POJAM KRIMINALISTIČKE TAKTIKE
-
Kriminalistička taktika je grana kriminalističke
znanosti u okviru koje se izučavaju pojavni
oblici krivičnih djela i načini njihovog učinjenja, motivi učinitelja i njihovi ciljevi
(kriminalna delinkventska taktika i tehnika), stručna znanja,vještine, običaji, navike,
shvaćanja, način ţivota i psihologija učinitelja krivičnih djela (kriminalna fenomenologija).
-
Kriminalistička taktika pruža kriminalističkoj praksi najoptimalnije modele kriminalističkog
postupanja opće prirode, one koji važe za sva krivična djela.
-
Pojmovi kriminalističke taktike
1) Taktička preporuka: misaoni model budućeg (predstojećeg) načina postupanja,
2) Taktički način: najracionalniji i najučinkovitiji način poduzimanja operativnih i istražnih
mjera i radnji. Ima dvostruku prirodu: pravnu i znanstveno-iskustvenu. Može biti
jednostavan i složen. U kriminalističkoj praksi se taktički načini dijele u dvije grupe: oni
koji nisu uređeni normama procesnog prava i oni koji su postali sadržaj normi krivičnog
procesnog prava,
3) Taktičko rješenje: model operativno-taktičke, dokazne ili istražne radnje koje u mislima
stvara kriminalista (tijelo postupka), koju želi poduzeti u konkretnom slučaju. Riječ je o
određivanju cilja, načina i sredstva izvršenja radnje, dakle, o izboru sistema operativno-
taktičkih (i tehničkih), istražnih i dokaznih radnji, taktičkih načina i kombinacija koji
djeluju u dijalektičkoj povezanosti kao najoptimalnijiza rješenje konkretne situacije,
4) Taktička operacija: individualizirani sistem strogo operativno taktičkih i tehničkih mjera i
radnji koje ostvaruje određeni tim (ekipa), a prema planu rukovoditelja operacije u
složenim kriminalističkim situacijama;
5) Taktička (operativna) kombinacija:
individualizirani sistem operativnih taktičkih,
tehničkih i istražnih mjera i radnji koje ostvaruje tim kriminalista, uz prethodno
planiranjecjelokupne operacije, usloženim kriminalističkim situacijama.
6) Kriminalističko taktički način: to je najracionalniji, najprikladniji i najučinkovitiji način
obavljanja operativne, istražne ili radnje dokazivanja, koji po mišljenju tijela postupka,
najviše odgovara konkretnoj operativno taktičkoj i taktičko-procesnoj situaciji, i koje ono
bira iz arsenala kriminalističke taktike sukladno procjenioperativno-taktičke ili taktičko-
procesne situacije.
KRIMINALISTIČKE PROCEDURE
-
Pod kriminalističkim procedurama treba podrazumijevati kriminalističko istraživanje
činjeničnih okolnosti koje izravno ili neizravno ukazuju na postojanje krivičnog djela i/ili
učinitelja.
-
Osnovni cilj kriminalističke procedure (istraživanja) je otkrivanje novoga, nepoznatog. Ta je
djelatnost obilježena istovremenom, simultanom i sukcesivnom primjenom spoznajnih
funkcija: promatranja, mišljenja i prakse.
-
Kriminalističko istraživanje u smislu kako je navedeno, odvija se na dva različit načina:
poduzimanjem neformalnih i formalnih (procesnih) mjera i radnji
-
U svakodnevnoj kriminalističkoj praksi razlikuju se: primarni, sekundarni i tercijarni stadij
kriminalističkih procedura.
a) Primarni stadij
obuhvata događanja ante delictum i tempore delicti,
b) Sekundarni stadij
obuhvata postupanja post delictum,
c) Tercijarni stadij
je rekonstruktivan stadij.
-
Sadržaj kriminalističkog istraživanja policije, bez obzira da li je riječ o neformalnoj ili
formalno-procesnoj djelatnosti, u osnovi je determiniran sljedećim faktorima:
1) karakterom početne situacije konkretnog krivičnog događaja ili djela,
2) pravilima kriminalističke nauke koja se moraju primijeniti u konkretnom slučaju
3) odredbama ZKP-a i drugim zakonskim i podzakonskim aktima.
-
U okviru kriminalističkih procedura važnu ulogu igra proces konstruktivizacije.
-
To je složeni misaoni proces neposredno vezan s operativnom i procesnom djelatnošću
kriminalista pomoću kojega se, na temelju postupka identifikacije i individualizacije,
razlikovanja, analize i sinteze, apstrakcije i približne generalizacije, utvrđuju granice među
pojedinim predmetima, njihovim svojstvima, odnosima, radi boljeg operiranja s njima.
-
Stalno treba voditi računa o tzv. spoznajnoj trijadi kriminalističke procedure:
1) promatranju, (Promatranje je specijalno organizirano (plansko) opažanje kojim se
selektivno odabire samo dio percipiranog matrijala koji se može percipirati, kao
relevantan)
2) mišljenju (Mišeljenje kao druga spoznajna funkcija u širem smislu pokriva svaki
kognitivni proces obrade ideja, predodžbi, slika, simbola i pojmova) i
3) praksi (Praksa je u kriminalističkoj nauci više nego provjera pravilnost naučenog
znanja. Ona ima stvaralačku spoznajnu funkciju).
-
Završetak kriminalističke procedure u osnovi javlja se u dva oblika.
1) prvom, kada je nesporno utvrđeno postojanje krivičnog djela i učinitelja i
2) drugom, kada je nemoguć nastavak krivičnog progona, zato što su iscrpljene sve
mogućnosti daljnjeg razjašnjavanja činjeničnog stanja, tj. kada se od nastavka
kriminalističke procedure ne može očekivati ni minimum uspjeha, jer nema više izgleda
da će se osigurati dostupnost učinitelja, kada je utvrđeno da se ne radi o krivičnom djelu
ili ako postoje zapreke za primjenu krivičnih sankcija (imuniteti, nedostupnost) itd.
KRIMINALISTIČKA OBRADA
-
Kriminalistička obrada je skup metodološki planiranih i poduzetih mjera i radnji što ih
poduzima policija povodom određenog kriminalnog događaja (ili njegovog izvršioca), s
ciljem da se osnove sumnje do kojih se došlo operativnim radom (kriminalistička kontrola)
podignu na takav stupanj vjerojatnosti koji će omogućiti donošenje određenih krivično-
pravnih odluka (osnovana sumnja).
-
Kriminalisti razlikuju:
1) neposrednu kriminalističku obradu (kriminalistička obrada kod koje je aktivnost policije
usmjerena na konkretni kriminalni slučaj) i
2) posrednu kriminalističku obradu (kriminalistička obrada koja se provodi unututar
neposredne kriminalističke obrade u vezi s nekim drugim krivičnim djelom).
-
Kriminalistička obrada se završava kada je konkretni kriminalni događaj objašnjen u svim
pojedinostima, tj. kada je utvrđeno postojanje određenog krivičnog djela i izvršioca, odnosno
kada je utvrđeno da se ne radi o krivičnom djelu.
-
Aktivnost policije, kada se radi o kriminalističkoj obradi usmjerena je na:
a) prikupljanje,
b) sređivanje i
c) korištenje različitih informacija, koje dijelimo na:
c) Verzije po elementima bića krivičnog djela – verzije o subjektu (izvršiocu) i subjektivnoj
strani (umišljaj i nehat) i objektu (kazneni događaj ili kazneno djelo) i objektivnoj strani
(način, mjesto, vrijeme izvršenja i dr.) i motivu.
d) Verzije po stepenu vjerojatnosti – po ovom kriteriju verzije se obično dijele na:
malovjerovatne, vjerovatne i viševjerovatne.
e) Verzije prema krivičnopravnom značenju – po tom kriteriju najpogodnija je trihotomna
podjela verzija na:
1) opće verzije (one su pretpostavke o predmetu dokazivanja);
2) posebne verzije (su verzije o dokaznim činjenicama - dokazima) i
3) verzije po elementima bića krivičnog djela (su verzije o subjektu, subjektivnoj strani i
objektu i objektivnoj strani krivičnog djela).
f) Verzije prema subjektima koji stvaraju verzije – klasifikacija verzija po kriteriju
autorstva. Po tom kriteriju verzije stvaraju ovlaštena službena lica, tužioci, suci,
okrivljenici i njihovi branitelji, oštećenici, vještaci i stručne osobe, ovisno o njihovim
ulogama u postupku.
-
Planiranje kriminalističke obrade KD-a zasniva se na raspoloživim informacijama,
indicijama i postavljenim verzijama;
INTERPOL
-
Interpol je međunarodna organizacija kriminalističke policije sa sjedištem u Lionu.
-
Početak organizovane saradnje pojedinih policija na međunarodnom planu datira jos od
1914.g. kada je održan međunarodni kongres sudske policije u Monaku.
-
Na drugom kongresu 1923.g u Beču predloženo je osnivanje međunarodnog sistema borbe
protiv kriminaliteta (Johan Schober), i policijska asocijacija dobija naziv „Međunarodna
komisija kriminalističke policije“ (C.I.P.C) sa sjedistem u Beču.
-
Poslije Drugog svjetskog rata na kongresu u Parizu 1946.g., obnavlja se C.I.P.C., a
organizacija dobija statut i naziv Interpol.
-
Međunarodna komisija kriminalističke policije 1956.g. mijenja naziv u Međunarodna
organizacija kriminalističke policije INTERPOL. Od 27. govembra 1989. g, sjedište je u
Lionu. Do 2004.g. okuplja 182 članice.
-
Djelovanje Interpola je dozvoljeno samo u oblasti opšteg prava (klasičnog kriminaliteta), a
svaka djelatnost ili intervencija u pitanjima ili slučajevima koji imaju politički,vojni,vjerski
ili rasni karakter najstrože je zabranjena u organizaciji (član. 3 Statuta Interpola).
-
Interpol nema policijska ovlaštenja.
-
Organizaciona struktura interpola:
a) Generalna skupština
b) Izvršni komitet
c) Generalni sekretarijat
d) Generalni sekretar
e) Centralni nacionalni biroi
f) Savjetnici
g) Kontrolna komisija
Interpolove potjernice
-
Posredstvom interpola raspisuju se slijedeće vrste potjernica, koje se uobičajno diferenciraju
prema boji koja takve akte karakteriše:
1) Crvene potjernice - izdaje Generalni sekretarijat na bazi važećeg nacionalnog naloga za
lišenjem slobode određenog lica i u suštini znače zahtjev strane države da lice bude lišeno
slobode radi ekstradicije.
2) Plave potjernice - izdaju se sa ciljem prikupljanja informacija o identitetu neke osobe,
sudskih informacija, informacija o kriminalnim aktivnostima određenog lica i/ili da se
određena osoba locira, odnosno utvrdi mjesto njenog boravka.
3) Zelene potjernice - sadrže obavještenja o kriminalnim aktivnostima nekih osoba. Izdaje ih
Generalni sekretarijat na svoju inicijativu ili na zahtjev pojedinih CNB.
4) Žute potjernice - odnose se na nestale osobe, osobe koje nisu u stanju da se same
identifikuju ili djecu žrtve roditeljskih otmica.
5) Crne potjernice - odnose se na neidentifikovana mrtva tijela.
6) Narandžaste potjernice - ukazuje na moguće prijetnje, odnosno opasnosti od skrivenog
oružja i raznih naprava koje mogu povrijediti čovjeka (npr. olovka pistolj, pismo bomba,
eksplozivne tašne itd.).
POTRAŽNA DJELATNOST
-
Predstavlja sistem operativno-taktičkih i tehničkih mjera i radnji koje neposredno preduzima
policija, po naredbi drugih organa ili samoinicijativno, s ciljem pronalaženja određenih lica i
predmeta koji jesu ili mogu biti u vezi sa krivičnim djelom, odnosno radi potpunog
utvrđivanja identiteta lica i leševa, ukoliko ga nije bilo moguće utvrditi na drugi način.
-
Potražna djelatnost može biti raspisana prema: licima, leševima i predmetima.
-
Po području traganja potrage mogu biti: lokalne, centralne i međunarodne.
-
Potražni akti kojima se inicira traganje su: potjernice, objave i raspisi o traganju
-
Potjernice, kao vrste potrage, raspisuju i preduzimaju OUP pa naredbi drugih organa.
Potjernica se uvijek raspisuje u odnosu na izvršioca KD-la. Raspisivanje potjernice može
narediti sud, upravnik kazneno popravne ustanove i nadležni organ za izvršenje krivicnih
sankcija.
-
Objava je vrsta potražne djelatnosti koja se preduzima kada je neophodno prikupiti podatke ili
pronaći predmete koji su u vezi sa KD, zatim u slučajevima kada je potrebno pronaći lica do
čijeg je nestanka, prema realnoj pretpostavci došlo izvršenjem KD i kada se pronađe leš čiji
identitet nije poznat.
-
Raspisi o traganju - ovaj oblik potražne djelatnosti preduzimaju OUP samoinicijativno ili po
zahtjevu drugih organa. OUP mogu, ako se radi o hitnom slučaju, da preduzmu trganje za
licem, u odnosu na koje postoji osnovana sumnja da je učinilo KD za koje se goni po
