KONKURENTSKI IDENTITET

  BUDVANSKOG TURIZMA

 

UVODNE NAPOMENE

         Međunarodni, a time i crnogorski i budvanski turizam u proteklih pedesetak godina 

ostvarili su markantni rast i razvoj. Iz godine u godinu, odnosno iz decenije u deceniju, 

turistička   industrija   postaje   sve   snažniji   generator   ekonomskih   vrijednosti   i   zaposlenosti 

nacionalnih ekonomija. Tako danas turizam učestvuje sa 10% u bruto domaćem proizvodu 

(GDP) i zaposlenosti u svijetu, kao i sa 9% u svjetskim investicijama. Realizacija ovakvih 

impresivnih benefita, koje turistička djelatnost produkuje, ukazuje na potrebu opredmećenja 

strategije marketing miksa i brendinga turističkih destinacija, kako bi se - u uslovima sve 

oštrije tržišne utakmice - stekla toliko nasušna konkurentska prednost.

         Drugim riječima, kreiranje jedinstvenog i prestižnog imidža - brenda neke turističke 

destinacije je moćno oruđe za ekspanziju njenog turističkog prometa, produženje sezone i 

povećanje   prosječne   potrošnje   po   posjetiocu.   Stvaranje   respektabilnog   i   modernog 

destinacijskog   brenda,   odnosno   turističke   marke,   kroz   afirmaciju   i   evoluciju   njenog 

unutrašnjeg   konkurentskog   identiteta   i   spoljne   reputacije,   predstavlja   alat   strateškog 

upravljanja destinacijom. Jer, brendiranje turističke destinacije ima, prije svega, za cilj njen 

dalji dinamični razvoj i ekonomski polet.

         U   uslovima   rastuće   konkurencije   među   destinacijama,   težište   razvojne   politike   se 

pomjera sa pojedinačnog subjekta turističke ponude (kompanije, hotela i dr.) na turističku 

destinaciju, tj. na uspostavljanje atraktivnog, raznovrsnog i integralnog proizvoda, koji će 

zračiti prepoznatljivim imidžom i time osigurati povoljniju tržišnu poziciju u privlačenju 

potencijalne turističke tražnje. 

        Da bi ostvarile poželjnu konkurentsku prednost na međunarodnom turističkom tržištu, 

destinacije treba da izgrade i uspostave čvrsti i izražajni identitet kroz koncept destinacijskog 

brenda, koji će ih diferencirati i razlikovati u odnosu na moguću konkurenciju.

        Pri tome, mjera destinacijskog brendinga ogleda se kroz ostvareni turistički doživljaj i 

zadovoljstvo gosta, koji na putovanju i odmoru sve više traži i očekuje novi inspiraciju, 

autentičnost, razonodu, zabavu, suprotne svjetove i udaljavanje od svakodnevnice. Ispunjenje 

ovakvih zahtjeva „savremenih nomada“ doprinosi da se oni što neposrednije, organski vežu 

za određenu destinaciju, čime postaju njeni najbolji promoteri i ambasadori.

         Razumije se, ukoliko je destinacija prepoznata kroz jaki i izazovni brend, onda ona 

mnogo   lakše   i   uspješnije   prodaje   svoj   turistički   proizvod   (kao   svojevrsni   amalgam 

pojedinačnih usluga), te efikasnije privlači potencijalne turiste i direktne strane investicije. 

Postojanje jasnog i prestižnog imidža, šarma i „duha“ određene turističke destinacije uveliko 

utiče na konačnu odluku ljudi kuda će putovati, kao i gdje će provesti svoj godišnji odmor.

        U tom pogledu veoma je indikativna najnovija turistička promocija i pozicija Istanbula 

(Carigrada), kome je prikazivanje veoma popularnih i gledanih turskih televizijskih serija 

doprinijelo porastu interesovanja za posjete tom drevnom gradu, koji se nalazi na obalama 

Bosfora i Zlatnog roga. Upravo, zahvaljujući pomenutim TV serijama Istanbul, sa svojim 

brojnim kulturnim znamenitostima, u posljednje vrijeme je postao jedna od najprivlačnijih i 

najposjećenijih destinacija u Evropi.

        Iako su Budva i njen turizam u proteklim decenijama, uz sve prateće oscilacije, zastoje i 

promašaje, ostvarili i dostigli relativno zadovoljavajući destinacijski renome, zahvaljujući 

prvenstveno   ovdje   veoma   darežljivoj   i   izdašnoj   prirodi   (najljepše   plaže   na   Mediteranu, 

raskošni vegetacijski dekor, čisto more, obilje sunca i dr.), u ovom zapisu tragaćemo za 

iznalaženjem   što   probitačnijeg   modela   poželjnog   konkurentskog   identiteta   budvanskog 

turizma, čija bi potpunija afirmacija i valorizacija dovela do pridobijanja i privlačenja novih 

segmenata tražnje (prije svega, iz zemalja Evropske unije). Sve to treba, u konačnom, da 

rezultira u osjetno povećanoj prinosnoj snazi i zarađivačkoj sposobnosti budvanskog turizma 

u drugoj deceniji XXI vijeka.

 

1. BRENDIRANJE BUDVANSKE DESTINACIJE

 

         Zastupano   brendiranje   treba   da   budvansku   destinaciju   učini   jedinstvenom   i 

prepoznatljivom među rastućom konkurencijom na međunarodnom turističkom tržištu. Pored 

vizuelnih sadržaja (logo, simboli, dizajn, boje i dr.) i propagandnih poruka u vidu slogana, 

brend ove destinacije treba da višeslojno dočara „obećanje“ gostu o nezaboravnom iskustvu i 

autentičnom turističkom doživljaju, kao esenciji putovanja i boravka na Budvanskoj rivijeri. 

background image

geograf   Jovan   Cvijić   smatrao   je   -   takođe   -   da   je   ovo   „jedno   od   najlepših   primorja,   sa 

intimnim i skrivenim lučnim zatonima, sa čistim peskom i šljunkom, s bujnom vegetacijom, 

sunčan kraj“. Ovdje možemo ređati i brojne druge opservacije i impresije poznatih ličnosti 

(Džordž Bajron, Oskar Davičo, Miloš Crnjanski, Čedo Vuković i dr.), koji prosto nijesu 

štedjeli riječi kod opisivanja fascinantnih ljepota piktoresknog budvanskog kraja.

        Međutim, za navođenjem tih zapisa i literalnih „medaljona“ ovom prilikom nema neke 

posebne   potrebe.   Dovoljno   je   reći   da   gotovo nigdje   nema   ovako   prekrasnih   pjeskovitih 

plaža. A one čine - kao što je dobro poznato - ključni prirodni resurs za razvoj dominantnog 

kupališnog turizma na obalama Sredozemlja. Koncepcija dosadašnjeg razvoja budvanskog 

turizma zasnivala se faktički na korišćenju i valorizaciji tih prirodnih obalnih dragulja. Zbog 

svojih rekreativnih svojstava pješčane plaže i toplo more predstavljaju jedan od primarnih 

motivacionih faktora za privlačenje turističke tražnje.

         „Pored  impozantnog  prostornog  kapaciteta,  plaže  na Budvanskoj  rivijeri  karakterišu 

izuzetna ambijentalna svojstva najviše turističke vrijednosti. Naime, to nijesu samo najljepše 

i najatraktivnije plaže  na Crnogorskom  primorju,  nego  su  mnoge od  njih  neponovljive  i 

jedinstvene na cijeloj obali Mediterana. S tim u vezi treba reći da je Bečićkoj plaži 1935. 

godine   u   Parizu   dodijeljeno   prestižno   međunarodno   priznanje   „Grand   prix   Palme   d´or“ 

(Velika nagrada „Zlatna palma“) kao najljepšoj  prirodnoj plaži u Evropi“ (detaljnije vidjeti 

Vlado Đ. Duletić: „Budva od mita do stvarnosti“, Budva, 2010, str. 36).

        Raskošnu nisku bisera budvanske destinacije čini niz od, čak, 37 većih i manjih plaža, 

po kojima se ona nadaleko pročula. Kada se plažama „priključe“ ostali domicilni prirodni 

uslovi   (živopisni   ambijent,   atraktivni   vegetacijski   dekor,   kristalno   bistro   i   čisto   more, 

pogodna   klima,   obilje   sunca   i   dr.),   onda   je   jasno   zašto   fiziografija   Budvanske   rivijere 

predstavlja fundamentalnu odrednicu konkurentskog identiteta budvanskog turizma.

         Nadalje, posebno obilježje vizuelnog i duhovnog identiteta budvanskog primorja daju 

brojni stoljetni maslinovi zasadi. Među njima se izdvaja jedan izuzetni primjerak - Velja 

maslina u Ivanovićima, koja je stara više od 2.000 godina. Prema predanju, stablo potiče još 

„iz doba Ilira“, prastanovnika Balkana. Spada među šest najstarijih maslinovih stabala na 

svijetu. Dobro je očuvana i impozantnih je dimenzija. Kao monumentalni spomenik prirode, 

zaštićena je zakonom.

         Za  sklapanje  mozaika  budvanskog  turističkog  brend  identiteta  veoma  je  dragocjeno 

postojanje Velje masline, koja može - uz ostale atraktivne prirodne vrijednosti - itekako 

dobro da se iskoristi za marketinšku promociju ove destinacije. U tom pogledu vrlo je poučno 

i korisno iskustvo u vezi Stare masline u Baru, koja je - jednom kvalitetno osmišljenom 

politikom lokalne zajednice i njenih institucija - postala glavni znak raspoznavanja i imidž 

Barske rivijere.

         I dok se Stara maslina i oko nje stvorena „aura“ nalazi u samoj srži brenda barskog 

turizma,   dotle   se   o   budvanskoj   drevnoj   maslini   veoma   malo   zna,   a   u   propagandno-

promotivnom   smislu   gotovo   da   nema   nikakav   značaj.   Pošto   se   radi   o   veličanstvenom 

spomeniku prirode, Velja maslina u Ivanovićima mora postati jedan od simbola budvanskog 

turizma,   na   kome   će   se   -   između   ostalog   -   oslanjati   prepoznatljivi   identitet   brenda   ove 

destinacije.

         Pored navedenih prirodnih atraktivnosti, u naslijeđene turističke resurse budvanskog 

područja spada veoma bogata i raznovrsna riznica kulturne i istorijske baštine, koja potiče iz 

proteklih 3.500 godina civilizacijskog kontinuiteta i razvoja budvanskog starog grada i ovog 

kraja.   Taj   čarobni   mozaik   kulturno-istorijskog   nasljeđa,   osmišljenim   uključivanjem   u 

turističku   ponudu,   može   uveliko   pridonijeti   boljem   i   privlačnijem   imidžu   budvanske 

destinacije, a time i povećanju konkurentnosti njenog turizma.

         S tim u vezi treba reći da je autor predmetnog zapisa u svojim ranije objavljenim 

radovima („Budva od mita do stvarnosti“„Tragajući za »knjigom postanka« drevne Budve“ 

i dr.) prilično uvjerljivo pokazao i dokazao da je stara Budva, kao gradsko naselje, osnovana 

na   početku   razvijenog   bronzanog   doba,   tačnije u   XV   vijeku   stare   ere. U   toj   grandioznoj 

istorijsko-mitološkoj priči, koja je neposredno povezana sa možda najznačajnijim ciklusom 

grčke mitologije (onim tebanskim), Budvu je osnovao tebanski kralj Kadmo, čija sestra je 

bila Evropa, po kojoj je nazvan naš kontinent.

         Ovaj izuzetno vrijedni mitski kapital, koji govori o direktnoj rodbinskoj povezanosti 

osnivača stare Budve i Evrope (iz koje nam danas dolaze gotovo svi naši turisti), može veoma 

uspješno da se marketinški valorizuje i pretoči u jedan od fundamentalnih   konkurentskih 

identiteta budvanskog turizma. Jer, pitanje postanka jednog grada je ujedno pitanje njegovog 

identiteta.   A   kada   je   to   neposredno   djelo   Evropinog   brata,   onda   sama   ta   činjenica   ima 

naročitu civilizacijsku vrijednost i značaj. Naime, Kadmo, sin feničanskog kralja Agenora, 

tragajući   za   jedinom   sestrom   Evropom,   koju   je   oteo   Zevs,   dospio   je   iz   Sidona   u   grčku 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti