Krivični zakonik
Zakonik je objavljen u "Službenom listu RCG", br.
70/2003
,
13/2004
,
47/2006
i "Službenom listu
CG", br.
40/2008
i
25/2010
.
OPŠTI DIO
GLAVA PRVA
OSNOVNE ODREDBE
Osnov i granice krivičnopravne prinude
Član 1
Zaštita čovjeka i drugih osnovnih društvenih vrijednosti predstavlja osnov i granice
za
određivanje krivičnih djela, propisivanje krivičnih sankcija i njihovu primjenu, u
mjeri u
kojoj je to nužno za suzbijanje tih djela.
Zakonitost u određivanju krivičnih djela i propisivanju krivičnih
sankcija
Član 2
Kazna ili druga krivična sankcija može se izreći samo za djelo koje je, prije nego
što je
učinjeno, bilo zakonom određeno kao krivično djelo i za koje je bila zakonom
propisana
kazna.
Nema kazne bez krivice
Član 3
Kazna i mjere upozorenja mogu se izreći samo učiniocu koji je kriv za učinjeno
krivično djelo.
Krivične sankcije i njihova opšta svrha
Član 4
(1) Krivične sankcije su: kazne, mjere upozorenja, mjere bezbjednosti i vaspitne
mjere.
(2) Opšta svrha propisivanja i izricanja krivičnih sankcija je suzbijanje djela
kojima se
povređuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom.
GLAVA DRUGA
KRIVIČNO DJELO
1. Opšte odredbe o krivičnom djelu
Krivično djelo
Član 5
Krivično djelo je djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo, koje je
protivpravno i koje je skrivljeno.
Način izvršenja krivičnog djela
Član 6
(1) Krivično djelo može se učiniti činjenjem ili nečinjenjem.
(2) Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinilac propustio činjenje koje
je bio
dužan da izvrši.
(3) Nečinjenjem može biti učinjeno i krivično djelo koje zakonom nije određeno
kao
nečinjenje, ako je učinilac propuštanjem dužnog činjenja ostvario obilježja
krivičnog
djela.
Vrijeme izvršenja krivičnog djela
Član 7
prekoračenje učinio usljed jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može
se i
osloboditi od kazne.
Krajnja nužda
Član 11
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.
(2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno radi toga da učinilac otkloni od
svog
dobra ili dobra drugoga istovremenu ili neposredno predstojeću neskrivljenu
opasnost
koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom učinjeno zlo nije veće od zla
koje je
prijetilo.
(3) Učinilac koji je sam izazvao opasnost, ali iz nehata ili je prekoračio granice
krajnje
nužde, može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito
olakšavajućim
okolnostima, može se i osloboditi od kazne.
(4) Nema krajnje nužde ako je učinilac bio dužan da se izlaže opasnosti koja je
prijetila.
Sila i prijetnja
Član 12
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno pod dejstvom apsolutne sile.
(2) Ako je djelo učinjeno da bi učinilac od svog dobra ili dobra drugoga otklonio
opasnost koja je nastala usljed sile koja nije apsolutna ili prijetnje, na učinioca će
se
primijeniti odredbe člana 11 ovog zakonika, uzimajući silu ili prijetnju kao
neskrivljenu
opasnost.
(3) Ako je krivično djelo učinjeno pod dejstvom sile ili prijetnje, a nijesu ispunjeni
uslovi
iz st. 1 ili 2 ovog člana, učinilac se može blaže kazniti, a ako je djelo učinjeno pod
naročito olakšavajućim okolnostima, može se i osloboditi od kazne.
(4) U slučajevima iz st. 1 i 2 ovog člana, ako se lice prema kojem je primijenjena
sila ili
prijetnja ne smatra izvršiocem krivičnog djela, kao izvršilac krivičnog djela
smatraće se
lice koje je primijenilo silu ili prijetnju.
Krivica
Član 13
(1) Kriv je za krivično djelo učinilac koji je uračunljiv i koji je postupao sa
umišljajem, a
bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.
(2) Za krivično djelo učinjeno iz nehata učinilac može biti kriv samo kad to zakon
određuje.
Uračunljivost
Član 14
(1) Nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja protivpravnog djela određenog
u
zakonu kao krivično djelo nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da
upravlja svojim postupcima usljed duševne bolesti, privremene duševne
poremećenosti,
kojima je ono učinjeno i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti
svjestan
te mogućnosti.
Odgovornost za težu posljedicu
Član 17
Kad je iz krivičnog djela proizašla teža posljedica zbog koje zakon za to djelo
propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je učinilac u odnosu na tu
posljedicu
postupao iz nehata, a i sa umišljajem ako time ne ostvaruje obilježja nekog drugog
krivičnog djela.
Stvarna zabluda
Član 18
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u neotklonjivoj stvarnoj zabludi.
(2) Neotklonjiva stvarna zabluda postoji ako učinilac nije bio dužan i nije mogao
da
izbjegne zabludu u pogledu neke stvarne okolnosti koja predstavlja obilježje
krivičnog
djela ili u pogledu neke stvarne okolnosti koja bi, da je zaista postojala, činila djelo
dozvoljenim.
(3) Ako je učinilac bio u stvarnoj zabludi usljed nehata, postojaće krivično djelo
učinjeno iz nehata kad je to propisano zakonom.
Pravna zabluda
Član 19
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u neotklonjivoj pravnoj zabludi.
(2) Neotklonjiva pravna zabluda postoji ako učinilac nije bio dužan i nije mogao da
zna
da je djelo koje je učinio zabranjeno.
