivoa za dostizanje maksimalne snage, provodi se u više serija i sa veæim

brojem ponavljanja. Koristi se široka lepeza trenažnih sredstava sa i bez optereæenja (medicinska lopta, gira,

guma, trenažeri, vježbe s partnerom i štanga…) upotrebljavaju se i skokovi malog intenziteta, uglavnom

vertikalni.

(3) treæa etapa iz opæe pripremnog perioda - traje pet tjedana (od devetog do trinaestog tjedna). Intenzitet

treninga snage postaje sve dinamièniji. U treninzima opæe snage dostiže se planirani razvoj i daljnje vježbe se

provode brže (dinamiènije), a pri kraju perioda trening snage ima održavajuæi karakter do slijedeæeg pripremnog

perioda tj do kraja natjecateljskog perioda.

U treninzima za razvoj maksimalne snage smo dostigli nivo od protekle godine i dalje se radi na njenom

poveæanju do planirane razine rezultata. Postupno se poveæava obim u radu na razvoju specifiène snage. U

treninzima snage još se iskorištava široka lepeza trenažnih vježbi sa i bez optereæenja no provode se sve veæim

intenzitetom. U treninzima za snagu i izdržljivost u snazi ukljuèuju se vježbe s optereæenjem s velikim obimom,

a za trèanje, skokove i uzbrdice se koristi prsluk ili pojas s optereæenjem. Koristi se ponavljajuæa metoda i broj

serija kao doziranje velièine optereæenja. Broj ponavljanja ovisi od pravilne tehnièke izvedbe pojedinog zadatka,

ne smije se dopuštati tehnièki nekorektna izvedba vježbi (ukoliko sportaš nije spreman izvesti pojedini zadatak

ne treba ga raditi). Trening za razvoj maksimalne snage provodi se jednom ili dva puta tjedno, a za specifiènu

snagu dva puta. Opæa snaga je održavajuæeg karaktera i obièno se provodi na kraju treninga. Izdržljivost u

snazi radi se dva do tri puta u tjednu.

Specijalni pripremni period

- sastoji se od jedne etape (4) i traje šest tjedana (od 14 do 19). Osnovni ciljevi

ove etape su: dostizanje planiranog nivoa maksimalne snage i njezino održavanje; razvoj specifiène snage; razvoj

brzinske snage. Na osnovu raznovrsnog i dobro provedenog trenažnog rada na baziènoj snazi zapoèinje trenažni

rad na transformaciji u eksplozivnu snagu (koja je najvažnija za sprint) i tzv. gradijent snage. Trenažna sredstva

koja se koriste su uglavnom vježbe bez optereæenja i vježbe u olakšanim uvjetima. Koriste se vježbe koji su

najbliže strukturi sprinterskog trèanja, a u treninzima sa utegom - štangom se radi sa smanjenom težinom, manjim

brojem serija i ponavljanja. Pratimo brzinu provoðenja vježbi i pri malom padu u izvedbi prekidamo. U ovoj

etapi vježbe skokova su važan dio trenažnog rada. Koriste se sve vrste vertikalnih, horizontalnih i pliometrijskih

(dubinskih) skokova. Jedan dio njih se izvodi na štopericu – radi veæe objektivnosti, izvedbe vježbi su sve bliže

sprinterskom trèanju. Kontrolira se kako broj skokova tako i vrijeme izvedbe pojedine vježbe u odreðenoj,

zadanoj, dionici. Koriste se i vježbe brzinsko-snažnog karaktera uz pomoæ prepona. Oko sredine etape

završavamo s razvojem maksimalne snage i do kraja natjecateljskog perioda ona je održavajuæeg karaktera.

U treninzima s olimpijskim utezima radi se samo s odabranim vježbama s ciljem razvoja i održavanja

eksploziovosti. Jednom tjedno dio ovih vježbi se štopa (mjeri). U drugoj polovini ove etape specifièna i

sprinterska snaga moraju dostiæi nivo koji dozvoljava treninge za razvoj i usavršavanje maksimalnih brzinskih

moguænosti neuro-mišiænu koordinaciju pri sprinterskom trèanju.

ATLETIKA

320

Vesna Babiæ, Georgij Draganov, Predrag Saratlija

PROGRAMIRANJE TRENINGA SNAGE ATLETIÈARKI - SPRINTERKI U VIŠEGODIŠNJEM I JEDNOGODIŠNJEM CIKLUSU

Opæi obim trenažnog rada je snižen, a intenzitet provoðenja visok. Broj ponavljanja i broj trenažnih sredstava

je znatno snižen, a stanke izmeðu vježbi su veæe. Naglasak je prije svega na intenzitetu i koordinaciji provoðenja

vježbi. Zbog znatnog poveæanja intenziteta te velike koncentracije mlijeène kiseline u mišiæima u ovom je

periodu važno paziti da ne doðe do povreda. Da bi se dostigli postavljeni ciljevi - razvoj visokog sportskog

rezultata u brzini trèanja važno je pravilno kombiniranje odnosa obima i intenziteta kao i izbor vježbi u treninzima

na koje na kraju etape moraju dostiæi željenu (oèekivanu) adaptaciju motorièkog sustava i drugih sustava (CNS,

vegetativnog, psihološki i dr.).

Natjecateljski period

– sastoji se od jedne etape (5.) - traje devet tjedana (od 20 do 28 tjedna). U ovom

periodu je planirano sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu u dvorani i s njim završava zimski makro-ciklus.

Glavni ciljevi su: usavršavanje i stabilizacija maksimalnih brzinskih moguænosti; realiziranje visokog sportskog

rezultata u svojoj disciplini; održavanje osnovnih fizièkih kvaliteta (brzina, izdržljivost, snaga). U natjecateljskom

periodu u treningu je znatno vrijeme posveæeno ostvarenju glavnog cilja - brzog trèanja. Obim je snižen, a rad

na snazi i aerobnoj izdržljivosti je održavajuæeg karaktera. U treninzima snage koristimo iste vježbe kao na kraju

èetvrte etape no s još sniženim obimom, jednom ili dva puta tjedno. U zagrijavanje ukljuèujemo razlièite vježbe

za razvoj brzinske snage (prepone, skokovi, metodika), prije glavnog dijela treninga. Ne preporuèuju se velike

promjene u izboru vježbi snage, one mogu uzrokovati poteškoæe prilikom ulaska sportaša u sportsku formu.

U ovom periodu trener mora naæi prigodno vrijeme izmeðu natjecanja i u tjedni ciklus ukljuèiti treninge koji

održavaju osnovne fizièke kvalitete zato što znatno skidanje obima u vježbama snage i u vježbama za razvoj

aerobne izdržljivosti dovodi do znatnog pada nivoa osnovnih fizièkih kvaliteta a zatim i do pada ili nestabilnosti

sportske forme.

Ljetni makro-ciklus protjeèe skoro po istim ili sliènim principima, strukturi i karakteru trenažnog procesa.

7. ZAKLJUÈAK

1. odnos i uzajamna veza razvoja snage i ostalih fizièkih kvaliteta veoma su važne u godišnjem planiranju

trenažnog procesa. Dobrim planiranjem dolazi do izgradnje kompleksa fizioloških faktora koji stvaraju uvjete

za nastajanje visokog sportskog rezultata.

2. važno je poštivati metodološke postupke u razvoju snage - opæe i maksimalne (bazièna) te nakon toga

specifiène i brzinske snage.

3. u godišnjem planiranju treninga snage vrhunskih sprintera naglasak je na razvoju i dostizanju visokog nivoa

specifiène i brzinske snage.

4. u godišnjem planiranju i programiranju ne smiju se u isto vrijeme koristiti trenažna sredstva suprotnog

djelovanja (npr. istovremen trening izdržljivosti u snazi i trening za razvoj maksimalne brzinske izdržljivosti).

5. pri treningu za razvoj maksimalne snage treba voditi raèuna o fleksibilnosti i amplitudi sprinterskog koraka

(u treningu moraju biti prisutne vježbe za gipkost, istezanje, skokovi, vježbe za opuštanje, dionice niskog

intenziteta…).

LITERATURA:

Babiæ, V., Draganov, P.G (1997) Periodi u razvoju sportaša i osnovni dijelovi trenažnoga procesa. U: D.

Milanoviæ (ur) Zbornik radova 1. Meðunarodne znanstvene konferencije “Kineziologija - sadašnjost i buduænost”,

Dubrovnik, 25.-28.9.1997, str. 247-249. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilišta u Zagrebu.

Bondarèuk, A.P. (1991). Legkaja atletika, Moskva. Federacija lekoj atletika SSSR; 1, 11-13.

Dolenec, A. Tehnika šprinterskega koraka. (2002) U: European Athletic Coaches Association Congress

“Techniques in athletics”, Èatež, 15.-18.11.2002, pp.1-14. Ljubljana: Atletska zveza Slovenije.

Draganov, P.G. i drugi (1985). Edinna programa sprintovii i prepjatstveni biaganija. Sofija. Federacija leka atletika.

Draganov, G. (1985). Vprosi na fizièeskata kultura, Sofija. CS na BSFS; 5, 59-64.

Draganov, P.G., V. Babiæ (1997) Organiziranje i planiranje trenažnoga procesa za atletièare svijetske razine. U: D.

Milanoviæ (ur) Zbornik radova 1. Meðunarodne znanstvene konferencije “Kineziologija - sadašnjost i buduænost”,

Dubrovnik, 25.-28.9.1997, str. 144-146. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilišta u Zagrebu.

Zaciorski V.M. (1980). Fizièeski kvaliteta sportaša, medicina i tjelesna kultura, Sofija.

ATLETIKA

322

Dragan Milanoviæ, Dražen Harasin

KONDICIJSKI TRENING ATLETIÈARA BACAÈA

2.2. Biomehanièke karakteristike atletskih bacanja

Atletska bacanja nemaju ciljnih zahtjeva u smislu preciznosti, odnosno oni su vrlo mali, s obzirom na veliku

specificiranu površinu u koju mora pasti atletska sprava, ali su zahtjevi za distancom dominantni. Daljina leta

izbaèenog projektila ovisi o veæem broju faktora, no tri su osnovna parametra realzacije (Bartlet, 2002) koja

determiniraju trajektoriju jednostavnog projektila, simetriènog u svim ravninama prirodnog koordinatnog sustava:

poèetna brzina, kut izbaèaja i visina izbaèaja. Bez obzira na utjecaj drugih parametara na duljinu balistièke

krivulje, poèetna brzina je od najveæeg znaèaja. Da bi sprava došla do najveæe poèetne brzine, treba u fazi

maksimalnog napora na nju djelovati na najdužem putu, najveæim silama i u što kraæem vremenu. Poèetna brzina

sprave bit æe relativno najveæa tada kad sve sile kojima se može djelovati na spravu budu djelovale u što kraæem

vremenu.

Bacanje kugle

izvodi se na putu od 3.2-3.8 m pri èemu kugla u finalnoj fazi prevaljuje put od oko

1.6-2.1 m. Ukupno trajanje aktivnosti definirano je vremenskim intervalom od 1.1-1.4 s, a trajanje finalnog dijela

od 0.20-0.30 s. Vodeæi dinamièki parametar bacanja kugle je velièina sile djelovanja na kuglu u fazi

maksimalnog naprezanja i izbaèaja i za hice preko 20 m ona iznosi oko 900 N.

Bacanje diska

izvodi se na

putu od 8.0-12.0 m, od èega na amplitudu finalnog dijela aktivnosti otpada izmeðu 3.0-4.0 m. Dio gibanja u

kojem se aktivno djeluje na disk izvodi se u vremenskom intervalu od 1.2-1.6 s, a faza izbaèaja u intervalu od

0.14-0.16 s. Vodeæa dinamièka vrijednst je vrijednost sile djelovanja na spravu u fazi maksimalnog naprezanja

i izbaèaja i izražena je silom od 400 N.

Bacanje koplja

se izvodi na putu od 25.0-27.5 m, a na finalni dio otpada

2.5-3.0 m. Ukupno trajanje aktivnosti je 3.5-4.5 s, a na finalni dio otpada 0.125-0.150 s. Vrijednost registrirane

sile djelovanja na spravu u fazi maksimalnog naprezanja je 350 N, što je uvjetovano manjom težinom koplja

u odnosu na ostale bacaèke sprave. Vrijednosti biomehanièkih parametara važne su kao jedan od faktora koji

æe utjecati na modeliranje kondicijskog treninga u atletskim bacanjima. Vremenski interval u kojem se odvija

bacanje, kao i sila koja se javlja u pojedinim bacanjima utjecat æe na parametre kondicijskog treninga. Tako

æe manja vanjska sila u bacanju koplja, za razliku od veæe u bacanju diska i najveæe u bacanju kugle biti zbaèajan

faktor koji æe utjecati na modeliranje kondicijske pripreme. Kut izbaèaja takoðer æe biti koristan u definiranju

vježbi s teretom (npr. potisak na kosoj klupi).

3. ANTROPLOŠKE DIMENZIJE ATLETIÈARA BACAÈA

Veèina istraživaèa koji su se bavili istraživanjem u prostoru

morfoloških karakteristika

slažu se da bacaèi

imaju u odnosu na ostale atletièare veæu kolièinu mišiæna mase, te da su po Scheldonovoj podjeli najbliže

mezomorfnom tipu. Varijable longitudinalne i transverzalne dimenzionalnosti skeleta i volumena tijela nisu ovdje

bitne kao u bacanju diska i kugle. U disciplini bacanja koplja se osim kolièine potkožnog masnog tkiva koje

ogranièava uspjeh, kao znaèajni prediktori ne javljaju varijable u morfološkom prostoru. Veæina istraživanja

o relacijama

motorièkih karakteristika

i rezultata u bacaèkim disciplinama potvrdila je informaciju o vodeæem

utjecaju faktora

eksplozivne snage

. Ovaj odnos prizlazi iz specifiènosti dinamièkog stereotipa bacanja u kojem

je radi ostvarenja što veæih rezultata potrebno producirati maksimalnu kolièinu energije u što kraæem

vremenskom intervalu. Izrazito visoka povezanost izmeðu rezultata u atletskim bacanjima i

apsolutne snage

koja je procjenjena testovima dizanja utega leži vjerojatno u èinjenici da su oba prostora visoko saturirana

morfološkim karakteristikama. Znaèajan utjecaj na varijabilitet atletskih bacanja imaju i neki pokazatelji faktora

ravnoteže

što je uvjetovano karakteristiènim jednopotpornim položajima u kojima je važna apsolutna ravnoteža

sustava bacaè-sprava, koja omoguæuje maksimalna ispoljavanja ostalih dimenzija motorièkog statusa.

Maksimalna sila nije u bacanju koplja u tolikoj mjeri važna kao u bacanju kugle i bacanju diska. Izraženi utjecaj

na bacanje koplja i diska imaju i sposobnosti koje su odgovorne za strukturiranje gibanja (brzinska koordinacija,

preciznost). Razlog ovome je izražena potreba brzog i toènog odreðivanja tonusa mišiæa i amplitude pokreta

i obavezi da se koplje i disk bace u zraènu struju pod odreðenim kutem izbaèaja i toèno odreðenim kutem

uzdužne osovine atletske sprave. U

funkcionalnom prostoru

atletska bacanja su determinirana prvenstveno

fosfagenim anaerobnim kapacitetom, što je uvjetovano režimom energetske potrebe. Antropološke dimanzije

važne su u definiranju kondicijske pripreme bacaèa. Tako npr. manja važnost morfoloških varijabli za disciplinu

bacanja koplja æe utjecati i na modeliranje kondicijske pripreme u smislu manje potrebe za treningom s teretima

s ciljem veæe voluminoznosti.

ATLETIKA

323

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTI

Izbor konkretnih operatora s pripadajuæim karakteristikama ekstenzititeta i intenziteta za pojedini ciklus moguæe

je vršiti u situaciji kada su poznati podaci o dostignutom stupnju razvoja relevantnih dimenzija psihosomatskog

statusa. Iz toga su razloga za potrebe planiranja i programiranja treninga vrhunskih atletièara bacaèa potrebne

informacije ovog tipa. Postoje dvije grupe postupaka za prikupljanje potrebnih informacija. To su postupci za

evaluaciju parcijalnih efekata treninga i postupci za evaluaciju globalnih efekata treninga. Prva grupa postupaka

služi za provjeru efikasnosti trenažnog procesa realiziranog u relativno kratkim vremenskim intervalima (1-

2 mjeseca), a programiranih u cilju izmjene sasvim odreðene dimenzije za koju je utvrðen deficitaran razvoj.

U pravilu ovdje se primjenjuju standardizirani postupci koji se biraju iz skupa onih postupaka namijenjenih

procjeni specifiènih karakteristika bacaèa za odreðenu bacaèku disciplinu. Tipièan primjer primjene postupka

ove grupe je provjera maksimalne snage bacaèa kugle u pripremnom periodu u kojem se ispituje i maksimalna

težina koju natjecatelj može podignuti u dubokom èuènju. Druga grupa postupaka primjenjuje se s puno manjom

frekvencijom, ali je broj mjera koje se registriraju bitno veæi. To je zbog toga što je svrha ovih kontrola utvrditi

sve promjene do kojih je došlo u psihosomatskom statusu bacaèa, a posebno u onom dijelu psihosomatskog

statusa koji je od posebne važnosti za pojedine bacaèke discipline. Najèešæe se u svim atletskim bacanjima

za procjenu apsolutne eksplozivne i maksimalne snage koriste testovi kao što su trzaj, nabaèaj, izbaèaj, ležeæi

potisak s klupe i duboki èuèanj. Za procjenu apsolutne eksplozivne snage koriste se i testovi bacanja kugle s

dvije ruke preko sebe natrag i s dvije ruke naprijed, bacanja kugle raznih težina tehnikom bacanja diska s mjesta,

bacanja kugle tehnikom bacanja koplja s mjesta itd. Za procjenu relativne eksplozivne snage koriste se testovi

skok udalj s mjesta, troskok s mjesta, Sargent itd. U tablici 1. prikazani su rezultati vrhunskih bacaèa u nekim

testovima baziènih i specifiènih motorièkih spsoobnosti.

Tablica 1. Rezultati vrhunskih bacaèa u nekim testovima baziènih i specifiènih motorièkih sposobnosti

(Milanoviæ, 1997.).

test

KUGLA

DISK

KOPLJE

KLADIVO

Skok udalj s mjesta

3.00-3.20

3.10-3.25 3.20-3.40 3.00-3.30

Skok uvis s mjesta

60-90 70-100 80-100 70-100

Troskok s mjesta

9.00-9.50

9.50-10.00

10.00 9.30-9.60

Deseteroskok m

28-30 30-32 32-34

Trèanje na 30 m iz niskog starta

s 4.2-4.1 4.2-4.1

4.0-3.9

4.1-4.0

Potisak utega iz ležanja

220-280 200-260

170-200

Dizanje utega iz dubokog èuènja

250-300 230-270

200

220-250

Dizanje utega trzajem

110-130

110-125

120-140

Dizanje utega nabaèajem

160-190 140-160 130-150 160-180

Bacanje kugle preko glave

20-23 18-21

16.50-18.50

18-19

5. METODIÈKI OBLICI KONDICIJSKE PRIPREME ATLETIÈARA BACAÈA

Visoki sportski rezultati na današnjem stupnju razvoja tehnologije sportske pripreme javljaju se kao posljedica

planiranog, programiranog i kontroliranog sportskog treninga, natjecanja i oporavka utemeljenih na najnovijim

znanstvenim spoznajama. Zemlje koje se ukljuèuju u meðunarodnu podjelu sportskih dostignuæa i èiji sportaši

na velikim sportskim natjecanjima postižu znaèajne rezultate i osvajaju velik broj odlièja izgradile su jedinstven

sustav sportske pripreme u kojem važno mjesto zauzima

kondicijski trening

. Kondicijski trening osigurava

razvoj velikog broja funkcionalnih i motorièkih sposobnosti, a najviše

apsolutne eksplozivne snage

. Ova

sposobnost u najveæoj mjeri èini osnovu sportskog uspjeha u atletskim bacaèkim disciplinama. Važnost

morfoloških karakteristika

za atletska bacanja uvjetuje veliku usmjerenost trenažnog procesa na

poveæanje

mišiæne mase

, kao bitnog preduvjeta za realizaciju sile. U odreðivanju sadržaja treninga, važno je efikasno

selekcionirati veliki broj potencijalnih vježbi u odreðene klase definirane vrstama kondicijske pripreme, jer

pojedine vrste kondicijske pripreme razlièito sudjeluju u oblikovanju pojedinih ciklusa perioda i etapa. Za

kondicijski trening bitno je da se provodi u skladu s tehnnièko-taktièkim treningom, jer samo uz sinergijsko

djelovanje informacijske i energetske komponente moguæe je oèekivati visok stupanj iskorištenja energetskih

ATLETIKA

325

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

5.1. Trening s teretom

Znaèajna progresija rezultata u bacaèkim atletskim disciplinama 60-ih i 70-ih godina objašnjava se èitavim nizom

faktora, no jedan od znaèajnijh je uvoðenje treninga s teretima u kondicijsku pripremu atletièara-bacaèa. Na

razvoj veæeg broja dimenzija koje su važne u atletskim bacanjima moguæe je utjecati upravo ovim naèinom

treniranja. Vježbe s teretom danas zauzimaju 30-50% cjelokupnog volumena tjednog ciklusa treninga bacaèa

(Bodnarèuk, 1984.). Na slici 1. prikazane su vježbe dizanja utega.

Slika 2. Vježbe dizanja utega: nabaèaj,

izbaèaj i trzaj

Trening s teretom je u osnovi trening jakosti koji od

mišiænog sustava sportaša zahtjeva proizvodnju sile koja se

suprotstavlja sili težine tereta. Sila koju generiraju mišiæi pri

podizanju, spuštanju ili zadržavanju tereta, nije primarna

funkcija mišiæne mase veæ efektivne mišiæne kontrakcije

uslijed nervne stimulacije (Verkoshansky, Siff, 1998.). Rad

s teretom kao stimulator mišiænih kontrakcija proizvodi dva

osnovna adaptativna efekta na tijelu atletièara bacaèa:

efikasnija mišiæna aktivnost (funkcionalni efekt) i mišiæna

hipertrofija (strukturalni efekt), dakle oba od velikog

znaèaja za visoku rezultativnost u atletskim bacanjima.

Utvrðivanjem temeljnog principa u treniranju s teretima

kao i definiranjem dva osnovna adaptativna efekta do kojiih

dolazi aplikacijom tereta kao vanjskog optereæenja mogu se

utvrditi funkcionalni i strukturalni trening s teretom. Tako

npr. poveæanje snage kao jedne od esencijalnih èovjekovih

sposobnosti zahtjeva i optimalne strukturalne promjene,

kako na mišiænom tkivu, tako i na ligamentima i tetivama.

Isto tako ne postoji takav strukturalni trening koji ne bi

utjecao na promjene u funkciji. Na slici 2. prikazane su

višezglobne vježbe s teretom.

Slika 3. Višezglobne vježbe s teretom:

Bench press i èuèanj

Slika 4. Specifiène vježbe s teretom za bacaèe

Osobitu pažnju treba usmjeriti na vježbu 5 iskret

utegom, za bacaèe koplja, koja je izrazito

zahtjevna, te namjenjena samo iskusnim

vježbaèima.

ATLETIKA

326

Dragan Milanoviæ, Dražen Harasin

KONDICIJSKI TRENING ATLETIÈARA BACAÈA

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODIŠNJEM

CIKLUSU TRENINGA ATLETIÈARA BACAÈA

Jedini racionalan naèin u izradi godišnjeg plana i programa treninga bacaèa je da se program uèini na osnovu

identifikacije posebnih ciljeva za pojedine periode, te na temelju definiranih ciljeva odrede sredstva kojima æe

se ciljevi ostvariti. Osnovu programiranog trenažnog procesa uopæe predstavlja godišnji plan i program

treninga. Osnovni zadaci godišnjeg plana i programa treninga su pripremanje bacaèa za postizanje optimalnog

razvoja koji je predviðen za tekuæu godinu, pripremanje bacaèa za postizanje vrhunskih rezultata u

natjecateljskom periodu, poèetni nivo osnovnih faktora koji su podvrgnuti usmjerenim transformacijskim

postupcima, te generalna koncepcija kategorija trenažnih sadržaja i trenažnih optereæenja.

Tablica 2. Okvirni plan godišnjeg ciklusa treninga vrhunskih bacaèica diska (Rachmanliev, Harnes, 1987)

Tradicionalno se godišnji ciklus u treningu atletièara bacaèa dijeli na tri perioda. To su

pripremni period

, koji

je prvenstveno obilježen tendecijom akumulacije kapaciteta u motorièkom, morfološkom i funkcionalnom smislu

(11, 12, 1, 2, 3 i 4. mjesec),

natjecateljski period

, za koji je tipièna eksploatacija kapaciteta motorièkog,

morfološkog i funkcionalnog sustava (5, 6, 7, 8 i 9. mjesec) i

prelazni period

, u kojem je bitno zadržavanje

sportsko-motorièkih kvaliteta na razini višoj od inicijalnog stanja u pripremnom periodu (10. mjesec).

Dok strukturalni trening s teretom primarno ima za cilj mišiænu hipetrofiju, funkcionalni može biti usmjeren na

poboljšavanje razlièitih sposobnosti, kod bacaèa dominantno na razvoj apsolutne eksplozivne i maksimalne

snage. Trening s teretom ulazi u sustav sportske pripreme samo do te mjere koja omoguæuje postizanje,

povišenje ili održanje pripremljenosti sportaša radi ostvarivanja što boljih natjecateljskih dostignuæa. Na slici

3. prikazane su neke specifiène bacaèke vježbe s teretom.

Broj tjedna
u mjesecu

VII

III

Br. etape

natje

etap

Obnavljajuæe

pripremna

etapa

1.natjec. etapa

Et.spec.-

situacijske

pripr.

Et. baziène

osnovne

pripreme

Et.višest.

opæe

pripreme.

Etape

Period
aktivnog
odmora

Natjecateljski period

Pripremni period

Periodi

III

XII

Broj tjedna
u mjesecu

VIII

VII

Mjeseci

Dinamika

optereæenja

u mezocikl.

Mezociklusi

1
5

mezo

tjedn.

ATLETIKA

328

Dragan Milanoviæ, Dražen Harasin

KONDICIJSKI TRENING ATLETIÈARA BACAÈA

Tablica 4. Osnovni pokazatelji optereæenja atletièara bacaèa u planiranju treninga (Bodnarèuk, 1984.)

Pokazatelji Bacanje

kugle

Bacanje diska

Bacanje kladiva

Bacanje koplja

Broj dana treninga

320

380

280

Broj hitaca (natjecateljska sprava)

6000

7000

4000

8200

Broj hitaca (lakša sprava)

3600

2500

1700

3150

Broj hitaca (teža sprava)

2700

4500

1000

3450

Broj hitaca (pomoæna sprava)

5500

6500

5000

3300

Trening s teretom (t)

1600

1400

1300

524

Promjene u tehnologiji treninga atletièara bacaèa koje su nastale 70-ih godina oèituju se u porastu broja

trenažnih dana u godini koji je porastao s 200 na 220, broju treninga u jednom danu na 2, a dužina dnevnog

treniranja poveæala se s 4 na 5 sati. Posebno je poveæan volumen sredstava za razvoj snage i broj treninga

s primjenom bacaèkih sprava razlièite težine.

7. ZAKLJUÈAK

Visoke vrijednosti sportskih dostignuæa rezultat su utjecaja velikog broja èinilaca procesa sportske pripreme

meðu kojima istaknuto mjesto zauzima kondicijski trening. Razvoj tehnologije kondicijske pripreme usmjeren

je stalnom unapreðenju zdravstvenog statusa, sposobnosti, osobina i znanja sportaša. Svaki segment kondicijske

pripreme se neprestano razvija i usavršava i nudi kondicijskim trenerima i atletièarima bacaèima nove

moguænosti. Neke od bitnih smjernica za daljnju progresiju rezulata u bacaèkim atletskim disciplinama kada

je rjeè o segmentu kondicijske pripreme bile bi pored osiguranja materijalnih sredstava koji omoguæuju

realizaciju programa procesa treninga poveæana ulaganja u znanstveno-istraživaèki rad u smislu otkrivanja

novih, te usavršavanja veæ postojeæih

metoda kondicijske pripreme

, te osposobljavanje dovoljng broja struènih

radnika profila

kondicijski trener

, koji timski programiraju, prate i usmjeravaju trenažni proces.

8. LITERATURA

Baechle, T.R.(1994). Essentials of strength training and condition. Human Kinetics, Champaign.

Bakarinov J.(1990): Theoretical aspetcs of training control for highly qualified throwers, New Studies in Athletics,

1:7-15.

Chu, D.A.(1996): Explosive power and strength. Human Kinetics, Champaign.

Èoh, M.(2001):Biomehanika atletike. Fakulteta za šport, Univerza u Ljubljani.

Milanoviæ, D., Hofman, E., Puhaniæ, V., Šnajder V.(1986): Atletika-znanstvene osnove.

Milanoviæ, D., Èoh, M.(1996): Metodika treninga eksplozivne snage. Meðunarodno savjetovanje o f itnessu,

Zagrebaèki sajam Športa, 1996. Zbornik radova, str. I47-I52.

Milanoviæ, D.(1997): Teorija treninga. U: Priruènik za sportske trenere. Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilišta u

Zagrebu.

Rachmanlijev, P i Harnes, E.(1987.): Okvirni plan godišnjeg ciklusa treninga vrhunskih bacaèica diska. New

Studies in Athletics, IAFF Bureau, Monaco Cedex. str.39-45.

Scheibe, K., Dickwach H.(1993): Perfomance development in the throwing events, New Studies in Athletics,3:51-59.

10. Verkhoshansky, J.J., Siff, M.C. (1998): Supertraining. University of Witwatersrand.

11. Zatciorsky,V.M.(2000): Biomechanics in sport. International Olympic Commitee.

12. Yingbo, Z.(1994): Pre-competition preparation for throwers. New Studies in Athletics, 9:1;43-45.

ATLETIKA

329

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

1. UVOD

Skok s motkom jedna je od najatraktivnijih i najkompleksnijih atletskih disciplina koja se znaèajno poèela razvijati

od 1894. godine pa do danas. Skok s motkom za žene je relativno najmlaða disciplina koja je službeno priznata

1997. godine te je u Sidneyu 2000. godine predstavljena kao Olimpijska disciplina. Motkašice moraju biti

izuzetno pripremljene kako na podruèju motorièkih, funkcionalnih, kognitivnih, konativnih sposobnosti tako i

u morfološkim karakteristikama. Kompleksnost skoka s motkom zahtijeva izuzetnu kondicijsku pripremljenost

motkašica buduæi da je kondicijska pripremljenost u velikoj korelaciji sa uspješnosti u samom skoku. Poèetak

bavljenja skoka s motkom može se zapoèeti tek nakon svladane tehnike trèanja, temelja skoka udalj, skoka

uvis i troskoka te nakon toga i sa tehnikom (abecedom sa motkom) na samom skakalištu. Postoje šest faza

skoka s motkom koje motkašice trebaju izvesti u nekoliko sekundi, a u zadnjoj fazi broje se i tisuæinke sekundi.

1. hvatanje motke; 2. zalet; 3. ubod; 4. odraz; 5. faza leta i 6. doskok.

Bavljenje disciplinom skoka s motkom zahtijeva visoku pripremljenost. Jedna motkašica u pripremnom periodu

provede u gimnastièkoj dvorani osam sati tjedno. U pojedinim etapama godišnjeg ciklusa treninga nerijetko

se trenira dva puta dnevno, što iznosi pet do sedam sati treniranja. U pripremnom periodu godišnjeg ciklusa

25% odnosi se na trening snage, 25% na dionice, 20% na gimnastièke elemente u gimnastièkoj dvorani i 30%

èini trening skoka s motkom. U natjecateljskom periodu sve je podreðeno skoku s motkom tako da 70% odlazi

na skokove s motkom, a 30% su trèanja, snaga i gimnastika. U pripremnom periodu, tjedno motkašica izvede

minimalno jedanaest treninga. Ovi podatci pokazuju koliko je disciplina zahtjevna i koliko motkašica mora biti

svestrana i izuzetno pripremljena kako bi ispunila jedan plan.

2. IZBOR I OPIS SPECIFIÈNIH VJEŽBI U TRENINGU MOTKAŠICA UZ KORIŠTRNJE

GIMNASTIÆKIH SPRAVA

Jedan od specifiènih treninga motkašice je u gimnastièkoj dvorani. Upotrebom gimnastièkih sprava i

imitacijskim vježbama u gimnastièkoj dvorani poboljšavamo tehniku i podižemo formu motkašice. Tokom èitave

godine je važno da se treninzi provode u gimnastièkoj dvorani radi lakše izvedbe skoka s motkom na samom

skakalištu i to najmanje tri puta na tjedan što iznosi najmanje 8 sati.Važnost upotrebe pojedinih gimnastièkih

sprava u gimnastièkoj dvorani je imitiranje pojedinih faza kod skoka s motkom koje obuhvaæaju:

●

ulaz u motku - vježba se na karikama. (sl. 5 i 5a)

●

samo gnijezdo i ispružanje uz motku - vježba se na karikama, konopu, ruèama i trampolinu. (sl. 2, 2a, 2b,

3, 3a, 3b, 7, 7a, 7b, 14, 14a, 14b)

●

okret i odgurivanje od motke - vježba se na švedskom sanduku, švedskim ljestvama, gredi i trampolinu. (sl.9,

9a, 9b, 11, 11a, 12, 12a,17)

●

faza leta i doskok - vježba se na ruèama, trampolinu i parteru. (sl. 6, 6a, 10, 15, 16)

* Uzorak vježbi demonstriran je uz pomoæ državne rekorderke Ivone Jerkoviæ i njenog sedmogodišnjeg rada

i bavljenja disciplimom skok sa motkom.

IZBOR I OPIS SPECIFIÈNIH VJEŽBI U TRENINGU

MOTKAŠICA

Ivona Jerkoviæ

, Stjepan Jerkoviæ

, Sonja Tkalèiæ

, Kamenka Živèiæ

, Marjan Jerkoviæ

studentica na Kineziološkom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu

Kineziološki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu

ATLETIKA

331

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

Slika 5. i

slika 5.a.

– motkaški ulaz iz zaleta sa karikama.

Vježbu izvodimo u 5 serija sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

Slika 6. – na dvovisinskim

ruèama iz sunožnog odraza

podmetni saskok.

Slika 6.a. – iz sunožnog odraza

podmetni saskok sa okretom od

180

Vježbu izvodimo u 5 serija sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

Slika 7.b. – iz visa pruženog

do visa strmoglavog i kovrtljaj

unatrag.

Slika 7. – iz visa pruženog

istovremeno povlaèenje zgrèenih

nogu do pritke.

Slika 7.a. – iz visa pruženog

do visa strmoglavog.

Vježbu izvodimo u 5 serija sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

Slika 8.,

slika 8.a. i

slika 8.b.

– iz pruženog skoka na trampolinu povezujemo pogrèeni i sklonjeni skok za redom.
Vježbu izvodimo u 5 serija sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

ATLETIKA

332

Ivona Jerkoviæ, Stjepan Jerkoviæ, Sonja Tkalèiæ, Kamenka Živèiæ, Marjan Jerkoviæ

IZBOR I OPIS SPECIFIÈNIH VJEŽBI U TRENINGU MOTKAŠICA

Slika 9.,

slika 9.a. i

slika 9.b.

– na trampolinu iz ispruženog skoka vršimo skok na leða sa pruženim nogama te odrazom u zrak vrtimo

okret za 180

Vježbu izvodimo u 5 serija sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

Slika 10. – povezana salta naprijed i nazad.
Vježbu izvodimo u 3 serije sa 6 ponavljanja i odmorom izmeðu

svake serije od 2 do 3 minute.

Slika 11. i

slika 11.a.

– iz stoja na gredi uvinuæe «kurbet» i doskok sunožno.

Vježbu izvodimo u 3 serije sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

Slika 12. i

slika 12.a.

– u ležanju na leðima na sanduku ruke su u širini ramena, a noge su ispružene prema glavi,

vršimo trzaj tako da kukove podižemo prema gore i noge ispružamo u zrak do stoja.

Vježbu izvodimo u 5 serija sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

ATLETIKA

334

Ivona Jerkoviæ, Stjepan Jerkoviæ, Sonja Tkalèiæ, Kamenka Živèiæ, Marjan Jerkoviæ

IZBOR I OPIS SPECIFIÈNIH VJEŽBI U TRENINGU MOTKAŠICA

3. ZAKLJUÈAK

Danas je u vrhunskom sportu potreban dugogodišnji rad. U skoku s motkom ne postoji ni jedna slièna motkašica,

zato je za svaku od njih potrebno prilagoditi trening i dozirati optereæenja u treningu. U posljednjih nekoliko godina

gimnastièki elementi koji se izvode na gimnastièkim spravama imaju veliku važnost u treniranju skoka s motkom.

Gimnastièki elementi na spravama omoguæuju motkašicama razvoj snage, koordinacije, fleksibilnosti i imitaciju

faze skoka. U skoku s motkom bez korištenja gimnastièke dvorane ne može se doæi do poboljšanja rezultata.

Trening motkašica osim korištenja gimnastièkih elemenata obuhvaæa i svladavanje osnove: trèanja, skoka uvis,

skoka udalj, troskoka i bacanja kugle i medicinke. Osim toga motkašice odreðeno vrijeme provode u teretani

gdje pospješuju razvoj apsolutne snage. Trening motkašice ukazuje koliko je dugotrajan i kompleksan proces

treninga da bi se preskoèila odreðena visina ili norma za jedno «veliko» natjecanje. S obzirom na kompleksnost

skoka s motkom atletièarki kao najteže atletske discipline potrebno je uspostaviti stalnu suradnju izmeðu trenera

i skakaèice s motkom. To posebno vrijedi za potrebu trenažnog rada u gimnastièkoj dvorani u kojoj skakaèice

s motkom uz gimnastièke sprave mogu znaèajno utjecati na podizanje baziènih i specifiènih sposobnosti koje

leže u osnovi uspješnosti u ovoj atletskoj disciplini. Mnogi treneri, nastavnici i skakaèice s motkom naglašavaju

uvijek promjene ovog dijela ukupnog plana i programa rada u skoku s motkom a to je rad u gimnastièkoj dvorani

na gimnastièkim spravama.

4. LITERATURA

JAJÈEVIÆ, Z. : «Povijest športa» Zagreb, 1998.

MILANOVIÆ, D. : «Osnove teorije treninga, Priruènik za sportske trenere» ur. D.Milanoviæ, Fakultet za fizièku

kulturu - Zagreb, 1997. ( 482 – 603).

JERKOVIÆ, I. : «Uèenje skokova s motkom kod žena - Diplomski rad» Kineziološki fakultet - Zagreb, 2000.

ŠADURA T. : « Gimnastika » Fakultet za fizicku kulturu -1991.

IAAF. – New Studies in Athetics, 1.,1997.

BICIKLIZAM

335

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

1. UVOD

Sistematizacija kinezioloških operatora koji najefikasnije i najekonomiènije utjeèu na transformaciju odreðenih

osobina i sposobnosti u toku pripremnog perioda biciklista, jedan je od važnijih podruèja pri planiranju i

programiranju razvoja, kako baziènih i specifiènih sposobnosti, tako i stupnju kondicijske pripremljenosti obzirom

na godišnju i višegodišnju

“razvojnu krivulju”

sportske forme.

Cilj

ovog rada je sustavan pregled

kinezioloških operatora koji najefikasnije djeluju na višestrani razvoj funkcionalnih i motorièkih sposobnosti,

te razvoj baziènih i specifiènih motorièkih sposobnosti, o kojima u velikoj mjeri ovisi rezultat u biciklizmu.

Biciklizam, pripada grupi monostrukturalnih aktivnosti, a obzirom na dominaciju energetskih procesa, u skupinu

aerobnih sportova, kod kojih su dominantni oni energetski procesi koji omoguæavaju stalno nadoknaðivanje

potrošnje energije transportom kisika na periferiju lokomotornog sustava.

2. PERIODIZACIJA

Ovisno o periodu natjecanja u godišnjem ciklusu, trenažni procesi se predviðaju i provode najèešæe u

vremenskim razdobljima:

od 01.11. do 28.02.

pripremni period,

od 01.03. do 01.10.

natjecateljski period,

od 01.10. do 30.10.

prijelazni period.

Pripremni period u cestovnom biciklizmu se sastoji od dvije etape. U

prvoj etapi

u trenažnim procesima su

prisutni veæi opsezi optereæenja, treninzi su ekstenzivniji (u trajanju i do 5–6 sati), sa znatno nižim intenzitetom

optereæenja. U ovoj etapi najèešæi omjer ekstenziteta : intenziteta je 70 : 30%.

2. 1. Opæa ili višestrana kondicijska priprema

Opæu ili višestranu kondicijsku pripremu biciklista treba provoditi prvenstveno u tijeku prve faze pripremnog

perioda, kao bazu. Pri tome treba voditi raèuna da ne doðe do pretjeranog razvoja nepotrebne mišiæne mase,

koja biciklistu onemoguæava savladavanje specifiènih optereæenja, a što može dovesti do smanjenja njegove

izdržljivosti. Ova vrsta pripreme usmjerena je na poboljšanje svih topoloških regija tijela, funkcionalnih

sposobnosti (koja je od primarne važnosti u biciklizmu), te poveæanje i razvoj snage, brzine, izdržljivosti i gipkosti.

Trening za

razvoj anaerobnih sposobnosti

podrazumijeva poveæanje intenziteta rada pri izvoðenju nekog

kineziološkog operatora, što za organizam biciklista zahtijeva poveæani napor s obzirom na rad u uvjetima

nedovoljne kolièine kisika (hipoksija). Umor u tim sluèajevima ovisi o brzini kojom se anaerobne energetske

zalihe iscrpljuju i smanjenoj efikasnosti živèanih struktura. U okviru metodike anaerobnog treninga potrebno

je riješiti nekoliko osnovnih zadataka:
1. poveæati funkcionalne moguænosti fosfokreatinskog energetskog mehanizma

2. usavršiti glikolitièki energetski mehanizam

3. poveæati efikasnost živèanih struktura u specifiènim uvjetima kisikovog duga i poveæane koncentracije laktata

koja u biciklizmu dosiže vrijednost i do 20 mmol/l krvi.

Zbog nestabilnosti i èinjenice da su fosfageni i glikolitièki energetski mehanizmi u konkurentnim odnosima, u

procesu treninga pri izboru metoda i optereæenju nužan je diferencirani pristup.

Nelaktatna komponenta anaerobne izdržljivosti,

koja je odreðena trajanjem kreatin-fosfatne reakcije i

vremenom koje pokriva nelaktatni dug kisika. Kineziološki operatori pogodni za razvoj ove sposobnosti u

biciklizmu, su:

sprintevi, produženi sprintevi, skokovi,

te aktivnosti visokog intenziteta i trajanja ne dužeg

od 30 sek. Metoda maksimalnog intervalnog rada izaziva burne fiziološke reakcije zbog kojih se frekvencija

OSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME U BICIKLIZMU

Maja Horvatin-Fuèkar

, Sonja Tkalèiæ

, Ivan Iveziæ

, Sandra Vranekoviæ

Kineziološki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu,

Trijatlon klub ”Petar Zrinski”

studentica poslijediplomskog studija Kineziološkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu

BICIKLIZAM

337

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

programa za razvoj aerobnog kapaciteta, te programom mješovitog karaktera). Dvije su osnovne metode za

razvoj aerobnih sposobnosti:

1. kontinuirana metoda treninga – usmjerena je na razvoj dugotrajne izdržljivosti, kao osnovne sposobnosti u

biciklizmu

2. intervalna metoda treninga – kod koje se ponavljaju jaka trenažna optereæenja kraæeg ili dužeg trajanja (služe

kao jak stimulus za aktiviranje transportnog sustava)

S obzirom da se pojedine motorièke sposobnosti manifestiraju na razlièite naèine i njihovo usavršavanje zahtjeva

diferencirane metodske

forme rada. Pri npr. usavršavanju brzinskih sposobnosti trener æe se susresti s

problemom poveæanja apsolutne brzine i eksplozivne snage, te sa zahtjevom za usavršavanjem elementarnih

formi brzine i vremena reakcije na izvoðenje pojedinih kretnji

1. bazièna izdržljivost – aerobna izdržljivost – u treningu biciklista rad se provodi u trajanju od 2–4 sata, odnosno

intenzitetom optereæenja na razini od 60 %.

2. snaga - u biciklizmu dolazi do izražaja u vožnji na usponu i u vjetar, a razvijamo ju u zimskim mjesecima,

najèešæe u teretani gdje izgraðujemo neophodnu muskulaturu za specifiène napore tijekom predstojeæe

sezone.

a. anatomska adaptacija – ovom fazom zapoèinje biciklistièki trening u teretani, a svrha joj je pripremiti

mišiæe i tetive za veæe napore u sljedeæim fazama treninga.

- traje: 4 – 6 tjedana

- 3 – 4 x u tjednu

- ukupno optereæenje: 40 – 60% (1RM)

- izvodi se: u 3 – 4 serije sa 20 – 30 ponavljanja

- vrijeme oporavka: 60 – 90 sek.

- kineziološki operatori koji se primjenjuju su: èuènjevi s optereæenjem, podizanje utega u pretklonu,

zakloni trupa na povišenju, ekstenzije potkoljenice, ”bench press”, fleksije potkoljenice, iz ležanja sjed

na kosini, ”dead lift”, ”lat pull”,...

b. maksimalna snaga – karakteristika ove faze rada u teretani je postupno poveæanje optereæenja, te

smanjivanje broja ponavljanja.

- faza traje: 4 – 6 tjedana

- 2 – 3 dana u tjednu

- ukupno optereæenje: 85 – 95 % (1RM)

- izvoðenje: 3 – 5 serija sa 3 – 6 ponavljanja

- period oporavka: 2 – 4 minute

- kineziološki operatori koji se primjenjuju su: ”leg press”, zakloni trupa sa optereæenjem, fleksije i

ekstenzije potkoljenice, ”sklopke”, ...

2. 3. Specifièna kondicijska priprema

U ovoj etapi poèinju dominirati operatori specifiène kondicijske pripreme zbog toga što razvojem treniranosti

operatori baziène kondicijske pripreme više nemaju

efekt stabilnog progresivnog trenda razvoja

treniranosti

sportaša (Milanoviæ, 1997).

Razvoj laktatne komponente anaerobne izdržljivosti

temelji se

na izazivanju jakih glikolitièkih reakcija i korištenju energije iz anaerobnih glikolitièkih spojeva. Najpogodniji

oblik trenažnog rada je intervalna metoda rada:

vožnja dionica na ravnoj cesti 1500 – 2000 m, vožnja

brdskih dionica od 800 – 1000 m,

te sliène trenažne aktivnosti u trajanju do 2 minute. Pri ovakvom naèinu

rada intenzitet podražaja se kreæe izmeðu 80 – 90 % apsolutnog intenziteta i izaziva najviše vrijednosti fizioloških

procesa (FS više od 200 o/min.). Trenažni rad se odvija u više serija, s 2 – 4 ponavljanja radnog intervala u

jednoj seriji. Produženi pasivni odmor i do 10 min., kako bi se razvila potrebna tolerancija na veæe kolièine laktata

u krvi.

mišiæna izdržljivost

– je sposobnost podnošenja velikog napora duži vremenski period. U biciklizmu je to

sposobnost okretaja relativno velikog prijenosa (53/16, 53/15 omjer prijenosa po ravnoj cesti) vrlo visokim

okretajima (90-100 o/min). Rad na razvoju ove sposobnosti poèinje krajem zime intervalnim trenizima.

- u teretani – step s optereæenjem, podizanje utega u vodoravnom pretklonu–široki hvat, ekstenzije

potkoljenice, zakloni trupa na povišenju, iz ležanja sjed na kosini

BICIKLIZAM

338

Maja Horvatin-Fuèkar, Sonja Tkalèiæ, Ivan Iveziæ, Sandra Vranekoviæ

OSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME U BICIKLIZMU

- na biciklu – kontinuirana vožnja, fiksirani prijenosi, tempo, krstareæi interval, brdski krstareæi interval,

krstareæi interval s motornim vodstvom, iznad-ispod granice, granica, granica s motornim vodstvom

brzinska izdržljivost

– je sposobnost svladavanja umora pri velikoj brzini kretanja, te je kombinirana

sposobnost brzine i izdržljiavosti. U cestovnom biciklizmu ima odluèujuæu ulogu u utrkama kod kojih je za uspjeh

bitan dugotrajan završni sprint. Biciklist koji je sposoban nekoliko stotina metara održavati sprintersku brzinu

može riješiti utrku jakim ”navlaèenjem” (staranjem zavjetrine vozaèima iz ekipe ili vozaèu koji je najbolji sprinter

u grupi) ili vlastitim skokom.

Ovaj se trening sastoji od intervala za razvijanje anaerobnog kapaciteta i intervala laktatne tolerancije. Poèetkom

perioda nadgradnje, radi poboljšanja anaerobnog kapaciteta uvodi se intervalni trening koji na kraju tog perioda

poboljšava efikasnost eliminiranja laktata iz krvi i podnošenje visoke laktatne koncentracije (i do 20 mmol/l krvi).

Zbog toga što je ovaj oblik treninga vrlo stresan ne bi ga trebalo provoditi s mlaðim dobnim kategorijama

biciklista niti s biciklistima poèetnicima. Da bi uopæe mogli zapoèeti s ovim treningom, u prve dvije godine nužno

je dobro razviti brzinu i izdržljivost.

- na biciklu – vožnja u grupi, intervali brzinske izdržljivosti, piramidalni intervali, brdski ekstenzivni intervali,

intervali laktatne tolerancije, brdski intenzivni intervali

brzina

– je u biciklizmu sposobnost održavanja velikog broja okretaja pedala bez posebnog napora. Kod

natjecatelja s velikom prirodnom brzinom vrijednosti iznose oko 140 o/min. i više. Kod biciklista kod kojih je

genetska predispozicija za ovo sposobnost manja mogu taj nedostatak kompenzirati poboljšanjem

ekonomiènosti pokreta pri pedaliranju, odnosno vježbanjem velikog broja okretaja na malom prijenosu pazeæi

pri tome na opuštenost mišiæa u odreðenim fazama pedaliranja. Osnovna svrha treninga brzine je poveæanje

pokretljivosti – sposobnosti održavanja brzih, biomehanièki ispravnih i opuštenih okretaja.

- primjeri:

c. sudaranje – tijesna vožnja (vožnja s tjelesnim kontaktom), dodirivanjem kotaèima u toku vožnje,

d. lažni sprintevi – sprintevi na laganom spustu ili s vjetrom u leða,

e. sprintevi – u grupi biciklista ili s drugim vozaèem pri aerobnoj vožnji.

4. eksplozivna snaga kao sposobnost razvijanja maksimalne sile u najkraæem moguæem vremenu, rezultat je

visoke razine snage i brzine. Ova je sposobnost osim kod kratkih uspona i sprinteva posebno potrebna

biciklistima koji se natjeèu na pisti. Jedini ispravan trening za razvoj ove sposobnosti je trening kratkih sprinteva

na maksimalnom optereæenju, nakon kojih mora uslijediti dovoljno dug period oporavka.

u teretani - trening traje: 4 – 6 tjedana;

- vježbe se provode: 2 x na tjedan

- ukupno optereæenje: 40 – 60% (1RM)

- izvodi se 3 – 6 serije, sa 6 – 10 ponavljanja

- vrijeme opotravka: 3 – 5 minuta

- za razvoj ove sposobnosti kritièan faktor je brzina pokreta; dizanje utega u ovoj fazi se vrši brzom

i eksplozivnom kretnjom

- kineziološki operatori koji se primjenjuju su: potisak nogama-”leg press”, zaklon trupa na

povišenju, iz ležanja sjed na kosini, usponi s optereæenjem na biciklu – skokovi, sprint na brdo,

kriterijski sprintevi

3. ZAKLJUÈAK

Jedan od najvažnijih problema je utvrditi koje su osnovne, a koje specifiène sposobnosti bitne za uspjeh u

cestovnom biciklizmu, te u kojoj ih mjeri treba razviti i na koji naèin održavati u pojedinim fazama pripremnog,

i ostalim periodima godišnjeg ciklusa. Sistematizacija i izbor trenažnih operatora za najefikasniji razvoj i

usavršavanje svake pojedine sposobnosti, te diferencirani pristup u odabiru trenažnih operatora za razvoj

osnovnih sposobnosti: izdržljivosti, snage, brzine te specifiènih sposobnosti: mišiæne izdržljivosti, brzinske

izdržljivosti i eksplozivne snage osnovni su preduvjet za postizanje uspješnih rezultata u cestovnom biciklizmu.

4. LITERATURA

1. MILANOVIÆ, D. (1997). Priruènik za sportske trenere. Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilišta u Zagrebu. Zagreb.

HRVANJE

340

Josip Mariæ, Mario Baiæ, Matija Araèiæ

KONDICIJSKA PRIPREMA HRVAÈA

srca u relativnom mirovanju (Mariæ, Haimer, Horga 1980) kod mladih vrhunskih hrvaèa ukazuju na bradikardiju

i kreæu se u prosjeku 56 ± 7.51 otkucaja u minuti. Vrijednosti maksimalne potrošnje kisika kod hrvaèa nisu

velike, buduæi da se hrvanje tokom evolucije pravila i smanjenjem vremena trajanja borbe od 40 minuta do svega

na 6 minuta promjenilo sa aerobnog karaktera rada na mješani aerobno–anerobni, a s prevladavanjem

anaerobne komponente. Prema podacima (I. A. Pismenskij, Ja. K. Koblev, i V. I. Sitnik, 1982) relativna velièina

maksimalne potrošnje kisika kod vrhunskih hrvaèa razlièitih težinskih kategorija kreæe se od 48 – 80 ml na 1

kg tjelesne težine u minuti.

3. FAKTORSKA STRUKTURA SPORTA

U jednadžbi specifikacije hrvanja hipotetski (slika 4) se na prvo mjesto postavlja snaga (maksimalna,

eksplozivna, repetativna i statièka), zatim brzina motorièke reakcije, koordinacija, ravnoteža i fleksibilnost. Zbog

smanjenja vremena trajanja borbe, sve važnije mjesto u jednadžbi specifikacije ima i specifièna (brzinsko–

snažna) izdržljivost, a važnost te sposobnosti to je veæa što je hrvaè kvalitetnijeg razreda.

Težinu (udio) svake od tih sposobnosti u jednadžbi specifikacije teško je precizno izraèunati, jer se udio tih

sposobnosti razlikuje kod hrvaèa razlièitih težinskih kategorija, te uzrasnih skupina. Iz tog razloga nužno je u

metodici treninga razvijati te sposobnosti vodeæi raèuna o zakonitostima rasta i razvoja (senzibilnim fazama

za razvoj popjedinih sposobnosti), te težinskim kategorijama. Naravno, posebnu pažnju treba posvetiti onim

slabijim sposobnostima koje mogu biti barijera daljnjeg razvoja sportskog dostignuæa hrvaèa, ali isto tako i dalje

razvijati one sposobnosti koje su dominantne kod nekog hrvaèa jer one najviše utjeèu na njegov stil borbe.

Slika 4. Hipotetska struktura vodeæih sposobnosti hrvaèa

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTI

U svrhu kontrole transformacijskih efekata svake godine se vrše tri mjerenja, èiji je cilj utvrðivanje globalnih

i parcijalnih efekata trenažnog procesa. Mjerenja se vrše na poèetku pripremnog perioda, neposredno prije

prvog natjecateljskog perioda i neposredno prije drugog natjecateljskog perioda. Za juniore i seniore koristi

se dolje prikazana baterija testova (tablica1), a detaljan opis tih testova sa pripadajuæim normativima nalazi

se kod autora (Mariæ, J.).

Tablica 1. Rezultati mjerenja (24 i 25.5.) nekih hrvatskih seniorskih reprezentativaca u sklopu pripema za

Mediteranske igre 1993. godine

R.b.

Prezime i ime

Masa tj.

Zgib

PWC 170

IHST

Piruet 6o sec

3 X 8 Bill

Popovic Zeljko

2O.7

114.5

13, 12.3, 13.5

NORMATIVI

(25-35)

(+21)

(+90)

(30-32)

(12.0, 12.0, 12.0)

Smetko Mladen

18.3, 20.5, 21.7

NORMATIVI

(25-35)

(+21)

(+90)

(25-30)

(13.0, 13.0, 13.0)

Lisjak Vlado

14.6, 15.0, 17.5

NORMATIVI

(25-35)

(+21)

(+90)

(25-30)

(14.0, 14.0, 14.0)

Lukic Davor

104

13.7, 14.4, 15.0

NORMATIVI

(25-35)

(+21)

(+90)

(22-25)

(14.0, 14.0, 14.0)

Pavišic Josip

105

9O.4

14.6. 14.1, 13.3

NORMATIVI

(10-20)

(+19)

(+90)

(20-22)

(15.0, 15.0, 15.0)

Miketek Mario

115

20.1, 22.6, 20.4

NORMATIVI

(5-10)

(+17)

(+90)

(20-22)

(17.0, 17.0, 17.0)

HRVANJE

341

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

R.b.

Sklekovi

Diz. trupa

3 min - bill

3x15sec-bill

Bench

Nabacaj

Trzaj

Cucanj

39, 8.9

101.7

(50-75)

(18-20)

(+36, 8.6-9.6)

(<90)

(70-80)

(90-100)

30, 10.8

154

(50-75)

(18-20)

(+36, 8.6-9.6)

(90-115)

(80-95)

(100-130)

37, 8.5

104.1

110

105

140

(40-50)

(16-18)

(+36, 8.5-9,6)

(<100)

(95-110)

115

(115-145)

38, 9.5

117.2

150

115

160

(30-40)

(14-16)

(+36, 8.5-9.6)

(<115)

(110-125)

140

110

(120-160)

32, 10.5

189.6

130

115

180

(30-40)

(14-16)

(35, <9.8)

(<115)

(125-140)

140

110

(130-190)

Vrijedi napomenuti i komplet testova (Starosta, Tracewski 1981), kojim su mjereni hrvatski kadeti hrvaèi od

1999. do 2001. Korišteni komplet testova karakterizirao je veliki broj baziènih i specifiènih testova, a dobiveni

rezultati hrvatskih ispitanika usporeðivani su sa rezultatima vrhunskih poljskih hrvaèa (Baiæ, 2002).

Tablica 2. Normativi baziènih i specifiènih sposobnosti hrvaèa seniora (Hoffman i Hoolosi Geza, 1979)

Red.

KONTROLNE

preko

br.

VJEZBA

48 kg

52 kg

57 kg

62 kg

68 kg

74 kg

82 kg 90 kg

100 kg 100 kg

3200 m kros u min

12 - 14

14 -16

16-19

10x20 m sprint u sek

2,8 -3

3 - 3,2

3,2-35

Visina odraza u cm

40 -50

50 - 60

40-50

skok udalj iz mjesta

250-270

270-290

240-260

Zgibovi na preèi

maksimalni broj

25-35

10-20

5-10.

Maksimalni broj
zgibova u 10 sek

9-10

8-9

7-8

3-6.

Penjanje na konop
5 m u sek

5-6

6-9

9-12

Sklekovi maks. broj

50-75

40-50

30-40

Maks. broj dizanja
trupa za 30 sek

18-20

16-18

14-16

10.

Bench - press

60-65

65-80

70-90

80-95

80-100 90-105 95-110 100-115 110-120 120-140

11.

Èuèanj sa teretom

maksimalne tezine

75-90

90-100 90-105 95-115 100-130 110-140 115-145 115-150 120-160 130-190

12.

Nabaèaj maks.

tereta na grudi

100

110

115

120

130

140

13.

Maks. broj bacanja
lutke u 1 min

20-22

18-20

16-18

14-16

14.

Piruete maks. broj
za 1 min.

30-32

25-30

22-25

20-22

Nažalost, Hrvatska nema tako opremljen cenatar kao Poljska (Institut za sport), gdje ispitanici mogu boraviti

i po nekoliko dana za vrijeme mjerenja, što je i jedan od razloga zašto taj komplet nije našao daljnju praktiènu

primjenu i u Hrvatskoj. Zanimljiv je i komplet testova maðarskih autora Hoffmana i Hoolosi Geze sa

pripadajuæim normativima po težinskim kategorijama (tablica 2).

5. METODIÈKI ASPEKTI BAZIÈNE, SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREME

5.1. Bazièna kondicijska priprema

Karakteristièno za baziènu pripremu je da se u njoj koriste one vježbe koje pripadaju, po dinamici neuro–mišiænih

naprezanja i po strukturi kretanja, u osnovna kretanja koje vrše hrvaèi za vrijeme borbe. Njihova osnovna

namjena je da podižu nivo baziènih motorièkih sposobnosti hrvaèa, te da uèvrste zdravlje hrvaèa (prirodni korzet,

HRVANJE

343

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

Vježbe za formiranje hrvaèkog mosta.

Hrvaèki most nezamjenjivo je sredstvo napada i obrane. Vježbe

hrvaèkog mosta jaèaju mišiæe (vrata, trupa, nogu), razvijaju koordinaciju i fleksibilnost cijelog tijela, te

usavršavaju ravnotežu. U te vježbe pripadaju: prednji most (crtež 11), gimnastièki most (crtež 12), stražnji most

s manjim osloncem (crtež 13), most iz stojeæe pozicije s asistencijom (crtež 14) i bez asistencije (crtež 15),

polupiruet (crtež 16), stražnji most sa dopunskim optereæenjem (crteži 17, 18 i 19) i dr.

Crtež 11

Crtež 12

Crtež 13

Crtež 14

Crtež 15

Crtež 16

Crtež 17

Crtež 18

Crtež 19

5.3. Situacijska kondicijska priprema hrvaèa

Kod situacijske kondicijske pripreme koriste se pojednostavljene situacijske trenažne borbe i trenažni tehnièko-

taktièki kompleksi koje su usmjereni ka samostalnom i integralnom usavršavanju specifiènih motorièkih

sposobnosti, umijeæa i navika. Takvi zadaci koriste se uglavnom za razvoj specifiène izdržljivosti, brzine,

koordinacije i ravnoteže, te za usavršavanje taktièkog mišljenja. U takve tehnièko-taktièke komplekse i trenažne

borbe ulaze: izvlaèenje iz opasnog položaja (crtež 20), borba iz poluzahvata nakon što je partneru dignuta noga

(crtež 21), borba iz poluzahvata nakon što je partneru napravljena polovica dolaska na leða (crtež 22 ),

“držanje” protivnika kroz borbu u zoni (crtež 23), borba samo sa zavlaèenjem ruku, borba za pojas i dolazak

na leða, modificirani naèin hrvanja (nema bacanja, veæ se bori samo do dolaska iza leða, podizanja protivnika

sa strunjaèe, ili stavljanja protivnika na rame) itd.

Ništa manje važan nije i utjecaj situacijske kondicijske pripreme na psihièku pripremu hrvaèa. U tu svrhu biraju

se partneri koji po naèinu borbe, ili po izvoðenju tahnièko – taktièkog zadatka modeliraju oèekivano ponašanje

protivnika.

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODIŠNJEM

CIKLUSU

Kondicijska priprema hrvaèa provodi se tijekom cijelog godišnjeg ciklusa, a sredstva i metode se biraju prema

periodima i fazama godišnjeg ciklusa treninga. Sredstva baziène fizièke pripreme prevladavaju u prvom dijelu

pripremnog (tablica 3) i prijelaznom periodu, dok sredstva specifiène i situacijske kondicijske pripreme

preuzimaju glavnu ulogu u natjecateljskom periodu (tablica 4 i 5).

Crtež 20

Crtež 21

Crtež 22

Crtež 23

HRVANJE

344

Josip Mariæ, Mario Baiæ, Matija Araèiæ

KONDICIJSKA PRIPREMA HRVAÈA

Tablica 3. Primjer sheme kružnog treninga za poveæanje izdržljivosti hrvaèa u pripremnom periodu

R.B. VJEZBA

BROJ PONAVLJANJA

Sklekovi na ruèama

Trzaj (70- 80% od maksimuma)

Sklekovi na tlu

Nabaèaj (70- 80 % od maksimuma)

Vjezbe s buèicama (girama) - imitacija kretanja ruku u borbi

Sukanje štange - imitacija poèetnog kretanja bacanja sukanjem

(70- 80 % od maksimuma)

Skokovi sa buèicama iz položaja poluèuènja

Napomena: Ovi zadaci se izvode 5 puta po krugu na vrijeme.

Tablica 4. Primjer sheme kružnog treninga za poveæanje izdržljivosti hrvaèa u natjecateljskom periodu

R.B. VJEZBA

BROJ PONAVLJANJA

Bacanje uvinuæem

Sklekovi

Zgibovi na vratilu

"Šestarenje" u mostu

5x u obje strane

Potisak utega iz polozaja mosta

Prebacivanja partnera "rebur"

5x u obje strane

Sukanje štange - imitacija poèetnog kretanja bacanja sukanjem

10x u obje strane

Kružna kretanja s utegom (girom) u položaju mosta

10x u obje strane

Izdržaj u zgibu

40 sec

10.

Nabaèaj (80-90% od maksimuma)

Napomena: Cijeli kompleks izvodi se na vrijeme, a broj ponavljanja kompleksa odgovara funkcionalnom

statusu sportaša. U završnoj etapi priprema, u kružni trening ukljuèivati æe se uglavnom vježbe snage s

partnerom.

Koncepcija suvremenog treninga i dosadašnja iskustva upuæuju da se u tjedni mikrociklus treninga ukljuèe 2-

3 treninga kondicijske pripreme koje se osim za razvoj odreðenih motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, koriste

i kao izvanredno sredstvo za rastereæenje nervnog sistema i aktivni odmor.

Tablica 5. Parametri nastavno–trenažnih priprema za europsko i svjetsko prvenstvo u toku godišnjeg ciklusa

treninga. (model prema ruskom primjeru)

MJESTO PROVOÐENJA NASTAVNO - TRENAZNIH PRIPREMA SA DATUMIMA

PARAMETRI

SLJEME

HK "SPLIT"

HK "ZAGREB"

VELEBNO

OLIM. CEN. HK "SPLIT"

VELEBNO

UKUPNO

PRIPREME

ZAGREB

SPLIT

ZAGREB

GOSPIC

ITALIA

SPLIT

GOSPIC

30.09.-

20.10-

10.11.-

24.02.-

24.03.-

16.05-

25.07-

18.08.-

GODINU

14.10.

4.11.

26.11.

10.03.

16.04.

30.05.

11.08.

8.09.

TRAJANJE ETAPE

142

BROJ TRENAZNIH DANA

108

BROJ TRENINGA

220

VOLUMEN OPCE FIZICKE

PRIPREME (MIN)

655

563

374

525

454

615

600

460

4336

VOLUMEN SPECIFICNE

PRIPREME (MIN)

505

550

442

707

559

1049

709

428

4949

VOLUMEN INTENZIV. RADA

U ZONI 5-8 BODOVA (MIN)

199

239

295

296

390

227

389

307

2342

OPCE OPTRECENJE U

UVJETNIM JEDINICAMA

4063

4254

3305

4485

4101

5224

4827

3486

33745

INTENZINO OPTERECENJE

U UVJETNIM JEDINICAMA)

1142

1478

1631

1801

2265

1166

2290

1789

15562

HRVANJE

346

Josip Mariæ, Mario Baiæ, Matija Araèiæ

KONDICIJSKA PRIPREMA HRVAÈA

te sposobnosti to je veæa što je hrvaè kvalitetnijeg razreda. Udio pojedinih sposobnosti u jednadžbi specifikacije,

mijenja se ovisno o etapi sportskog razvoja (uzrastu), te o težinskim kategorijama. Sukladno s etapama

sportskog razvoja potrebno je precizno planirati, programirati i kontrolirati trenažni proces kako bi se

transformacija antropološkog statusa odvijala u željenom pravcu. Zapostavljanje kondicijske pripreme na jednoj

etapi sportskog razvoja, može dovesti do stagniranja sportskih dostignuæa na narednim etapama, te poveæanje

rizika ozljeðivanja.

Zbog svestranog i snažnog utjecaja hrvanja mnogi autori i treneri ga preporuèuju kao dopunski sport za druge

sportske discipline (prof. N.Ozolin za atletiku, V. Radulov za gimnastiku, prof. K.F. Gradopolov i T. Andrev

za boks, A. Bièev za biciklizam, U.M. Pisarenko za dizanje utega, maðarski trener K. Laki za vaterpolo, P.S.

Lesgaft, A.P. Krestovnikov, Bil Poez i dr. Matveev za sve sportove). U zadnje vrijeme taj trend prisutan je

i u Hrvatskoj, gdje ga najviše prepoznaju mladi vrhunski nogometaši koji ga koriste kao sredstvo višestrane

pripreme.

7. LITERATURA

Baiæ, M., Plavec, G., Vraèan, D. Mariæ, J. (2002). Analysis of anthropological status of advanced Croatian cadet

wrestlers. Proceedings book, 3

International scientific conference, Opatija, Croatia.

Igumenov, V. M., Podlivaev, B. A. (1993). Sportivnaja borba, Prosvešenje, Moskva.

Mariæ, J. (1982). Utjecaj antropometrijskih i motorièkih dimenzija na rezultate u rvanju klasiènim naèinom.

(Disertacija), Zagreb.

Mariæ, J. (1985). Rvanje klasiènim naèinom, Sportska tribina, Zagreb.

Pismenskij, I. A., Koblev, Ja. K. i V. I. Sitnik (1982). Mnogoletnaja podgotovka dzjudoistov. Moskva, Fiskultura i

sport.

Petrov, R. (1977). Svobodna i klasièeska borba. Medicina i fizkultura, Sofija.

Starosta, W., J. Tracewski (1998). An objective method of assessing the level of motor abilities in advanced

wrestlers. International scientific conference, Biala.

HRVANJE

347

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

1. UVOD

Jedan od važnijih zadataka perspektivnog planiranja trenažnog procesa kvalitetnih hrvaèa je privoðenje sportaša

k vrhu sportske forme za momenat sudjelovanja na najvažnijim natjecanjima godine. Buduæi da stanje vrha

sportske forme u velikoj mjeri zavisi o nivou specifiène radne sposobnosti hrvaèa (a toènije optimalnog

suodnosa nivoa aerobnih i anaerobnih moguænosi), to u praktiènom planu znaèi da je nužno odrediti osnovnu

funkcionalnu usmjerenost sredstava i metoda treninga koji se tradicionalno koriste u kondicijskoj pripremi

hrvaèa. Zbog smanjenja vremena trajanja borbe (1950. godine na 15 min., 1957. godine na 12 min., 1961.

godine na 10 min., 1966. godine na 9 min. i 1981. godine na 6 minuta) sve manji utjecaj na uspjeh u borbi ima

aerobna, a sve više anaerobna izdržljivost hrvaèa. Danas kada se borba vodi po pravilima 2 x 3 minute sa 30

sekundi odmora izmeðu dva dijela, i moguænošæu produžetka sa još najviše 3 minute, udio sudjelovanja

anaerobnih mehanizama u energetskoj aktivnosti hrvaèa u uvjetima natjecanja dostiže oko 70% i više. Od tih

70% najveæi dio se odnosi na glikolitièku (cca. 48%), a manji dio na alaktatnu (cca. 27%) komponentu

anaerobne izdržljivosti.

2. FAKTORI KOJI ODREÐUJU FUNKCIONALNU USMJERENOST SPECIFIÈNIH

TRENAŽIH ZADATAKA HRVAÈA

Poznato je da funkcionalna usmjerenost specifiènih trenažnih zadataka hrvaèa zavisi o takvim parametrima

kao što su intenzitet, trajanje vježbi, velièine i karaktera intervala odmora, te broja ponavljanja. Pravilno

povezivanje tih varijabli u pojedinom treningu znaèajno poveæava efekat fizièkog optereæenja i obratno pri

otsustvu sistema u planiranju trenažnih optereæenja moguæe je postiæi rezultate suprotne od planiranih.

2.1. Intenzitet optereæenja

Intenzitet izvoðenja optereæenja javlja se kao najvažniji faktor koji osigurava karakter energetskog osiguranja

mišiænog rada. U sportskoj fiziologiji prihvaæena je slijedeæa klasifikacija fizièkih vježbi prema intenzitetu

izvršavanja mišiænog rada (aktivnosti):

a) rad maksimalnog intenziteta – rad se ostvaruje na raèun alaktatnog anaerobnog mehanizma osiguranja

energije. Taj rad se izvršava pri frekvenciji srca 150 - 170 udaraca u minuti i pri trajanju rada 10-15 sekundi.

b) rad submaksimalnog intenziteta – rad se ostvaruje pretežno na raèun glikolitièkog anaerobnog procesa

osiguranja energije. Rad takvog intenziteta dovodi do maksimalnog poveæanja frekvencije srca, a traje (u

toj zoni) od 30 – 40 sekundi do 2-3 minute.

c) rad velikog intenziteta – rad se ostvaruje kako na raèun aerobnih, tako i na raèun anaerobnih procesa, tj.

nosi karakter mješanog aerobno – anaerobnog osiguranja energije. Frekvencija srca je 170-190 udaraca

u minuti, trajanje rada od 3-5 minuta do nekoliko desetaka minuta.

d) rad umjerenog intenziteta – rad se ostvaruje na raèun aerobnih procesa osiguranja energije. Pri radu

takvom intenzitetu frekvencija srca ne smije prelaziti 160 – 179 udaraca u minuti, a rad u toj zoni traje više

od 30 – 40 minuta.

FUNKCIONALNA USMJERENOST SPECIFIÈNIH

TRENAŽNIH ZADATAKA HRVAÈA

Josip Mariæ

, Mario Baiæ

, Haralampos Kuklidis

Kineziološki fakultet Sveuèilišta u Zgarebu

student poslijediplomskog studija Kineziološkog fakulteta Sveuèilišta u Zgarebu

HRVANJE

349

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

Tablica 1b. Karakteristike i funkcionalna usmjerenost specifiènih trenažnih zadataka hrvaèa

TRENAŽNI ZADACI I

NJIHOVE

KARAKTERISTIKE

ÈISTO

VRIJEME

RADA

ZADATKA

ÈISTO

VRIJEME

RADA JEDNE

VJEŽBE

BROJ

PONAVLJA-

NJA VJEŽBI

(KRUGOVA)

VRIJEME

ODMORA

MEÐ U

VJEŽBI

(KRUGOVA)

PULSNI

INTEN.

RADA

(UVJETNE

JEDINICE)

FUNKCIONALNA

USMJERENOST

ZADATKA

NAPOMENE

Kružni trening broj 3 iz tablice

broj 2 (intenzitet rada je
submaksimalan)

15 min.

1-2 min.

11 vježbi

(1 krug)

1 min. izmeðu

5 i 6 vježbe

7-8

Mješano

(aerobno –

anaerobno)

U svakoj vježbi

podržava se rad

submax.
intenziteta

Trenažne borbe s izmjenom

protivnika

(rješavanje tehnièko

taktièkih zadatak

a u uvjetima

maksimalne intenzivne borbe)

6 min.

3 min.

2 vježbi

1 min.

7-8

Anaerobno

(glikolitièko)

Svaku minutu
vrši se smjena
protivnuika

Specijalni test s bacanjem lutke
-6 minutni test (intenzitet rada

je promjenjiv i kreæe se od

umjerenog do maksimalnog)

6 min.

3 min.

6 vježbi

(2 kruga)

1 min. izmeðu

3 i 4 vježbe

7-8

Anaerobno

(glikolitièko)

U svakoj vježbi

mora se izvesti
sprint od 8
bacanja te 4
osnovna bacanja

Kružni trening broj 4 iz tablice

broj 2 (intenzitet rada je
submaksimalan)

6-7 min.

do 30 sec.

10 vježbi

(1 krug)

15 sec. izmeðu

vježbi

7-8

Anaerobno

(glikolitièko)

U svakoj vježbi

rad je
maksimalan

Bacanje razlièitih partnera u

maksimalnom tempu
(intenzitet rada je maksimalan)

50-80 sec.

10 sec.

6 vježbi

30 sec

6-7

Anaerobno

(alaktatno)

U svakoj vježbi

nu-

žno je izvesti

6 ba-canja max.
brzinom

Kružni trening broj 5 iz tablice

broj 2 (intenzitet rada je
maksimalan)

2 min.

do 9 sec.

8 vježbi

(2 kruga)

30 sec. izmeðu

vježbi; 5 min.

izmeðu

krugova

7-8

Anaerobno

(alaktatno)

Kružni trening broj 5 iz tablice

broj 2 (intenzitet rada je
maksimalan)

3 min.

do 9 sec.

8 vježbi

(3 kruga)

30 sec.

izmeðu

vježbi; 5

min.

izmeðu

krugova

6-8

Anaerobno

(alaktatno)

U nizu trenažnih zadataka (tablica 1 i 2) za usavršavanje specifiène izdržljivosti hrvaèa navedeni su slijedeæi

režimi energetskog osiguranja mišiæne aktivnosti (Pismenskij I. A., JA. K. Koblev i V. I. Sitnik 1982).

●

Aerobni režim – trenažni zadaci s pretežnom usmjerenošæu na poveæanje kapaciteta aerobnih izvora stvaranja

energije èiju osnovu èine vježbe na nivou aerobno-anaerobnog praga. To mogu biti kako cikliène kretnje, tako

i slobodne borbe velikog trajanja u kojima su iskljuèeni sadržaji koji dovode do oštre aktivacije anaerobnih

procesa (npr. zadržavanja disanja, statièka naprezanja itd..). Naroèito treba paziti na dinamiku trenažnih

optereæenja usmjerenih na usavršavanje izdržljivosti. Na poèetku se zadaci izvode s intenzitetom kojemu

odgovara nivo osiguranja energije nešto niži od aerobno-anaerobnog praga. Nakon toga se prelazi na trenažne

zadatke u aerobno - anaerobnom režimu èije se trajanje postepeno poveæava. Za lakše kategorije aerobno –

anaerobni prag u pravilu se lokalizira na nivou 160-165 udaraca u minuti, za srednje kategorije 155-160 udaraca

u minuti i za teškaše 150 – 155 udaraca u minuti. To vrijedi za dobro pripremljene vrhunske hrvaèe.

●

Režim aerobne jakosti – trenažni zadaci koji pogoduju poveæanju jakosti sistema koji osiguravaju aerobnu

radnu sposobnost. Parametre takvih zadataka karakterizira slijedeæe: zadaci se izvode u vidu ponavljanja vježbi

(radnih intervala) od 60 do 90 sekundi, odmor izmeðu radnih intervala je oko 1.5 minute. Intenzitet rada je

oko 80% od graniènih moguænosti, a za to vrijeme puls je do 170 –180 udaraca u minuti. Za vrijeme odmora

puls nebi smio pasti ispod 130 udaraca u minuti. Kao sredstva pripreme mogu se koristiti bacanja lutke ili

partnera, a isto tako i odgovarajuæe izmodelirane trenažne borbe.

●

Mješani (aerobno – anaerobni) režim – trenažni zadaci èije se energetsko osiguranje ostvaruje aerobno-

anaerobnim putem. Za to se najèešæe koriste nastavne borbe u kojima se varira trajanjem perioda borbi i

odmora meðu njima.

●

Režim anaerobni glikolitièki – trenažni zadaci s pretežnim djelovanjem na kapacitet anaerobnih glikolitièkih

izvora stvaranja energije. Parametre takvih zadataka karakterizira slijedeæe: zadaci se izvode u serijama (dvije

do tri), u seriji su po tri radna intervala od 90 do 120 sekundi, odmor izmeðu radnih intervala je oko 2 minute,

odmor izmeðu serija je 12 do 15 minuta. Intenzitet bacanja lutke ili partnera, a isto tako na svojevrstan naèin

izmodeliranih borbi, je maksimalan.

HRVANJE

350

Josip Mariæ, Mario Baiæ, Haralampos Kuklidis

FUNKCIONALNA USMJERENOST SPECIFIÈNIH TRENAŽNIH ZADATAKA HRVAÈA

Tablica 2. Primjeri kružnih treninga za tablicu 1a i 1b.

●

Režim anaerobne jakosti – trenažni zadaci pogoduju poveæanju jakosti sistema od kojih zavisi anaerobna

glikolitièka produktivnost. Parametre takvih zadataka karakterizira slijedeæe: zadaci se izvode u serijama

(ukupno tri), u seriji su po 3 radna intervala od 40 do 50 sekundi, odmor izmeðu radnih intervala je oko 2 minute,

odmor izmeðu serija je

8 do 12 minuta, a intenzitet rada je maksimalan (granièni). U svojstvu sredstava pripreme svrsishodno je koristiti

na odgovarajuæi naèin izmodelirane nastavne borbe, serije bacanja lutke ili partnera.

●

Režim anaerobni alaktatni – trenažni zadaci s pretežitim djelovanjem na anaerobnu alaktatnu komponentu

specijalne izdržljivosti. Parametre takvih zadataka karakterizira slijedeæe: zadaci se izvode u serijama èiji broj

nije veæi od tri, u serijama je 5 do 6 radnih intervala koji ne traju duže od 10 do 15 sekundi, odmor izmeðu radnih

Kružni trening broj 1. Razvoj aerobne izdržljivosti
Zadatak: izdržati režim rada
1. Vježba - trèanje 400 m - 3 min.
2. Vježba - zavleèenje ruku (1.5+1.5 min.)
3. Vježba - borba "u koštac" (1.5+1.5 min.)
4. Vježba - trèanje 400 m - 3 min.
5. Vježba - nošenje partnera "u koštac" (1+1 min.)
6. Vježba - borba u parteru za podizanje "supleksa" 1+1 min.)
7. Vježba - trèanje 400 m - 3 min.
8. Vježba - nošenje partnera na rukama (1.5 +1.5 min.)

9. Vježba - borba u parteru za izvoðenje prevrata i bacanja

"suplexa" (1.5 + 1.5 min.)

10. Vježba - èuènjevi sa partnerom (1.5 +1.5 min.)
11. Vježba - trèanje 400 m - 3 min.
12. Vježba - borba za hvat rukama odozdo (1.5 + 1.5 min.)
13. Vježba - sukanje partnera obuhvatom trupa (1.5 + 1.5 min.)
14. Vježba - sklekovi do otkaza - 3 min.
15. Vježba - trèanje 400 m - 3 min.

Kružni trening broj 2. Razvoj aerobno - anaerobne izdržljivosti  (brzinsko - snažne)
Zadatak: u svakoj vježbi izvršiti maksimalni broj ulazaka s gumenom trakom za 30 sec.
1. Vježba  - imitacija boènih ulazaka ulazaka u lijevo
2. Vježba  - imitacija boènih ulazaka ulazaka u desno
3. Vježba  - imitacija ramenskog bacanja u lijevo

4. Vježba - imitacija ramenskog bacanja u desno
5. Vježba - imitacija bacanja uvinuæem

Kružni trening broj 3. Razvoj aerobno - anaerobne izdržljivosti
Zadatak: izdržati režim rada
1. Vježba - borba za hvat rukama odozdo - 2 min.
2. Vježba - borba u parteru (30 + 30 sec.)
3. Vježba - borba iz ishodnog položaja ruke odozdo (1+1 min.)
4. Vježba - borba u parteru po zadatku (30 + 30 sec.)
5. Vježba - borba "u koštac" (2 min.)

6. Vježba - borba u parteru (30 + 30 sec.)
7. Vježba - borba u stojci za hvat - 1 min.
8. Vježba - borba u parteru po zadatku (30 + 30 sec.)
9. Vježba - borba u stojci za hvat - 1 min.
10. Vježba - borba po zadatku (30 + 30 sec.)
11. Vježba - borba u stojci - 2 min.

Kružni trening broj 4. Razvoj glikolitièke komponente anaerobne izdržljivost
Zadatak: u svakoj vježbi izvršiti ponavljanja s maksimalnom brzinom
1. Vježba - trostruko ponavljanje vježbe na preèi

(5 zgibova + 15 sekundi izdržaja u zgibu)
2. Vježba - trèanje po strunjaèi 100 m
3. Vježba - bacanje lutke 10 puta
4. Vježba - "šestarenje" u mostu 5 + 5 puta
5. Vježba - prenošenje partnera leðima prema naprijed sa

suprotstavljanjem 20 m

6. Vježba - zakloni s partnerom obuhvatom za stražnji pojas

10 puta

7. Vježba - sklekovi 10 puta.
8. Vježba - prevrtanja partnera hvatom za "rebur" 10 puta
9. Vježba - kretanje u položaju niskog partera sa partnerom

koji se suprotstavlja 10 m

10. Vježba - penjanje na uže 2 puta po 5 m

Kružni trening broj 5. Razvoj alaktatne komponente anaerobne izdržljivosti (brzinsko -snažne)
Zadatak: u svakoj vježbi izvršiti 8 ponavljanja s maksimalnom brzinom
1. Vježba - nabaèaj tereta (50% od maksimuma) na grudi
2. Vježba - imitacija dizanja i bacanja iz partera s asistencijom

suvježbaèa

3. Vježba - sklekovi na ruèama
4. Vježba - zgibovi na preèi

5. Vježba - imitacija bacanja vlakom za gumene trake
6. Vježba - bench - press (50% od maksimuma)
7. Vježba - imitacija bacanja vlakom na trenažeru (lat mašini)
8. Vježba - imitacija dizanja i bacanja iz partera s asistencijom

suvježbaèa

JEDRENJE

352

Damir Sekuliæ

KONDICIJSKA PRIPREMA JEDRILIÈARA U MALIM KLASAMA

1. UVOD

Jedrenje je funkcionalno i motorièki izuzetno zahtjevan sport. Premda ova tvrdnja nalazi potvrdu u svim

natjecateljskim jedrilièarskim klasama (ukljuèujuæi i jedrenje u krstašima), ipak se može utvrditi kako jedrenje

u malim klasama (engleski «dinghy sailing») prednjaèi.

U svijetu i kod nas proveden je odreðeni broj znanstvenih istraživanja koja su se bavila upravo definiranom

problematikom. Izgleda da se glavni funkcionalno-motorièki zahtjevi u jedrenju mogu podijeliti na dvije

kategorije:

●

energetska (funkcionalno – motorièka) zahtjevnost povezana sa statièkom kontrakcijom kod jedrenja «uz

vjetar» - karakteristièni manevar «višenja» (slika 1.1)

●

energetska (funkcionalno-motorièka) zahtjevnost povezana sa dinamièkim radom kod jedrenja «niz vjetar»

(slika 1.2)

KONDICIJSKA PRIPREMA JEDRILIÈARA U MALIM

KLASAMA

Damir Sekuliæ

Fakultet prirodoslovno-matematièkih znanosti i odgojnih podruèja Sveuèilišta u Splitu

Slika 1.1 Karakteristièni položaj «uz vjetar»

Slika 1.2 Karakteristièni položaj «niz vjetar»

Slika 1. Karakteristièni položaji kod jedrenja u jednosjedima

Iznimno je važno razlikovati navedene dvije «kategorije optereæenja» u jedrenju. Naime, kod jedrenja «uz

vjetar» javlja se karakteristièna statièna pozicija (slika 1.1), kojom se pokušava održati optimalna površina

plovila u dodiru sa površinom vode (kako bi se smanjio otpor i ubrzalo kretanje broda). Ovaj položaj tijela

omoguæen je iskljuèivo izuzetno snažnom izometrièkom kontrakcijom muskulature opružaèa potkoljenice i

pregibaèa trupa. U takvom položaju potrošnja kisika je relativno mala (Felici i sur. 1999. utvrdili su kako se

kod ovog položaja potrošnja kisika za jedrilièare u klasi laser kreæe oko 1 l/min), ali je optereæenje srèano-žilnog

sustava izuzetno visoko (izlazna snaga lijeve srèane klijetke poraste sa 1,2 W u mirovanju – na 3,2 W kod

manevra «višenja»). Podaci ukazuju i na izuzetnu optereæenost muskulature opružaèa potkoljenice i trbušne

muskulature. Tako primjerice, m. quadriceps tijekom poluminutnog višenja prosjeèno biva optereæen na razini

od èak 110% maksimalne voljne kontrakcije (Sekuliæ i sur 2002.). Kada se uzme u obzir da jedrilièari u

olimpijskim klasama provode i po tri regate na dan, da je ciljano vrijeme regate 60 – 75 minuta, a da se više

od pola tog vremena provede u jedrenju uz vjetar, nije teško zakljuèiti o kakvom se optereæenju ukupno radi.

Druga «kategorija optereæenja» u jedrenju vezuje se za ukupno vrijeme provedeno u jedrenju «niz vjetar». U

JEDRENJE

353

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

ovom dijelu regate optereæenje nije izraženo statièkim, veæ dinamiènim karakterom (slika 1.2). U tim situacijama

raste potreba za kisikom zbog izuzetnog dinamièkog rada kod upravljanja jedriljem i balansiranja broda na

valovima, ali vjerojatno dijelom i zbog iscrpljenosti muskulature koja je prethodno optereæena u manevru

«višenja». Vrhunski jedrilièari u FINN klasi, tijekom regate postižu iznimno visoke vrijednosti frekvencije srca,

koje i preko 20 minuta u kontinuitetu ostaju na vrijednostima koje su veæe od vrijednosti FS na aerobno-

anaerobnom pragu za iste ispitanike. Generalno, izgleda da u ovim situacijama raste i funkcionalna zahtjevnost

u vidu poveæane potrebe za kisikom (Sekuliæ 2001).

Iz svega navedenog postaje jasno da je potreba za dobro planiranim i programiranim kondicijskim treningom

u jedrenju izuzetno izražena.

2. FAKTORSKA STRUKTURA SPORTA

Autori ovog rada nisu uspjeli doæi do pokazatelja koji definiraju stvarnu faktorsku strukturu u jedrenju u malim

klasama. Meðutim, s obzirom da se radi o izuzetno važnoj problematici, napravljena je mala anketa meðu

najboljim hrvatskim jedrilièarima, koji jedre u razlièitim klasama, pa se na osnovi svojevrsnog ekspertnog sustava

došlo do pokazatelja koji djelomièno opisuju faktorsku strukturu u jedrenju. Natjecateljima je postavljen zadatak

na pojednostavljenoj razini i zatraženo je da definiraju što je to što razlikuje najbolje svjetske jedrilièare u

pojedinoj klasi od ostalih manje uspješnih jedrilièara u istoj klasi. Rezultati su prikazani u donjoj tablici.

Tablica 1. Karakteristike koje prema mišljenju natjecatelja najviše pridonose uspjehu u jedrenju (za pojedine klase)

Klasa

Dominantne sposobnosti i osobine

(redoslijedom od najvažnije do najmanje važne)

470

vještina i
znanje

situacijska
inteligencija

osobine

liènosti

izdržljivost

snaga

morfološka
struktura

Finn

vještina i
znanje

snaga

situacijska
inteligencija

izdržljivost

morfološka
struktura

osobine

liènosti

Laser

vještina i
znanje

izdržljivost

osobine

liènosti

situacijska
inteligencija

snaga

morfološka
struktura

Predstavljena struktura nije u potpunosti precizna, ali se kroz nju može dobiti okvirni uvid u problematiku.

3. DIJAGNOSTIKA I STANJE TRENIRANOSTI

Zbog iznimne faktorske složenosti jedrenja kao sporta, vrlo je teško definirati antropološke dimenzije koje bi

trebalo konstantno pratiti i dijagnosticirati. Autori su meðutim, slobodni predložiti svojevrstan model koji je veæ

neko vrijeme u primjeni u našoj zemlji i koji daje vrlo dobre rezultate. Oni su vidljivi i iz natjecateljske uspješnosti

naših jedrilièara. Model se stalno unapreðuje i usavršava, pa je za oèekivati da za nekoliko godina (okvirno

do OI u Ateni 2004.) model bude u potpunosti definiran i razraðen. U daljem tekstu sustav je prikazan u

skraæenom obliku.

Predloženi model sastoji se od narednih komponenti:
1. Testiranje motorièko - funkcionalnog statusa

a) Repetitivna snaga trupa – testom: pregibi trupa u 60 sekundi

b) Statièka snaga opružaèa potkoljenice – izdržaj u potpunoj ekstenziji potkoljenice (optereæenje: 50%

vlastite težine)

c) Fleksibilnost – testom: sjed-pretklon

d) Aerobna izdržljivost – modificirani Conconijev progresivni test na veslaèkom ergometru

e) Natjecateljska «radna» sposobnost – monitoring frekvencije srca na natjecanjima

2. Testiranje morfološkog (antropometrijskog) statusa

a) Visina tijela

b) Težina tijela

c) Postotak masnog tkiva

d) Izraèunavanje kolièina aktivne mišiæne mase

JEDRENJE

355

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

treninga redovito - trèi. Nadalje, velièina plovila i jedrilja kojim jedrilièar upravlja definiraju i potrebu za izraženom

apsolutnom ili nasuprot - repetitivnom snagom, pa prema takvim potrebama treba koncipirati i kondicijski

trening. Pojedine klase u jedrenju karakterizirane su vrlo dinamiènim radom (naroèito «dvosjedi»), pa se i o

tome treba posvetiti raèuna, dok u drugima prevladava statièki rad. Razlike u optimalnim (ciljnim) morfološkim

osobinama jedrilièara u razlièitim klasama su jako velike. Tako primjerice skiperi u klasi 470 tendiraju vrijednosti

od 60-ak kg, dok jedan FINN jedrilièar danas treba imati više od 100 kg (velièina jedrilja zahtjeva veliku kontra-

masu). Kolika je utilitarnost razlièitih vrsta kondicijskog treninga u tom pogledu nije potrebno posebno isticati.

Periodizacija kondicijske pripreme s gledišta planiranog sportskog razvoja

Možda najvažniji problem koji se u pogledu kondicijske pripreme u jedrenju istièe je priprema za prelazak iz

klase u klasu. Naime, izmeðu 15. i 20. godine, jedrilièari promjene 2 - 3 natjecateljske klase, a rijetki su oni

koji se odmah nakon izlaska iz «Optimista» odluèe za jednu i u njoj ostanu. Radi se o izuzetno osjetljivom

periodu. Pravilan odabir seniorske klase jedan je od najvažnijih trenutaka sportske karijere kod jedrilièara.

Kondicijski trening treba u potpunosti pratiti promjene klasa. Po moguænosti, kondicijski trening trebao bi biti

barem «jedan korak ispred» u tom pogledu. Dakle, cjelokupan motorièko-funkcionalni aparat trebalo bi na

vrijeme poèeti pripremati kako bi prelasci bili minimalno stresni.

Korektivno - kompenzacijski dio kondicijske pripreme

Kao što je veæ reèeno, pojedine topološke regije i agonistièke skupine mišiæa izrazito su optereæene u jedrenju.

Vrlo èesto, antagonistièke mišiæne skupine potpuno su neoptereæene. To neminovno dovodi do znatnog

disbalansa u stanju lokomotornog sustava. To se posebno odnosi na regije natkoljenice (u kojoj je izrazito

optereæena muskulatura opružaèa, a neoptereæena muskulatura pregibaèa potkoljenice), te trupa (gdje je

izrazito optereæena muskulatura abdomena, a neoptereæena lumbalna muskulatura). Definitivno, ovakav

nesrazmjer u razvoju može dovesti i do ozbiljnih zdravstvenih posljedica (primjerice do poremeæaja statike u

kralježnici i pogrbljivanja trupa prema naprijed ili nestabilnosti koljena). Dakle, kondicijski trening u jedrenju

treba izmeðu ostalog biti koncipiran i u smislu korektivno – kompenzacijskog djelovanja (Blackburn 1997).

5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODIŠNJEM

CIKLUSU

U olimpijskom jedrenju (o kojem govorimo u ovom èlanku) sve je podreðeno Olimpijskim igrama, ali ovo bi

pitanje trebalo sagledavati u dugoroènoj (višegodišnjoj) periodizaciji. Godišnji ciklus u jedrenju gotovo u svim

klasama determiniraju velika natjecanja. U ova se natjecanja ubrajaju regate najvišeg razreda (Grade 1), kao

i Evropska i Svjetska prvenstva.

Glavne regate poèinju u proljeæe i nastavljaju se do kraja ljeta kada završava sezona velikih natjecanja u Evropi.

Poèetkom kalendarske godine velike regate jedre se u Australiji i Novom Zelandu, ali na ta natjecanja naši

natjecatelji odlaze gotovo iskljuèivo u predolimpijskim i olimpijskim godinama. Postizanje sportske forme iz ove

perspektive izgleda puno jednostavnije nego što to on doista jest. Svjetska rang ljestvica radi se prema bodovima

osvojenim na velikim regatama (ukljuèujuæi Grade 1 regate, SP, EP i OI). Dakle, nema «nevažnog» natjecanja.

Unaprijed planirati vrh sportske forme u jednogodišnjem periodu, vrlo je teško. Ako ste neko natjecanje

unaprijed rezultatski «žrtvovali», napravili ste možda i neoprostivu pogrešku. Uvjeti na tom «odbaèenom»

natjecanju, na kojem niste planirali postizanje znaèajnijeg rezultata, možda se baš «poklope» (vremenski uvjeti

koji odgovaraju vašem natjecatelju, izostanak favorita sa primjerice Amerièkog ili Australskog kontinenta,...)

i nepovratno ste propustili priliku za postizanje odliènog rezultata. Stoga je prema mišljenju autora ispravnije

planirati suvisle mikro i mezocikluse nego pretjerano pretenciozno gaðati vrh forme za najvažnije natjecanje,

a propuštati potencijalno trofejna «manja» natjecanja. Jedan takav primjer prikazan je u narednom grafu. Radi

se o prikazu godišnjeg ciklusa našeg mladog jedrilièara koji je u protekloj 2002. godini uspio osvojiti i evropsku

(juniorsku) broncu i svjetsko (juniorsko) srebro u olimpijskoj klasi FINN.

JEDRENJE

356

Damir Sekuliæ

KONDICIJSKA PRIPREMA JEDRILIÈARA U MALIM KLASAMA

100

120

140

160

III

reg

VII

VIII

XII

XIV

tjedan

% pojedinih komponenti

100

ukupni trenažni volumen (%)

snaga

fukcion.

jedrenje

volumen

Slika 2. Prikaz periodizacije u èertveromjeseænom periodu za jedrenje u FINN klasi

Dakle, najvažnija natjecanja u sezoni bila su Evropsko prvenstvo (Turska) i Svjetsko prvenstvo (Grèka), od

kojih je bez sumnje znaèajnije bilo SP. Potencijalno, formu je bilo moguæe tempirati na tri naèina:

a) planirati vrh sportske forme za Evropsko prvenstvo, nakon kojeg slijedi pad koji neminovno zahvaæa i SP

b) planirati vrh sportske forme za Svjetsko prvenstvo i «žrtvovati» EP

c) dostiæi solidnu (premda ne i najvišu) razinu forme na EP, pa je održavati do SP – u ovom sluèaju niti jedno

natjecanje ne pogaða potpuni vrh forme, ali niti jedno nije unaprijed «žrtvovano»

Kako ne bi bilo zabune, kod velikih natjecanja u jedrenju, vrhunac forme nije moguæe održavati na maksimalnoj

razini kroz period dulji od sedam dana, zbog karakteristika samog natjecanja. Na EP i SP, natjecanje traje po

šest dana, a svaki dan se jedri u prosjeku 2 regate, Dakle, nije teško zakljuèiti kako nakon takvih napora

neminovno slijedi pad forme, koji je tim izraženiji (pad) što je viša razina forme koja je dostignuta prije

natjecanja. Zašto? Razlozi su superkompenzacijske prirode. Da bi postigli porast forme trebate prije samog

natjecanja znatno smanjiti volumen rada, što znaèi - nekoliko tjedana prije natjecanja raditi smanjenim

volumenom. Meðutim, što nakon tog natjecanja u kojeg ste ušli u potpunoj superkompenzaciji? Ako imate

vremena za ponovno podizanje volumena rada, akumulaciju trenažnih efekata i ponovnu superkompenzaciju

– onda je sve u redu. Meðutim, u našem primjeru to nije bilo moguæe. Izmeðu EP i SP bilo je jedva 10 dana.

Odluèili smo se na djelomiènu supekompenzaciju za EP, laganu restituciju i «hvatanje» SP u (ponovno)

djelomiènoj supekompenzaciji. Sudeæi prema postignutom rezultatu u nakani smo i uspjeli (bronca na EP i srebro

na SP).

6. ZAKLJUÈAK

Jedrenje u malim klasama motorièki i funkcionalno vrlo je zahtjevna sportska disciplina. Ipak, nema sumnje

da se bez jedrilièarskog znanja, vještina i odgovarajuæe situacijske pripremljenosti ne može ni zamisliti

sudjelovanje na natjecanjima, pa se shodno tome ovi segmenti sportske pripremljenosti nalaze na najvišem

mjestu u strukturi natjecateljske uspješnosti. Ipak, i natjecatelji i treneri slažu se kako bez odgovarajuæe

kondicijske pripremljenosti nije moguæe «upotrebiti» znanja i vještine upravljanja plovilom. Nadalje, pojedini

dijelovi lokomotornog sustava kod jedrilièara su izuzetno optereæeni, dok nasuprot tome, nekim drugim dijelovima

lokomotornog sustava apsolutno nedostaje trenažne stimuliranosti. U tom smislu kondicijsku pripremu

jedrilièara treba istovremeno usmjeriti i u korektivno-kompenzacijskom i u razvojnom pogledu. Ovaj èlanak

JEDRENJE

358

Goran Oreb, Antun Franušiæ, Ivan Oreb

SPECIFIÈNE KONDICIJSKE VJEŽBE JEDRILIÈARA NA DASCI

1. UVOD

Skoro je nepotrebno naglašavati koliko je važno pripremiti organizam na izlaganje poveæanom, posebno

sportskom naporu. U bilo kojoj kineziooškoj aktivnosti, pa tako i u jedrenju na dasci, organizam je izložen

specifiènom naporu. Da li æe napor biti veæi ili manji, ovisit æe prije svega o stupnju ovladanosti jedrenjem na

dasci, odnosno o motivu bavljenja ili o uvjetima u kojima se jedri. Isto tako, razlièitim naporima izlagati æe se

oni èiji su motivi rekreativnog karaktera ili oni kojima je osnovni cilj sportski rezultat u jedrenju na dasci. Iluzoro

je vjerovati da se s lakoæom može odjedriti u «buru 6 bofora» i podati se jedrilièarskom užitku ili se boriti za

sportski rezultat, a da tome ne prethodi adekvatna priprema. Upravo ta «adekvatna priprema» je bila motiv

autorima da se ukaže na potrebu pripremanja organizma za izlaganje poveæanim sportskim naporima, te da

se pokuša uvjeriti lakomislenike da «jedriti i samo jedriti» nije jedini i dovoljan naèin pripremanja, veæ da je to

samo integralni dio cjelovitog trenažnog procesa.

U daljnjem tekstu bit æe opisane specifiène vježbe*, no nužno je napomenuti da njima u trenežnom procesu

prethode opæe vježbe za razvoj i održavanje motorièkih sposobnosti relevantnih za jedrenje na dasci. Autori

su se odluèili upravo za ove vježbe, prije svega zato što ih je moguæe primjenjivati u skromnim prostornim

uvjetima ili u prirodi, bez posebne opreme i što vrlo uspješno mogu poslužiti kao nadomjestak jedrilièaru kada

nije na vodi. Potom, moguæe je vrlo efikasno pripremiti i održavati kvalitetu kožnog tkiva na dlanovima što je

vrlo aktualan problem u prvim tjednima jedrenja na dasci nakon duže stanke.

2. KAKO PRIMJENJIVATI VJEŽBE?

Kako su vježbe prikazane topološkim redom, uputno ih je tako i primjenjivati, (od glave prema nogama ili

obratno). Isto tako, uputno je složiti komplekse od po nekoliko vježbi za pojedinu mišiænu regiju, npr. regiju ruku

i ramenog pojasa, trbušnu regiju i regiju mišiæa leða te regiju mišiæa nogu. Dobro je složiti komplekse vježbi

i s obzirom na utilitet;

Što se tièe doziranja optereæenja, nemoguæe je dati gotov recept, jer æe doziranje vježbi ovisiti o bezbroj èinitelja

poput: uzrasta, spola, graðe, inicijalnog stanja treniranosti vježbaèa, broja ponavljanja, brzine izvoðenja i niza

drugih. Stoga pri izvoðenju vježbi OPREZ, ne pretjerivati! (osluhnite vlastito tijelo!) U primjeni specifiènih

pripremnih vježbi poslužit æe autorova naprava koja se sastoji od drvene pritke promjera 3-4 cm, dužine cca

120 cm dovoljne èvrstine, 2 m dugog konopa (najlon konop promjera 8-10 mm) i èvrsto hvatište gdje æe se

privezati konop. (Oreb, 1984). Na sredini pritke privezati slobodni kraj konopa vrzinim uzlom. Drugi slobodni

SPECIFIÈNE KONDICIJSKE VJEŽBE JEDRILIÈARA NA

DASCI

Goran Oreb

Antun Franušiæ

, Ivan Oreb

Kineziološki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu,

Veleuèilište u Dubrovniku

student na Kineziološkom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu

kraj konopa privezati za èvrsto hvatište (kuka

na zidu, deblo ili grana stabla u prirodi ili za

švedske ljestve u vježbaonici) i to tako da se

prvo konop nekoliko puta omota, a zatim

vrzinim uzlom uèvrsti na hvatištu. Poželjno je

na opisani naèin vezivati konop kako bi, prije

svega, bio èvrsto vezan i siguran za izvoðenje

vježbi, a i zbog lakog odvezivanja po

završenom vježbanju. ( slika br.1)

Konop vezati tako da je gornje

hvatište konopa u razini ramena

vježbaèa, a da vezana pritka u

slobodnom visu seže do visine šake

vježbaèa u spetnom stavu i

priruèenju.Kada ste se uvjerili da ste

sve dobro napravili, zapoènite s

vježbom i to tako da pritku držite

nathvatom, pothvatom ili mješovitim

hvatom, ovisno o zahtjevu vježbe.

Slika 1.

*Autor vježbi G.Oreb, prvi put ih je uspiješno primjenio 1984. kao trener državne reprezentacije Jugoslavije u jedrenju na dasci u

olimpijskim pripremama za Los Angeles.

JEDRENJE

359

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

3. IZBOR I OPIS VJEŽBI

Vježba 1.
Iz visa stojeæeg nathvatom na

pritki ruke u predruèenju,

zategnutog trupa, nogama

oslonjenim na najdonju preèku,

hvatom u širini ramena, privuæi

se u zgib i vratiti u poèetni

položaj. Vježbom se jaèaju mišiæi

ruku i ramenog pojasa

Vježba 2.
Iz visa stojeæeg pothvatom na pritki

ruke u predruèenju, zategnutog

trupa, nogama oslonjenim na

najdonju preèku (pogledaj

prethodnu vježbu), hvatom u širini

ramena privuæi se u zgib i vratiti u

poèetni položaj. Vježbom se jaèaju

mišiæi ruku i ramenog pojasa.

Vježba 3.
Iz visa stojeæeg mješovitim hvatom na pritki, ruke u predruèenju, zategnutog trupa, nogama oslonjenim na

najdonju preèku (pogledaj vježbu 1.), hvatom u širini ramena privuæi se u zgib i vratiti u poèetni položaj.

Vježbom se jaèaju mišiæi ruku i ramenog pojasa.

Vježba 4.
Iz visa stojeæeg nathvatom na pritki, ruke u predruèenju, zategnutog

trupa, nogama oslonjenim na najdonju preèku, hvatom u širini ramena,

privlaèiti se u zgib naizmjenièno jednom pa drugom rukom. Vježba se

može izvoditi s razlièitim hvatovima.

Vježbom se jaèaju mišiæi ruku i ramenog pojasa.

Vježba 5.
Iz visa stojeæeg nathvatom na pritki, ruke u pdredruèenju, zategnutog

trupa, nogama oslonjenim na podu ili na najdonju preèku, nathvatom

tik uz konop, privlaèiti se u zgib, s time da se u gornjoj mrtvoj toèki

u svakom ponavljanju poveæava, odnosno smanjuje širina hvata.

Vježba se može izvoditi i pothvatom. Vježbom se jaèaju mišiæi ruku i

ramenog pojasa.

Vježba 6.

Iz visa stojeæeg na pritki, zategnutog trupa, nogama

oslonjenim na pod ili na najdonju preèku, nathvatom

namatati konop na pritku i kontrolirano odmatati. Vježba se

može izvoditi i mješovitim hvatom.

Vježbom se jaèaju mišiæi ruku, posebice mišiæi podlaktice.

Vježba 7.
Iz visa stojeæeg na pritki, zategnutog trupa, nogama

oslonjenim na podlogu ili na najdonju preèku,

mješovitim hvatom privuæi se u zgib. U položaju

maksimalnog zgiba (pritka na grudima) zarotirati

tijelo za 90

i rukom u pothvatu gurati pritku od

sebe. Pritka po rotaciji tijela prelazi iz vodoravnog u

okomiti položaj. Donjom rukom (rukom u nathvatu)

pratiti guranje pritke gornjom rukom. Vježbu izvoditi okretanjem na jednu i drugu stranu. Pazi! Ruka u

pothvatu uvijek je gornja i suprotna je strani rotacije. Vježbom se jaèaju mišiæi ruku i ramenog pojasa, te kosi

mišiæi trupa.

Vježba 8.

Iz stajanja na pritki, bokom okrenuti zidu, nathvatom držeæi pritku,

udaljiti se od zida tako da pritku premjestimo iz vodoravnog položaja

u okomiti. Povratak u poèetni vlakom pritke gornjom rukom i

guranjem pritke donjom rukom.

Vježbom se jaèaju mišiæi ruku, ramenog pojasa i kosi mišiæi trupa.

JEDRENJE

361

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

Vježba 16.
Iz visa stojeæeg nathvatom, nogama oslonjenim na pod, naizmjenièno

jednom pa drugom nogom izvesti ispad naprijed.

Vježbom se istežu mišiæi ruku, ramenog pojasa i trbušni mišiæi.

Vježba 17.
Iz visa stojeæeg raskoraènog, nathvatom, pothvatom ili mješovitim

hvatom, zategnutog trupa, prijeæi u duboki èuèanj na jednu nogu

strance, prenoseæi težinu tijela na istu nogu, uz opružanje suprotne

noge. Vježbu izvoditi u jednu i drugu stranu.

Vježbom se jaèaju mišiæi nogu.

Vježba 18.
Iz visa èuèeæi spetno na najdonjoj preèki,

nathvatom, snažno se odraziti, u fazi lijeta se

opružiti, doskoèiti sunožno u poèuèanj.

Vježbom se jaèaju mišiæi nogu.

Vježba 19.
Iz visa raznožno, nathvatom, kružiti trupom u jednom i drugom smjeru

naizmjenièno.

Vježbom se jaèaju mišiæi nogu i poveæava gibljivost trupa.

Vježba 20.
Iz poèuènja u visu prednjem, nathvatom, sunožnim skokovima opisati polukružnicu – iz jedne strane na

drugu, uz stalnu zategnutost ruku i konopa.

Varijanta vježbe je jednonožnim odrazima i jednonožnim poskocima opisati polukružnicu. Vježbom se jaèaju

mišiæi nogu i poveæava skoènost.

Kako æe izbor vježbi, broj ponavljanja i brzina izvoðenja

ovisiti o inicijalnoj tjelesnoj pripremljenosti vježbaèa, savjet

je – ne pretjerivati.

U daljnjoj fazi treninga moguæe je primijeniti dodatno

optereæenje i to kako je prikazano na slikama. Naime, u

obiènu malu naprtnjaèu ubaciti uteg ili primjerenu masu.

Oprez! Ne pretjerivati.

Vidljivo iz slike, dodatno optereæenje moguæe postaviti

na leðima (ili na grudima), što æe zavisiti od karaktera

vježbe.

JEDRENJE

362

Goran Oreb, Antun Franušiæ, Ivan Oreb

SPECIFIÈNE KONDICIJSKE VJEŽBE JEDRILIÈARA NA DASCI

Vježba 21.
Iz visa stojeæega na pritki, nathvatom u predruèenju, zategnutog trupa,

nogama oslonjenima na najdonjoj preèki, hvatom u širini ramena ili

širim penjati se po preèkama koliko je moguæe više i zatim se spustiti

na najdonju preèku.

Vježbom se posebice jaèaju mišiæi nogu i trupa, prednjeg i sražnjeg

kinetièkog lanca.

Vježba 22.
Iz visa nathvatom na pritki, privlaèiti noge na prsa i lagano ih spuštati.

Vježbom se posebice jaèaju trbušni mišiæi,mišiæi ruku i poveæava se

izdržljivost hvata na pritki.

Vježba 23.
Iz visa nathvatom na pritki, naizmjenièno odnožiti u

jednu i drugu stranu.

Vježbom se jaèaju kosi mišiæi trupa, mišiæi ruku.

Vježba 24.
Iz visa nathvatom na pritki, naizmjenièno prednožiti i zanožiti.

Vježbom se posebice jaèaju trbušni mišiæi, donji mišiæi leða i mišiæi

stražnjice. Usput se istežu trbušni mišiæi.

Vježba 25.
Iz visa nathvatom na pritki privlaèiti noge na grudi i

u stranu.Prilikom ekstenzije nogu rotirati se oko

vertikalne osovine.

Vježbom se jaèaju trbušni mišiæi, kosi mišiæi trupa.

Vježba 26.
Iz visa širokim nathvatom na pritki privuæi se u zgib,pritka je u visini s

oèima i naizmjenièno provlaèiti glavu ispod pritke do pretklona i

zaklona.

Vježbom se posebice jaèaju mišiæi ramenog pojasa, mišiæi ruku, mišiæi

prednjeg i stražnjeg kinetièkog lanca te hvat na pritki.

LITERATURA

Oreb, G.(1986.): Nauèimo jedriti na dasci. Fakultet za fizièku kulturu, Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb.

Autor fotografija: prof.dr. Goran Oreb

JEDRENJE

364

Damir Sekuliæ

DINAMIKA OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI I NATJECANJIMA U JEDRENJU

3. OPORAVAK U KONDICIJSKOM TRENINGU JEDRILIÈARA

3.1. Frekvencija srca na odreðenoj razini optereæenja

Jednim dijelom kondicijska priprema jedrilièara sastoji se i od treninga izdržljivosti (trening funkcionalnih

sposobnosti). Ovaj trening nerijetko se provodi primjenom cardio fitness opreme (najèešæe se radi o veslaèkim

ergometrima). Frekvencija srca na odreðenoj razini optereæenja vrlo je pogodna mjera za praæenje oporavka

u ovom segmentu kondicijske pripreme. Nije nikakav problem trening na cardio fitness opremi zapoèeti uvijek

na odreðenoj razini optereæenja (nazovimo je – razina 1), koja je striktno definirana (watima, prolazom na 500

m,...), a potom kroz zagrijavanje postupno podizati intenzitet na toèno odreðene razine u unaprijed odreðenim

intervalima (primjerice po 3 minute). Kroz tih prvih deset minuta prati se vrijednost stabilne FS, na odreðenom

intenzitetu rada i ista se bilježi. Jedan takav primjer prikazan je u donjoj tablici.

DATUM 17.04

29.04

10.05

Intenzitet (min/500m)

FREKVENCIJA SRCA (o/min)

2.15

120

125

2.10

127

126

135

2.05

135

134

144

Nije teško zakljuèiti kako je trening koji je održan 10.05 apliciran u trenutku nedovoljnog oporavka. Kada se

isto uoèi, analizira se plan i program rada i traži razlog zbog kojeg je do tog nedovoljnog oporavka došlo.

Definitivno, ova mjera nije apsolutno pouzdana (FS varira ovisno i o drugim faktorima, a ne samo stanju

oporavka), meðutim, još uvijek je puno primjerenija od «osjeæaja trenera» - što je nerijetko jedini parametar

stanja oporavka koji se primjenjuje.

4. BROJ PONAVLJANJA U «TEST SERIJI»

U treningu snage takoðer se može primjenjivati odreðene karakteriène mjere oporavka. Ako se primjerice

trening snage koncipira nekakvim planom, kojim se odreðena mišiæna skupina tretira odreðeni dan u tjednu,

odreðena serija može poslužiti kao «test serija». Na primjer, bench press radi se ponedjeljkom. Prvu seriju izvodi

se sa 50 kg i radi se deset ponavljanja. U drugoj seriji sportaš se optereti sa 60 kg i radi se test serija do otkaza.

Jedan takav primjer prikazan je u donjem grafikonu.

15-svi

22-svi

29-svi

5-lip

12-lip

19-lip

BROJ

PONAVLJANJ

60kg

65kg

Slika 1. Grafièki prikaz broja ponavljanja u «test seriji» kroz šest analiziranih treninga

Kroz prva èetiri analizirana treninga test serija je provedena sa 60 kg i vidljiv je stalan porast u snazi (sa 7 na

13 ponavljanja). U èetvrtom treningu (5. lipnja) napravljena je i dodatna test serija sa 65 kg, u kojoj se je broj

ponavljanja zadržavao u okvirima submaksimalne snage. U petom je treningu (12. lipnja) meðutim vidljivo kako

dolazi do pada sposobnosti. Broj ponavljanja koja je sportaš uspio napraviti sa optereæenjem od 65 kg manji

je nego u prethodnom treningu. Ovo je tim znaèajnije ako se zna da je u prethodnom treningu (5. lipnja) test

JEDRENJE

365

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

- serija sa 65 kg napravljena u stanju relativne iscrpljenosti (tj. nakon test - serije sa 60 kg). Za oèekivati je

bilo da broj ponavljanja u narednom treningu (12. lipnja) bude znatno veæi od prethodnog (5. lipnja). Oèito je

bilo da se radi o nedovoljnom oporavku. Na temelju tog podatka moglo se odmah reagirati i izmijeniti program

treninga koji je bio koncipiran za (planirani) «potpuni» oporavak. Kasnije se razmatralo koji su razlozi

nedovoljnog oporavka i problem je uklonjen. Ovakav sustav praæenja moguæe je provesti i na više vježbi, tako

da se odvojeno može pratiti oporavak pojedinih topoloških regija koje su moguæe i potpuno razlièito trenažno

stimulirane. Ponovno, ne radi se o apsolutno preciznom sustavu, ali mišljenje je autora kako u nedostatku

sofisticiranijih metoda ova metoda predstavlja ekonomièno i korisno rješenje.

5. RAZINA OPAŽENOG NAPORA (RPE) – PRIMJENA BORGOVE RPE LJESTVICE

U mnogim sluèajevima pokazalo se da psihološke varijable – pokazatelji reakcije na vježbanje imaju veæe

znaèenje od fizioloških pokazatelja, kao što je sluèaj kod dijagnosticiranja pretreniranosti ili neadaptacije na

trening (prema G. Borg 1997.). Jedan od prvih ljudi koji se sustavno poèeo baviti problemom “opaženog

napora” je švedski psiholog Gunar Borg. On je i razvio skalu koja se u praksi danas i najviše koristi, tzv.

“Borgovu skalu opaženog napora”.

Borgova ljestvica opaženog napora:

Brojèana vrijednost

Opisna vrijednost

6 nikakav

napor

7-8

vrlo, vrlo lagano – jedva primjetljiv

9-10 vrlo

lagano

11 lagano

12-13 srednje

teško

14-15 teško

16-17 vrlo

teško

18-19

izuzetno teško –

gotovo neizdrživo

neizdrživo

Skala je inaèe vrlo upotrebljiva i za procjenu stanja oporavka. Meðutim, da bi se primijenila treba voditi dnevnik.

Sportaš ima zadatak nakon svakog treninga procijeniti stanje optereæenje tijekom treninga. U procjenu ulaze

svi treninzi, i kondicijski i specifièno-situacijski. Na temelju tih podataka izvlaèi se graf i crta trend linija stanja

optereæenosti, te se usporeðuje sa oèekivanim stanjem. Primjer je prikazan u donjem grafu.

pon

cet

ned

sri

sub

uto

pet

pon

cet

ned

pon

cet

ned

sri

sub

uto

pet

pon

cet

ned

Slika 2.1. RPE na treningu snage

Slika 2.2. RPE na treningu izdržljivosti

Slika 2. Paralelni prikaz praæenja optereæenja primjenom RPE ljestvici kroz èetiri tjedna æe

JUDO

367

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

1. UVOD

Sa stajališta strukturalne analize judo je borilaèki sport koji kao i svi borilaèki sportovi pripada skupini

polistrukturalnih aciklièkih sportova u kojem dominiraju aciklièka gibanja èiji je konaèni rezultat binarna varijabla

pobjeda - poraz. (Kuleš, 1980.; Kuleš, 1990; Mrakoviæ, 1997). Gledano sa funkcionalnog stajališta, kineziologija

opisuje judo kao sport èija je tehnika karakterizirana otvorenim i zatvorenim kinetièkim lancima kretnih

struktura. Veliko bogatstvo elemenata tehnike izraženo acikliènim gibanjima i složenom strukturom realizira

se u borbi pravovremenim izvoðenjem tehnike i njezinih pojedinih faza te korištenjem psihièkog i fizièkog

energtetskog potencijala pojedinca. Tijekom borbe, neprestanim mijenjanjem dinamièke situacije, od boraca

se zahtijeva, dobra usvojenost tehnièko taktièkih stereotipa koje primjenjuje, sposobnost trenutne reorganizacije

tih sterotipa, te stalno stvaranje novih obrambenih, napadaèkih i protunapadaèkih programa djelovanja. Judo

tehnike izvode se u direktnom sukobu sa protivnikom a sve se izvode sa ciljem simbolièke destrukcije i kontrole

protivnika. Tijekom sportske borbe ta simbolièka destrukcija može se izvesti nekom tehnikom iz èetiri skupine

tehnika: bacanja (nage-waza), gušenja (shime-waza), poluge (kansetsu-waza) ili zahvat držanja (osae-komi-

waza). Èinjenica da se judo tehnika u borbi primjenjuje uz konstantan otpor protivnika i da sama borba traje

pet minuta govori o velikoj energetskoj potrošnji uèesnika na natjecanju. Ako velièina energetske potrošnje

judaša zavisi o trajanju i intenzitetu rada, karakteru tog rada, te kolièini angažirane muskulature, onda rad koji

obavlja judaš na natjecanju i treningu nosi obilježje izuzetno teškog s visokim stupnjem psihièkog naprezanja.

Pošto po pravilima borbe postoji moguænost brzog završetka borbe u borbi se odvija pravi psihološki rat zbog

kojeg je rashod energije još veæi. Dinamiènost judo borbe danas je velika i mnogo veæa nego što je bila prije

20 ili 30 godina jer je prema pravilima dozvoljeno da se samo 5 do 10 sekundi borba odvija bez akcije jednog

od boraca. Pasivan judo (sudaèki termin za neaktivnost natjecatelja) se kažnjava dodjelom “negativnih” bodova

pa borci koji provode samo defanzivan naèin borbe nemaju velike šanse da pobjede svog protivnika. Njihove

formalno izvedene akcije nisu opasnost za protivnika veæ su, dapaèe prijetnja vlastitoj diskvalifikaciji.

2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME JUDAŠA

Tehniku i taktiku karakterizira velik broj tehnièkih elemenata, još veæi broj razlièitih varijanti u kojima se oni

mogu izvesti, te neiscrpan broj gibanja koja se izvode tijekom borbe. Da su bogatstvo i raznolikost pokreta u

judu veliki pokazuje i potreba da se veæi dio tehnike izvodi usklaðenim kombiniranim pokretima, usmjerenim

u najrazlièitijim pravcima sagitalne, frontalne i horizontalne ravnine. Tehnika juda još je bogatija ako se uzme

u obzir èinjenica da je s promjenom protivnika èesto puta potrebno djelomièno korigirati usvojeni dinamièki

stereotip, kako bi tehnika i u promijenjenim uvjetima bila efikasna. Promjenjivi uvjeti koji se mogu definirati

kao karakteristièna grada protivnikova tijela, karakteristièan gard protivnika, specifièan stil barbe (ofenzivan,

defanzivan), naèin kretanja. Repertoar tehnike protivnika

zahtijevaju od judaša da bude kreativan, te da je u

stotinki sekunde bude u stanju modificirati dinamièki stereotip, kako bi u nova nastalim prostorno vremenskim

biomehanièkim odnosima najadekvatnije reagirao. Ukoliko u prvom pokušaju ne uspije zadovoljavajuæe riješiti

problema neophodno je, djelomièno ili potpuna, izmijeniti program na temelju informacija dobivenih prvenstveno

preko vestibularnog aparata (a stabilnosti vlastitog ravnotežnog položaja i stabilnosti protivnika), kinestetièkih

analizatora (o motorièkim reakcijama protivnika), te vizualnog analizatora. Kožno-mišiæni analizatori znaèajni

su izvor informacija za akcije u parternom položaju (gdje se protivnik èesto puta i ne vidi i gdje je kontakt s

njim potpun). Zbog velikog broja tehnièkih elemenata i njihove složenosti nemoguæe je jednako kvalitetno

KONDICIJSKA PRIPREMA JUDAŠA

Hrvoje Sertiæ

, Hrvoje Lindi

Kineziološki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu

student Kineziološkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu

JUDO

368

Hrvoje Sertiæ, Hrvoje Lindi

KONDICIJSKA PRIPREMA JUDAŠA

savladati sve tehnike juda. Zbog toga je uobièajeno da se kvalitetni natjecatelji na visokom tehnièkom nivou

svladavaju samo one tehnike koje æe im zasigurno trebati (parterna tehnika, kontra zahvati, padovi) tehnike

koje su u skladu s njihovim morfološkim karakteristikama (“specijalke”). Tehnike juda mogu su svrstati u sedam

skupina: tehnika stavova, tehnika kretanja, tehnika padova, tehnika bacanja, tehnika poluga, tehnika gušenja,

tehnika zahvata držanja. Dinamiènost i složenost izvoðenja pokreta u judo borbi oèituje se u kretanju i akcijama

na tatamiju (tatami - strunjaèa za judo), koje se izvode maksimalnom snagom i brzinom. Pod akcijom se

podrazumijeva niz gibanja kojima je cilj narušavanje protivnikove ravnoteže uspostavljanje garda (hvatanje

protivnikova kimona) te bacanja u stojeæem stavu. U parteru, pak, razna kolutanja i kotrljanja dovode do fiksacije

u odreðene položaje za realizaciju kasnijih tehnika poluga, gušenja i zahvata držanja. Imamo li u vidu nužnost

izvoðenja svih navedenih akcija i pokreta u izravnoj borbi s protivnikom, u stalno promjenjivim uvjetima,

uoèavamo da se složenost tehnièkih elemenata višestruko poveæava. Zbog složenih energetskih, strukturalnih,

biomehanièkih i informacijskih karakteristika juda, te zbog èinjenice da velik broj antropoloških karakteristika

utjeèe na kvalitetu aktivnosti u tom sportu, struktura jednadžbe specifikacije vrlo je složena. Prvi vid

karakteristika koji utjeèe na rezultat u judo borbi jest repetitivna snaga. Ona omoguæava velik broj ulazaka

za uvježbavanje tehnike, kao i velik broj akcija napada i protunapada u borbi koja traje 5 minuta, kombinirano

u stojeæem stavu i parteru. Nadalje, na borbenom treningu treba osigurati 8 - 10 teških randoria (borbi) po 5

do 6 minuta, s kratkim stankama, kako bi natjecatelj bio spreman za natjecanje, gdje ga oèekuju iznimno veliki

energetski napori tijekom, prosjeèno, 5 do 6 borbi, po natjecanju. Frekvencija srca na natjecanju u borbi zbog

izvoðenja velikoga broja akcija kreæe se izmeðu 180-200 otkucaja, dok se u pauzi (mate), koja traje 5-10 sekundi

ona pada na 120-140 otkucaja. Sa stajališta angažiranja topoloških mišiænih skupina, u borbi su najviše optereæeni

ruke i rameni pojas, jer svaka akcija u stojeæem stavu zapoèinje narušavanjem protivnikove ravnoteže, a taj

pokret kreæe iz ruku i ramena. U borbi u parteru te mišiæne skupine imaju dominantnu ulogu (Luciæ, 1988; Sertiæ,

1988), ali ni mišiæje trupa i nogu nije u podreðenom položaju, veæ je gotovo podjednako važno za uspjeh u borbi

za izvoðenje tehnike judaša. Mišiæna naprezanja tokom borbe imaju dinamièki i statièki karakter, pri èemu

dinamièka ponavljajuæa naprezanja i eksplozivni pokreti u borbi dominiraju. Trajanje i karakter naprezanja u

judo borbi postavlja i specifiène zahtjeve na motorièke i funkcionalne sposobnosti judaša. Kako se vrijednosti

frekvencije srca u borbi pretežno kreæu oko 180 u minuti za obavljanje aktivnosti u borbi dominantno odgovornim

smatraju se aerobno anaerobne sposobnosti judaša. Pod utjecajem sustavnog i dugotrajnim treningom zbivaju

se adaptivne morfološke i funkcionalne promjene u svim tkivima i stanicama živog organizma, u cjelokupnoj

strukturi psihosomatskog statusa sportaša pojaèava se funkcija disanja, krvotoka, centralnog živèanog sustava

na razlièitim razinama, te živèano - humoralno - hormonalnog sustava reguliranja ekscitatorno inhibitornih

funkcija. Takoðer utjecajem treninga poveæava se živèano mišiæna adaptacija na trenažna optereæenja koja

rezultiraju hipertrofijom mišiæa i promjenom koštanog i ligamentarno - zglobnog aparata (promjena strukture).

Naravno dolazi i do hipertrofije srèanog mišiæa što ima za posljedicu poveæanje volumena srca i poveæanje

kontraktilne moæi sveza zbog èega se poveæava i minutni i udarni volumen srca, difuzija kisika iz krvi u tkiva.

Uz poveæani vitalni kapacitet, pluænu ventilaciju i frekvenciju disanja poveæava se aerobni i anaerobni kapacitet.

Zbog svega toga intenzivnim promjenama podložne su u prvom redu motorièke i funkcionalne sposobnosti

sportaša, no i druge sposobnosti i osobine ali manjeg intenziteta. Za usklaðivanje pokreta s protivnikom u

prostoru i vremenu i za izvoðenje vrlo složenih tehnièko-taktièkih elemenata potrebno je imati visoku razinu

koordinacijskih sposobnosti razlièitog tipa. Za kvalitetno izvoðenje motorièkih zadataka u judu znakoviti su ovi

hipotetski faktori koordinacije: koordinacija cijelog tijela, reorganizacija motorièkog stereotipa, brzina izvoðenja

kompleksnih motorièkih zadataka, agilnost ili sposobnost brze promjene smjera kretanja i brzina uèenja novih

motorièkih zadataka. U judo borbi uvijek je angažirano cijelo tijelo, a motorièki se zadaci (tehnika) moraju izvoditi

vrlo brzo da bi bili uèinkoviti. Kombinacije u napadu i obrani zahtijevaju pravodobno reagiranje pri promjeni

smjera kretanja, odnosno napada i obrane. Ona je izražena ne samo u kretanju po strunjaèi maksimalnom

brzinom i snagom, izvoðenju tehnike, veæ i nizu drugih gibanja kojima je cilj uspostavljanje vlastite ravnoteže,

narušavanje ravnoteže protivnika, ublažavanje pada i sl.

JUDO

370

Hrvoje Sertiæ, Hrvoje Lindi

KONDICIJSKA PRIPREMA JUDAŠA

T E S T O V I

Karakteristike

Jed.

mjere A.S. S.D.

tjelesna visina

morf. kar.

174,05

7,02

tjelesna težina

morf.

kar.

80,09

10,46

bench – press (potisak s klupe)

max. snaga

109,39

17,11

èuèanj s maksimalnom težinom maksimalnim optereæenjem

max. snaga

122,75

16,93

pretklon s maksimalnom težinom maksimalnim
optereæenjem

max.

snaga

44,99

6,82

potisak s kose klupe s maksimalno

m težinom maksimalnim

optereæenjem

max. snaga

31,08

4,54

australsko vuèenje s maksimalnom težinom maksimalnim
optereæenjem

max.

snaga

94,52

13,33

ponavljajuæi skokovi na udaljenosti od 30 metara

eks.

snaga

11,20

0,97

ponavljajuæi skokovi na udal

jenosti od 30 metara

eks. snaga

broj

12,36

0,88

penjanje na uže (5 m)

rel.

snaga

broj

3,72

0,49

maksimalna sila fleksora trupa

max. snaga

1.397,83

216,70

maksimalni VO

funkci.

Ml/kg/min

4.522,99

636,90

maksimalni relativno VO

/kg funkci.

Ml/kg/min

57,39 8,86

laktat laktati

mmol/l

12,55

1,77

5. METODIÈKI OBLICI BAZIÈNE, SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREME

Kondicijska priprema judaša ima najvažniju ulogu u pripremljenosti judaša. Njezinim podizanjem usmjereno

se utjeèe na sve elemente psihomotornog statusa.

Direktan utjecaj manifestira se u razvoju baziènih, situacijskih, motorièkih, funkcionalnih sposobnosti te

morfoloških karakteristika, a indirektan utjecaj na razini tehnièko-taktièke pripremljenosti, motivacije cjelokupne

psihološke pripremljenosti.

Kondicijska priprema judaša provodi se u okviru više vrsta priprema: višestrana, bazièna, specifièna i

situacijska. Pod terminom

višestrana

(globalna) podrazumijeva se ravnomjeran i skladan razvoj tijela te svih

motorièkih i funkcionalnih karakteristika.

Pod terminom

bazièna

(osnovna) tjelesna priprema usmjerena je na ravnomjeran razvoj baziènih motorièkih

i funkcionalnih sposobnosti.

1. BENCH PRESS

2. OPRUŽANJE

NATKOLJENICE

3. PREGIB NATKOLJENICE

4. ZGIBOVI NATHVATOM

5. PODIZANJE TRUPA

6. DVORUÈNI BICEPS PREGIB

7. LEÐNA

EKSTENZIJA

8. POTISAK NA

LAT MAŠINI

9. PRIVLAK POD BRADU

Tablica 1. Primjer kružnog treninga za razvoj snažne izdržljivosti (bazièna priprema)

JUDO

371

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

Može se koristiti 8-10 ponavljanja za vježbe 1, 2, 3, 4, 6, 8, 9, dok za vježbe 5 i 7 može se koristiti 20-30

ponavljanja. Za prepokrivanje može se izvoditi 2 ili više krugova ili smanjivati pauze izmeðu završenih povezanih

vježbi snage.

Za poboljšavanje

dugotrajne izdržljivosti

neophodno je koristiti vježbe: opæe razvojnog karaktera (vježbe

aerobnog karaktera), primjena neprekidnih i intervalnih metoda dugih optereæenja 8-15 minuta u neprekidnim

trèanjima, trèanja dužine 5-8 kilometara, vožnja biciklom 30-40 kilometara, skijaško trèanje u vremenu 90-120

minuta, plivanje do 2000 metara…

Kratkotrajna izdržljivost

zahtijeva aktiviranje anaerobnih procesa u organizmu sa korištenjem energije iz

dva izvora u vremenu do 30 sekundi iz (ATP i KP), od 30 sekundi do 120 sekundi putem glikolitièkih procesa.

Trenažni rad se odvija uvoðenjem vježbi koje se izvode maksimalnim intezitetom, a osnova može biti trajanje

judo borbe.Vježbe za razvoj kratkotrajne izdržljivosti: sprintevi 10, 30, 60, 100, 200 metara, uchi komi na vrijeme

(uzastopno izvoðenje tehnike ulaza u bacanje, ali bez bacanja), nage komi na vrijeme (uzastopno izvoðenje

tehnike bacanja)…

Pod terminom

specifièna kondicijska priprema

usmjerena je na razvoj specifiènih sposobnosti i osobina koje

direktno utjeèu na uspjeh u judo borbi. Specifièna priprema podrazumijeva u komparaciji sa ostalim vidovima

pripreme najizravniju kondicijsku pripremu judaša za natjecanje. Iz same definicije juda proizlazi da su razlièite

manifestacije snage, a zatim koordinacije najvažniji elementi koji determiniraju uspjeh u judo borbi.

Od razlièitih vidova snage smatra se da su za borbu najvažniji sposobnost maksimalne mobilizacije energije

u jedinici vremena, sposobnost izvoðenja maksimalnog broja kontrakcija uz odreðeni otpor, te sposobnost

razvijanja maksimalne mišiæne sile.

Za razvoj snage mogu se koristiti slijedeæe vježbe: bench press, vuèenje utega ispod klupe, vuèenja na lat.

mašini, vuèenje utega do brade, èuènjevi (duboki, polu èuèanj), penjanje na uže, zgibovi…Mogu se koristiti i

razlièite metode za razvoj snage; metoda kratkotrajnih maksimalnih optereæenja, metoda višekratnih optereæenja

usmjerena na izvoðenje vježbi do otkaza, analitièka metoda, sintetièka metoda, kombinirana metoda.

Tablica 2. Primjer kružnog treninga snage (specifièna priprema)

1. NABAÈAJ

2. NAMOTAVANJE

UTEGA

3. PREBACIVANJE UTEGA

S KUKA NA KUK

4. METSON

5. PODIZANJE U

KATA GURUMU

6. ZASUCI S UTEGOM

7. BENCH PRESS-USKI

8. VUÈENJE UTEGA

ISPOD KLUPE

9. BACANJE LUTKE

Situacijska kondicijska priprema

obuhvaæa neposrednu pripremu judaša za natjecanje, a izvodi se uz pomoæ

situacijskog treninga. Osnovni sadržaji takvog treninga jesu tehnièke borbe, te tehnièko-taktièke vježbe. Cilj

situacijsko-tehnièkih vježbi je privikavanje na uvjete natjecanja i optereæenja koja se u njima javljaju.

Situacijska kondicijska priprema ne izvodi se samo u trenažnim i kontrolnim borbama u okviru situacijskog

treninga, nego i na natjecanjima koja imaju karakter pripremnih, kontrolnih i selekcijskih. Sva navedena

natjecanja imaju za cilj postizanje što bolje situacijske pripreme za glavno natjecanje u godini.

JUDO

373

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

FAZE

I/1. I/2. I/3.

I/4.

II III

VIŠESTRANA

(%)

50 20 10

10 5

BAZIÈNA (%)

30 50 20

15 10

SPECIFIÈNA (%)

15 20 50

25 30

SITUACIJSKA (%)

1) etapa baziène pripreme,

2) etapa specijalne pripreme

a) dugotrajni rad,

b) kratkovremeni rad,

c) brzinsko snažni rad

Slika 3. - Dinamika optereæenja u radu razlièite usmjerenosti u trenažnom

makrociklusu (Matveev, S.F. 1985.).

Pripremnom periodu zadatak je stvoriti sve preduvjete za postizanje dobrih rezultata u natjecateljskom periodu,

odnosno stvoriti visoku razinu sportske forme. U njemu se rješavaju osnovni zadaci izgradnje visoke razine

funkcionalnih sposobnosti, koji osiguravaju uspješno svladavanje velikog obujma rada na specifiènoj i

natjecateljskoj pripravi.

Pripremno razdoblje ima èetiri etape: u višestrane, baziène, specifiène i situacijske pripreme, posebna pažnja

se pridaje razvoju svih vidova snage, koordinaciji, funkcionalnim sposobnostima, ispravljanju pogrešaka u tehnici

i taktici, uèenju novih tehnièko-taktièkih varijanti, te psihološkoj i teoretskoj pripremi. Odnos baziène, specifiène

i tehnièko - taktièke, odnosno situacijske pripreme, u ovoj je etapi približno 1:1:1 kod judaša osrednje kvalitete,

a 1:2:1 kod vrhunskih judaša. U pripremnom periodu, takoðer je potrebno judašu osigurati postizanje visoke

razine sportske forme. U ovoj etapi odnos baziène, specifiène i situacijske pripreme je 1:2:2. I dalje je

dominantan rad na gore navedenim sposobnostima u kojem dominiraju specijalne i natjecateljske vježbe.

Natjecateljski period kao najvažniji period u treningu judaša i period kojemu je potreban pripremni, treba biti

usmjeren dostizanju najviše razine sportske forme te održavanja nivoa te forme, u skladu sa rasporedom glavnih

natjecanja unutar natjecateljskog perioda. Rezultati postignuti na natjecanjima svakako su odraz te forme.

Osnovni zadaci na treningu, sredstva i metode u tom razdoblju podreðeni su zahtjevima specifiènih

natjecateljskih situacija i optereæenja s nužnim prepokrivanjem 5 - 6 puta. Zbog toga u ovom razdoblju

dominiraju optereæenja submaksimalnog i maksimalnog intenziteta. U ovom se razdoblju skoro isk1juèivo

koriste trenažna sredstva koja su po strukturi, karakteru i intenzitetu optereæenja identièna ili s1ièna

aktivnostima na natjecanju. Izvode se osnovne vježbe specijalne tjelesne pripreme i specifiène tehnièko-

taktièke pripreme dok se vježbe baziène pripreme koriste za aktivni odmor.

7. ZAKLJUÈAK

Iz same strukturalne analize juda proizlazi da su razlièite manifestacije snage, a zatim i koordinacije najvažniji

sposobnosti koji determiniraju uspjeh u judo borbi. Od razlièitih vidova snage smatra se da su za borbu od

najveæeg znaèaja; sposobnost maksimalne mobilizacije energije u jedinici vremena, sposobnost izvoðenja

maksimalnog broja kontrakcija uz odreðeni otpor, te sposobnost razvijanja maksimalne mišiæne sile.

Danas, modernog vrhunskog judo borca krasi naglašena muskuloznost glede tipa graðe tijela, a što se tièe

motorièkih sposobnosti izuzetna apsolutna, repetitivna i eksplozivna snaga, perfektna koordiniranost, zavidna

brzina, odlièna ravnoteža te nad prosjeèna fleksibilnost. Uz sve prethodno navedeno ne smije se zaboraviti da

su to osobe koje «funkcioniraju» 5 minuta uz frekvenciju srca od 160 d0 200 otkucaja u minuti, odnosno da

imaju vrhunski razvijene funkcionalne sposobnosti aerobnog i anaerobnog tipa.

Iz svega prethodno navedenog izvodi se jednostavan zakljuèak da je kondicijska priprema izuzetno važan i

neophodan faktor za uspjehe u judu. Danas bez vrhunske kondicijske odnosno fizièke pripremljenosti nije

moguæe ostvariti nikakav zapaženiji rezultat na meðunarodnim ali i na domaæim turnirima i prvenstvima

(državna, EP., SP., MI., OI.).

JUDO

374

Hrvoje Sertiæ, Hrvoje Lindi

KONDICIJSKA PRIPREMA JUDAŠA

8. LITERATURA

Kassil,G.M., I.L: Vajsfeld, E.Š. Matilina, G.L. Šrejberg (1978): Gumoralno gormonalnie mehanizmy regulacii funkcij

pri sportivnoj dejatelnosti. Nauka, Moskva.

Kuleš, B. (1991). Judo. Zagreb: Sportska tribina.

Kuleš, B. (1980). Specifiène antropološke karakteristike juda. U: Postupci izbora, usmjerenja i praæenja u podruèju

vrhunskog sporta. (str. 260-282) Voditelj projekta: Gabrijeliæ, M. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilišta u

Zagrebu.

Kuleš, B., Luciæ, J. Kineziologija Vol.19 br.1 (1987) str. 51-57.

Kuleš, B. (1988). Metrijske karakteristike situacijsko motorièkih testova za judo. U: M. Pavloviæ (sur.), Zbornik

radova IV. kongresa pedagoga fizièke kulture Jugoslavije i I. meðunarodnog simpozija “Šport mladih”, Ljubljana-

Bled, Ljubljana.

Matveev, C.F. (1985). Trenirovka v dzjudo. Kiev: Zdorovja

Mrakoviæ, M. (1997). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilišta u Zagrebu.

Sertiæ, H. (1988). Povezanost skupa situaciono-motorièkih i antropometrijskih varijabli s uspjehom u judo borbi

u parteru i izvoðenjem parterne tehnike. (Diplomski rad), Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilišta u Zagrebu.

10. Žara, J. (1980). Kontrolni ukazatele trenirovanosti vacaolovyca judista a jejisich struktura. Teorig a praxe telesne

vychovym ruènik, Prag, 28(10):616-621.

JUDO

376

Branimir Kuleš, Branimir Buniæ, Dražen Viljušiæ

RAZVOJ SNAGE JUDAŠA U VIŠEGODIŠNJEM TRENAŽNOM PROCESU

I. faza, 11 i 12 g.,
5 i 6 razred

II. faza, 13 i 14 g.,
7 i 8 razred

III. faza, 15 i 16 g., 1 i
2 razred

IV. faza, 17 i 18 g.,
3 i 4 razred

>19

OKRETNOST,
FLEKSIBILNOST,
BRZINA, SNAGA

OKRETNOST,
BRZINA, SNAGA,
FLEKSIBILNOST

OKRETNOST,
SNAGA, BRZINA,
FLEKSIBILNOST

OKRETNOST, SNAGA,
BRZINA,
FLEKSIBILNOST

SNAGA,
OKRETNOST,
BRZINA,
FLEKSIBILNOST

RELATIVNA SNAGA

RELATIVNA I APSOLUTNA SNAGA

APSOLUTNA
SNAGA

FRONTALNI TRENING KRUŽNI

KRUŽNI, STANIÈNI,

MAX. PONAVLJANJA

MAX. PONAVLJANJA, PIRAMIDA,

STANIÈNI I KRUŽNI, KOMPLEKSNI

3 treninga 60'

4 treninga 60'-90'

5 treninga 60'-90'

6-8 treninga 60'-90'

10 i > treninga
60'-120'

Prikaz 1: Faze razvoja snage

Specifiènosti njenog razvoja u višegodišnjem procesu treninga, opisati æe se u okviru pet faza.

prvoj fazi

tog razvoja ne koriste se ciljana vanjska optereæenja u obliku utega. Najveæa su ona koja se javljaju

u randoriju i shiai-u i razlièitim borilaèkim igrama te vježbama u parovima. Naglašeno se u ovoj dobi na snagu

utjeèe preko vježbi svladavanja prepreka, vježbi oblikovanja, aktivnostima iz sportova plivanje, gimnastika,

skijanje, sportske igre i slièno. Izrièito se naglašava razvoj snage kroz ponavljanje koordinacijskih vježbi, te vježbi

koje predstavljaju nova motorièka znanja (salto npr.).

U prvoj fazi razvoja snage odvija se višestrani psihomotorni razvoj s naglašenim poticajom temeljnih i specifiènih

koordinacijskih sposobnosti. Vanjska optereæenja trenažnim pomagalima nisu prisutna u ovoj fazi, pa makar

bila i 50% od maksimalnih djeèjih. Obièno, veæa vanjska optereæenja djeca izvode sa zadržavanjem disanja

i uz znaèajno povišenje tlaka unutar prsne šupljine. Takvo vježbanje remeti normalnu cirkulaciju pa se uskoro

pojavljuje poveæanje tlaka u koronarnim žilama srca. Osim toga, mišiæi vrše vlak na hvatištima kostiju pa ako

nije umjeren može dovesti do devijacija dijelova koštanog sustava. Zbog toga se vježbe snage uz veæa vanjska

optereæenja mogu dozvoliti tek kada je koštani razvoj gotovo završio (pubertet). Na snagu se u ovoj fazi djeluje

najviše razlièitim borilaèkim vježbama u parovima, specifiènim vježbama tehnike, randori, uchi komi, shiai i

sl. Time se razvoj snage usko veže uz razvoj specifiène koordinacije i dobiva obilježja dinamièke. Razvoj snage

djece više se odvija kroz parternu tehniku. Izdržljivost u snazi dominantno se razvija veæim brojem ponavljanja

vježbi.

Uz veæ spomenute specifiène kondicijske vježbe snage i okretnosti, brzine i fleksibilnosti, u toj dobi, na razvoj

snage utièe se vježbama višestrane baziène koordinacijske pripreme i vježbama oblikovanja, svladavanja

prepreka, specifiènih za sportove kao što su plivanje, skijanje, gimnastika i sportske igre. Za kontrolu snage

koristi se 3' kondicijski test (tablica 2). Odnosi svih vrsta kondicijske pripreme za tu dob i ostale tokom

višegodišnjeg procesa treniranja dat je u prikazu 2.

11-12 g.

13-14 g.

15-16 g.

17-19 g.

>19 g.

100

VIŠESTRANA I BAZIÈNA

80 KONDICIJSKA

PRIPREMA

SPECIFIÈNA KONDICIJSKA PRIPREMA

Prikaz 2. Odnosi svih vrsta kondicijskih priprema u višegodišnjem procesu treniranja

JUDO

377

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

Tablica 2: Kondicijski opæi 3' i 6' test (naskoci na klupu, podizanje trupa, sklekovi)

GODINE

11 i 12 g.

13-16 g.

KVALITETA 3'

LOŠE <100

<220

DOBRO 100-130

221-260

VRLO DOBRO

131-150

261-300

IZVRSNO >150

>300

Drugu fazu

treniranja (13-14 god.) obilježava intenzivniji rad na tehnici juda èime se nužno zahtijeva i veæa

snaga (za rad u parovima). Vježbe randorija, shia-i, uchi komija postaju teže zbog veæeg otpora (težinom i

snagom) partnera, a veæa su i naprezanja u natjecanju. Iako još višestrana i bazièna kondicijska priprema

dominira specifièna dobiva na znaèenju u odnosu na prethodnu fazu. I dalje ostaje prioritet na izdržljivosti u

snazi, no ovdje se zbog perioda pogodnog za razvoj brzine zapoèinje vježbama snage sa malim vanjskim

optereæenjima (medicinke, vreæice, kugle i buèice, kamenje) za razvoj eksplozivne snage.Za procjenu

izdržljivosti u snazi koristi se 6' test (tablica 2) i jednominutni test bacanja (tokui waza), a za procjenu

eksplozivne snage testovi skok udalj iz mjesta i bacanje medicinke iz ležanja 2 kg.

Treæa faza

razvoja snage judaša (15-16 god.) najvažnija je ne samo po tome što razvoj treba staviti u funkciju

judo tehnike veæ i po tome što u njoj poèinje rad sa veæim vanjskim optereæenjem (utezima). U njoj je potrebno

svladati osnovnu tehniku podizanja utega kako u kasnijim fazama razvoja snage ne bi došlo do zastoja zbog

nepoznavanja tehnike. U toj fazi iako dominira rad sa dvoruènim utezima ne napuštaju se i dotadašnja sredstva

treniranja veæ se metodièki nadopunjavaju i uklapaju u cjelokupan trening snage. I dalje se dominantno radi

na izdržljivosti u snazi, ali se više pažnje u odnosu na prethodnu fazu poklanja eksplozivnoj snazi.

Izuzetno je važno naglasiti da mladi judaši prije zapoèinjanja treninga sa slobodnim utezima imaju iza sebe

odreðen broj godina treniranja i da je njihova tjelesna konstrukcija spremna za nove podražaje snage. U ovoj

fazi formiranja se koristi i uèvršæuje ligamentarni sustav te treba paziti da se optereæenja pažljivo doziraju i

poveæavaju te da se pravovremeno eliminiraju nepravilni pokreti u tehnici. Jednako je važno da se tokom

treninga koriste vježbe istezanja sa i bez sprava i da se pazi na kronološku starost. Normativi snage za poèetak

rada sa slobodnim utezima prikazani su u tablici 3, nešto su niži za one koji su se kasnije ukljuèili u proces

treniranja te poèetnike, veæe ili manje tjelesne težine.

Tablica 3: Normativi tjelesne spremnosti za rad sa slobodnim utezima (prema Zemunik, B. 1985.)

Dob

60 m/s

Skok u dalj

Zgib

Sklek

S. šake k.p.

13 <9,0

175

3 12

14 <8,8

185

4 15

15 <8,6

195

5 17

16 -

8,4

205

6 20

Tehnièki trening dizanja utega treba obuhvatiti tehnike trzaja i izbaèaja i pomoænih vježbi za njihovo efikasnije

izvoðenje, te pravilno izvoðenje vježbi snage (èuènjevi sa utegom na leðima i prsima, potisci sa klupe, pretkloni

i zakloni. Trener mora imati slijedeæe zadatke: objasniti tj. demonstrirati tehniku podizanja, nauèiti tehniku

podizanja bez utega i sa malim optereæenjem, od poèetka zahtijevajuæi ispravan temeljni poèetni stav i fazu

ispravljanja tijela. Nakon svladavanja osnovnih tehnièkih vježbi s malim optereæenjima Draeger i Inokuma

predlažu tromjeseèno vježbanje a za snažnije dvomjeseèno po principu 10 ponavljanja u seriji, od jedne u prvom

mjesecu do 3 u treæem. Za odmor vrijedi pravilo da se nova serija zapoèinje kada se disanje vrati na normalu.

Pošto su se stvorili temelji za kvalitetniji trening snage Vorobjev predlaže intenzivniji 4 mjeseèni (za dizaèe)

ili 6 mjeseèni (za ostale) ciklus razvoja snage klasiènim dizaèkim tehnikama. Prihvaæajuæi ovaj drugi ciklus kao

pogodan za judaše koji se izvodi dva puta tjedno (90') sa 50% optereæenja u prvoj treæini, 50-60% u drugoj

te 60-70% u treæoj sa sveukupno 10 razlièitih vježbi, treba prihvatiti i prijedloge za izraèunavanje volumena

rada (tablica 4) koji u tom periodu treba biti srednji sa nižim i srednjim intenzitetom.

JUDO

379

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

2. Skraæeni program:

- korištenje 3-6 vježbi za velike grupe mišiæa, noge, leða, grudi

- broj ponavljanja 4-6 s optereæenjima 70-90%

- broj serija 3

- broj treninga 2-3

- režim ishrane i odmora kao u programu za dobivanje težine
Nakon 18 godina judaši koriste uglavnom skraæeni program i program za razvoj maksimalne snage a rjeðe

program za dobivanje težine. U fazi postizanja maksimalnih rezultata I dalje se dominantno razvijaju izdržljivost

u snazi i eksplozivna snaga, meðutim u ovom periodu zapoèinje intenzivan rad na maksimalnoj i statièkoj snazi.

Uska specijalizacija zahtjeva provoðenje izokinetièkog treninga te primjenu izometrièkih vježbi.

3. LITERATURA

Dahnovski, V.S., B.N. Rukavicin (1989). Obuèavanje i trening juda. Popljina, Minsk.

Ishikawa, T., F. Draeger (1967). Judo training methods. Boxer Book inc. Zürich.

Kuleš, B. (1990). Judo. Sportska tribina, Zagreb.

Zemonik, B. (1987). Dizanje utega. Sportska tribina. Zagreb.

KOŠARKA

380

Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Luka Milanoviæ

KONDICIJSKA PRIPREMA U KOŠARCI

1. UVOD

Košarka je kompleksni sport koji èine kompleksi jednostavnih ili složenih gibanja, a u uvjetima kooperacije,

suradnje izvode ih èlanovi tima u igri (Gabrijeliæ, 1977.). Osnovni cilj igre je ubacivanje lopte u koš, kao i

spreèavanje protivnièkog igraèa da osvoji i ubaci loptu u koš.

Prema Trniniæu, 1995., košarka je sinteza mentalne i tjelesne hrabrosti, tjelesne snage i tjelesne agresivnosti,

apsolutne snage i sigurnosti u kontakt igri, prepoznavanja i predviðanja nakana protivnika, donošenja odluke

i rješavanja situacije, individualnog i kolektivnog nadigravanja, usklaðenog ritma i timinga.

Ako strukturu igre promatramo kao “živi dinamièki sustav” (Trniniæ,1995), uoèavamo da košarkaška igra sadrži

èetiri faze tijeka igre: faza postavljene obrane + konverzija obrana/napad - trenutak dolaženja u posjed lopte,

faza tranzicije obrana/napad, faza postavljenog napada + konverzija napad/obrana - trenutak gubljenja posjeda

lopte te faza tranzicije napad/obrana.

Kompleksitet košarkaške igre u informacijskom, energetskom i motorièkom smislu zahtjeva visoku razinu

kondicijske pripremljenosti, bez koje su nezamisliva visoka rezultatska ostvarenja. Sukladno tome, kondicijski

trening znaèajno sudjeluje u ukupnoj proporciji sportske pripreme u košarci.

2. ANALIZA KOŠARKAŠKE IGRE

Kreiranje programa kondicijske pripreme temelji se na informacijama koje su dobivene razlièitim analizama

sportske aktivnosti. Što je veæa kolièina brojèano izraženih informacija o sportskoj aktivnosti, manja je

vjerojatnost pogrešaka u programiranju treninga. Veliki dio potrebnih informacija dolazi iz analize razlièitih tipova

i intenziteta gibanja tijekom košarkaške utakmice.

Temeljem dosadašnjih spoznaja dobivenih analizom košarkaške igre (Janeira i Maia, 1998, tablica 1), moguæe

je konstatirati da je košarka igra u kojoj se prostor osvaja hodanjem i trèanjem razlièitog intenziteta, a najveæe

udaljenosti ostvaruju se sporim trèanjem. Što intenzitet kretanja postaje izraženiji, udaljenosti se smanjuju. Ipak,

važno je reæi da se najvažnija kretanja u košarci izvode u maksimalnom intenzitetu, gdje dolaze do izražaja

brzinsko-eksplozivna svojstva košarkaša.

KONDICIJSKA PRIPREMA U KOŠARCI

Igor Jukiæ

, Josipa Nakiæ

, Luka Milanoviæ

Kineziološki fakultet Sveuèišta u Zagrebu

student poslijediplomskog studija na Kineziološkom fakultetu Sveuèišta u Zagrebu

ISTRAŽIVANJE

UZORAK

ISPITANIKA UKUPNO

HODANJE

JOGGING

SREDNJE

BRZO

TRÈANJE

BRZO

TRÈ.

Gradowska (1972)

Nacionalni tim (Poljska)

3809

Konzag i Frey (1973)

Nacionalni tim (SSSR, DDR)

4480

Cohen (1980)

Prva liga (Francuska)

3890

Colli i Faina (1985)

Prva liga (Italija) 3475

942

1542

991

Riera (1986)

Prva liga (Španjolska)

5711

814

3052

1568

265

Moreno (1988)

Prva liga (Španjolska)

5763

828

3091

1577

267

Janeira i Maia (1998)

Prva liga (Portugal) 4955

1838

1905

734

478

Tablica 1: Svladane dionice (izražene u metrima) tijekom košarkaške utakmice razlièitim naèinima kretanja

Specifiènost košarke ogleda se i u njenom horizontalno-vertikalnom karakteru. Naime, osim svladavanja

prostora, košarkaši tijekom utakmice izvedu brojna vertikalna gibanja u obliku skokova (tablica 2).

KOŠARKA

382

Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Luka Milanoviæ

KONDICIJSKA PRIPREMA U KOŠARCI

3. STRUKTURA USPJEŠNOSTI U KOŠARCI

Temeljem brojnih istraživanja i praktiènih iskustava košarkaški struènjaci i znanstvenici pokušavaju definirati

uspješnost u košarkaškoj igri. Osnovna ideja u takvim nastojanjima usmjerena je na prepoznavanje pojedinih

èimbenika koji utièu na košarkašku uspješnost, ali i na njihovu hijerarhijsku poziciju s obzirom na velièinu utjecaja.

Hipotetska jednadžba uspjeha u košarkaškoj igri (prema Pavlovièu, 1977.) izgleda ovako:

= a

A + a

M + a

KM + a

F + a

G + a

TM + a

C + a

S + a

O + a

p + a

Z + a

gdje je

- rezultat, uspjeh u košarkaškoj igri,

2,….

- koeficijenti sudjelovanja faktora (ponderi),

- antropometrijske karakteristike košarkaša,

- motorièke sposobnosti,

- košarkaške motorièke

sposobnosti,

- funkcionalne sposobnosti,

- kognitivne sposobnosti,

- sposobnost taktièkog mišljenja

košarkaša,

- konativne osobine,

- sociološke karakteristike,

- objektivne mjere treniranja,

- uvjeti

provoðenja trenažnog procesa,

- zdravstveni status košarkaša,

- pogreška (eror).

REZULTAT

Natjecateljska uspješnost

SITUACIJSKI PARAMETRI KOŠARKE

Faza obrane

Faza napada

Ostali parametri

SPECIFIÈNE SPOSOBNOST

Specifièna

kondicijska pripre.

Taktièka

pripremljenost

Tehnièka pripremljenost

Specifièna psihièka

pripremljenost

Teorijska
pripremljenost

BAZIÈNE ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE

Zdravstveni status

Osobine

liènosti

Intelektualne sposobnosti

Sociološke

karakteristike

Motorièke sposobnosti

Funkcionalne sposobnosti Morfološke karakteristike

Slika 1: Hijerarhijska struktura uspjeha u košarkaškoj igri (modificirano prema Milanoviæu, 1997.)

Osjenèeni dijelovi slike 1 odnose se na faktore uspjeha na koje se djeluje programima kondicijske pripreme.

Gabrijeliæ (1977.) tvrdi da je osnovna karakteristika košarke u motorièkom smislu njena visoka vrijednost

volumena rada koji je definiran prije svega maksimalnim intenzitetom i znatnim trajanjem. Osim toga košarku

karakterizira i visoka strukturalna složenost. Vodeæi znaèaj imaju sposobnosti koje omoguæuju ili intenzitet

motorièke aktivnosti (eksplozivna snaga) ili strukturiranje motorièke aktivnosti (koordinacija, preciznost,

ravnoteža i brzina alternativnih pokreta). Od sposobnosti koje su relevantne za uspjeh u košarci, znaèaj za

košarku imaju brzina jednostavnih pokreta, obzirom na uèestalo maksimalno brzo kretanje slobodnih

ekstremiteta u igri; agilnost kao sposobnost brzine promjene pravca i brzine kretanja (u košarci veæina gibanja

ima upravo ovakve kinematièke karakteristike); specifièna izdržljivost definirana sposobnošæu dugotrajnog i

intenzivnog izvoðenja vodeæih struktura gibanja (skok, sprint, bacanje lopte).

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTI (BAZIÈNI I SPECIFIÈNI

TESTOVI)

Prvi korak u realizaciji programa kondicijske pripreme košarkaša je dijagnostika stanja treniranosti. Buduæi

je suvremeni trend sportske pripreme usmjeren prema individualnom pristupu sportašima, racionalno

programiranje kondicijske pripreme nezamislivo je bez egzaktnih pokazatelja kondicijske pripremljenosti.

Temeljem informacija o èimbenicima uspješnosti u košarci, važno je izabrati one mjerne instrumente koji æe

struènom trenerskom timu ponuditi što veæu kolièinu informacija o stanju pojedinca i grupe. Tablica 6 prikazuje

samo neke testove, kao i aritmetièke sredine istih kod kadeta i seniora (pripadnika nacionalnih selekcija

Hrvatske), koji se koriste za dobivanje informacija o stanju treniranosti.

Tablica 6: Prosjeèni rezultati nekih testova kadetske i seniorske nacionalne selekcije Hrvatske (prema Milanoviæ

i sur. 1996.).

SPOSOBNOST

MJERA

AS KADETI

AS SENIORI

SAR 1

Eksplozivna snaga tipa vertikalne skoènosti

cm.

62,87

69,46

SAR 2

Spec.eksplozivna snaga tipa vertikalne skoènost

cm. 69,2 77,46

BLG

Eksplozivna snaga ruku

15,13

17,20

TRB

repetitivna snaga trupa

pon.

29,61

36,77

SMB-

kratkotrajna brzinska izdržljivost

sek.

29,46

27,56

KOŠARKA

383

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

U praksi se još, najèešæe, provode i testovi: S&R (fleksibilnost), M 20 (eksplozivna snaga tipa sprinta), M 20

L (specifièna eksplozivna snaga tipa sprinta), OKK (agilnost), Y 300 (srednjetrajna brzinska izdržljivost), F

12 (aerobna izdržljivost), SEM (spiroergometrija).

Nakon provedbe testovne procedure slijedi obrada dobivenih rezultata i interpretacija istih. Smisao testiranja

potvrðuje se ugradnjom dobivenih informacija u programe individualnog, grupnog i timskog treninga. Smjernice

programskog djelovanja su pomaci u razini razvijenosti pojedinih svojstava (kratkoroèno) i približavanje traženim

– modelnim vrijednostima (dugoroèno).

4.1. Primjena rezultata testiranja za kreiranje ekipnih programa

Pri kreiranju timskog plana i programa treninga prvi je korak detekcija trenutnog stanja košarkaša. Razlikujemo

globalno timsko stanje te stanje po pojedinim sposobnostima.

Usporedbom prosjeènog timskog rezultata u pojedinim testovima s rasponima ocjena, dobivamo prosjeènu

timsku ocjenu trenutnog stanja u pojedinom kondicijskom svojstvu (slika 2). Prosjeèna ocjena svih testova

predstavlja trenutno, globalno stanje ekipe.

OCJENA REZULTATA TESTIRANJA

2,66

0,5

1,5

2,5

3,5

4,5

SPR

BLG

VO2

OKK

Y_300

FLX

SAR_1

SAR_2

M_20

PROSJ

TESTOVI

CJEN

Slika 2: Timska ocjena testovnih rezultata mlade muške nacionalne selekcije (SP Japan, 2001.)

4.2. Primjena rezultata testiranja za kreiranje grupnih programa

Prvi korak u kreiranju homogenih skupina je standardizacija originalne matrice podataka, kojom se dobiva uvid

u strukturu trenutnog stanja testiranih sposobnosti svakog igraèa.

STANDARDIZIRANI REZULTATI DVA TESTA EKSPLOZIVNE SNAGE

-2,50

-2,00

-1,50

-1,00

-0,50

0,00

0,50

1,00

1,50

2,00

KOŠARKAŠI

SAR_1

BLG

Prikaz 3: z-vrijednosti rezultata dva testa za procjenu eksplozivne snage (ruku i nogu).

Iz prikaza 3, jasno se vidi kako je igraèima 1, 3, 8, 10, 12, 13 i 14 lošije razvijena eksplozivna snaga nogu od

eksplozivne snage ruku. Stoga æe navedeni igraèi tijekom treninga usmjerenog na razvoj eksplozivne snage

u homogenim skupinama, biti u grupi koja æe raditi na razvoju eksplozivne snage nogu. Košarkaši 2, 4, 5, 6,

7, 9 i 11 istovremeno æe raditi na razvoju eksplozivne snage ruku. Prema ovom principu moguæe je napraviti

razlièit broj kombinacija homogenih skupina, a to æe ovisiti o prioritetima u okviru ekipnih, grupnih i individualnih

zahtjeva.

KOŠARKA

385

Meðunarodni znanstveno-struèni skup

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

5.2. Bazièna kondicijska priprema

Osnovna ili bazièna kondicijska priprema podrazumijeva razvoj najznaèajnijih sposobnosti za uspjeh u košarci

putem primjene za tu svrhu najuèinkovitijih metodskih postupaka. Kondicijska svojstva koja su u jednadžbi

uspjeha u košarci visoko pozicionirane jesu: brzinska i eksplozivna snaga, apsolutna maksimalna snaga, agilnost,

brzina reakcije i frekvencije pokreta, ravnoteža i ciljana koordinacijska svojstva (timing, ritmièka i brzinska

koordinacija). Naravno, od iznimne je važnosti daljnje usavršavanje aerobnih sposobnosti (intenzivnog tipa)

i anaerobnih sposobnosti u kontekstu stvaranja preduvjeta za razvoj specifiènih kvaliteta u podruèju izdržljivosti.

U okviru baziène kondicijske pripreme košarkaša metodièki parametri poprimaju nešto drugaèija obilježja.

Izabiru se oni sadržaji koji su najprimjereniji razvoju pojedinog svojstva, intenzitet optereæenja u rasponu je od

medijalnog do maksimalnog, ekstenzitet ostaje naglašen, ali se prilagoðava usmjerenosti treninga, a karakter

i trajanje odmora stavljaju košarkaše u sve zahtjevnije energetske situacije.

Primjeri vježbi baziène pripreme košarkaša i košarkašica:

KOŠARKA

386

Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Luka Milanoviæ

KONDICIJSKA PRIPREMA U KOŠARCI

5.3. Specifièna kondicijska priprema

Specifièna kondicijska priprema u košarci neposredno je vezana za izvedbu razlièitih struktura tehnièkih

elemenata u kondicijskim uvjetima. Ovaj tip kondicijske pripreme, zapravo, integrira kondicijski i tehnièki

košarkaški trening. Važan preduvjet za kreiranje programa specifiène kondicijske pripreme je poznavanje

tehnike košarkaške igre. Realizacija ovakvih programa vezana je uz suradnju kondicijskog i košarkaškog

trenera.

U okviru specifiène kondicijske pripreme broj svojstava koje želimo transformirati se sužava. Rijeè je o: brzini

reakcije i frekvencije, eksplozivnoj snazi tipa sprinta, skoka i bacanja, agilnosti, timingu, ravnoteži te specifiènoj

aerobnoj i anaerobnoj izdržljivosti.

Metodièki parametri specifiène kondicijske pripreme približeni su realni zahtjevima košarkaške igre. Sadržaji

su iskljuèivo vezani uz košarkašku tehniku, intenzitet se najèešæe kreæe od submaksimalnog do maksimalnog,

ekstenzitet se znatno smanjuje u odnosu na višestranu i baziènu pripremu, a karakter i trajanje odmora približeni

su realnim natjecateljskim uvjetima.

Primjeri specifiènih kondicijskih vježbi:

Dodavanje, sprint po cijelom

terenu, polaganje itd.

(specifièna brzina trèanja)

Šut u teškim uvijetima

Npr.: step, military ciklus,

skok, stav, sprint

3:0 u uvjetima maksimalne

brzine izvedbe

Visoki skip preko mornarskih

ljestvi-istrèavanje u kontru,

Polaganje, itd. (agilnost, brzina)

Samoubojstvo-sprint-stav s

loptom (brzinska izdržljivost)

Kretanje u stavu po liniji 6,25 do

pola i natrag, sprint po cijelom

terenu, polaganje (agilnost i

specifièna brzina voðenjem lopte)

Naskoci i saskoci na i sa

švedskih sanduka i

zakucavanje ili polaganje

(eksplozivna snaga )

5.4. Situacijska kondicijska priprema

Situacijska kondicijska priprema integrira taktièki i kondicijski trening. Kljuèna toèka koja razlikuje specifièni

i situacijski kondicijski trening jesu uvjeti suradnje i suprotstavljanja. Naime, kondicijske vježbe se mogu opisati

kao situacijske ukoliko se odvijaju u bilo kojim uvjetima suradnje i suprotstavljanja košarkaša na košarkaškom

terenu u okviru sekvenci ili košarkaške igre u cijelosti.

Metodièki parametri situacijske kondicijske pripreme nastoje se izjednaèiti s realnim natjecateljskim uvjetima

ili se èak nešto uveæati. Tom bi prigodom intenzitet trebao biti identièan, ekstenzitet jednak ili nešto uveæan,

a pauze jednake ili kraæe od realnih. Vrlo èesto se situacijski kondicijski podražaji odvijaju u motorièko-

energetski zahtjevnijim uvjetima nego što ih nameæe realna natjecateljska situacija. Ovaj vid kondicijske

pripreme trebao bi realizirati košarkaški trener u konzultacijama s kondicijskim trenerom koji odreðuje

KOŠARKA

388

Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Luka Milanoviæ

KONDICIJSKA PRIPREMA U KOŠARCI

PERIOD PRIPREMNI

NATJECATELJSKI

PRIJELAZNI

ETAPA

VIŠESTRANO-

BAZIÈNA

SPECIJALNO-

SITUACIJSKA

I. II.

PAUZA

III.

PAUZA

IV. V.

II.

MEZOCIKLUS UVODNI

BAZIÈNI

SPEC

SIT

TRAJANJE

1.8. –

8.8.

9.8. -
31.8.

1.9. –
15. 9.

16.9. -

30..9.

1.10. -

29.10

30.10 -

20.11

21.11.-
30. 11.

1.12 -

20.1.

21.11.-

31.1.

1. 2 -

31..3.

1.4.-

31.5.

1.6. -30..6. 1.7. -31.7.

ODNOS

K : TE-TA

30 : 70

80 : 20

30 : 70

20 : 80

15: 85

40 : 60 20 : 80

50 : 50

15: 85

10 : 90

70 : 30

50 : 50

ODNOS

VB:SS/TE:TA

20 :10 /

35 : 35

70 :10 /

0 : 20

10:20 /
10 : 60

5 :15 /

10 : 70

5 :10 /

10 : 65

5 :10 /

10 : 65

15 : 25/

15 : 45

5:15 /
15:65

20 : 30 /