Kriminalistika – Uvod

Kriminalistika 1 Uvod – Skripta

1. Pojam, predmet i zadaće kriminalistike

1.1. Pojam kriminalistike:

Kriminalistika

je disciplina koja sistemski istražuje znanstvene metode i pravila iskustva u

neposrednom spriječavanju, otkrivanju i razjašnjavanju pojava kaznenih djela i utvrđivanju
njihovih počinitelja.

Kazneno djelo je složena cjelina, splet sadržaja objektivne i subjektivne naravi.

Objektivna

(vanjska) strana

pojave kaznenog djela obuhvata vrijeme, mjesto, sredstva, tok i druge

objektivne okolnosti djela.

Subjektivna (unutrašnja) strana

odnosi se na unutrašnja zbivanja,

karakteristike ličnosti počinitelja, motiv, sadržaje i oblik krivnje.

Stajališta po pitanju samostalnosti kriminalistike mogu se razvrstati u četiri skupine:

U prvoj skupini kriminalistika na savremenom stepenu razvoja još ne ispunjava uvjete
koji su neophodni da bi joj se priznalo značenje samostalne znanosti. Kriminalistika je
dio sadržaja drugih nauka. Ne odriče postojanje i važnost teorijske kriminalistike, ali kao
posebne tematske cjeline. To još nije dovoljno za priznavanje samostalnosti
kriminalistike kao nauke. Krajnji je rezultat gledište o kriminalistici kao učenju, cjelini
znanja, sistemu pravila o neposrednom istraživanju pojava.

Druga skupina nekim područjima kriminalistike priznaje značenje samostalne nauke, iako
prema njoj kao cjelini odnose slično kao u prvoj skupini. Zastupnici toga gledišta ističu
važnost   razvoja   teorijske   kriminlistike   smatrajući   da   je   to   neophodan   uvjet   razvoja
kriminalističke   prakse,   ali   ujedno   kretanje   spram   buduće   samostalnosti   nauke.   U   tu
skupinu   ulaze   također   stajališta   o   kriminalistici   kao   ukupnosti   funkcijski   povezanih
posebnih znanstvenih disciplina.

Treća skupina stajališta kriminalistiku uzima kao samostalnu nauku. Oni smatraju da su
njen skup znanja, određenost predmeta istraživanja, zakonitosti i metode takvi da ona
ispunjava sve uvjete za samostalnu opstojnost i razvoj.

U četvrtu skupinu ulaze stajališta koja se temelje na posebnome sistemskom pristupu koji
je obilježen time što se pojmovnom oznakom kriminalistika označava posebni sadržaj,
uže  područje,  u  pravilu  prirodnih  i  tehničkih  nauka,  dok  se  preostali sadržaj  koji su
obuhvaćeni   polaznim   određenjem   pojma   kriminalistike,   uključuje   u   šire   područje
kriminalističkog   istraživanja.   To   je   stajalište  posebice   zastupljeno   u   anglosaksonskim
izvorima, ali također u izvorima iz romanskoga jezičkog područja.

1.2. Predmet kriminalistike:

Kriminalistika smjera razjašnjenju pojave kaznenih djela. Istražuje sredstva i metode

preventivne kriminalistike koje, prije svega, poduzima državna vlast. U središtu pozornosti
kriminalistike je otkrivanje kaznenoga djela, razjašnjenje okolnosti u kojima je to djelo
počinjeno, utvrđivanje počinitelja i neka druga pitanja. Ona je usmjerena na pitanja koja su u
visokom stepenu ista s materijom kaznenoga postupka.

5.informacije - sadržaja vijesti koji za primatelja ima vrijednost novosti koja pokrećedjelovanje.

1.3. Zadaće kriminalistike:

Istraživanje stvarnih pojava kaznenih djela složena je djelatnost koju je moguće posmatrati

na više razina.

Kazneno postupovno pravo sistem je pravila postupanja u razjašnjavanju kaznenoga
djela, kaznene odgovornosti počinitelja, uvjeta izricanja kaznenih sankcija i donošenja
odluka o drugim mjerama predviđenim kaznenim pravom. To je

formalna razina

djelatnosti.

Stvarna razina

se očituje u prvom redu u informacijskome smislu, u otkirvanju i

prikupljanju posebnih kriminalističkih signala i njihovoj preradi pomoću odgovarajućih
simbola i znakova u kriminalističku informaciju.

2. Sistem kriminalistike

2.1. Tradicionalni pristup:

Kriminalističku tvore dvije tematske cjeline:

kriminalistička tehnika

kriminalistička

taktika

. Savremeni ubrzani razvoj cjelokupne discipline doveo je do potrebe sistemskog

izdvajanja trećeg područja:

kriminalističke metodike

. Metodika je područje koje predmetno

pripada kriminalističkoj taktici. Ona je poseban oblast taktike. Uz taj uvjet sadržaj znanstvene
discipline kriminalistike moguće je rasporediti i kao trihotomiju: taktike, tehnike i metodike.

Postoje i drugi pogledi na sistem kriminalistike koji su također tradicionalni. Shvaćanje

kriminalistike kao prirodno-tehničke ili kao (društvene) pravne nauke. U okviru toga shvatanja
dio kriminalistike koji se bavi primjenom saznanja prirodnih i egzaktnih znanosti tvori zasebnu
disciplinu

znanstvene

ili

prirodnoznanstvene kriminalistike

, a drugi dio uglavnom sistemski

istražuje empirijska iskustva, primjenu komunikologije, informatike te nekih drugih disciplina na
kriminalistička istraživanja.

2.2. Kriminalistika kao sadržaj didaktičkog programa:

Posljednjih godina sve više se pozornosti poklanja se istraživanjima kriminaline strategije.

Ona je učenje o ostvarivanju utvrđenih pravnopolitičkih ciljeva u području spriječavanja i
suzbijanja kaznenih djela cjlovitim, planiranim, usklađenim i dugoročnim mjerama.

Kriminalistička tehnika sistemski prikuplja i istražuje metode različitih egzaktnih nauka i

saznanja s drugih područja nauke i vještina radi njihove prilagodbe i upotrebe u svrhe
kriminalističkoga istraživanja. U kriminalističkoj tehnici razlikujemo sljedeće cjeline:

identifikacijskih metoda

(antropometrije, daktiloskopije, kriminalističke fotografije,

identifikacija pomoću rentgenskih zraka, identifikacija glasa...);

ispitivanja tragova

koja uključuje klasifikaciju tragova (prema dinamici postanka,

materiji, mogućnosti skupne ili individualne identifikacije, vrsti traga), pronalaženja,
osiguranja, ispitivanja i vrednovanja tragova;

posebnih kriminalističko-tehničkih ispitivanja iz područja

humane medicine

(sudska

medicina i psihijatrija),

veterinarstva

biologije

(botanika, mikrobiologija, zoologija,

genetika, antropologija);

psihologije

(ispitivanje rukopisa, prepoznavanje glasa) i

pedagogije

;

hemije

(hromografija, toksikologija, ispitivanje isprava) i

fizike

(mikroskopija i upotreba

drugih optičkih pomagala, spektografija i kristalografija, ispitivanje radioaktivnosti...);

ostalih prirodnih i matematičkih nauka

(matematika, geologija, minerologija, balistika,

metalurgija);

humanih nauka

(historija, arheologija, historija umjetnosti, sociologija, lingvistika);

znanja koja nemaju općepriznatu znansvenu vrijednost

(psihoanaliza, grafologija,

karakterologija, parapsihologija i dr.).

Kriminalistička taktika sistemski razmatra iskustva i saznanja o najprikladnijem

razjašnjenju   okolnosti   kaznenog   djela   i   utvrđivanju   njegova   počinitelja.   Riječ   potiče   iz
vojnog   riječnika   gdje   se   taj   pojam   upotrebljava   kao   oznaka   za   umijeće   vođenja   borbe
suprotstvaljenih   strana.   Prema   nekim   stajalištima   dijeli   se   na

opću

(bavi se istražnim

radnjama općenito) i

posebnu

(razmatra posebnosti istražnih radnji u odnosu na pojedino

kazneno djelo ili skupinu kaznenih djela, odnosno zajednički sastojak djela i slično).

Kriminalistička metodika je posebno područje kriminalističke taktike. Razvija se

postupkom specijalizacije.

Kriminalistička fenomenologija se, također, uzima kao posebni dio kriminalističke

taktite. Ona ispituje pojavnost kaznenih djela (morfologija), karakteristike počinitelja
(kriminografija) i način ostvarenja konkretnih kaznenih djela (tehnika zločina).

Postoji podjela i na

heurističku

silogističku

kriminalistiku.

Silogistička kriminalistika je znanstveno područje kriminalistike posvećeno sadržaju,

modalitetima,   odabiru   procesnih   radnji,   svrhovitom   planiranju   vođenja   krivičnog   postupka,
sistemskom razjašnjavanju krivičnog djela i krivične odgovornosti izvršilaca, izradi odluke i
svim   drugim   stvarnim   aktivnosima   vođenja   konkretnog   krivičnog   postupka.   Polazi   od
vjerovatnosti   da   je   određena   osoba   počinila   krivično   djelo   i   razmatra   najsvrhovitije   načine
izvođenja procesnih radnji, posebice izvođenja pojedinih dokaza.

Heuristička kriminalistika je grčkog porijelka, a znači pronalaziti. Ona pristupa kriminalnom

događaju, odnosno KD kao realnoj pojavi i sastoji se u djelatnostima represivnih tijela od
početne sumnje o postojanju KD do osnovane sumnje. Obavlja se prikupljanje obavijesi i

-Odnos sa ekonomijom-

Ekonomija ima dvostruko značenje. S jedne strane kao komponenta svake djelatnosti tako i

kriminalistika uključuje ekonomičnost. S druge strane cio niz se ekonomskih metoda primjenjuje
u kriminalističkome istraživanju.

3. Razvoj kriminalistike

3.1. Razvoj kriminalističke prakse:

Historija kriminalističke prakse može se razvrstati u četiri faze.

Prva (etnička) faza obilježena je ocjenom dokaza na temelju osobnih i posebnih
iskustvenih saznanja. Kriminalistička nastojanja su prigodni, prateći fragmenti kaznenoga
postupanja.

Drugu (religijska, mistična) fazu obilježavaju dokazne provjere putem različitih, često
pogibeljnih, iskušenja (Božiji sudovi, ordalije).

Treća faza nastala je kao reakcija na mističnu. Tu apsolutno prevladava formalna,
zakonska ocjena dokaza. U tom okviru se posebice ističe značenje priznanja i suglasnih
iskaza dvaju vjerodostojnih svjedoka.

Četvrta faza je faza unutrašnjeg uvjerenja. Može se reći da je to i faza slobodne sudačke
ocjene dokaza. Unutrašnje sučevo uvjerenje je sasvim slobodno, dok je u drugom slučaju
sučeva slobodna ocjena dokaza uvjetovana obavezom iznošenja razloga kao značajnim
ograničenjem, koje je važno i za područje kriminalistike. Prema mnogima piscima ova
faza je bitna u savremenom dokaznom sistemu.

3.2. Predznanstveno razdoblje razvoja kriminalistike:

Kriminalistika je nastala koncem XIX stoljeća. Od prvih istraživanja pa sve do kraja XVIII

stoljeća može se označiti kao predznanstveno razdoblje kriminalistike. Primjena znanstvenih
saznanja u otkrivanju i razjašnjavanju zločina u tom periodu bila je prilagođena, što ne znači da
pojedine i danas korištene metode nisu bile razvijene (korištenje papilarnih linija zabilježeno je
još u staroj Kini).

3.3. Razdoblje nastanka znanstvene kriminalistike:

Nastanak znanstvene kriminalistike vezuje se u prvome redu uz ima

Hansa Grosa

objavljivanje njegova djela

Handbuch fur Untersuchungrichter als System der Kriminalistik

(Priručnik za mrtvozornike kao sistem kriminalistike – tako nekako xD) 1893. godine. Pojava