Korporacije budućnosti
Univerzitet u Novom Sadu
Tehnički fakultet “Mihajlo Pupin”
Zrenjanin
Budućnost korporacija i korporacija budućnosti
Seminarski rad
Profesor: dr Đorđević Dejan
Student: Marko Marković, im 69/14
2
Contents
...................................................................................................3
Menadžment u savremenim korporacijama
.....................................................................................7
Protok I transfer informacija I znanja
..................................................................................13

4
2. Počeci I rast korporacija
2.1. Nastanak I pojava korporacija
Tokom 80ih godina prošlog veka, dominantna paradigma za studije o industrijskoj organizaciji i
ekonomskom razvoju je bila moderna korporacija
. Velike multidivizionalne, i sve više
multinacionalne kompanije, sa svojom ekstenzivnom menadžerskom hijerarhijom su postale
neosporno dominantne sile u ekonomskom razvoju. Prema tome, objašnjenje na temu uspona
modernih korporacija je postalo centralni interes u industijskoj organizaciji i razvoju ekonomije,
bez obzira na interesnu oblast.
Moderna korporacija se smatrala dobro proučenim, idealnim modelom, i pretpostavljalo
se da će uspešne firme težiti da priđu što bliže ovom idealu. Tokom 70ih i 80ih godina prošlog
veka, usled promena na svetskoj ekonomskoj sceni, i nemogućnosti američkih korporacija da
adekvatno odgovore na novu kompeticiju iz Azije, pala je senka na ideje o modernoj korporaciji
kao idealu organizacije, pokrenuvši time istraživanja na teme u industrijskoj organizaciji koje su
do tad bile krajnje nejasne
.
Slika 1
1
: loš protok informacija i procesa
Chandler, A. (1977). The Visible Hand: the Managerial Revolution in American Business . Cambridge, MA:
Belknap/Harvard University Press
Timothy J. Sturgeon (2002). Modular Production Networks: A New American Model of Industrial Organization.
Industrial Performance Center.Massachusetts Institute of Technology. Cambridge, MA, str. 1
5
2.2 Savremena korporacija
U savremenom svetu, koji je posledica industrijske revolucije i informacione revolucije,
preduzeća se svakodnevno suočavaju sa promenama koje se dešavaju u njihovom okruženju i u
njima samima, bilo da se radi o novim poslovnim događajima i trendovima, novim zakonima ili
novim tehnologijama. Slobodan protok ljudi, novca i kapitala, kao i vrtoglavi razvoj
informacione tehnologije, doveli su do visokog stepena razvoja konkurencije i otvaranja mnogih
novih mogucnosti poslovanja. Više nije presudno posedovanje informacija, već brzina i
sposobnost njihovog transformisanja u odluke koje vode ka generisanju profita. Obrazovanje i
znanje postaju novi faktori konkurentnosti. Svaki pojedinac mora da se usavršava i da
unapređuje svoje znanje. Borba za konkurentsku prednost je prevashodno borba za produktivnost
poslovanja.
Stoga, preduzeća, kako mala, tako i velika postaju krajnje proaktivna. Proaktivan način
planiranja podrazumeva donošenje odluka u skladu sa sadašnjicom, i sa pogledom na sutrašnjicu,
kao i realnim očekivanjima zasnovanim na analizama savremenih tržišta. Svakako, uspešnost
neke organizacije može da se predvidi na osnovu odnosa vremena, energije i sredstava koje njeni
članovi ulažu u unutrašnji i spoljašnji marketing.
Ostvarivanje visokih performansi organizacije su izraz njene efikasnosti i efektivnosti
poslovanja. Ukoliko je organizacija efikasnija, nivo kvaliteta ekonomije je viši. To podrazumeva
da će biti ostvareni najviši ciljevi u okviru poslovanja i razvoja. Uvažavajući potrebe i zahteve
potrošača, uz sprovođenje osnovnog ekonomskog principa poslovanja, organizacija opstaje na
tržištu i jača svoju konkurentnost u uslovima turbulentnog okruženja.
Tržište predstavlja bojno polje za današnje korporacije, gde su konkurentski odnosi vrlo
istaknuti, i predstavljaju pokretačku silu u podsticanju inovativnog načina organizovanja posla i
sticanja znanja neophodnog da donese prevagu u odnosu na konkurenciju. Pritisak je ogroman,
pogotovo na menadzere, koji moraju usmeriti organizacione aktivnosti tako da omogućavaju
razvoj, u kontinuiranom maniru, a sve u cilju jačanja pozicije korporacije na datom tržištu.
Jasno je da se preduzeća u mnogim granama susreću sa sve oštrijom konkurencijom. Da
bi se ikako zadržala pozicija na nemilosrdnom tržištu, nije dovoljno samo ispunjavati zahteve i
specifikacije potrošača, već je potrebno podobnije razumeti zahteve, zapravo, staviti analizu i
razumevanje potrebe potrošača u prvi plan. Ovo zahteva koncentrisanje sposobnosti čitave
organizacije ka ispunjenju ovog cilja. U slučaju kad glavni ciljevi nisu jasno definisani kod
zaposlenih, oni najčešće pažnju usmeravaju ka unutrašnjosti organizacije ili ka višim
hijerarhijskim nivoima, što u velikoj meri smanjuje efikasnost i kvalitet saradnje. Ovakve
situacije se prevazilaze prebacivanjem fokusa na ključne organizacione procese
.
Timothy J. Sturgeon (2002). Modular Production Networks: A New American Model of Industrial Organization.
Industrial Performance Center.Massachusetts Institute of Technology. Cambridge, MA, str. 19.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti