SVEUČILIŠTE U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET
ZNANSTVENI RAD
KORUPCIJA
Znanstveni rad iz predmeta Organizirani kriminalitet
prof. dr. sc. Anita Kurtović-Mišić
Student: Cvijetin Vujanović KPO-58/izv
Mostar, 2020.godina
SADRŽAJ
i javna služba koristi za javno bogaćenje putem komercijalnih ugovora na račun javnog
interesa. Moralna kategorizacija takvog ponašanja nigdje nije sporna, a ono što je sporno je
sekundarna efikasnost pravnog zakona, otkrivanje, progon i kažnjavanje. Nazvati to tradicijom
prikriva glavni dio uzroka ali lijepo opravdava incidenciju. U novije vrijeme naglašava se
upravo suprotno: velika ponuda i nastojanje globalnih trgovačkih službenika da i korupcijom
dobiju poslove ili prodaju proizvode čime ruše krhke moralne i zaobilaze pravne prepreke, te
stvarno unose korupciju kao element društva. Takvo ponašanje izaziva opštu prevalentnost
podmićivanja, dodatno slabi učinkovitost društva pravne države i otvara novi circulos
viciosus.
1
Korupcija je prema navedenom društveni nedostatak, manjak pretpostavki, društvenih
normi i vrijednosti koje su potrebne za normalno djelovanje slobodne tržišne privrede
(kapitalizma). Zbog posljedica koje korupcija izaziva ona postaje nepodnošljiva smetnja
razvoju međunarodnih ekonomskih odnosa. Korupcija je suprotna temeljnim moralnim
postulatima kapitalizma koji bogaćenje opravdavaju radom i iskušenjem životnog poziva,
vlasništvo smatraju svetinjom i zaštitom privatne sfere, ali odatle i vršenje javnih službi nečim
što ne pripada pojedincu kao osobi već nositelju funkcije u ime svih drugih. Ko funkciju koristi
za ličnu korist, ugrožava sam temelj struktura vlasti i ekonomije.
2
Etimološki,
korupcija podrazumijeva „pokvarenost, podmitljivost, potkupljivost“. Pol Noak
drži da postoje barem tri polazišta o shvatanju korupcije: etnocentrično, funkcionalističko i
evoluciono.
Etnocentrično shvatanje
korupcije, prisutno u zapadnim zemljama pedesetih godina prošlog
vijeka, polazi od čistote zapadnog svijeta, koji u korupciji vide pokvarenost nedemokratskih (tj.
„nezapadnih“) zemalja: korupcije neće biti kada se zapadni standard i vrijednosti dostignu.
Funkcionalističko stanovište
polazi od univerzalnog funkcionalizma, po kojem svaka pojava,
pa i korupcija, ima u srži pozitivn bilans i doprinos opstanku i razvoju društva.
Evolucijsko shvatanje
gleda korupciju kao glasnika novog vremena, morala koji će tek
uslijediti.
Istraživanjem zaista opširne literature nameće se zaključak da se korupcija može
promatrati u najmanje tri dimenzije:
a) korupcija kao simboličko određenje nemoralnoga
Ovakvo je određenje u skladu s etimološkim, koje korupciju naziva „pokvarenošću“, te
se sve ono što na bilo koji način izlazi izvan okvira uobičajenog i normalnog etiketira
koruptivnim;
b) korupcija kao konflikt hijerarhije normi
Ovdje spadaju klijentelizam, nepotizam, favoritizam itd., a ključni kriterijum za
određivanje nekog ponašanja koruptivnim jest sukob vlastitog i interesa organizacije za koju se
radi. Javni interes biva ignorisan u korist vlastitih finansijskih ili ličnih interesa;
1
Ibidem
2
http://www.soros.org.ba/pravo korupcija i transparentnost.htm
•
Zloupotreba položaja
zajedničko je ime za bilo koji drugi oblik ponašanja kojim se služba
obavlja na način da se vlastiti interesi stavljaju ispred javnih. Ona postoji ukoliko konkretnim
postupanjem nije ostvareno postojanje nekoga drugog kažnjivog ponašanja. I podmićivanjem i
prevarom se, naime, vrši zloupotreba, ali je oblik realizacije jasno preciziran: kod zloupotrebe
kao posebnog delikta ističe se na svaki drugi oblik iskorištavanje, prekoračenje ili neizvršavanje
službene dužnosti.
Kod većine prikazanih oblika korupcijskih praksi moguće je da je ista ili slična radnja
predviđena kao disciplinski prekršaj internim aktima organizacije. No, ona ne isključuje i
krivičnu odgovornost, tako da je moguće i krivično i disciplinski odgovarati za pojedino
koruptivno postupanje.
Odgovor na pitanje s početka ovoga dijela teksta, stoga, nije lagan, niti je univerzalan.
On ovisi o okolnostima svakoga pojedinog slučaja in concreto. Kod podmićivanja, na primjer,
potrebno je da se konkretnim ponašanjem nastoji uticati na donošenje kakve odluke koja se
vjerojatno ne bi donijela u takvom obliku da nema korupcijske interakcije: potrebno je
postojanje kauzalne veze između zahtijevanja ili primanja mita i njegova nuđenja, odnosno
obećanja.
Zato potencijalni akteri korupcije ne trebaju uvijek računati na zanemarivost delikta,
koji se često uzima kao izgovor za nepokretanje ili obustavu postupka. Isto tako, čak i ako ne
postoje elementi za krivično gonjenje, moguće je da određeno postupanje ima dimenzije
disciplinske odgovornosti, jer je kršenje radne etike na ovaj način u našim javnim institucijama
(ne u svim, nažalost) često propisano kao disciplinski prekršaj. Najzad, moguće je da neko
ponašanje bude okarakterisano kao korumpirano korištenjem moralnih kriterijuma, koji su
najfluidniji.
Polazeći od paradigme „klizavog terena“, uzimanjem manjih „poklona“ ili materijalnih i
ličnih povlastica, stvara se klima u kojoj je dopušteno da se pojedinac neformalno nagrađuje za
svoj posao. Ali, čim neformalne norme stupe na scenu, otvorena su vrata različitim tumačenjima
dobrog i lošeg, ispravnog ili pogrešnog, a u toj sferi fluidnosti, koju stvaraju neprecizne i
selektivne norme, više je prostora za racionalizaciju i pravdanje nepropisnog ponašanja.
Ovakvim se ponašanjem ozbiljno šteti kredibilitetu i legitimitetu institucija. Stoga, iako
eventualno nije prekršen zakon, ili je neki poklon ponuđen kao znak zahvalnosti, ipak se radi o
korupciji u smislu kompromitiranja vlastite i/ili pozicije institucije u kojoj se radi.
4
2.2. Legalističke i sociološke definicije korupcije
Legalističke defi nicije korupcije označuju određeno ponašanje korumpiranim ukoliko
se njime krši neki formalni standard ili pravilo ponašanja ustanovljeno od strane političke vlasti
i koje je namjenjeno reguliranju postupka javnih službenika. Prema Nye, najznačajnijem
predstavniku ovog pravca, određeni je postupak javnoga službenika korumpiran ukoliko
odstupa od formalnih dužnosti javne funkcije (izborom ili imenovanjem) radi stjecanja
privatnih (osobnih, obiteljskih ili prijateljskih) probitaka (statusnih ili novčanih).
5
Kritike koje
se mogu uputiti ovako formuliranom pojmu korupcije uglavnom se temelje na ocjenama da su
ovakve defi nicije u dosegu istodobno preuske i preširoke. Niti su svi nezakoniti, pravu suprotni
postupci nužno koruptivni niti su svi postupci koji podsjećaju na korupciju nužno nezakoniti.
4
http://www.soros.org.ba/pravo korupcija i transparentnost.htm
5
Derenčinović, op. cit. (bilj. 5), str. 36-37
Osim toga kod kritike se ističe i tzv. problem zatvorenoga kruga. Zakoni, također, mogu
predstavljati neželjenu posljedicu određenih pojavnih oblika korupcije. Daljnji prigovor ovoj
skupini proizlazi iz činjenice legalističkog konzekvencijalizma. Legalističke defi nicije
korupcije ne obuhvaćaju sve sastavnice niti sistemske, a niti posredne korupcije, a samo su
djelomično uspješne u određenju ostalih pojavnih oblika korupcije
Skupina socioloških defi nicija korupcije je šira jer je i percepcija korupcije na temelju
relativno neodređenog koncepta općeg dobra po naravi stvari šira od legalističke (normativne)
percepcije fenomena korupcije. Prva podskupina socioloških defi nicija, defi nicije temeljene na
javnom interesu (općem dobru), korupcijom smatra postupke kojima se zanemaruje
odgovornost prema javnom (građan skom) poretku i koje je u svojoj biti nespojivo sa tim
poretkom.
6
U suštini je kritike ove skupine defi nicija neodređenost elemenata na koje se odnosi.
Radi se o pojmu “javnog interesa” za koji ne postoji normativno određenje niti javni konsenzus.
Ovakav pristup određenju pojma korupcije i supsumiranju određenih ponašanja pod zajednički
nazivnik korupcije omogućuje političkoj vlasti opravdati gotovo svaki postupak odnosno
ponašanje navodeći kako je ono sasvim u skladu s javnim interesom. Druga podskupina
socioloških defi nicija korupcije, defi nicije temeljene na javnom mnijenju, smatraju da je
određeni postupak moguće smatrati korupcijom kada je s time suglasno javno mijenje.
7
3. POJAVNI OBLICI KORUPCIJE
3.1. Individualna korupcija
Radi se o korupciji malih, običnih ljudi koji žive daleko od politike, sporta i svih onih
scena koje bi njihova imena povezana s korupcijom dovele na naslovnice tiska. Korupcija tih
običnih ljudi, čiji se inicijali mogu naći u tisku negdje na sredini novina, ostaje daleko od
publiciteta drugih korupcija i time dobiva na otpornosti i dugovječnosti. Prvo obilježje
individualne korupcije je iznimna širina zone rizika. Može se reći da se granice zone rizika
podudaraju s granicama svakodnevne komunikacije. Stoga gotovo da ne postoji područje
ljudskog djelovanja (promet, zdravstvo, školstvo, carine, unutarnji poslovi) na kojem nema
rizika od sudjelovanja u individualnoj korupciji. Individualna korupcija se u najvećem broju
slučajeva pojavljuje kao klasično podmićivanje. Radi se o korupcijskoj poziciji aktivnog
podmićivača, davatelja mita, sudionika u procesu korupcije čija se inicijativna uloga katkad
precjenjuje.
3.2. Sistemska korupcija
Sistemska korupcija rezultat je osobitosti određenog sistema koji u cilju svoga održanja
ili drugih egzistencijalnih razloga ne bira metode i sredstva autonomnog funkcioniranja.
8
Jednadžba sistemske korupcije glasi: K=M+D-O K – korupcija M – monopol D – diskrecija O -
odgovornost Toj bi jednadžbi eventualno trebalo dodati i element političkog (samo)interesa pa
bi ona mogla glasiti: korupcija = monopol + diskrecija + politički (samo)interes - odgovornost.
9
Što su veći monopol, diskrecija i politički (samo)interes, a manja odgovornost, korupcija je
veća. Vrijedi i obrnuto, što su manji monopol, diskrecija i politički (samo)interes, a odgovornost
veća, korupcija je manja. Pojam političkog monopola, posuđen iz ekonomskih znanosti, po
6
Ibid., str. 37
7
Ibid., str. 38
8
Derenčinović, op. cit. (bilj. 5), str. 13-19.
9
Ibid
