Napomena: Neke opcije za prijavu su dostupne samo nakon kupovine dokumenta.
1.UVOD
U savremenim uslovima, pogotovo u uslovima globalnog poslovanja bankarstva prisutni su brojni rizici koji dovode u pitanje pojedinačne bankarske poslove, naplatu ili u krajnjem slučaju promjenu koja utiče na povećanje neizvijesnosti ishoda transakcije, i u cijelini povećavaju neizvijesnost ostvarivanja prihoda banke. Ostvarenje profitabilnosti u uslovima povećane konkurencije kao i rasta rizika postaje izazov za savrijemeni bankarski menadžment. Sa razvojem investicionog bankarstva i sa procesom globalizacije finansijskog sistema, odnosno globalnim poslovanjem banaka, došlo je i do dodatnog uvećanja rizika sa kojim se banke suočavaju u svom poslovanju. Svjetska ekonomska kriza koja je eksalirala tokom 2008. godine samo potvrđuje ovu tezu. S toga se u novim uslovima postavljaju složeni zadaci pred bankarske menadžere posebno na planu kreiranja operativnog koncepta kratkoročne poslovne politike, s ciljem da se obezbjedi kontrola ukupnih rizika.
Globalizacija i nestabilnost finansijskog tržišta, kao i sve veća konkurencija među bankama, zahtjeva od banaka uvođenje inovacija u njihovom poslovanju, kao i u upravljanju rizicima. Sadašnje vrijeme zahtijeva novu poslovnu filozofiju i novi pristup riješavanju poslovnih problema u bankama, kao i procijenu poslovnih rizika, prije samog ulaska u pojedine poslovne finansijske poduhvate. Banka u savremenim uslovima posluje u okruženju drugih banaka, klijenata i ekonomije u cijelini, a sve to unosi elemente rizika u bankarsko poslovanje. Rizici sa kojima se banka suočava su neizbežni i moraju biti procijenjeni, kontrolisani i finansijski neutralisani kako ne bi ugrozili
1
cijelinu poslovanja banke. Ne postavlja se pitanje kako izbeći rizike, već kako upravljati rizicima, sa osnovnim ciljem minimiziranja njihovog uticaja na poslovanje.
Rizici u poslovanju banaka su karakteristika svakog bankarskog posla, tako da ni neutralni bankarski poslovi nisu bez rizika, a osvajanjem novih instrumenata, novih tehnika i strategija, finansijskog inženjeringa, novih bankarskih proizvoda, a naročito finansijskih derivata, lista rizika se neprestano širi.
Za bankare i zajmodavce uopšte, neizvijesnost raste sa promijenama u kamatnim stopama , promijenama depozita i sa nesposobnošću dužnika da vrati kredit, ali i pod dejstvom takvih faktora kao što su deregulacija, te moralni hazard, kao i ulaskom banaka u poslove koji ranije nisu bili tradicionalno bankarski. Pri svemu tome, globalizacija bankarskog poslovanja i trendovi mega spajanja velikih banaka, teraju menadžment banke da identifikuju najvažnije rizike.
To se odnosi, prije svega , na sistemske rizike, i posebno na rizike koji proizilaze iz zaostajanja bankarskog menadžmenta u praćenju poslovanja na nepoznatim, geografski udaljenim prostorima i tržištima i da prati poslovanje sa nepoznatim instrumentima i tehnikama. U najširem smislu riječi poslovni rizici se definišu kao neizvijesnost ili nesigurnost ostvarenja očekivanog ishoda određene poslovno – finansijske aktivnosti.
Ovako shvaćen rizik ima štetne posljedice, pa otuda ekonomski i finansijski racionalni učesnici u poslovnim i finansijskim transakcijama ispoljavaju uvijek averziju prema riziku i teže njegovom eliminaisanju ili bar minimiziranju.
2
na adekvatan način, tako što će se prvo izvršiti identifikacija različitih oblika rizika, zatim mjerenje rizika pomoću kvantitativnih metoda i definisanje postupka kojim će se upravljati tim rizicima.
Rizici, kao mogućnost apsolutnog ili relativnog gubitka, u odnosu na očekivanja u poslovanju banaka su karakteristika svakog bankarskog posla, a osvajanjem novih instrumenata, tehnika i strategija, novih bankarskih proizvoda, a naročito finansijskih derivata, lista rizika se neprestano širi. Neizvijesnost raste sa promjenama u kamatnim stopama, promjenama depozita i sa nesposobnošću držnika da vrati kredit, ali i pod dejstvom faktora kao što su deregulacija, moralni hazard, kao i ulaskom banaka u poslove koji ranije nisu bili tradicionalno bankarski. U literaturi postoje različite definicije rizika kojima su izložene banke u svom poslovanju.
Među definicijama se ubrajaju sljedeće: 1. Verovatnoća gubitka ili izloženost gubitku, 2. Mogućnost ili šanse za nastanak gubitka, 3. Opasnost koja može prouzrokovati gubitak, 4. Opasni poduhvat ili uslovi koji povećavaju verovatnoću učestalosti ili ozbiljnosti od gubitka, 5. Mogućnosti da stvarni gubici odstupaju od očekivanih, 6. Neizvijesnost u odnosu na gubitak.
Objašnjavajući pojam rizika, bitno je odvojiti njegovo značenje od pojma neizvijesnosti.
4
Neizvijesnost podrazumjeva stanje budućnosti koje određuju poznati činioci, ali se ne zna njihov intenzitet i njihovo porijeklo. Za razliku od neizvijesnosti, rizik se vezuje za određenu izvijesnost, odnosno vjerovatnoću nastupanja štetnog ishoda. Ta vjerovatnoća može biti veća ili manja, i drugim riječima se naziva mjera rizika ili stepen rizika.
Sa poslovnog stanovišta, sklonost ka riziku je lična karakteristika svakog pojedinca.Obični ljudi (potrošači, izvršioci i svi oni koji žive od svog rada) normalno izbegavaju rizike. Nasuprot njima, poslodavci i preduzetnici vole da rizikuju, jer u slučaju lošeg ishoda, oni prodajom imovine ili prostim otpuštanjem radnika štite svoje pozicije.
U takvoj situaciji menadžeri, svesni činjenice da od uspješnosti poslovanja firme koju vode zavisi i njihova lična reputacija, nastojaće da smanje rizike.
Rizici kojima je banka posebno izložena u svom poslovanju su sljedeći:
1. Rizik likvidnost, 2. Kreditni rizik, 3. Tržišni rizici ( kamatni i devizni ), 4. Rizici izloženosti banke, 5. Rizici ulaganja banke, 6. Rizici koji se odnose na zemlju 7. Operativni rizici
5
To stvara probleme u novčanim tokovima i utiče na likvidnost banke. Pozajmljivanje novca drugoj ugovornoj strani uvijek je sa sobom nosilo opasnost da pozajmljena sredstva neće biti vraćena, pa se može reći da je ovaj rizik star koliko i samo bankarstvo. Još tada je prepoznata potreba za upravljanjem ovim rizikom. Naravno, složenost mehanizama uz pomoć kojih se tada upravljalo kreditnim rizikom bila je daleko jednostavnija nego što je danas.
Ova vrsta rizika je najznačajniji pojedinačni uzrok stečajeva banaka (više od 80% bilansa stanja banke odnosi se na ovaj vid upravljanja rizicima). Postoje tri osnovne vrste kreditnog rizika: pojedinačni (lični) ili potrošački rizik, korporativni ili rizik preduzeća, državni ili rizik zemlje.
Postoje različiti izvori nastanka kreditnog rizika, od odobravanja kredita stanovništvu i malim preduzećima, sekjuritizovanih, hipotekarnih kredita, preko trgovine korporativnim ili državnim dugovnim hartijama, do trgovine derivatima na finansijskim tržištima. Visina kreditnog rizika zavisiće od strukture ugovora između banke i njenih klijenata. Kreditni rizik je moguće diversifikovati, ali se teško može potpuno pokriti (izvršiti hedžing). Razlog je što najveći dio rizika neizvršenja obaveze može biti rezultat sistemskog rizika. S obzirom na konkretan izvor nastanka kreditnog rizika možemo da razlikujemo tri tipa ovog rizika: rizik naplativosti(default risk), rizik kreditne premije i rizik pogoršanja kreditnog rejtinga.
