Izvorni èlanak
UDK 159.922.72
KREATIVNOST I DIVERGENTNO MIŠLJENJE
U NASTAVI PRIRODOSLOVLJA
Antonio Svedru®iæ
OŠ Ljudevita Gaja, Zaprešiæ
Primljeno, 12. prosinca 2005.
U radu je razlo®en pojam »problem« i njegovo rješavanje u kontekstu su-
vremene filozofije i metodike prirodnih znanosti. Rješavanje prirodo-
znanstvenih problema opisano je u sklopu kreativnoga misaonog procesa
u kojem temeljnu ulogu ima divergentno mišljenje.
U eksperimentalnom dijelu rada govori se o istra®ivanju èiji je cilj izrada
metrijski pouzdanog instrumenta za mjerenje znanstvene kreativnosti i
komponenti divergentnog mišljenja, kako bi se odgovorilo na problem
odnosa školskog uspjeha i kreativnosti, kao i odnosa pojedinih kompo-
nenata divergentnog mišljenja.
Rezultati istra®ivanja dobiveni korištenjem testa znanstvene kreativnosti
potvrdili su indicije o povezanosti školskog uspjeha i kreativnih potenci-
jala uèenika, kao i razlike u distribuciji rezultata s obzirom na pojedine
komponente divergentnog mišljenja.
Kljuène rijeèi:
problem, kreativni èin, divergentno mišljenje, test znan-
stvene kreativnosti
Pojam »problem« u prirodnim znanostima
i nastavi prirodoslovlja
U interaktivnom tipu nastave koji se postupno implementira u nas-
tavnu praksu prirodoslovlja temeljni pojam jest »problem«. Pojam
prob-
lem
u nastavi prirodoslovlja percipira se na razlièite naèine. Stoga je
nu®no razmotriti njegovo viðenje u kontekstu filozofije i metodike prirod-
nih znanosti.
Suvremena filozofija prirodnih znanosti pro®eta je idejama konstruk-
tivizma, a zasniva se na temeljnim idejama T. Kuhna i K. Poppera. Prema
Kuhnu (Lelas, 1990.) postoji normalna i revolucionarna znanost. Nor-
malna znanost odvija se unutar postojeæih »paradigmi« ili »disciplinarnih
matrica«. Paradigme su prema Kuhnu modeli u kojima se oblikuje is-
tra®ivaèka tradicija i koji propisuju probleme, metode i mjerila tj. discipli-
103
narnu matricu (Lelas, 1996.). Kada unutar okvira postojeæih paradigmi
znanost ne mo®e objasniti neku pojavu, nastupa smjena znanstvenih teo-
rija, što je prema Kuhnu revolucionarna znanost. U povijesti znanstvenih
teorija takvih je radikalnih prekida s postojeæim paradigmama bilo mno-
go. U najpoznatije primjere revolucionarne znanosti ubraja se
Opæa teo-
rija relativnosti
koja je u znanost i filozofiju uvela novi pojam
prostor-
vremena
i raskinula s Newtonovim apsolutnim vremenom.
Podjela na normalnu i revolucionarnu znanost implicira da postoje
razlièite vrste »problema«. Velika veæina znanstvenika stvara normalnu
znanost, koja se uglavnom svodi na »razrješavanje zagonetki« (Lelas,
1996.). Rješavanje problema Kuhnovi sljedbenici pripisuju iskljuèivo re-
volucionarnoj znanosti. Razlika je u otvorenosti problema i razini kreativ-
nosti koja je potrebna za dobivanje rješenja.
Prema Popperu, bitni èimbenici za razvoj prirodnih znanosti su kriti-
cizam i pokušaji opovrgavanja teorija, u èemu kljuènu ulogu ima tzv. kru-
cijalni eksperiment. Popper smatra da se univerzalni znanstveni iskazi
izla®u stalnom riziku da ih buduæa mjerenja ili opa®anja opovrgnu. Upra-
vo u tome le®i tajna njihove znanstvenosti. Usporedba teorija s opa®anji-
ma ne slu®i za potvrðivanje dobrih, nego za eliminiranje loših teorija (Le-
las, 1996.). To znaèi da su znanstvenici koji rade na fronti znanosti trajno
u stanju rješavanja zagonetki (prema Kuhnu, rade normalnu znanost).
Na problematici te dileme – što je problem, a što zagonetka – radili
su mnogi istra®ivaèi iz podruèja filozofije i metodike prirodnih znanosti.
Danas je o toj problematici postignut konsenzus, pri èemu je va®nu ulogu
odigrala i psihologija uèenja, povezivanjem rješavanja problema (ili za-
gonetki) s kreativnošæu.
Rješavanje problema (i zagonetke) kompleksna je aktivnost u pro-
cesu uèenja, koja zahtijeva misaoni proces. Problemska kompleksnost
oèituje se u nizu misaonih aktivnosti koje prethode njihovu rješavanju.
Pritom je fundamentalna spoznaja da problemska situacija (problem)
uopæe postoji.
U školskoj praksi postoje aktivnosti koje ukljuèuju vje®be i zadatke, u
kojima treba slijediti veæ poznatu metodologiju, a kao rješenje mora se
dobiti toèan rezultat. Ovakvu vrstu problema (zatvoreni problem), èiji su
postupci usmjereni prema otvorenom putu do cilja, mo®emo nazvati rje-
šavanjem zagonetki. Kod pravih problema (otvoreni problem) nije una-
prijed poznata procedura rješenja, postoji li uopæe rješenje ili ima li više
rješenja. Kada se rješenja problema i pojave, ne mogu se klasificirati kao
toèna ili netoèna, a ne moraju biti ni jednoznaèna i savršeno jasna, dovolj-
no je da budu prihvatljiva, pa èak i onda kad su kontroverzna (Krsnik,
104
A. Svedru®iæ: Kreativnost i divergentno mišljenje …
METODIÈKI OGLEDI, 12 (2005) 2, 103–118
se u kreativnom spoznajnom procesu koji karakterizira divergentno miš-
ljenje.
Primjer Einsteinova EJASE
2
spoznajnog modela za konstrukciju pri-
rodoznanstvenih teorija pokazuje kako se kreativni èin odvija u èetiri faze
(Šindler, 1990.). Pritom, dakako, faze ne èine determinirani algoritam po
kojima se konstruiraju znanstvene teorije. Bazu Einsteinova kreativnog
procesa èine percepcije, empirije, nakon èega slijedi nasluæivanje i kreira-
nje ideja. Prijelaz iz faze osjeta u kreiranje zamisli i ideja odvija se skoko-
vito. Za
Einsteina
je postavljanje hipoteza intuitivni spoznajni skok:
»…Mi ne mo®emo deducirati opæenito, teoriju iz eksperimenta, iz partiku-
larnog u logièku argumentaciju. Uvijek ubacujemo intuitivni korak, jedan in-
tuitivni skok. Kad smo uèinili taj skok i kreirali teoriju pomoæu intuicije, tad
je valja testirati.« (Šindler, 1990.)
Mnogi Einsteinovi kritièari smatrali su da postoji prenaglašenost zna-
èenja intuicije u prirodoznanstvenoj spoznaji. No, kako i sam Einstein
ka®e, intuitivno je sagledavanje uvijek spremno na opoziv kad se stvara-
laèka mašta podvrgne regulativnim principima verifikacije. Kreativni spo-
znajni èin, dakle, nije isto što i put u gotovo znanje, veæ je fuzija logièke i
intuitivne komponente mišljenja. Pritom temeljnu ulogu ima divergentno
mišljenje. Svako je mišljenje, tako i divergentno, tijek oblikovanja misli;
bitna djelatnost duha kojom je odreðen temeljni odnos èovjeka spram
svijeta (Poliæ, 1997.). Ono što razlikuje divergentno od ostalih oblika mišlje-
nja jest njegova osobitost, alternativnost, nedokuèivost i subverzivnost.
Tako Poliæ istièe:
»Divergentno je mišljenje po svojoj naravi subverzivno. Ono odstupa od pos-
tojeæih misaonih pravila i u veæ uspostavljeni misaoni red unosi nered. Pot-
kopava misaone i djelatne obrasce i onemoguæava potpun nadzor ponašanja.
Divergentno je mišljenje za one koji misle samo konvergentno jednostavno
nedokuèivo, neshvatljivo, ono je ludost, misaona išèašenost koje se valja klo-
niti, jer je opasna.« (Poliæ, 2003.)
Iz postojeæeg proizlazi da æe jedino divergentno mišljenje imati od-
govore na probleme najvišeg ranga (u Kuhnovu smislu). Prema tome, u
divergentnom mišljenju koncentrirano je stvaralaštvo. Nasuprot konver-
gentnom mišljenju koje je sukcesivno, usmjereno prema poznatom, diver-
gentno mišljenje, a time i stvaralaštvo, ne mo®emo jednostavno nauèiti.
106
2
EJASE – percepcije empirije /E/, kreiranje zamisli odvija se skokovito /J-jumps/,
pronalaze se naèela, principi, aksiomi /A/, s pomoæu njih izvodimo zakonitosti /S/, njihovu
valjanost provjerava praksa /E/ (Šindler, 1990).
A. Svedru®iæ: Kreativnost i divergentno mišljenje …
METODIÈKI OGLEDI, 12 (2005) 2, 103–118
U kreativnom i stvaralaèkom èinu ne postoje gotova znanja i algo-
ritmi, stoga se stvaralaštvo ne uèi. Stvaralaštvo se mo®e samo poticati i
razvijati, ono se mo®e odgajati (Poliæ, 1993.).
Unutar tradicionalnoga pedagoškog pristupa malo je prostora ostav-
ljeno stvaranju novih, neobiènih i iznenaðujuæih ideja kao temelja za
rješavanje problema. Stoga suvremeno prirodoznanstveno obrazovanje
mora, uz znanstveno konvergentno mišljenje, ostaviti prostora za kreativ-
nost, a time i za stvaralaštvo.
Priroda znanstvene kreativnosti
Objašnjavanje prirodoznanstvenih pojava i zakonitosti je relativno.
Kako naše znanje o ponašanju prirode s znanstvenog aspekta nije potpu-
no, tako i znanja u uzrocima tih ponašanja nisu potpuna. Kad tra®imo
odgovor na pitanje zašto vrijedi odreðeni zakon, zapravo tra®imo unu-
tarnji mehanizam koji je tomu uzrok. Takav uzrok obièno je skriven i
teško ga je vidjeti. Odgovor na pitanje »zašto« najbolje je potra®iti u krea-
tivnoj pretpostavci o moguæem uzroku, te na temelju pretpostavke izgra-
diti zamišljenu sliku procesa koja dovodi do opa®enog ponašanja. U po-
vijesti prirodnih znanosti upravo su kreativne imaginarne tvorevine stva-
rale znanstvene modele.
U kreativnom, time i stvaralaèkom procesu, »mentalne slike« uvjet
su za izvoðenje svih mentalnih radnji. Tradicionalno se razlikuju dvije
vrste imaginacija: reproduktivna i kreativna (Évano, 2004.). Reproduk-
tivna imaginacija oponaša ono što je percipirano, a misaoni se proces ba-
zira na dosjeæanju. Kreativne imaginacije stvaraju nestereotipne unutar-
nje kognitivne reprezentacije na kojima se temelje razmišljanja o po-
javama. Te imaginacije nadalje u misaonom procesu nadilaze neposredno
oèekivano, dovode u sumnju, odvraæaju, pobijaju i izbjegavaju nepos-
rednu percepciju.
Évano dodaje:
»Smjernost pred ustolièenim znanjima i autoritetima povlaèi se pred kri-
tièkim duhom. I samo neznanje izvor je stvaralaštva u smislu da uklanja
zaplašenost uzorima pa èovjek istra®uje samo vlastitim snagama.« (Évano,
2004.).
Distanciranje od »gotovih« znanja pokazuje se u naèinu rješavanja
problema. Kreativnog pojedinca karakterizira nekonformizam i divergent-
na usmjerenost prema razvijanju novih ideja. Maštovite osobe promatraju
problem kao istra®ivaèi, kao privremenu teoriju koja se gradi, mijenja, i
podvrgava procesu preobrazbe i pobijanja. Pritom su misaone kompo-
107
A. Svedru®iæ: Kreativnost i divergentno mišljenje …
METODIÈKI OGLEDI, 12 (2005) 2, 103–118
