Kontracepcija
Univerzitet u Banjoj Luci
Prirodno-Matematički Fakultet
Seminarski rad iz predmeta:
Biološke osnove seksualnosti i reprodukcije
Naslov rada:
Kontracepcija
Banja Luka, 17.4.2015.
Student:
Vuk Stević
Mentor:
prof dr Smiljana Paraš
Sadržaj
1. Uvod – Šta je kontracepcija? 1
2. Metode i sredstva kontracepcije
2
2.1. Prirodne metode kontracepcije 3
2.2. Barijerne metode kontracepcije
5
2.3. Hemijske metode kontracepcije
7
2.4. Hormonska kontracepcija
8
2.5. Intrauterini ulošci
12
2.6. Urgentna kontracepcija 13
2.7. Ireverzibilne metode kontracepcije 15
3. Zablude o kontracepciji17
4. Zaključak – Značaj kontracepcije 19
Literatura 20

2
2. Metode i sredstva kontracepcije
Kontraceptivno sredstvo iili metoda moraj istovremeno zadovoljavati više kriterijuma.
Ono mora biti efikasno u pružanju zaštite od neželjene trudnoće, sigurno, neškodljivo,
jednostavno za upotrebu, lako dostupno i jeftino. Osim toga, kontraceptivna metoda/sredstvo ne
bi trebalo da ometa normalan tok seksualnih odnosa, niti da umanjuje zadovoljstvo partnera pri
tome. Takođe, odabir kontraceptivne metode/sredstva ne bi trebalo da se kosi sa moralnim, i
estetskim shvatanjima seksualnih partnera. Partneri trebaju da odaberu onu metodu koja najbolje
odgovara njihovom životnom stilu, seksualnim navikama i zdravstvenom stanju, za koje
smatraju da se u potpunosti mogu pridržavati u skladu sa datim uputstvima. Takođe, radi
procjene najpogodnijeg i najefikasnijeg kontraceptivnog sredstva žene bi se trebale konsultovati
sa ginekologom.
Metode kontracepcije mogu se u širem smislu podijeliti na reverzibilne i ireverzibilne.
Reverzibilne metode
obuhvataju one metode koje su povratne, što podrazumijeva da se njihovo
dejstvo može poništiti ili zaustaviti, i da se nakon određenog vremena trudnoća može ostvariti.
Ireverzibilne metode
jesu nepovratne metode, što podrazumijeva da nakon ovih metoda ne
postoji mogučnost ostajanja u drugom stanju. Ovakve metode uvijek podrazumijevaju neku od
interventnih hirurških metoda kojima se prekida put jajnoj ćeliji do materice, ili spermatozoida
do uretre. Prema dužini dejstva, metode reverzibilne kontracepcije mogu biti kratkog ili dugog
dejstva.
Kontracepcija kratkog dejstva
je ona koja se primjenjuje više od jedanput tokom
menstrualnog ciklusa partnerke. Efikasnost ovakvih metoda zavisi mnogo od motivacije partnera
i pravilne upotrebe sredstva.
Kontracepcija dugog dejstva
obuhvata ona sredstva koja se
upotrebljavaju manje od jednog puta tokom menstrualnog ciklusa partnerke. Oni su se pokazali
kao efikasnija sredstva zbog njihovog produženog dejstva i manje zavisnosti od ljudskih faktora.
U užem smislu, metode kontracepcije ubrajaju bihevioralne, odnosno prirodne metode,
metode prepreke, hemijske metode, hormonalna kontrola začeća, intrauterine naprave,
postkoitalna (hitna) kontracepcija kao i sterilizacija. One se koriste prije ili tokom polnog
odnosa, dok je hitna kontrola začeća efikasna samo u roku od nekoliko dana nakon polnog
odnosa. Efikasnost metode se najčešće izražava u procentu broja žena koje zatrudne tokom prve
godine korištenja date metode. Najefikasnije su one metode sa dugotrajnim dejstvom, koje ne
zahtijevaju neprekidne posjete ljekaru. Mada sve metode kontrole začeća imaju neke
potencijalne neželjene efekte, njihov rizik je manji nego u slučaju neželjene trudnoće.
3
2.1. Prirodne metode kontracepcije
Prirodne metode kontracepcije se još nazivaju i bihevioralne, jer se odnose na seksualno
ponašanje partnera, a zasnivaju se na apstinenciji, metodi povlačenja ili podešavanju tajminga.
Efikasnost ovih metoda je u velikoj zavisnosti od ljudskog faktora, te se ne smatraju
najefikasnijim metodama sprječavanja začeća, ali se mogu lako kombinovati sa ostalim
metodama.
Apstinencija
je praksa suzdržavanja od polnog odnosa. Neke grupe (poput Katoličke
crkve) zastupaju potpunu seksualnu apstinenciju. Iako ovo jeste jedina sigurna metoda kojom se
sprječava trudnoća (ako nema odnosa nema ni rizika od trudnoće), ona može negativno da utiče
na psihičko stanje apstinenata. Takođe, u nekim zemljama se u sklopu školskog sistema sprovodi
seksualno obrazovanje mladih koje zastupa isključivo apstinenciju, bez edukacije o kontracepciji
i metodama bezbijednog seksualnog odnosa. Usljed ovoga dolazi do rasta u učestalosti
maloljetničkih trudnoća, pošto je skoro pa nemoguće spriječiti seksualnu aktivnost kod tinejdžera
ali i odsustvuje adekvatna edukacija o mjerama sprječavanja neželjene trudnoće. Međutim,
nekada ovaj pojam podrazumijeva praksu suzdržavanja od vaginalnog seksualnog odnosa, kako
bi se spriječila neželjena trudnoča. Parovi koji praktikuju ovakvim vidom apstinencije kao
metode sprječavanja začeća koriste seks bez penetracije, kao i oralni i analni seksualni odnos.
Bez obzira na to, do trudnoće ipak može doći ako se sperma partnera nađe u blizini vaginalnog
otvora partnerke (trljanjem genitalija, izvlačenjem penisa poslije analnog odnosa, itd.)
Metoda povlačenja
(poznata i kao coitus interruptus) jeste jedna od najstarijih metoda
kontracepcije, koja se koristi i danas, a zasniva se na izvlačenju penisa iz vagine partnerke
neposredno prije ejakulacije. Smatra se da je ovo najčešći metod kontracepcije kratkog dejstva.
Glavni rizik od ove metode jeste u tome što ovaj postupak muškarac ne može uvijek da obavi na
pravi način ili u pravo vrijeme. Ovaj metod takođe ne štiti partnere od polno-prenosivih bolesti.
Ukoliko se pravilno primjenjuje, tipična greška ovog metoda u toku prve godine iznosi 4%,
odnosno 27% pri uobičajenoj primjeni. Postoji velika polemika o prisustvu spermatozoida u
preejakulatu muškaraca, zbog toga što su mnoga istraživanja dala različite rezultate. Iako su
rezultati tih istraživanja neuvjerljiva, smatra se ipak da se spermatozoidi mogu naći u
preejakulatu ukoliko se seksualni odnos obavlja više puta uzastopno, tako što je manji broj
spermatozoida tokom prethodne ejakulacije zaostao u uretri muškarca. Iz tog razloga se
muškarcima preporučuje da mokre između uzastopnih seksualnih odnosa, na taj način
uklanjajući zaostale spermatozoide iz uretre. Prednosti metode povlačenja se ogledaju u tome što
ju mogu praktikovati svi parovi, ne zahtijeva finansijska sredstva, vještačke uređaje, ne dovodi
do nuspojava, ne zahtijeva konsultacije i recept ljekara, i ne stvara nikakve prepreke stimulaciji
partnera. Međutim, u poređenju sa ostalim metodama kontracepcije, mnogi ljekari smatraju da je
metoda povlačenja najmanje efikasan metod, jer zavisi u potpunosti od ljudskog faktore, a
takođe ne štiti partnere od infekcije. Zbog toga se parovima preporučuje da ovaj metod
kombinuju sa drugim metodama reverzibilne kontracepcije, time povećavajući efikasnost
primjenjenih metoda.
Podešavanje tajminga
podrazumijeva određivanje najplodnijih dana menstrualnog
ciklusa u cilju izbjegavanja mogučnosti začeća. Parovi koji odaberu ovu vrstu zaštite moraju
poznavati i pomno pratiti menstrualni ciklus žene. Ova metoa se zasniva na praćenju vremena
ovulacije i plodnog perioda, te na suzdržavanju od polnih odnosa u to vrijeme. Potrebna je

5
2.2. Barijerne metode kontracepcije
Ove metode se zasnivaju na barijernim kontraceptivima. To su naprave kojima se
pokušava spriječiti trudnoća na taj način što fizički sprječavaju prodor sperme u matericu. U
ovakva sredstva ubrajamo muške i ženske kondome, cervikalne kape, dijafragme i
kontraceptivne spužvice. Koriste se neposredno prije samog polnog odnosa, a većina njih
sprječavaju i prenos polno-prenosivih bolesti.
Kondomi
su barijerno kontraceptivno sredstvo
izgrađeni od gume, lateksa ili sličnih elastičnih
materijala, koji sprječavaju miješanje polnih tečnosti
partnera, te se koriste za sprječavanje začeća i
prenosa polno-prenosivih bolesti. Muški kondomi
(prezervativi) su najčešći, dok su ženski kondomi
(femidom) takođe dostupni, ali se rijetko koriste.
Istorija kondoma je jako diskutabilna. Prikazi i opisi
raznih predmeta nalik kondomu se pojavljuju još u
umjetnosti i literaturi antičkih civilizacija, međutim
često su prikrivali glans penisa, te je nepoznato da li
su se koristili u svrhu kontracepcije. Globalno,
kondomi su najuobičajnija metoda kontrole začeća.
Ovo važi pogotovo za muške kondome, pošto se
učestalost korištenja ženskog kondoma sve više
smanjuje. Razlog za to su lakša dostupnost, niža
cijena i jednostavna upotreba muških kondoma, u
odnosu na femidom kondome koji su skuplji i za čiju
je aplikaciju potrebno dobro upraksati (
Slika 2.
).
Prezervativi se navlače preko penisa u toku erekcije
(
Slika 1.
), prema određenim uputstvima koje treba
pratiti kako ne bi došlo do sklizavanja prezervativa u
toku odnosa, ili pucanja rezervoračića za spermu.
Nakon ejakulacije prezervativ se skida i pažljivo
odlaže, nikada se iskorišteni prezervativ ne smije
koristiti dva puta.
Učestalost korištenja kondoma varira između
zemalja. Japan ima najveću učestalost, tako da se
kondomi koriste kod 80% bračnih parova koji
praktikuju kontracepciju. U siromašnijim zemljama kondomi i dalje nisu česti, tako da se koriste
u 6-8% ove demografije. Kako bi se povećala učestalost kondoma, u današnje vrijeme se mnogi
proizvode u različitim bojama, sa prijatnim mirisima, i sa teksturama koji poboljšavaju
stimulaciju tokom seksualnog odnosa. Tipična greška pri ispravnom i stalnom korištenju
kondoma iznosi 2%. Greške se obično javljaju ukoliko se kondom mehanički ošteti (pukne)
tokom odnosa, što se dešava u 0.4-2.3% slučajeva, ili ukoliko sklizne sa penisa nakon ejakulacije
(u 0.6-1.3% slučajeva). Iako ne dolazi do ovih pojava, 1-2% žena će pokazati prisustvo
spermatozoida u genitalnom traktu nakon seksualnog odnosa prilikom kog je korišten kondom.
Prednosti korištenja kondoma su da su jeftini, ne ugrožavaju zdravlje, koriste se samo za vrijeme
Slika 1. Aplikacija muškog kondoma
Slika 2. Aplikacija ženskog kondoma
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti