1

KRIMINALISTIČKE IDENTIFIKACIJE
SKRIPTA ZA ISPIT

1. Definicije i podele Kriminalistike 

Identifikacije u kriminalistici 
Identitet  označava   istovetnost   i  određenost   stvari, događaja i ličnosti koja omogućavaju   imenovanje, 
poznavanje i prepoznavanje 
Identičan =  isti, istovetan, jednak 
Identifikacija

 

    

Da bi se postupak identifikacije u kriminalistici sproveo potrebno je poznavanje:

OBJEKATA

OBELEŽJA

METODA

KRITERIJUMA 

IDENTIFIKACIJ

 

 E : 

   

POSREDNA -preko registracione zbirke ili  digitalne baze podataka (poređenjem spornih i nespornih 
karakteristika )

DIREKTNA – direktnim određivanjem karakteristika ( termičke ,hemijske,optičke,…)

        REGISTRACIJA -postupak stvaranja baze podataka na osnovu određenih karakteristika objekata 

Definicije i podele   Kriminalistike 
Kriminalistika je multidisciplinarna naučna oblast. 
Kriminalistika se bavi razrešenjenjem i razjašnjenjem   kriminalnog događaja i identifikovanjem  učinioca 
kriminalnog dela. 
Kriminalistika se u novije vreme definiše kao forenzika sa pravnim okvirom.
Tradicionalna podela kriminalistike: 
 1. kriminalistička tehnika ,   
 2. kriminalistička tataktika, 
 3. kriminalistička metodika. 
Kriminalistička tehnika 

Najvažniji deo Kriminalistike kao nauke koji omogućava identifikacije kriminalističkih objekata.

Kriminalistička   tehnika  se   definiše     kao   deo   kriminalistike   koji   se   bavi   obradom   kriminalnog 
događaja koristeći metode fundamentalnih i primenjenih nauka. 

Primena   Kriminalističke   tehnike   ima   za  krajnji   cilj     dobijanje  dokaza  za   sudska   razjašnjenja   i 
razrešenja kriminalnih događaja i identifikaciju učinalaca . 

2.    Definicije i   podele Forenzike 
Forenzik

 

 a- d

   efinicije i podele

 

  

Forenzika je nauka koja je definisana kao oblast primene metoda fundamentalnih i primenjenih 
nauka  za obradu kriminalnih događaja. 

Forenzika se razvijala u okviru medicine u prvim decenijama 19. veka, a od tog doba počinje aktivno 
da se primenjuje prilikom policijskih istraga raznih zločina. 

Forenzika ima koren u latinskom jeziku: 

forensic 

–sudski 

Označava  forum  na kojem se u antičko doba raspravljalo o svim iznesenim činjenicama koje su 
vezane za neko kriminalno  delo. 

Posle završetka rasprave iznela bi se sudbina osumnjičenog. 

Definicija 
Forenzička   nauka   (   forenzika),   predstavlja   primenu     širokog   spektra  različitih   nauka  kako   bi   se   dobili 
odgovori na pitanja koja su od interesu za pravni sistem
Forenzika  u najširem smislu podrazumeva primenu znanja i tehnologija iz različitih nauka u rešavanju 
pravnih pitanja 

2

Različiti  naučni metodi  u forenzici primjenjuju  se za    ispitivanje,  komparacije i identifikacije  bioloških 
dokaza,   tragova,   supstanci,   oružja   i   drugih   dokaza   u   istražnom   postupku,   a   obrađuju   se  po  pravilu   u 
laboratorijima. 
Upravo zbog toga forenzika nije jedinstvena nauka već se deli na više disciplina .
Podele forenzike 
1) Prema naučnim oblastima čije metode primenjuje forenzika se deli na:
          Forenziku  fundamentalnih nauka i Forenziku primenjenih nauka 
2) Prema oblastima u kojima primenjuje svoje metode forenzika se deli na: 
                     -  Kriminalističku forenziku 
                     -  Državnu forenziku 
                     -  Komercijalnu forenziku 
3) Podela forenzike p

 

 rema naučnim

 

     oblastima čije metode primenjuje

 

  :   

Forenzika fundamentalnih nauka 

 Forenzička fizika, 

 Forenzička hemija, 

 Forenzička biologija, 

 Forenzička matematika. 

Forenzika primenjenih nauka 

Humana forenzika, 

Socijalna forenzika, 

Specijalne grane forenzike, 

Forenzika digitalnih podataka, 

Forenzičko inženjerstvo. 

   Humana forenzika:

 

 

Forenzička patologija, 

Forenzička odontologija, 

Forenzička antropologija, 

Forenzička tafonomija, 

Forenzička entomologija. 

Socijalna forenzika

 

  :

  

Forenzička psihologija, 

Forenzička psihijatrija, 

Modus operadi, 

Profilisanje. 

Specijalne grane forenzike

 

  :

  

Pronalaženje nevidljivih otisaka prstiju, 

Balistika, 

Analize uzoraka mrlja krvi, 

Forenzička genetika, 

Serologija, 

Tragovi obuće, 

Tragovi guma, 

Forenzička toksikologija, 

Forenzička palinologija, 

Ispitivanje dokumenata, 

Finansijska forenzika 

Forenzička teologija

background image

4

Kriminalistička forenzika (KF) je samo drugi naziv za Kriminalističku tehniku (KT). 

3.     Pojmovi i objekti Kriminalistike 
Pojmovi 

 

 K

   riminalisti

 

 č  ke

    forenzike

 

  

  Kriminalni  DOGAĐAJ  (KD)

  MESTO kriminalnog događaja (MKD)- kriminalistička scena, lice mesta, mesto zločina

  DOKAZI

                 rezultati kriminalističko- forenzičke obrade
Kriminalni događaj –KD

 

    :

 1.ucinilac kd, 

2.zrtva, 

3.tragovi i predmeti 

MESTO  KD 

Prostor u kome se odigrao KD. 

Zatvoren ili otvoren prostor. 

Zahteva posebne postupke obrade:  obeležavanje,fotografisanje, skiciranje,.. 

Koriste se posebni forenzički metodi. 

Upotrebljava se  oprema koja omogućava   identifikacije objekata na MKD. 

DOKAZI

 

    

Posle izvršene obrade kriminalnog     događaja forenzičar daje  svoje mišljenje i nalaz koji u tom trenutku  
imaju pravnu snagu u obliku  dokaza  za  sudski postupak. 
  OBJEKTI KRIMINALISTIČKE FORENZIKE 

Primarni objekti -gotovo uvek prisutni na MKD 

Sekundarni objekti- retko prisutni na  MKD 

PRIMARNI OBJEKTI: 

1.osobe, 

2.predmeti, 

3.tragovi 

OSOBA: 

1.ziva, 

2.les, 

3.ostaci 

Osoba-kriminalistički aspekt

 

    : 

1.ucinilac kd, 

2.zrtva, 

3.ocevidac 

Obeležja osobe

 

 :   

pravna - ime,prezime,državljanstvo,...

faktička - mesto i datum rođenja (smrti)

fizička  - biometrijske karakteristike

PREDMETI: 

1.odbaceni predmeti pravilne ili nepravilne geometrijske forme, 

2.upotrebljeni predmeti(oruzje,orudje), 

3.licni predmeti ucinioca ili zrtve(odeca,obuca) 

TRAGOVI - 

 

 Poreklo

 

 : 

1.ljudski, 

2.biljni i zivotinjski, 

3.prirodni i vestacki 

TRAGOVI

 

  VELICINA

 

 : mikro,makro,mega; 

FORMA: 2D-otisak, 3D-utisak; 
AGREGATNO STANJE: cvrsti, tecni, gasoviti 

5

Najšira podela

 

  HEMIJSKI SASTAV

 

 : organski i neorganski 

SEKUNDARNI OBJEKTI: 

1.biljke; 

2.zivotinje,insekti; 

3.virusi,bakterije .

VIDLJIVOST: vidljiv, nevidljiv;

4.     Klasični metodi identifikacija živih osoba u kriminalistici 
OSOBA u kriminalistici 

učinilac krivičnog  dela

onemogućena da pruži podatke o sebi

ne želi da pruži podatke o sebi

žrtva masovnih katastrofa

leš i ljudski ostaci

Identifikacije

 

  osobe u kriminalistici

 

  

Metodi identifikacija žive osobe

Metodi identifikacija leševa i ljudskih ostataka 

METODI identifikacija žive osobe u kriminalistici 

Klasični 

Savremeni  

Automatski 

Klasični metodi 

Sakaćenje

Žigosanje

Parada identifikacije

Antroppometrijski metod

Opis fizičkog izgleda lica i tela osobe 

U 14. vek u Kini ,trgovci su uz pomoć boje radili otiske dečijih dlanova i stopala na papiru da bi 
međusobno razlikovali malu decu

Do 18. veka  na zapadu  se identifikacija zasnivala uglavnom na „fotografskom pamćenju“

Metodi  Alfons Bertjona  (francuski policijski službenik i antropolog  )-    1883. godine   razvio  je 
antropometrijski metod (kasnije poznat kao bertjonaž). To je bio  prvi precizni, poznati metod koji je 
našao   široku   primenu   u   identifikaciji   kriminalaca.   Antropometrijski   metod   je   zaslužan   što   je 
biometrija postala grana nauke. Metod se bazirao na preciznom merenju širina i dužina glave i tela i 
obeležavanju posebnih oznaka kao što su tetovaže ili ožiljci. 

Otisci prstiju 

5.     Savremeni metodi –biometrijske identifikacije 
Savremeni metodi 

 

 prepoznavanja osoba 

 

 

Prepoznavanje pomoću identifikacionih dokumenata 

Prepoznavanje preko sigurnosnog ključa 

Prepoznavanje preko  biometrijskih karakteristika

Prepoznavanje pomoću identifikaci

 

 onih

 

  dokumenata 

 

 

Identifikacioni dokument predstavlja identitet osobe koja ga nosi: 

identifikaciona kartica 

pasoš 

vozačka dozvola 

kartica zdravstvenog osiguranja 

Nedostatak   ovog   metoda   je   postojanje   mogućnosti  lažnog   predstavljanja   neke   druge   osobe   ukoliko   se 
domogne tuđeg identifikacionog dokumenta 

 Prepoznavanje 

 

 preko sigurnosnog 

 

 ključ

 

 a   

background image

7

7.     Automatski metodi identifikacija živih osoba u kriminalistici 
AUTOMATSKI identifikacioni METODI 

Informacioni sistemi. 

Koriste se  digitalne forme biometrijskih karakteristika. 

Digitalna slika je strogo uređena. 

Dokazi se čuvaju u BAZI PODATAKA. 

Identifikacija se vrši automatski. 

Postupak identifikacije je veoma kratak. 

Rezultat je verifikacija ili identifikacija 

Koriste se jednomodulni sistemi  ili višemodulni sistemi 

AUTOMATSKI identifikacioni METODI 

Crte lica (IFIS) 

Otisak prsta (AFIS) 

Zubi (ADIS) 

Očna dužica (IRIS) 

DNK 

Retina                                      BAZE PODATAKA 

Uvo 

Geometrija šake 

Glas 

Pokreti usane 

Elektronski potpis 

BIOMETRIJSKI sistemi 
Prepoznavanja  uzoraka   pripremljenih   za   identifikaciju   osoba  zavise   od   specifičnih   fizioloških 
karakteroistika i  karakteristika ponašanja 

Biometrijski podaci se prikupljaju pomoću senzora koji  ih  pretvaraju u digitalni oblik i  šalju na 
analizu,   a   pomoću   njih   se   stvara   biometrijski   uzorak   koji   reprezentuje  pojedinu   biološku 
karakteristiku koja može posluži za identifikaciju osobe 

BIOMETRIJSKI SISTEM: 

SENZORSKI MODUL

Modul za reprezentaciju karakteristika

KOMPARATIVNI  modul 

Modul BAZA PODATAKA 

Modul PRIKAZIVANJA 

              Automatska identifikacija 
Moduli

 

    

senzor prikuplja podatke o pojedinoj osobi i pretvara ih u digitalni oblik 

algoritmi za procesuiranje signala analiziraju podatke i pretvaraju ih u uzorak koji    reprezentuje   
karakterisku osobe 

uzorci se odlažu u bazu podataka 

algoritmi za upoređivanje upoređuju nove uzorke sa onima u bazi 

rezultat upoređivanja može biti podudaranje ili nepodudaranje 

Unimod

 

 u  lni 

    sistemi

 

  

Unimodalni sistemi koriste samo jedan biometrijski metod 

Povoljni su i jednostavni,  ali su podložni pogrešnim odbijanjima zbog nepovoljnih uslova očitavanja 
- loše osvjetljenje ili nečistoća kod optičkih skenera. 

U velikim populacijama neke biometrijske karakteristike nisu dovoljno jedinstvene za sve osobe.- 
dve osobe mogu imati jako slično lice

Multimodulni sistemi 
upotrebljavaju dva ili više biometrijskih metoda za identifikaciju 

Svaki  metod  svojim   algoritmom   izračunava   stepen  poklapanja.   Dobijeni  stepeni  se   usklađuju   i 
donosi se konačna odluka. 

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti