ekonomski, kulturni, filološki umjetnički dokument sredine i vremena u kom je nastao. Ljudi
su falsifikovali novac oduvijek iz različitih razloga, koji su se ticali najčešće lične i privatne
prirode. Dakle, termin falsifikovanje novca datira od kad postoji sam novac. Dok emitenti
novca usavršavaju tehnike izrade i zaštite novca, falsifikatori, koristeći naučno tehnička
dostignuća pokušavaju što vjernije da imitiraju zaštitne elemente novca kako bi lažni novac
pustili u opticaj i tako stekli materijalnu korist. S obzirom na to da je posjedovanje lažnog
novca ekonomski gubitak za onoga u čijem se posjedu nađe, veoma je važno poznavati
zaštitne elemente novca i odbiti prijem sumnjivog novca.

Prvi pomen upotrebe papira kao novca nalazi se u kineskim istorijskim tekstovima.
Moreplovac Marko Polo je 1296. godine opisujući svoja putovanja u Kini spomenuo da se u
Kineskom carstvu koristi papir kao novac. Najstarija postojeća novčanica pronađena do sada
je bio fragment otkriven u jednoj pećini. Ova novčanica je izdata od strane kineskog cara
Hiao Tsunga, negdje između 1165. i 1174. godine. Na ovoj novčanici se jasno vidi kolika je
njena vrijednost.

Prve prave novčanice u Evropi izdate su u Švedskoj 1661. godine. To je bio veliki uspjeh, jer
više nije bilo potrebe da se sa sobom nose velike količine zlata i srebra koje je bilo lako
ukrasti i oteti. Nedugo zatim mnoge druge Evropske države i trgovci uvidjevši prednost i
bezbjednost Švedskog eksperimenta odlučili su da i oni počnu izdavati svoj novac. Međutim,
većina zemalja u to vrijeme nije imala zakone koji bi regulisali ko sve može štampati novac.
Zakoni   o   zabrani   falsifikovanja   kovanog   novca   su   ipak   uskoro   prošireni   i   na   zabranu
falsifikovanja papirnog novca, ali postojao je mali broj država koje uopšte nijesu imale zakon
o   falsifikovanju   novca.   Uskoro   cijele   države,   gradovi,   banke,   razne   institucije,   pa   čak   i
privatni pojedinci koji su imali ptistup štamparija izrađuju svoj novac. Međutim, većina ovih
novčanica je postala bezvrijedna. Štamanje novca i izrada prvih novčanica u Evropi nije bilo
dobro. Do 1820. godine većina novčanica bila je izrađena na grub i sirov način i bilo ih je
veoma lako falsifikovati.

Neke prvobitne novčanice su toliko često falsifikovane da ih se u

prometu pojavilo više nego originalnih novčanica. Izrada prvobitnih novčanica se uglavnom
oslanjala na težinu reprodukcije potpisa i reljefnih pečata, da bi se obeshrabrila reprodukcija.
Specijalni papiri i mastila su takođe upotrebljavani u izradi novčanica. Novčanice većih
apoena su štampane u više boja, računalo se na to da će ovaj sistem biti previše komplikovan
za falsifikatore.

Nekoliko poznatih Amerikanaca primenjuje svoje vještine za nadmudrivanje falsifikatora, pa
je tako Bendžamin Frenklin, štampač po zanimanju, došao na ideju korišćenja drveća lišća da
odštampa vinjetu na leđima novčanica, jer ne postoje dva lista koji imaju potpuno isti obrazac
vena, čime dupliranje novčanice postaje nemoguće. Prikazi novčanica su ušli u knjigu, koja se
koristila za poređenje kad god je naišla sumnjiva novčanica.

Većina zemalja sada koristi neki oblik bezbjednosti u njihovim novčanicama. Savremene
novčanice mogu biti napravljene od metala, plastike ili nekog drugog materijala, dolaze u
različitim bojama, različite su širine, tkanje sa jedne strane na drugu, imaju mikro-štampane
površine, pa su čak i mašinski čitljive za brojanje i u identifikacione svrhe. Pored toga, teme
se rijetko koriste samostalno, kombinuju se.

Skoro sve moderne novčanice sadrže više zaštita protiv falsifikovanja. Neke, posebno
novčanice visokih apoena, mogu imati čak pedeset takvih elemenata, neki su očigledni i
vidljivi, a neki su tajni. Oni se kreću od više abecednih fontova, različitih veličina i oblika za
slova i cifara u serijskim brojevima, specijalnim bojama koje se vide samo pod
ultraljubičastim ili infracrvenim svijetlom.

Australija je 1988. godine izdala prvu Polymer tj. “plastičnu”novčanicu. Ne samo da ove
novčanice imaju duži životni vijek od papirnih novčanica, one su i dokazale da je gotovo
nemoguće da se falsifikuju, bez skupe i specijalne opreme. U ovom trenutku otprilike 35
zemalja sada koriste Australijsku tehnologiju za neke ili za sve svoje novčanice. Novčanice će
u budućnosti imati još više nevjerovatnih bezbjednosnih zaštita. Napredak u premazima i
mastilima će omogućiti da se štampaju novčanice koje će zasvijetljeti ili promijeniti boju kada
se koriste.

Novčanici mogu biti projektovani tako da pročitaju trake na novčanicama i pokažu vam
odmah koliko novca imate u novčaniku i prije nego što ga otvorite. Slični procesi će dozvoliti
da se identifikuju novčanice koje su ukradene.

1. POJAM, ORGANIZACIJA I PLANIRANJE KRIMINALISTIČKE

OBRADE

          Pod kriminalističkom obradom se podrazumijeva organizovani i planirani sistem svih
operativno   taktičkih   mjera   sa   ciljem   suzbijanja   kriminaliteta,   usmjerenih   ka   otkrivanju     i
utvrđivanju konkretnog krivičnog djela i njegovog izvršioca, odnosno izvršilaca, a na osnovu
prethodno saznatih indicija. Pojam kriminalističke obrade obuhvata policijsku aktivnost na
razotkrivanju, razjašnjavanju i prikupljanju dokaza u vezi sa svakim kriminalnim  događajem
i indetifikacijom njegovog izvršioca.

Uslov za započinjanje obrade je da konkretni događaj, sa određenim stepenom sumnje
(osnovi sumnje) upućuju na to da se radi o krivičnom djelu, odnosno da su se kod određenog
lica stekle činjen ice koje ukazuju na mogućnost da se ono bavi kriminalnom djelatnošću.

Kriminalističkoj obradi svojstveno je načelo organizaciono planskog postupanja. To je
uslov bez kojeg se ne može uspješno u potpuno obraditi neki kriminalni događaj, posebno oni
sa težim oblicima kriminaliteta koji su, nažalost, sve izraženiji i na našim prostorima. Iz ovog
proističe i obaveza sačinavanja planova za razotkrivanje, razjašnjavanje i dokazivanje

http://www.kamatica.com/cesta-pitanja/novac-novcanice

http://upravusi.rs/novac/gotovina/falsifikovanje-novca/

Krstić, O.,

Praktikum za kriminalistiku – taktiku

,2002. god. Beograd, Policijska akademija.

- ovlašćeni policijski službenik (OPS) koji će operativno - taktičku mjeru ili radnju
realizovati.

Drugi dio:

krimogeni objekti i žarišta na kojima se sastaju izvršioci kriminalnih radnji i druge
problematične osobe iz „predvorja kriminala“ ili objekte i osobe gdje izvršioci
svraćaju poslije izvršene kriminalne radnje, tzv. Kuntiranje, ali i objekte sa kojih se
mogu brzo udaljiti poslije izvršenja (autobuska i željeznička stanica, aerodrom i drugi
granični prelazi ako su u blizini),

mjere i radnje koje će se preduzeti radi kontrole navedenih objekata i pravovremeno
otkrivanje izvršilaca u slučaju pojave ili radi prikupljanja obavještenja relevantnih za
njihovu indetifikaciju,

ovlašćeni policijski službenici zaduženi za realizaciju planiranih mjera i radnji na
konkretnim objektima.

Treći dio:

puteve i patrolne punktove na saobraćajnim petljama i raskrsnicama koje će se
posebno pokrivati,

osobe odgovorne za realizaciju i kontrolu pojačane aktivnosti na putevima,

način realizacije pojačane kontrole aktivnosti na putevima, mjere i radnje koje će
konkretno sprovesti patrole, a nerijetko i drugi ovlašćeni policijski službenici.

Pri sačinjavanju ovog dijela plana neophodno je imati na umu da je on primarno u
funkciji OPS, a radi preduzimanja mjera prvog zahvata u početnoj fazi kriminalističke obrade
teškog krivičnog djela na sopstvenoj teritoriji, i sve sa ciljem brzog i planskog reagovanja
odmah po prijemu obaveštenja o izvršenom krivičnom djelu.

Druga funkcija ovog plana je u službi upotpunjavanja kriminalističke obrade sopstvenog
područja, a u taktičkoj situaciji da je takvo krivično djelo izvršeno u nekom drugom mjestu
na teritoiji naše zemlje, ali na zahtjev da se postupi prema planu šifrovane akcije.

Bilo koji razlog da je u pitanju, ti planovi se primjenjuju u najtežim kriminalnim oblicima, pa
je sasvim na mjestu da se pri njegovoj detaljnoj razradi primjenjuje princip maksimum
verzija sa metodom eliminacije.

Dakle, predviđanje mjera i radnji šireg zahvata radi eliminacije pojedinih, a planom
predviđenih verzija i sužavanjem kruga osumnjičenih u svakom konkretnom kriminalnom
događaju.

Pri sačinavanju plana kriminalističke obrade sopstvene teritorije treba voditi računa i o
ostalim ne tako nevažnim elementima, kao što su:

pri   postavljanju   verzija   u   odnosu   na   izvršioce   treba   koristiti   rezultate   operativne
kriminalističke   kontrole,   kao   i   rezultate   prethodnih   kriminalističkih   obrada,   uz
neizostavnu   provjeru   u   kriminalističkim   evidencijama.   Preporučljivo   je   ići   na   šire