POJAM KRIMINALISTIKE

Određenje pojma kriminalistike

. Kriminalistika je disciplina koja sustavno istražuje i

primjenjuje znanstvene metode i pravila iskustva u otkrivanju i razjašnjavanju pojava kaznenih
djela i utvrđivanju njihovih počinitelja.

Za kriminalistiku je osnovno:
1.

poznavanje pojava kaznenih djela (koji su podaci važni za razjašnjenje kaznenog
djela),

istraživanje metodologije (koje mogućnosti otkrivanja i prikupljanja podataka
stoje na raspolaganju) i

razrada metodike njihova otkrivanja i razjašnjavanja (kako se u konkretnom
predmetu ima postupati).

Kriminalističko istraživanje bavi se kaznenim djelom kao stvarnom pojavom, tj. vanjskim

i unutarnjim stvarnim promjenama koje je kazneno djelo izazvalo i koje se mogu spoznati. U to
istraživanje su uključene radnje kojima se razjašnjavaju pitanja u svezi pojave kaznenoga djela,
počinitelja, žrtve i drugih okolnosti.

Kriminalistika je usmjerena na prikupljanje obavijesti. Te se obavijesti otkrivaju i

prikupljaju u predkaznenom i kaznenom postupku kriminalističkim radnjama. Međusobno se
razlikuju s obzirom na:

1. svrhu zbog koje su prikupljene,
2. način prikupljanja i
3. značenje za postupak.
Najvažnije takve obavijesti se oblikuju u kaznenom postupku. Neke druge imaju

operativno značenje.

Kriminalističko istraživanje je mikroanaliza pojave vjerojatnoga kaznenog djela. Ona

istraživanjem neposredno rekonstruira stvarnu, objektivnu i subjektivnu strukturu kaznenoga
djela. Time se kriminalistika razlikuje od drugih kaznenih disciplina koje se također bave
kaznenim djelom, ali na drugi način.

Pojam i sustav kriminalističke procedure

Pojam kriminalističke procedure

. U sociologijskome smislu kriminalističko

istraživanje je sustav radnji i odnosa. Radne operacije se na jednak način obavljaju u istovrsnim
situacijama. S obzirom na to kriminalističko istraživanje je cjelina s istovjetnim sustavom i
redoslijedom radnji. Cjelina s takvim značajkama se u sociologiji shvaća kao procedura.

Kriminalističko istraživanje uvjetuju strukturni, teleologijski i realni sastojci.

Kriminalistika istražuje okolnosti u svezi neposredno prijetećeg ili počinjenog kaznenog djela i
počinitelja. Budući da kriminalističko istraživanje dovodi do konkretnih saznanja o pojavi
kaznenoga djela moguća je njihova primjena i u djelatnosti njihova spriječavanja.

Kriminalistika se dijeli na represivnu i preventivnu.
Represivna kriminalistika ili kriminalistika u užem smislu riječi je nužna komponenta

radnji prikupljanja podataka o kaznenom djelu i počinitelju u stadiju otkrivanja i vođenja
kaznenoga postupka.

Preventivna kriminalistika je usmjerena sustavnom istraživanju mjera kojima se

spriječava počinjenje kaznenih djela. U uvjetima određenim kaznenim pravom, kriminalističko
istraživanje počinje najranije s pripremanjem određenoga kaznenoga djela. Zaštita od mogućih,
ili čak vjerojatnih (ali još nepripremanih) kaznenih djela nije ni predmet, ni zadaća

kriminalistike. Time se bave strategija zaštite od kriminaliteta, kriminalna politika,
kriminologija i druge discipline. One se koriste saznanjima i metodama kriminalistike.

Temeljna dva oblika prikupljanja podataka jesu izvidi kaznenih djela i radnje kaznenoga

postupka. Oni nisu jedini oblici postupanja u prikupljanju podataka o kaznenom djelu.

Izvidi kaznenih djela su predmet uređenja postupovnih propisa. Radnje kaznenoga

postupka su uređene postupovnim propisima. Oni prije uređuju oblik (formu) postupanja (iz
čega izvire i naziv postupovna ili formalna pravila).

Međutim, obje skupine radnji imaju uvijek nužno dvije komponente: formalnu (pravom

određenu) i stvarnu (provedbenu).

Ispitivanje osobe, očevid i pretraga su postupovne radnje. Da bi se rezultati mogli

upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku, radnje se moraju provesti prema propisima
kaznenoga postupka, odnosno u obliku i pod uvjetima koji su uređeni propisima kaznenoga
postupka. To je postupovna komponenta. No, kako će se u tim okvirima i uvjetima konkretno
provesti radnja uređuju pravila kriminalistike. To je kriminalistička komponenta.

Izvidi kaznenih djela nisu postupovne radnje. U pravilu, njihovi se rezultati ne mogu

upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku. No i onda kad rezultati izvida ne mogu biti
upotrijebljeni kao dokaz postoje pravila (policijskoga zakonodavstva, ali i temeljne ustavne
odredbe o slobodama i pravima čovjeka) koja uređuju oblike (forme) postupanja. Pregled i
prikupljanje obavijesti kao izvidi kaznenih djela imaju dvije komponente:

pravom uređene forme u kojima se izvode (postupovna komponenta koja je za
izvide jednim dijelom uređena izvanpostupovnim, policijskim propisima) i

stvarni, realni sadržaj od kojega se sastoje (kriminalistička komponenta).

Postupovna (formalna) komponenta se odnosi u pravilu na uvjete provedbe. Izvidi

pretpostavljaju veću slobodu djelovanja. To je osnova razlikovanja cjelokupne kriminalistike na
heurističku (otkrivačku) i silogističku (dokaznu) kriminalistiku.

Pravila kriminalističkoga istraživanja, na odgovarajući način primjenjuju i drugi subjekti

(branitelj, privatni istražitelj).

Formalna komponenta je uvjet koji određuje upotrebljivost saznanja prikupljenih

istraživačkom radnjom. Ako nije postupljeno u skladu s postupovnim pravilima, prikupljena
saznanja neće se moći upotrijebiti.

Sustav kriminalističke procedure

. Kriminalisticka procedura je osobit sustav. Objekti

koji ga tvore ulaze stalno u određene procese.

Prema značajkama, kriminalistička je procedura stohastičan, probabilističan ili

vjerojatnosan sustav.

Promjenom stanja sustav kriminalističke procedure stvara informaciju što je njegova

glavna svrha.

PREDMET I ZADAĆE KRIMINALISTIKE

Predmet kriminalistike

. Kriminalistika je prikupljanje i prerada podataka, obavijesti,

informacija o pojavi kaznenoga djela, počinitelja, žrtve i pratećih okolnosti. Ona se bavi
pojavom kaznenoga djela kao objekta istraživanja i razmatra proceduru istraživanja kao stvarnu
strukturu.

Predmet kriminalistike je ispitivanje signala, nositelja poruke, pravila nastanka,

prikupljanja, ispitivanja i ocjene obavijesti, te njenoga korištenja u informacijskim sustavima
izvanpostupovne (operativne) djelatnosti i kaznenog postupka, zatim stvarne provedbe
djelovanja u svezi s tim. To su sadržaji koji ulaze u okvire predmeta kriminalistike kao

3. upravljanju i vođenju istraživanja.

Sa stajališta kaznenoga prava kriminalistika razmatra stvarne značajke pojave kaznenoga

djela (što se ponekad kolokvijalno i netočno označuje kao corpus delicti) i u tom okviru način
postupanja   počiniteija   ili  modus   operandi,  odvijanje   uzročnoga   tijeka   između   radnje   i
posljedice,   uporabu   određenih   sredstava   radnje   ili  instrumenta   sceleris,  predmeta   nastalih
kaznenim djelom (producta sceleris), okolnosti počinjenja djela. Kriminalističko istraživanje je
usmjereno na osobne značajke počinitelja i žrtve, njihove prethodne odnose i odvijanje odnosa
u vrijeme počinjenja kaznenoga djela (tempore criminis) i na mjestu počinjenja kaznenoga djela
(locus delicti),  i mnoge druge okolnosti značajne za primjenu materijalnog kaznenog prava
predmet su kriminalističkoga istraživanja.

Zadaće kriminalistike

. Procedura istraživanja kaznenog djela sastoji se u:

1. otkrivanju i prikupljanju posebnih kriminalističkih signala,
2. njihovoj preradi pomoću simbola i znakova te
3. izlaganju u obliku informacije koja ima formalni (kaznena prijava, optužnica, presuda)

ili neformalni oblik (operativno izvješće, bilješka).

Kriminalističko istraživanje nužno uključuje:
1. utvrđivanje istražne zadaće (postavljanje problema),
2. kako (u socijalnoj interakciji) postupati pri traženju rješenja (planiranje istraživanja),
3. koje prepreke razjašnjenja postoje (otklanjanje informacijskoga defìcita),
4. koje rješenje problema valja prihvatiti (vrednovanje rezultata) i
5. kako prikazati prihvaćeno rješenje (izlaganje).

Primjena kriminalističkih znanja ne prestaje otkrivanjem počinitelja kaznenoga djela. Ona

je prijeko potrebna i u djelatnosti koja slijedi, a koja je organizirana u kazneni postupak.

Zadaće kriminalistike kao znanosti jesu sustavna istraživanja o njenom predmetu.

Kriminalistika je usmjerena na podatke, obavijesti, izvore, načine, sredstva i uvjete prikupljanja
saznanja, dakle na gnoseologijske i informacijske sadržaje. Prikupljanju saznanja neophodnih
kaznenome postupku kriminalistika pristupa sustavno, kao cjelini međusobno povezanih radnji.
Njima kriminalistika nastoji rekonstruirati prošlost: događaj kojega istražuje, a to je (vjerojatno
kazneno) djelo ili pojedini isječak te prošlosti, kao i osigurati neometan tijek procedure kojoj je
predmet razmatranja kazneno djelo.

SUSTAV KRIMINALISTIKE

Kriminalistika i kaznene znanosti

. Kaznene znanosti obuhvaćaju sve discipline koje se

izravno ili neizravno bave kaznenim djelom. One se mogu podijeliti na pravne i nepravne
kaznene discipline.

Pravne kaznene znanosti jesu materijalno, postupovno, izvršno i organizacijsko kazneno

pravo. Nepravne kaznene discipline jesu kriminologija (u najširem smislu riječi) i
kriminalistika.

Veći se broj nekih drugih disciplina povezuje s cjelinom kaznenih znanosti (tzv. pomoćne

znanstvene nekaznene discipline poput sudske medicine i psihijatrije, kriminalističke biologije,
kemije, toksikologije itd.).

Sustavna podjela kriminalistike

. Kriminalistiku tvore dvije tematske cjeline. To su

kriminalistička tehnika i kriminalistička taktika.

Kriminalistička tehnika

. Kriminalistička tehnika sustavno prikuplja i istražuje metode

različitih prirodnih, tehničkih i drugih znanosti i vještina radi njihove uporabe u
kriminalističkom istraživanju.

Prema nekim stajalištima kriminalističku tehniku tvore cjeline:
1.

identifikacijskih metoda (antropometrije, signaletičke znanosti, osobnog opisa,
daktiloskopije, kriminalističke fotografije, rekonstruktivnih postupaka,
odontologijske identifikacije, identifikacije pomoću roentgenskih zraka,
identifikacija glasa, identifikacija putem računala),

ispitivanja tragova koja uključuje klasifikaciju tragova (prema dinamici
postanka, materiji, mogućnosti skupne ili individualne identifikacije, vrsti traga)
pronalaženje, osiguranje, ispitivanje i vrednovanje tragova,

posebnih kriminalističko tehničkih ispitivanja iz područja humane medicine
(sudske medicine i psihijatrije te ostalih područja), veterinarstva, biologije
(antropologije, genetike, zoologije, botanike, mikrobiologije),

psihologije (ispitivanje rukopisa, prepoznavanje glasa) i pedagogije,

kemije (kromatografije, toksikologije, ispitivanje isprava) i

fizike (mikroskopija i uporaba drugih optičkih pomagala, spektrografija i
kristalografija, ispitivanje fizikalnih svojstava posebice radioaktivnosti i dr.),

ostalih prirodnih i matematičkih znanosti (matematika, geologija, mineralogija,
balistika, metalurgija),

humanih znanosti (povijest, arheologija, povijest umjetnosti, sociologija,
lingvistika),

različitih vještina (razni obrti, industrijsko umijeće),

10.

znanja koja još nemaju opće priznatu znanstvenu vrijednost (psihoanaliza,
psihologijska dijagnostika činjeničnoga stanja, grafologija, karakterologija,
numerologija, parapsihologija, radiestezija i druge tzv. alternativne discipline).

Kriminalistička taktika

. Kriminalistička taktika sustavno razmatra iskustva i saznanja o

najprikladnijem djelovanju u kriminalističkom postupanju. Naziv taktika potječe iz vojnoga
rječnika gdje se taj pojam uporabljuje kao oznaka za umijeće vođenja borbe suprotstavljenih
strana (istražitelj i istraženik). Taj izraz je uveo u istoimenome djelu prvi Weingart 1904.
godine.

U novijoj literaturi se kao posebni dijelovi kriminalističke taktike uzimaju i neke druge

discipline. To vrijedi za kriminalističku fenomenologiju koja uključuje ispitivanje:

1. pojavnosti kaznenih djela (kriminalistička morfologija),
2. značajki počinitelja (kriminografìja), i
3. načina počinjenja kaznenoga djela (tehnika zločina).

Kriminalistička metodika

. Kriminalistička metodika je sustavno razmatranje iskustava i

saznanja o najprikladnijem postupanju u odnosu na pojedina kaznena djela ili pojedine skupine
kaznenih djela.

Sadržaj znanstvene discipline kriminalistike moguće je rasporediti i kao trihotomiju:

taktike, tehnike i metodike, koja je važna kao osnova stvaranja posebnih metodičkih cjelina
kriminalističkih saznanja, a zatim za selekcioniranje i okupljanje sadržaja posebnih
(didaktičkih) programa.

Kriminalistika i druge discipline

. Kriminalistika pripada području kaznenih znanosti u

širem smislu riječi, jer je njen predmet razmatranje pojave kaznenoga djela. Središnja nepravna

Kriminalistika kao znanstvena disciplina

. Kriminalistika sustavno istražuje znanstvena

i iskustvena pravila u području svojih istraživanja. Mnoge se kriminalističke metode
upotrebljavaju i izvan područja prikupljanja saznanja o kaznenom djelu i počinitelju.

Kriminalistika je tijekom svojega razvoja uključivala sve više novih znanstvenih metoda

te utjecala na njihov razvoj i promjene.

Na pitanje o samostalnosti kriminalistike, teorije su različite. Stajališta se mogu razvrstati

u četiri skupine:

autori koji smatraju da kriminalistika ne ispunjava uvjete koji su neophodni da bi
joj   se   priznalo   značenje   samostalne   znanosti  (die   Wissenschaft),   a   njena
istraživanja se uzimaju kao posebne tematske cjeline. Krajnji rezultat tih stajališta
je   gledište   o   kriminalistici   kao   učenju,  sustavu   pravila   o   neposrednome
istraživanju   pojava   ili   pravilima   djelovanja.  Ovo   je   stajalište   bilo   posebice
zastupljeno u njemačkoj literaturi,

drugi, nekim područjima kriminalistike priznaju značenje samostalne znanosti,
iako se prema njoj kao cjelini odnose suzdržano. U tu skupinu ulaze stajališta o
kriminalistici kao ukupnosti funkcijski povezanih posebnih znanstvenih
disciplina,

treća skupina stajališta kriminalistiku uzima kao samostalnu znanost. Oni smatraju
da su njen skup znanja, određenost predmeta istraživanja, zakonitosti i metode
takvi da ispunjava sve uvjete za samostalnu opstojnost i razvoj. Osim u ruskoj i
poljskoj danas je sve više takvih stajališta i u njemačkoj literaturi,

u četvrtu skupinu ulaze mišljenja koja se temelje na posebnome sustavnom
pristupu. Pojmovnom oznakom kriminalistika označava se posebni sadržaj, uže
područje prirodnih i tehničkih znanosti. Ostali sadržaji koji su obuhvaćeni
određenjem pojma kriminalistike (posebice područje taktike), uključuju se u šire
područje kriminalističkoga istraživanja. To je stajalište zastupljeno u američkim,
ali i u izvorima iz romanskoga jezičnog područja.

Kriminalistika kao kaznena disciplina sjedinjuje znanja iz prirodnih, društvenih i tehničkih

znanstvenih disciplina, te iskustvena pravila. Ona ispituje pojavnost oblika činjeničnoga stanja
kaznenoga djela, njegove posebne značajke, evidentira i katalogizira najvažnije dokaze,
iznalazi optimalne modalitete izvedbe postupovnih radnji konvergiranjem svih utjecajnih
čimbenika, obrađuje svojstva počinitelja, žrtve, načina ostvarenja djela itd.

Kazneno djelo je složeni splet sadržaja objektivne i subjektivne naravi. Objektivna ili

vanjska strana pojave kaznenoga djela obuhvaća vrijeme, mjesto, sredstva, radnju i posljedicu,
tijek i druge objektivne okolnosti djela. Subjektivna ili unutarnja strana odnosi se na unutarnja
zbivanja, značajke ličnosti počinitelja i žrtve, motiv, sadržaje i oblik krivnje itd.

Kazneno (materijalno i postupovno) pravo bavi se kaznenim djelom sa stajališta pravne

znanosti. Kazneno pravo određuje kaznena djela, uvjete krivnje i primjene kaznenih sankcija.
Kazneni postupak se vodi o zahtjevu ovlaštenoga tužitelja u cilju:

1. da se utvrdi je li kazneno djelo počinjeno,
2. tko je počinitelj,
3. je li počinitelj kriv i
4. jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu kaznenopravnih sankcija.

Kriminalistika razmatra okolnosti u svezi pojave kaznenoga djela kao stvarnog događaja,

pri čemu se uzimaju dvije različite komponente kriminalistike: otkrivačka i dokazna, a na toj
osnovi moguće je razvrstavanje i cjelokupne kriminalističke djelatnosti.

U otkrivačkoj komponenti je veća sloboda djelovanja i veći su zahtjevi otkrivanja novog,