Krizno komuniciranje
ISPIT:
ODNOSI S JAVNOŠĆU str. 58-63
36.Šta je kriza?
Kriza
je neplanirani i neželjeni proces koji traje određeno vreme, a na koji
je moguće samo delimično uticati, te se može završiti na razne načine.
Kriza
se može definisati kao nastupajući rizik(druga definicija).
37.Koji mogu biti uzroci krize?
Svaka kriza ima svoje uzroke, a oni se dele na spoljašnje i unutrašnje.
Spoljašnji
uzroci nastaju izvan organizacije (u okolini) i smatra se da
organizacija nema bitnog uticaja na te uzroke (prirodne katastrofe i
nesreće, političke i društvene promene, privredne krize, recesije, promene
na tržištu, sigurnosno okruženje i slično).
Unutrašnje krize
se događaju unutar organizacije. Takve krize često nisu
vidljive (loša organizacija rada, narušeni međuljudski odnosi, nestručnost i
nemoral uprave, korupcija, bolestan rivalitet, nepostojanje korporacijske
kulture, loši uslovi rada, nerealni ciljevi sindikata, nedostatak
komunikacije).
38. Koji su tipovi krize?
Postoji osam tipova krize:
1.
prirodne krize
2.
tehnološke krize
3.
krize zbog sukoba
4.
krize prouzrokovane zlom namerom
5
. krize prouzrokovane vrednostima upravljanja
6
. krize prouzrokovane obmanom
7.
krize nastale lošim poslovanjem uprave
8.
poslovne i ekonomske krize
39. Koji je najčešći obrazac javljanja krize?
Prema Welshu u većini slučajeva krize nastaju prema sledećem obrascu:
pojavljuju se iznenada, a potom odmah kreću prema raspletu,
na svom se putu međusobno sudaraju, postaju sve veće i jure sv
brže i nikada ne možete biti sasvim sigurni gde će se zaustaviti,
ono u šta možete biti sigurni jeste da će se na kraju ipak zaustaviti.
40. Koje su pretpostavke koje treba imati u vidu kada se kriza dogodi?
Pet pretpostavki koje valja imati na umu kada se kriza dogodi:
1.
Uvek pretpostaviti da je problem teži nego se čini na prvi pogled.
Krize retko ostaju male kao na početku kada su se pojavile. Najčešće su
mnogo veće i ozbiljnije nego što se može zamisliti od samog početka.
Osim toga, trajaće duže nego od očekivanog i vremenom će postajati
sve neugodnije. Zahvatiće više ljudi nego što se misli, biće će izgovoreno
i objavljeno mnogo loših stvari koje se ne očekuju. Treba se prilagoditi
na vreme. Svakoj krizi pristupiti s pretpostavkom da se ono najstrašnije
dogodilo u organizaciji i da je rešavanje nastalog problema u celosti
briga. Treba pretpostaviti da je organizacija pogrešila i kako je vaša
dužnost tu grešku ispraviti. Uvijek pođite od pretpostavke da je pred
vama velik problem i da je vaša dužnost rešiti ga.
2.
Pretpostaviti da u stvarnom svetu ne postoje tajne i da će na kraju
svi sve saznati. U kriznim periodima vaši će vas pravnici savetovati da
govorite što manje. Taj savet zapravo nije pogrešan. Nagovorite svoje
pravnike da vam dopuste reći koliko je god moguće više. Samo morate
paziti da je sve ono što kažete gola istina. Što otvorenije govorite o
problemu, njegovim uzrocima i rešenjima, ljudi će vam više verovati, i
oni u organizaciji i oni izvan nje.
3.
Pretpostavite da će vas lično i način na koji vaša organizacija bude
rešavala krizu mediji prikazivati u najgorem mogućem svetlu. Ima
delatnosti u kojima je merilo uspešnosti veličina udela na tržištu, u
nekima je to povećanje dohotka, broj dobivenih koncesija u godini dana
ili pak brojevi koji govore o većem zadovoljstvu potrošača. U
novinarstvu se uspješnost meri brojem razrušenih imperija i
razgolićenih imperatora. Javna blaćenja teško se podnose. Ali, koliko
god se vi osjećali nevinima i koliko god bili uvereni da se vaša
organizacija odlično nosi sa svojim teškoćama, te je posve nevažno.
Posao novinara nije da tumače vaše viđenje situacije. Njihov je posao
prikazati prilike onako kako ih oni vide. Možda ćete se katkad poželeti
povući, no to ne smete učiniti! Usporedno s objavljivanjem svih
aspekata problema, jasno obrazložite vlastiti stav prema novonastaloj
situaciji te iznesite svoje predloge za njezino prevladavanje. Ne učinite li
to, vaš nedovoljno jasan stav biće protumačen kao priznavanje krivice.
Ne dopiru sve krize u javnost. U tom slučaju takođe vrede ista načela:
- otvoreno raspravljajte o situaciji
- iznesite svoj stav
- objasnite zbog čega se pojavio problem
- objasnite kako namjeravate rješavati problem.
4.
Pretpostavite da će posle krize uslediti promene, i u procesima i u
ljudima. Većina kriza okonča se nekakvom nagodbom – finansijskom ili

organizacija, koja se legitimnim sredstvima
borila za ostvarivanje svojih ciljeva”. Takođe, organizacija može kreirati
više početnih poruka, koje će odgovarati tipu krizu koji je naveden u listi
potencijalnih kriza.
6.
Na kraju, plan mora da sadrži neka osnovna, generalna uputstva kako
oporaviti organizaciju nakon krize, a u slučaju da je njena reputacija
narušena. Ovo je veoma bitno uraditi, jer vrijeme igra značajnu ulogu u
oporavljanju narušenog ugleda.
Plan krizne komunikacije treba držati u tajnosti. Sa njegovim sadržajem
pored tima za krizne komunikacije, treba da bude upoznat još samo
direktor. Čak se preporučuje da njegov sadržaj ostane nepoznat za
druge, niže članove uprave, kao što su članovi upravnih odbora i slično.
Prosto, ovi ljudi iz nekih razloga mogu da pređu da rade kod
konkurenata, a onda može da se pojavi veliki problem. U pitanju je
tržište, pa čega god.
KRIZNO KOMUNICIRANJE I KRIZNI MENADŽMENT
1. Šta je krizni menadžment?
Krizni menadžment je proces koji ima za cilj pomoć u očuvanju tržišta,
smanjenje rizika u poslovanju, stvaranje prilike i uspešno vođenje ugleda
preduzeća u korist preduzeća i njegovih deoničara.
2. Koji su glavni zadaci kriznog menadžmenta?
Glavni zadaci kriznog menadžmenta su:
1.
planiranje i nadziranje okoline poduzeća (prepoznavanje prednosti i
opasnosti u okolini, kao i predviđanje i oblikovanje budućih smernica),
2.
analiziranje okoline (ocenjivanje uticaja na preduzeće),
3.
oblikovanje akcija preduzeća i odaziva koji će pomoći preduzeću da
ostvari dobru poziciju.
3. Koje su tri obavezne akcije u kriznom komuniciranju?
4. Koje komunikacijske alate koristi organizacija za izveštavanje o krizi?
Glavni komunikacijski alati u krizi
1. Osnovne informacije o preduzeću
2. Izjava za javnost
3. Odgovaranje na telefonske pozive
4. Intervjui, izjave
5. Konferencija za novinare.
5. Šta je krizno komuniciranje?
Suština kriznog komuniciranja je ublažavanje i neutralisanje štete po
ugled kompanije ili već formiranog brenda, a koja nastaje u krizi.
Većina
ljudi krizne komunikacije veže za komunikacije u vrijeme krize, ali to je
samo jedan od segmenata kriznog komuniciranja. Krizne komunikacije se
sastoje iz tri glavna elementa:
1. planiranje krize
2. odgovor u krizi i
3. oporavak kompanije (brenda) nakon krize
6. Koje strategije se mogu primeniti prilikom komuniciranja o krizi?
Objasni ih.
Ljudi razvijaju svoje strategije rešavanja sukoba na osnovi vlastitih
karakteristika i pređašnjeg iskustva u međusobnim odnosima.
Te strategije su:
1.
povlačenje,
2.
prevlast,
3.
izglađivanje,
4.
kompromis,
5.
suočavanje.
6.
selektivno ignorisanje.
7. Koji su mogući ciljevi komunikacije u krizi?
KRIZNO KOMUNICIRANJE
1.
Šta je pozitivno u kriznoj situaciji?
2. Koji su faktori kriznog okruženja?
Kao ključne faktore kriznog okruženja možemo da definišemo sledeće:
- delatnost organizacije,
- mediji,
- rizik,
- vreme,
- povratne informacije,
- ljude
- finansijska sredstva.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti