Kritički osvrt na odnose s javnošću “Jugoslovenske kinoteke”
AKADEMIJA LEPIH UMETNOSTI
Odnosi s javnošću
-seminarski rad-
Kritički osvrt na odnose s javnošću “Jugoslovenske kinoteke”
Profesor:Dr docent Maja Vukadinović Student:Danilo Milatović,10/2011
0
Beograd, februar, 2014
Kinoteka je kulturna ustanova od posebnog značaja za Republiku Srbiju. Jugoslovenska
kinoteka u svom sastavu posjeduje bogatu arhivu, muzej Jugoslovenske kinoteke – bioskop i
biblioteku. Filmski fond Jugoslovenske kinoteke čini jednu od najznačajnih i najbogatijih
filmskih kolekcija na svijetu. Raspolaže sa preko 85.000 hiljada kopija nijemih, zvučnih, crno-
bijelih i filmova u boji. Muzej kinoteke, koji se nalazi u samom centru Beograda u Kosovskoj
ulici, omogucava ljubiteljima filma da za prihvatljivu cijenu gledaju remek dijela filmske
umjetnosti.
Lično sam čest posjetilac projekcija koje se održavaju u muzeju kinoteke, i mislim da im
je program filmova takav da može da zadovolji apetite većine zaljubljenika u sedmu umjetnost.
Međutim, u većini slučajeva kada prisustvujem projekciji u Kosovkoj 11. gledaoci se mogu
prebrojati na prstima. Šta je uzrok tome? Niske cijene sigurno nisu to sto odbija publiku. Mozda
ljudi ne vole “stare” filmove? Razlog nije ni u tome, jer zasigurno ima ljubitelja sedme
umjetnosti, posebno onih koji nisu bili u prilici, a zeljeli bi da na velikom bioskopskom platnu
pogledaju ostvarenja Felinija, Berolučija, Vasbindera, Polanskog, Vajlera, Bergmana,
Tarkovskog, Trifoa, Aleksandra Petrovića, Živojina Pavlovića… Kinoteka ne prikazuje
najnovije filmove, ali prikazuje one koji su vrlo kvalitetni, i prema tome uvijek aktuelni. Dakle,
kvalitet filmova nije to sto odbija publiku. O cemu se onda radi?
Razlog slabe posjete ove institucije je jednostavan, ljudi nisu upoznati ili, bolje reći,
obavješteni o radu Jugoslovenske kinoteke. U svakodnevnoj konverzaciji sa ljudima saznao sam
da ima dosta zainteresovanih, naročito među mlađim ljudima, omladinom koja je u početnoj fazi
upoznavanja sa filmskim dijelima zbog kojih film i jeste umjetnost, da (pored ’’torrentisanja’’
filmova) odgledaju velika ostvarenja na bioskopskom platnu, za koje se filmovi i prave.
Međutim, mnogi od njih nisu ni znali da postoji kinoteka koja organizuje projekcije ili su u
najboljem slučaju načuli da se negdje u gradu nalazi bogata arhiva filmova. Ne krivim ih, jer se
o radu i programu kinoteke možete obavijestiti samo na osnovu dva izvora (sajt kinoteke i
portal za kulturu jugoistočne Evrope) ili ako odete do njihove zgrade. Moji drugari i kolege su
počeli da idu u kinoteku, ali je dobar dio njih i odustao. Jedan od razloga je što program kinoteke
nije “nalazio” njih, već su oni morali da traže njega. Dakle, Muzej Jugoslovenske kinoteke -
bioskop, iako pruža jednistvenu priliku u gradu što se tiče gledanja starih dobrih filmova, ne
omogućava široj javnosti da se upozna sa tom prilikom. Ova kulturna ustanova, koja je prije
1

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti