EKONOMSKI FAKULTET BIHAĆ
ODSJEK: MENADŽMENT
ZAVRŠNI SEMINARSKI RAD
PREDMET: MENADŽMENT
Tema: Korporacije
Godina studija: Druga (II)
Mentor: Prof. dr. Emir Hadžić Student: Elvedin Zulić
Broj indeksa: 514/17
Bihać, Januar 2019. godine
4
elastične, naročito nakon što uvedu organizaciju poduzeća prema načelu konfederacije ili mreže
poduzetnika. Lakše se preorijentiraju s jedne investicije na drugu, a ako su uspješne, vrlo lako
dolaze do dodatnog kapitala (novom emisijom dionica), a njihova elastičnost ogleda se i u tome
što lako mogu smijeniti menedžment, kao što se i vlasnici sami lako mijenjaju, kupnjom odnosno
prodajom dionica na burzi vrijednosnih papira.
U korporacijama se sve više razvija unutarnje poduzetništvo (intrapoduzetništvo) – proces
formiranja malih, relativno autonomnih poduzeća, odnosno jedinica u okviru korporacije kojima
se dodjeljuju potrebna sredstva, ljudi i organizacijska samostalnost da bi svi pojedinci koji imaju
poduzetničke ideje, talent i sposobnost, a u velikim sustavima su sputani, mogli realizirati te
svoje ideje, otvaranjem novih tvrtki u okvirima postojećeg poduzeća. Na taj način korporacija
može sačuvati najtalentiranije i najkreativnije ljude, a također može i ravnopravno konkurirati u
pogledu poduzetništva i inovativnosti malih poduzetničkim tvrtkama.Korporacije imaju i
stanovite slabosti. U samoj osnovi korporacije nalazi se konflikt između onih koji snose rizik
(dioničara) i onih koji tim rizikom upravljaju (menedžera). Korporacije čine veoma mali
postotak od ukupnog broja poduzeća u privredi neke zemlje, ali po svom ekonomskom
potencijalu, proizvodnji i broju zaposlenih one su nosivi dio privrede svake razvijene zemlje.
Korporacije se dijele na privatne i javne.
5
1. POJAM I KARAKTERISTIKE KORPORACIJE
Kao institucionalni oblik organizovanja preduzeća korporacije su najvažniji subjekti
privređivanja u razvijenim zemljama tržišne privrede. Na ovaj način organizuju se preduzeća
širom svijeta i ovaj oblik organizovanja karakterističan je za velika preduzeća. Korporacije su
organizacioni oblik privrednih društava koja se osnivaju kao društva kapitala. Mogu ih osnivati
jedno ili više pravnih ili fizičkih lica radi obavljanja određene djelatnosti, pri čemu je osnovni
kapital potreban za obavljanje određene djelatnosti korporacije unaprijed definisan i podijeljen
na akcije određene nominalne vrijednosti. Intenzivan razvoj korporacije doživljavaju u XX
vijeku kada u razvijenim zemljama postaju najznačajni stvaraoci BDP (bruto domaćeg
proizvoda).
1
Šta čini osnov za upravljanje korporacijom ? Iako se nameće logičan odgovor, da
su to vlasnici akcija kojima upravo to vlasništvo daje pravo da upravljaju korporacijama, u
praksi, pogotovo kada se posmatra istorijski razvoj korporacija, nije uvijek tako. Posjedovanje i
korišćenje informacija o poslovanju korporacije može biti, i često je bio, osnov za upravljanje
korporacijama, kojima su u takvim slučajevima upravljali menadžeri.
U svim razvijenim tržišnim privredama, na osnovu zakonske regulative, pravo svojine
predstavlja osnov iz koga se izvodi pravo upravljanja. To znači da su vlasnici korporacije ti koji
treba njome da upravljaju. Vlasnici, u zavisnosti od veličine korporacije mogu njome upravljati:
2
-
direktno-ako je to moguće zbog broja akcionara i veličine korporacije,
-
indirektno-što je karakteristično za srednje i velike korporacije i to putem nadzornog
odbora ili borda direktora. Međutim, često se iz raznoraznih razloga, upravljanje
prepušta menadžmentu korporacije.
Pored navedenog, postoji i stav da korporacijama treba da upravljaju svi oni kojj ulažu
svoje resurse u korporaciju, stejkholderi, pa su samim tim zainteresovani za rezultate poslovanja
korporacije. I ovde je naizgled jasna situacija. Odgovor je menadžeri.
1
Dragan Ivković, Vladimir Knežević, Slavko Karavidić - Korporativno upravljanje , Beograd : Visoka škola za
poslovnu ekonomiju i preduzetništvo, 2014.god, str.47.
2
Ibid., str. 47.
7
Ukoliko se otkup akcija vrši stvarima onda njihova vrednost, prethodno, na odgovarajući
način, mora biti procijenjena. Akcije su, dakle, hartije od vrijednosti koje reprezentuju dio
kapitala korporacije i koje, kao takve, njhovim vlasnicima, obezbjeđuju:
1. pravo učešća u upravljanju društvom i
2. pravo učešća u raspodeli ostvarene dobiti društva.
Učešće u vlasništvu korporacije reprezentuje se akcijama, a ne ličnošću akcionara. Akcije
su stalne komponente društva, a ne lica koja ih posjeduju. Lica, odnosno vlasnici akcija se
vremenom, kupoprodajom akcija, menjaju. Zato ona u korporaciji nisu odgovoma za obaveze
društva prema trećim licima. Umjesto njih, tu odgovornost ima korporacija. Ona za navedene
obaveze odgovara svojom imovinom, tj. kapitalom koji se nalazi u njenom posjedu.
