ASINHRONE MAŠINE

1. UVOD

Trofazne asinhrone mašine su najčešće koriš-
ćene   električne   mašine   u   mnogim   granama 
industrije. Karakterišu ih niska cena, visoka 
pouzdanost,   dobar   stepen   iskorišćenja,   lak 
polazak i vrlo niski zahtevi održavanja. 
Ista  mašina   može   da  radi  kao   motor   i   kao 
generator, a radni režim zavisi jedino od toga 
da li se mehanička energija dovodi ili odvodi. 
Asinhrone mašine najčešće rade kao motori. 
Asinhroni   motori   se   tipično   proizvode   za 
manje i srednje snage (od 0,55 do 22 

kW

) u 

vrlo velikim proizvodnim serijama. 
Kad   se   napajaju   iz   NN   mreže,   asinhroni 
motori   lako   startuju   i   zatim   rade   brzinom 
definisanom konstrukcijom namotaja, a koja 
se   vrlo   malo   menja   sa   promenama 
opterećenja (tvrda mehanička karakteristika). 

2. KONSTRUKCIJA

Kao   i   sve   rotacione   električne   mašine, 
asinhrone   mašine   imaju   dve   grupe   delova: 
stator i rotor.
Stator se sastoji od sledećih komponenti: 
1. statorski   namotaj,   najčešće   trofazni, 

postavljen   u   žljebove   magnetnog   kola 
statora, 

2. magnentno kolo statora, u obliku šupljeg 

cilindra,   napravljeno   od   tankih   tzv. 
dinamo-limova   koji   su   sa   jedne   strane 
lakirani   radi   električne   izolacije   i  zatim 
složeni   u   paket.   Na   unutrašnjem   obimu 
postoje   aksijalni   žljebovi   u   koje   se 
postavlja namotaj. 

3. kućište, koje se sastoji od:

-

glavnog   kućišta,   u   obliku   šupljeg 
cilindra, koje sa unutrašnje strane drži 
magnetno kolo, a sa spoljne strane ima 
rebra za povećanje hlađene površine, 

-

dva nosača ležajeva sa ležajima, a često 
i poklopac ventilatora sa jedne strane. 

-

priključnu   kutiju,   u   koju   se   izvode 
počeci i krajevi namotaja statora, 

-

noge i/ili prirubnicu za ugradnju, 

-

prsten za kuku za prenošenje,

-

natpisnu pločicu, 

4. moderni   motori   često   imaju   senzor 

pozicije   i/ili   brzine,   koji   omogućuju 
praćenje   brzine   obrtanja   tokom   rada   i 
daju mogućnost automatskog upravljanja 
motorom u pogonu.. 

Rotor ima sledeće delove: 
1. rotorski namotaj u žljebovima rotora, koji 

može biti:

-

trofazni namotaj čiji su krajevi spojeni 
u zvezdu a počeci izvedeni na klizne 
prstenove (kliznokolutne mašine), 

-

polifazni   kavez   od   aluminijumskih   ili 
bakarnih šipki čiji su svi počeci spojeni 
jednim   a   krajevi   drugi   provodnim 
prstenom (kavezne mašine). 

2. magnetno kolo sa aksijalnim žljebovima 

na spoljnom obodu za smeštaj namotaja, 

3. vratilo, 
4. ventilator koji obezbeđuje hlađenje. 
Kliznokolutni motori imaju klizne prstenove 
na   rotoru   i   tri   grafitne   četkice   na   statoru, 
kojima   se   omogućuje   električni   pristup 
namotaju   rotora.   Ovaj   sistem   služi   da   se 
dodatnim otpornikom u kolu rotora prevaziđu 
problemi   pokretanja   i   da   se   obezbedi 
regulacija   brzine.   Kompleksnost   ove 
konstrukcije   i   nizak   stepen   iskorišćenja   pri 
regulaciji   brzine  imaju   za   posledicu   visoku 
eksploatacionu cenu te se ove mašine danas 
vrlo retko koriste. 
Kavezni motori su jednostavne i vrlo robusne 
konstrukcije.   U   uobičajenoj   IP   55   izvedbi, 
otporni   su   na   vodu   i   prašinu.   Redovna 
održavanja su znatno ređa i manjeg obima u 
odnosu na druge vrste mašina. Uz pravilnu 
upotrebu,   vek   motora   je   praktično   određen 
vekom   ležajeva   rotora.   Nema   četkica,   pa 

51

mogu   da   rade   u   čistim   (prehrambena, 
farmaceutska, hemijska i slične industrije) ili 
u   eksplozivnim   sredinama   (petrohemija, 
hemijska   industrija,   itd.)   Asinhroni   motori 
mogu   biti   konstruisani   u   IP   67   ili   IP   68 
izvedbi,   što   znači   da   normalno   rade 
potopljeni u vodi ili nekoj drugoj tečnosti. 

3. RAD I OSNOVNE JEDNAČINE 
3.1. Princip Rada 

Kada se na stator postave tri namotaja (svaki 
sa više navojaka) prostorno pomerena za po 
120°

 

i kada se kroz njih propuste sinusoidne 

struje   istih   amplituda   i   frekvencija   ali 
vremenski   pomerene   za   po   trećinu   periode 
(fazni pomeraj je po 120°), magnetopobudne 
sile   ovih   namotaja   će   oformiti   obrtno 
magnetno polje.
Obrtno   magnetno   polje   je   (u   idealnom 
slučaju)   po   unutrašnjem   obimu   statora   (a 
time   i   po   obimu   zazora   i   po   spoljašnjem 
obimu   rotora)   prostorno   raspodeljeno   po 
sinusnom zakonu tako da formira magnetne 
polove.   Polje   ima   konstantnu   amplitudu   u 
centrima svakog magnetnog pola, definisanu 
brojem   navojaka,   jačinom   struje   i   dužinom 
zazora,   ali   se   maksimumi   i   minimumi   (tj. 
severni i južni polovi) vremenski pomeraju 
po obimu zazora, tj. u prostoru. 
Brzina   obrtanja   polja   naziva   se   sinhrona 
brzina i definisana je frekvencijom napajanja 

f

 i brojem pari magnetnih polova 

p

. Izražava 

se u obrtajima u minuti kao: 
 

n

s

 

= 60 

f / p  

(1)

Pri   mrežnom   napajanju   frekvencije   50  

Hz 

sinhrone brzine su: 

Broj pari 

magnetnih 

polova

1

2

3

4

Sinhrona 

brzina 

[

o/min

]

3000

1500

1000

750

Rotor asinhrone mašine obrće se brzinom  

koja je različita od sinhrone brzine obrtnog 
polja. Stoga se u namotaju rotora indukuju 
elektromotorne   sile   (naponi).   Pošto   su 

namotaji   rotora   kratko   spojeni,   ovi 
indukovani   naponi   prouzrokuju   struje   u 
svakoj šipki rotorskog kaveza. Ti provodnici 
sa   strujom   nalaze   se   u   obrtnom   polju   pa 
proizvode   mehaničke   sile,   a   pošto   su 
provodnici postavljeni po obodu rotora (van 
centra   rotacije),   proizvode   mehanički 
moment   sile.   Kada   je   mašina   povezana   sa 
radnom ili pogonskom mašinom određenog 
momenta,   u   stacionarnom   radnom   režimu 
mašina radi na tačno takvoj brzini pri kojoj je 
razvijeni   elektromagnetni   moment   tačno 
jednak  momentu  radne  mašine  –  to  će biti 
stacionarna   radna   tačka   pogona.   Ako   bi   se 
rotor obrtao tačno sinhronom brzinom, ne bi 
bilo   indukovanih   napona   niti   struja   u 
namotaju   rotora   a   time   ne   bi   bilo   ni 
razvijenog momenta.
Kada mašina radi kao motor, ugaona brzina 
obrtanja rotora je niža od sinhrone, a kada 
radi   kao   generator   je   veća   od   sinhrone.   U 
motorskom režimu razvijeni moment je istog 
smera   kao   i   smer   obrtanja   rotora,   a   radna 
mašina se protivi obrtanju. U generatorskom 
režimu rada razvijeni moment je suprotnog 
smera od smera obrtanja. 
Razlika   između   brzine   obrtanja   rotora   i 
sinhrone brzine naziva se klizanje. Klizanje 
se   ponekad   izražava   u   apsolutnim 
jedinicama,  

o/min

,   a   češće   u   relativnim 

jedinicama odnosno u procentima, koji su u 
odnosu na sinhronu brzinu definisani kao: 
 

s = 

(

n

s

 

 n

)

 / n

s

 

(2)

 

s

 [%] = 100 (

n

s

 

 n

)

 / n

s

 

(3)

Klizanje   jednako   nula   predstavlja   sinhronu 
brzinu, a klizanje od jedan (100%) označava 
mirovanje   (zakočenost)   ili   sam   trenutak 
polaska.   U   nominalnom   režimu   klizanje 
asinhronih   mašina   kreće   se   od   10%   za 
motore   vrlo   male   snage   do   ispod   2%   za 
motore   vrlo   velikih   snaga.   Kad   rade   u 
generatorskom režimu, klizanje je od -10% 
do -2%. 
Razvijeni   moment   motora   menja   se   sa 
brzinom   te   se   za   svaki   motor   daju   ili   cela 
mehanička karakteristika (dijagram moment-
brzina)   ili   tri   karakteristične   vrednosti: 
nominalni,   polazni   i   prevalni   (maksimalni) 
moment. 

52

background image

 

M

   

maksimalni (prevalni) moment

M

pr

M

pol

M

n                             

    

                                             

oblast

                                    

normalnog 

                                                                  rada

     klizanje

         1

  

s

pr

   s

n

    0

         0

   n

s

 

brzina

Slika 2: Momentna karakteristika asinhronog 

motora pri nominalnom naponu napajanja.

Treba još naglasiti da će preopterećenje na 
vratilu koje je veće od prevalnog dovesti do 
zaustavljanja pogona, jer motor ne može da 
proizvede tako velik moment. 

3.4. Polazak i Zalet

Za   praktičnu   primenu   asinhronih   motora, 
poželjne   su   dobre   startne   osobine   -   visok 
polazni moment i umerena polazna struja. Pri 
uključenju   na   mrežu   nominalnog   napona, 
tokom   ubrzavanja   motori   povlače   iz   mreže 
struju   koja   je   tipično   6   puta   veća   od 
nominalne   struje,   što   predstavlja   strujno   i 

naponsko   naprezanje   za   mrežu   (pogotovo 
kod   velikih   motora),   kao   i   termičko 
naprezanje   za   sam   motor.   Standardni 
asinhroni   motori   su   konstruisani   tako   da 
proizvode   bar   150%   nominalnog   momenta 
pri polasku, vidi sliku 5.3. u zadatku 5 Ovim 
je omogućen relativno kratak zalet, čime se 
dobija kratko trajanje velikih startnih struja, 
pa   je   opasnost   od   pregrevanja   smanjena. 
Specijalni   motori   proizvode   preko   200% 
momenta pri startu. 
Priroda   konstrukcije   asinhronih   motora   je 
takva   da   se   malo   klizanje,   visok   prevalni 
moment,   visok   stepen   iskorišćenja   i   dobar 
faktor snage postižu na uštrb velike polazne 
struje i relativno niskog polaznog momenta. 
Konstruktori motora moraju da kod kaveznih 
motora prave kompromis – kod motora male 
snage se ide na bolje polazne karakteristike, a 
kod većih motora na malo klizanje i visok 
stepen   iskorišćenja.   Da   bi   se   kod   motora 
većih   snaga   dobile   i   povoljne   polazne 
karakteristike,   modifikuje   se   konstrukcija 
rotora.   Dve   česte   konstrukcije   su   dvostruki 
kavez (jedan kavez preovladava pri startu a 
drugi pri normalnom radu) ili duboki žljebovi 
na   rotoru,   čime   se   na   pozitivan   način 
iskorištava efekat potiskivanja struje. 
Za srednje i velike motore, strujni i naponski 
udar   prema   mreži   je   relativno   jak   pa   se 
primenjuju razni elektronski sistemi za tzv. 
“meki start”. 

54

16. Zadatak:

 Trofazni asinhroni motor radi opterećen nominalnim momentom. Odrediti brzinu 

obrtanja pri podizanju i pri spuštanju tereta u dizaličnom pogonu. 
Podaci o motoru:  

p = 

3 ,  

f = 

50 Hz ,  

s

n

 = 3 

.

REŠENJE:

Slika 16.1:  Momenti na vratilu 

motora pri dizanju tereta. 

U svakom elektromotornom pogonu kretanje je posledica 
dva  međusobno  suprostavljena  momenta:  električni, 
motorni,  pogonski  (

m

e

)  i  mehanički,  kočni,  moment 

opterećenja  (

m

m

),  slika  16.1.  U   dizaličkom   pogonu 

moment   opterećenja   je   posledica   delovanja   gravitacione 
sile 

g

 na teret mase 

m. 

Teret   će   se   pokrenuti   ako   je   motorni   moment   veći   od 
momenta   opterećenja,   a   podizaće   se   ravnomernom 
brzinom kada su ovi momenti jednaki. Smerovi momenata 
i ugaone brzine prikazani su na slici 16.1. Sa iste slike se 
vidi   da   moment   konverzije   asinhronog   motora   deluje   u 
smeru obrtanja bubnja za koji je zakačen teret, a moment 
opterećenja  

m

m

 

se suprostavlja kretanju pogona. Za ovaj 

režim važi 

m

> 0, 

m

> 0, a asinhrona mašina radi 

u motorskom režimu rada. 

a.

)

  Da bi asinhrona mašina mogla da radi tj. da bi se rotor mogao obrtati, mora se obezbediti  

indukovani   napon   tj.   struja   u   namotajima   rotora.   To   se   može   ostvariti   jedino   ako   se   rotor 
asinhrone mašine obrće sporije od Teslinog obrtnog polja u zazoru, koje stvara statorski namotaj. 
Obrtno polje ima sinhronu brzinu  

n

s

, a brzina rotora u motorskom režimu rada je  

n

. Razlika 

između ovih brzina naziva se klizanje (

s

), i predstavlja relativnu vrednost brzine rotora u odnosu 

na brzinu statorskog obrtnog polja. Uobičajeno je u literaturi i inžinjerskoj praksi da se koristi 
relativna vrednost klizanja u odnosu na sinhronu brzinu, i da se pojam 

relativno

 podrazumeva 

pa se i izostavlja, tako da se upotrebljava termin klizanje, definisano kao: 

(16.1)

Klizanje se izražava i u procentima: 

(16.2)

Sinhrona brzina 

n

s

 izražava se brojem obrtaja u minuti a sinhrona ugaona brzina brojem radijana 

u sekundi. Ove brzine zavise od frekvencije napajanja i od broja pari polova namotaja statora: 

(16.3)

(16.4)

Vrednosti sinhrone brzine za frekvenciju od 

f

=50 Hz i različit broj pari polova  

p

 su date u tabeli:

p

2

3

4

n

s

  [

o/min

]

3000 

1500 

1000 

750 

s

  [

rad/s

]

314,16 

157,08 

104,72 

78,54 

55

background image

Slika 16.2:  Radne tačke dizaličnog pogona na mehaničkoj karakteristici motora

Na   slici   16.2   prikazana   je   mehanička   karakteristika   motora   i   karakteristika   opterećenja 

m

m

Karakteristika opterećenja je konstantna, i ne zavisi od brzine ni po iznosu ni po smeru - uvek se 
podiže i spušta isti teret. Radna tačka podizanja tereta označena je sa  

A

 , a radna tačka spuštanja 

tereta   označena   je   sa  

B

.   Ovde   je   potrebno   obratiti   pažnju   na   izgled   izlazne   mehaničke 

karakteristike motora pri promenjenom smeru obrtnog magnentnog polja. 

57

Želiš da pročitaš svih 46 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti