Univerzitet u Banjoj Luci

Prirodno-Matematički Fakultet

Seminarski rad iz predmeta:

Biološke osnove seksualnosti i reprodukcije

Naslov rada:

Kontracepcija

Banja Luka, 17.4.2015.

Student:

Vuk Stević

Mentor:

prof dr Smiljana Paraš

Sadržaj

1. Uvod – Šta je kontracepcija? 1

2. Metode i sredstva kontracepcije

2

     2.1. Prirodne metode kontracepcije 3

     2.2. Barijerne metode kontracepcije 

5

     2.3. Hemijske metode kontracepcije 

7

     2.4. Hormonska kontracepcija

8

     2.5. Intrauterini ulošci 

12

     2.6. Urgentna kontracepcija  13

     2.7. Ireverzibilne metode kontracepcije  15

3. Zablude o kontracepciji17

4. Zaključak – Značaj kontracepcije 19

     Literatura 20

background image

2

2. Metode i sredstva kontracepcije

           Kontraceptivno sredstvo iili metoda moraj istovremeno zadovoljavati više kriterijuma. 
Ono   mora   biti   efikasno   u   pružanju   zaštite   od   neželjene   trudnoće,   sigurno,   neškodljivo, 
jednostavno za upotrebu, lako dostupno i jeftino. Osim toga, kontraceptivna metoda/sredstvo ne 
bi trebalo da ometa normalan tok seksualnih odnosa, niti da umanjuje zadovoljstvo partnera pri 
tome. Takođe, odabir kontraceptivne metode/sredstva ne bi trebalo da se kosi sa moralnim, i 
estetskim shvatanjima seksualnih partnera. Partneri trebaju da odaberu onu metodu koja najbolje 
odgovara   njihovom   životnom   stilu,   seksualnim   navikama   i   zdravstvenom   stanju,   za   koje 
smatraju   da   se   u   potpunosti   mogu   pridržavati   u   skladu   sa   datim   uputstvima.   Takođe,   radi 
procjene najpogodnijeg i najefikasnijeg kontraceptivnog sredstva žene bi se trebale konsultovati 
sa ginekologom.

           Metode kontracepcije mogu se u širem smislu podijeliti na reverzibilne i ireverzibilne. 

Reverzibilne metode

 obuhvataju one metode koje su povratne, što podrazumijeva da se njihovo 

dejstvo može poništiti ili zaustaviti, i da se nakon određenog vremena trudnoća može ostvariti. 

Ireverzibilne metode

  jesu nepovratne metode, što podrazumijeva da nakon ovih metoda ne 

postoji mogučnost ostajanja u drugom stanju. Ovakve metode uvijek podrazumijevaju neku od 
interventnih hirurških metoda kojima se prekida put jajnoj ćeliji do materice, ili spermatozoida 
do uretre. Prema dužini dejstva, metode reverzibilne kontracepcije mogu biti kratkog ili dugog 
dejstva.  

Kontracepcija kratkog dejstva

  je ona koja se primjenjuje više od jedanput tokom 

menstrualnog ciklusa partnerke. Efikasnost ovakvih metoda zavisi mnogo od motivacije partnera 
i   pravilne   upotrebe   sredstva.  

Kontracepcija   dugog   dejstva

  obuhvata   ona   sredstva   koja   se 

upotrebljavaju manje od jednog puta tokom menstrualnog ciklusa partnerke. Oni su se pokazali 
kao efikasnija sredstva zbog njihovog produženog dejstva i manje zavisnosti od ljudskih faktora.

           U užem smislu, metode kontracepcije ubrajaju bihevioralne, odnosno prirodne metode, 
metode   prepreke,   hemijske   metode,   hormonalna   kontrola   začeća,   intrauterine   naprave, 
postkoitalna   (hitna)   kontracepcija   kao   i   sterilizacija.   One   se   koriste   prije   ili   tokom   polnog 
odnosa, dok je hitna kontrola začeća efikasna samo u roku od nekoliko dana nakon polnog 
odnosa. Efikasnost metode se najčešće izražava u procentu broja žena koje zatrudne tokom prve 
godine korištenja date metode. Najefikasnije su one metode sa dugotrajnim dejstvom, koje ne 
zahtijevaju   neprekidne   posjete   ljekaru.   Mada   sve   metode   kontrole   začeća   imaju   neke 
potencijalne neželjene efekte, njihov rizik je manji nego u slučaju neželjene trudnoće.

3

2.1. Prirodne metode kontracepcije

          Prirodne metode kontracepcije se još nazivaju i bihevioralne, jer se odnose na seksualno 
ponašanje partnera, a zasnivaju se na apstinenciji, metodi povlačenja ili podešavanju tajminga. 
Efikasnost   ovih   metoda   je   u   velikoj   zavisnosti   od   ljudskog   faktora,   te   se   ne   smatraju 
najefikasnijim   metodama   sprječavanja   začeća,   ali   se   mogu   lako   kombinovati   sa   ostalim 
metodama.

                   

Apstinencija

  je praksa suzdržavanja od polnog odnosa. Neke grupe (poput Katoličke 

crkve) zastupaju potpunu seksualnu apstinenciju. Iako ovo jeste jedina sigurna metoda kojom se 
sprječava trudnoća (ako nema odnosa nema ni rizika od trudnoće), ona može negativno da utiče 
na psihičko stanje apstinenata. Takođe, u nekim zemljama se u sklopu školskog sistema sprovodi 
seksualno obrazovanje mladih koje zastupa isključivo apstinenciju, bez edukacije o kontracepciji 
i   metodama   bezbijednog   seksualnog   odnosa.   Usljed   ovoga   dolazi   do   rasta   u   učestalosti 
maloljetničkih trudnoća, pošto je skoro pa nemoguće spriječiti seksualnu aktivnost kod tinejdžera 
ali   i   odsustvuje   adekvatna   edukacija   o   mjerama   sprječavanja   neželjene   trudnoće.   Međutim, 
nekada ovaj pojam podrazumijeva praksu suzdržavanja od vaginalnog seksualnog odnosa, kako 
bi   se   spriječila   neželjena   trudnoča.   Parovi   koji   praktikuju   ovakvim   vidom   apstinencije   kao 
metode sprječavanja začeća koriste seks bez penetracije, kao i oralni i analni seksualni odnos. 
Bez obzira na to, do trudnoće ipak može doći ako se sperma partnera nađe u blizini vaginalnog 
otvora partnerke (trljanjem genitalija, izvlačenjem penisa poslije analnog odnosa, itd.)

            

Metoda povlačenja

 (poznata i kao coitus interruptus) jeste jedna od najstarijih metoda 

kontracepcije, koja se koristi i danas, a zasniva se na izvlačenju penisa iz vagine partnerke 
neposredno prije ejakulacije. Smatra se da je ovo najčešći metod kontracepcije kratkog dejstva. 
Glavni rizik od ove metode jeste u tome što ovaj postupak muškarac ne može uvijek da obavi na 
pravi način ili u pravo vrijeme. Ovaj metod takođe ne štiti partnere od polno-prenosivih bolesti. 
Ukoliko se pravilno primjenjuje, tipična greška ovog metoda u toku prve godine iznosi 4%, 
odnosno 27% pri uobičajenoj primjeni. Postoji velika polemika o prisustvu spermatozoida u 
preejakulatu muškaraca, zbog toga što su mnoga istraživanja dala različite rezultate. Iako su 
rezultati   tih   istraživanja   neuvjerljiva,   smatra   se   ipak   da   se   spermatozoidi   mogu   naći   u 
preejakulatu ukoliko se seksualni odnos obavlja više puta uzastopno, tako što je manji broj 
spermatozoida   tokom   prethodne   ejakulacije   zaostao   u   uretri   muškarca.   Iz   tog   razloga   se 
muškarcima   preporučuje   da   mokre   između   uzastopnih   seksualnih   odnosa,   na   taj   način 
uklanjajući zaostale spermatozoide iz uretre. Prednosti metode povlačenja se ogledaju u tome što 
ju mogu praktikovati svi parovi, ne zahtijeva finansijska sredstva, vještačke uređaje, ne dovodi 
do nuspojava, ne zahtijeva konsultacije i recept ljekara, i ne stvara nikakve prepreke stimulaciji 
partnera. Međutim, u poređenju sa ostalim metodama kontracepcije, mnogi ljekari smatraju da je 
metoda   povlačenja   najmanje   efikasan   metod,   jer   zavisi   u   potpunosti   od   ljudskog   faktore,   a 
takođe   ne   štiti   partnere   od   infekcije.   Zbog   toga   se   parovima   preporučuje   da   ovaj   metod 
kombinuju   sa   drugim   metodama   reverzibilne   kontracepcije,   time   povećavajući   efikasnost 
primjenjenih metoda.

                   

Podešavanje tajminga

  podrazumijeva određivanje najplodnijih dana menstrualnog 

ciklusa u cilju izbjegavanja mogučnosti začeća. Parovi koji odaberu ovu vrstu zaštite moraju 
poznavati i pomno pratiti menstrualni ciklus žene. Ova metoa se zasniva na praćenju vremena 
ovulacije i plodnog perioda, te na suzdržavanju od polnih odnosa u to vrijeme. Potrebna je 

background image

5

2.2. Barijerne metode kontracepcije

                   Ove metode se zasnivaju na barijernim kontraceptivima. To su naprave kojima se 
pokušava spriječiti trudnoća na taj način što fizički sprječavaju prodor sperme u matericu. U 
ovakva   sredstva   ubrajamo   muške   i   ženske   kondome,   cervikalne   kape,   dijafragme   i 
kontraceptivne   spužvice.   Koriste   se   neposredno   prije   samog   polnog   odnosa,   a   većina   njih 
sprječavaju i prenos polno-prenosivih bolesti.

          

Kondomi

 su barijerno kontraceptivno sredstvo 

izgrađeni   od   gume,   lateksa   ili   sličnih   elastičnih 
materijala, koji sprječavaju miješanje polnih tečnosti 
partnera,   te   se   koriste   za   sprječavanje   začeća   i 
prenosa   polno-prenosivih   bolesti.   Muški   kondomi 
(prezervativi)   su   najčešći,   dok   su   ženski   kondomi 
(femidom)   takođe   dostupni,   ali   se   rijetko   koriste. 
Istorija kondoma je jako diskutabilna. Prikazi i opisi 
raznih predmeta nalik kondomu se pojavljuju još u 
umjetnosti i literaturi antičkih civilizacija, međutim 
često su prikrivali glans penisa, te je nepoznato da li 
su   se   koristili   u   svrhu   kontracepcije.   Globalno, 
kondomi su najuobičajnija metoda kontrole začeća. 
Ovo   važi   pogotovo   za   muške   kondome,   pošto   se 
učestalost   korištenja   ženskog   kondoma   sve   više 
smanjuje.   Razlog   za   to   su   lakša   dostupnost,   niža 
cijena   i   jednostavna   upotreba   muških   kondoma,   u 
odnosu na femidom kondome koji su skuplji i za čiju 
je   aplikaciju   potrebno   dobro   upraksati   (

Slika   2.

). 

Prezervativi se navlače preko penisa u toku erekcije 
(

Slika   1.

),   prema   određenim   uputstvima   koje   treba 

pratiti kako ne bi došlo do sklizavanja prezervativa u 
toku   odnosa,   ili   pucanja   rezervoračića   za   spermu. 
Nakon   ejakulacije   prezervativ   se   skida   i   pažljivo 
odlaže,   nikada   se   iskorišteni   prezervativ   ne   smije 
koristiti dva puta. 

          Učestalost korištenja kondoma varira između 
zemalja.   Japan   ima   najveću   učestalost,   tako   da   se 
kondomi   koriste   kod   80%   bračnih   parova   koji 
praktikuju kontracepciju. U siromašnijim zemljama kondomi i dalje nisu česti, tako da se koriste 
u 6-8% ove demografije. Kako bi se povećala učestalost kondoma, u današnje vrijeme se mnogi 
proizvode   u   različitim   bojama,   sa   prijatnim   mirisima,   i   sa   teksturama   koji   poboljšavaju 
stimulaciju   tokom   seksualnog   odnosa.   Tipična   greška   pri   ispravnom   i   stalnom   korištenju 
kondoma iznosi 2%. Greške se obično javljaju ukoliko se kondom mehanički ošteti (pukne) 
tokom odnosa, što se dešava u 0.4-2.3% slučajeva, ili ukoliko sklizne sa penisa nakon ejakulacije 
(u   0.6-1.3%   slučajeva).   Iako   ne   dolazi   do   ovih   pojava,   1-2%   žena   će   pokazati   prisustvo 
spermatozoida u genitalnom traktu nakon seksualnog odnosa prilikom kog je korišten kondom. 
Prednosti korištenja kondoma su da su jeftini, ne ugrožavaju zdravlje, koriste se samo za vrijeme 

Slika 1. Aplikacija muškog kondoma

Slika 2. Aplikacija ženskog kondoma

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti