1

                                                             Uvod

Sve je veća otvorenost u načinu na koji privatna preduzeća i javni sektor upravljaju 

performansama i saopštavanjima ili ključnim stejkholderima. Jedan od stubova toga je 
uspostavljanje stabilnog sistema revizije i odgovornosti. Direktori izveštavaju vlasnike preduzeća 
i komunicciraju sa raznim stejkholderima kroz godišnje izveštaje. Nezavisni revizori rade 
ponovnu proveru izveštaja i računa na ime vlasnika.

Interni revizori obavljaju pregled sistema kontrola koje se bave stvarnim i uočenim 

rizicima preduzeća.

Aktivnost interne revizije pomaže preduzeću da svoje ciljeve ostvare uvođenjem 

sistemskog i disciplinskog pristupa radi ocene i poboljšanja procesa upravljanja.

Istorijat

U prošlosti se gledalo na internu reviziju kao na mehanizam za ponovnu promenu mnogo 

hiljada finansijskih transakcija koje su se prenosile na račune. Tokom 50-ih i 60-ih godina 20-og 
veka nju su činile osnovne provere računa radi izolovanja grešaka i nepravilnosti. Tokom 90-ih 
godina 20-og veka, upravljanje rizikom doživelo je procvat, jer se trebalo distancirati od kritika 
upućenih preduzećima koja su oštewćena ili čak uništena skandalima ili lošim upravljanjem. 
Tako je akcenat stavljen na korporativno upravljanje u svim vrstama privrednih subjekata i 
organima javnog sektora. Promena stava, pristupa i vrednosti u okviru procesa interne revizije 
odvija se brzo, tokom druge polovine 20-og  veka i prve decenije 21-og veka:

1. Počev od provere računovodstvene evidencije (50-ih godina) proko ocene poštovanja 

procedura (60-ih godina) i ocene kotrole (80-ih) izveštaja o sistemima interne kontrole 
(90-ih godina)

2. Preko ocene upravljanja rizikom (2000-te godine), podrške procesa upravljanja rizikom 

(2001-e godine)

3. Do izveštavanja o riziku i uspostavljanju kontrola (2002-e godine)

U ovom periodu je izvršen prelaz:

-

Sa aktivnosti provere na posao konsultacija i uverenja

-

Sa pregleda blagajne na pregled rizika strateškom spjanjem

-

Sa sprovođenja pravila na savetovanje rukovodstva

.

Uloga kontrole i revizije u sistemu poslovanja

Poslovno okruženje preduzeća izloženo je stalnim promenama. Menjaju se ekonomski 

faktori, napredne tehnologije, jača globalna konkurecija. Svaka nova promena u poslovnom 
okruženju generiše menadžmentu u preduzećima nove izazove u vezi kontrolisanja troškova, 
upravljanja likvidnošću, ostvarivanja prednosti.

Efektivan sistem interne kontrole omogućava menadžmentu da se suoči sa ovim 

izazovima, kroz ostvarivanje ciljeva korporativnog preduzeća i ostvarivanja njegove misije.

2

Uloga revizije je savetodavna, a ne izvršna. Revizori treba da olakšaju koncipiranje 

dobrih kontrola.

Interni revizor ukazuje na oblasti u kojima se može poboljša  upravljanje. Uloga internog 

revizora je pružanje pomoći rukovodiocima i njihovim timovima i rad za top menadžment 
korporacije.

Uloga kontrole

Primena dobrog sistema interne kontrole podrazumeva da kontrole daju pozitivan doprinos 
preduzeću i obezbeđuju adekvatne odgovore na identifikovane rizike koji ugrožavaju pozitivno 
kretanje. Kontrole i izveštaji interne kontrole predstavljaju karakteristike povezivanja za 
akcionare i stejkholdere.

Izveštaj interne kontrole predstavlja prikaz koji se izvodi iz sveukupne situacije sistema, 

uspostavljenih procesa i odnosa u preduzeću.

Termini kontrole i revizije

Interna revizija je aktivnost nezavisnog objektivnog uverenja i konsaltinga, osmišljena u 

cilju kreiranja dodatne vrednosti i unapređivanja poslovnog preduzeća, pomaže preduzeću u 
postizanju ciljeva uvođenjem pristupa proceni unapređenju efikasnosti prosesa upravljanja 
rizikom, kontrole i upravljanja. Ima veliku ulogu u oblasti izveštavanja u kontroli. Treba da bude 
finansijski nezavisna i da ima dovoljno resursa da bi funkcionisala u skladu sa profesionalnim 
standardima.
Interna kontrola sastoji se od međusobno povezanih komponenti, koje proizilaze iz načina 
upravljanja procesima i pojavama u preduzeću koje su integrisane u proces upravljanja.
Te komponente su:

1) Kotrolno okuženje;
2) Procena rizika;
3) Kontrolne aktivnosti;

Interna kontola organizuje se kao:

1) Primarna kontrola
2) Računovodstvena kontola
3) Stručna interna kontrola

Predmet i subjekti revizije

Predmet revizije u najširem smislu je ispitivanje i ocena usklađenosti poslovanja 

subjekata reviziranja i njihovih finansijskih izveštaja sa unapred postavljenim kriterijumima. 
Subjekti mogu biti brojni. Za obavljanje javnih funkcija i službi unutar svakog preduzeća 
zadužena su brojna razlićita tela. Uz tela središnje, regionalne i lokalne vlasti to su i trgovačka 
društva potpuno ili delimoično u vlasništvu, kao i različite druge vrste. To su i tela koja primaju 
državnu pomoć, finansiraju se od zakonom utrvrđenim dažbinama ili imaju dugove prema 
državi.

background image

4

                                                              

Revizija bilansnih pozicija

1. Revizija glavnih pozicija bilansa stanja

-

Postojanje sredstava i obaveza

-

Svojina nad sredstvima

-

Iskazivanje vrednosti sredstava i obaveza

-

Sveobuhvatnost tj. Potpunost obuhvatanja stavki o aktivi i pasivi

Novčana sredstva i HOV
Revizor treba da:

1) Prouči i oceni sistem interne kontrole novčanih transakcija
2) Utvrdi da li je iznos gotovine realno iskazan u bilansu.

Novčana sredstva i HOV su deo aktive.
 U knjigovodstvu preduzeća novčana sredstva se evidentiraju na računima: tekuči račun, 
blagajna, devizni račun i drugo...
HOV se vode na računima: obveznice, menice, čekovi, akcije...
Ciljevi revizije novčanih sredstava su : ocena sistema interne kontrole novčanih transakcija, 
utvrđivanje realnosi, prezentacija iznosa gotovine i gotovinskih ekvivalenata u bilansu.

Potraživanja od kupaca

Sa ekonomskog aspekta potraživanja su novčana sredstva u obliku prava i čine deo 

obrtnih sredstava preduzeća.
Revizor treba da utvrdi:

-

Adekvatnost interne kontrole za prodajne transakcije

-

Tačnost knjiženja

-

Stepen naplativosti

-

Tačnost knjiženja iznosa realizacije i prihoda od kamate.

Revizor ispituje i ocenjuje sistem interne kontrole koje se odnosi na prodaju i kupce, 
obuhvatajući kontrolu:

1. Prijema porudžbina i izdavanja naloga za prodaju
2. Odobravanje izlaznih faktura i naloga za zaduženje
3. Usaglašavanje analitičkih evidencija sa računima glavne knjige.
4. Naplata realizovanih proizvoda i usluga
5. Utvrđivanja i otpisivanja sumnjivih, spornih i neneplativih potraživanja.

Kupci su materijalno najznačajnija potraživanja.

Ostala potraživanja

Postupci ispitivanja realnosti primenjuju se i na druge stavke potraživanja koja se 

iskazuju u bilansu preduzeća – klijenta revizija.

Postupci koje revizor primenjuje:

-

Detaljni pregledi potraživanja za avanse

-

Unapređenje stanja analitičkih evidencija sa stanjem na sintetičkim računima i iznosima 
koji su iskazani u bilansu

5

-

Detaljno proveravanje ispravnosti i realnosti salda na računima AVR.

-

I zbog računa za ispitivanje i detaljnu proveru realnosti iznosa iskazanih kao 
potraživanja.

Zalihe
Računovodstvenu internu kotrolu zaliha čine:

1. Sistem obračuna troškova
2. Sistem stalnog inventara

Sistem obračuna troškova sastoji se od:

-

Sve transakcije u proizvodnji prolaze kroz račun „proizvodnja u toku“. Njegov saldo je 
zastupljen na odgovarajućem kontrolnom računu u finansijskom knjigovodstvu.

-

Troškovi materijala, rada i opštih troškova proizvodnje knjiže se na analitičkim računima 
koji se vode za svaki proces.

Najvažniji deo sistema interne kontrole je sistem stalnog inventara.
Sistem stalnog inventara može da obezbedi kontrolu na sledeći način:

1. Za sve zalihe voditi pomoćne knjige po količinama i cenama
2. Knjiženja u pomoćnim knjigama
3. Sastavljati probne bilanse
4. Prilagoditi analitičke i sintetičke račune za upređivanje sa brojanjem zaliha

Osnovna sredstva i dugoročni plasmani

Osnovna sredsva se brzo i lako ispituju.

Pozicija osnovnih sredstava i dugoročnih plasmana su imobilizacije preduzeća, to jest reč je o 
ulaganjima koja su dugoročno vezana. To je najlikvidniji deo aktive.
Ispitujući sistem interne kontrole revizor obuhvata:

-

evidentiranje stanja i investiciona održavanja osnovnih sredstava

-

vođenja knjige osnovnih sredstava

-

usaglašavanja knjige osnovnih sredstava sa računima glavne knjige

-

alokacije troškova izgradnje OS, većih popravki, investiciona održavanja.

Knjiga osnovnih sredstava je važan izvor informacija za sticanje uveravanje revizora o tvrdnjama 
menadžmenta sadržanih u finansijskim izveštajima.

Postupci revizije za ispitivanje bilansa uspeha

Postupcima revizije za ispitivanje bilansa uspeha proverava se da li su sve stavke ostvarenih 
proizvoda i rashoda pravilno razvrstane i proknjižene na odgovajući način i odgovarajućem 
obračunskom periodu.
Verifikovanjem bilansa stanja na početku i kraju godine zaključuje se da je i periodični rezultat 
realno obračunat.
Ispitivanje prihoda i rashoda odlikuje:

1. Revizor proučava i ocenjuje sistem interne kontrole u smislu računovodstvenog 

obuhvatanja i knjiženja prihoda. On proverava da li su svi ostvareni prihodi proknjiženi, 
kao i da li su svi proknjiženi prihodi ostvareni.

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti