KULTURA I LIČNOST

Ličnost oblikuju genetski i sredinski uslovi, a kulturni uticaji spadaju u 

značajne   sredinske   činioce.   Kultura   je,   uz   društveni   sistem,   izvor 

socijalizacije   jer   određuje   sadržaje   koji   se   prenose   posredstvom 

porodice,   škole,   medija   i   drugih   „sprovodnika“   odnosno   agensa 

socijalizacije. 

Određenje

K

ULTURA

 

JE

 

ZA

 

ODREĐENU

 

ZAJEDNICU

 

KARAKTERISTIČAN

 

NAČIN

 

ORGANIZOVANJA

 

ŽIVOTA

 

I

 

SISTEM

 

PONAŠANJA

 

I

 

VREDNOSTI

,  

KOJI

 

SE

 

MENJAJU

 

TOKOM

 

ŽIVOTA

 

GRUPE

 (R

OT

)

Prema Visleru (Wissler, 1923) 

Kultura određenog društva se ogleda u 

9 oblasti života

:  1)  jeziku; 2)  materijalnim karakteristikama društva 

(način ishrane, stanovanja, saobraćaja, oruđa, način odevanja, postojeća 

zanimanja);  3)  umetnosti;  4)  mitologiji,  verovanjima   i   znanjima;   5) 

crkvenoj organizaciji i religioznoj praksi; 6)  porodičnom i socijalnom 

sistemu   (način   sklapanja,   braka,   međuljudski   odnosi,   društvena 

kontrola); 7) vlasništvu; 8) upravljanju društvom (političke organizacije, 

pravna i sudska praksa) i 9) ratovanje i način ratovanja.

Eksplicitna   kultura

  podrazumeva   spoljne   manifestacije   života 

zajednice, a implicitna obuhvata motive  i osobine pripadnika zajendice, 

njihove ideje i verovanja. Prema Klakhonu (1952) suštinu kulture ili 

implicitnu kulturu čine karakteristične ideje, motivi i osobine ljudi u 

zajednici. Ovi faktori su psihološki faktori i zato je veza antropologije i 

psihologije   bliska   i   jaka.   Prema   Kreču,   Kračfildu   i   Balakiju   (1962)   u 

pojam implicitne kulture ulaze sledeći psihološki fenomeni: 

1) saznanja 

i verovanja, 2) vrednosti, 3) norme.

 

Istorijat izučavanja odnosa kulture i ličnosti

1

- Oblast   „kulture   i   ličnosti“   pojavila   se   20tih   godina   prošlog   veka, 

pokrenuta   od   strane   psihoanalitički   orijentisanih   antropologa

1

, 

psihologa i psihijatara. Ovaj pokret je doživeo procvat 30tih  i 40tih 

godina i smatrao se vrlo uticajnom i obećavajućom paradigmom u 

društvenim naukama. 

-

Osnovne postavke

 ove oblasti bile su: 

a) svaka kultura ima karakterističan 

etos

 koji pripadnici te kulture 

internalizuju i razvijaju odgovarajuću strukturu ličnosti koja je 

nadalje zajednička svim pripadnicima te kulture (predpostavka o 

uniformnosti), 

b) kultura oblikuje rana iskustva u detinjstvu koja su na predvidljiv 

način povezana sa obrascima ličnosti kod odraslih (pretpostavka 

o kontinuitetu)

c) osobine ličnosti odraslih osoba u datoj kulturi odražavaju se na 

njene   instistucije,   istorijske   i   društvene   trendove,   na 

psihopatologiju. 

Prva istraživanja i zapažanja

Dvadesetih godina  

Sapir, Malinovski i Rivers

  sakupljaju veliki broj 

podataka o životu i karakteristikama pripadnika različitih kultura. Ova 

istraživanja   postaju   podsticaj   istraživačima  30tih  i   40tih   godina   koji 

ukazuju na vezu između kulture i ličnosti pripadnika te kulture. Među 

njima su najznačajniji: 

o

Rut Benedikt

: Benedikt naglašava povezanost i koherentnost svih 

elemenata kulture i usklađenost ličnih karakteristika sa određenom 

kulturom. Benedikt (1934) je uporedila kulture i ličnosti pripadnika 

indijanskog   pelena  

Zunji   iz   Novog   Meksika,   Plemena   Dobu   sa 

Nove Gvineje i plemena Kvakiutl Indijanaca sa pacifičke obale 

SAD

. Pripadnike Zunji pleme karakteriše: blagost, uzdržavanje od 

agresivnosti, potiskivanje lične inicijative. Dobu su agresivni, lukavi i 

nepoverljivi.   Indijance   plemena   Kvakiutl   odlikuju   individualizam, 

težnja za isticanjem, prestižom i slavom. Kod njih postoji institucija 

„potlač“: dugo vremena sabirana imovina se izlaže da bi se videlo 

koliko je pojedinac bogat i moćan i prilikom plemeske svečanosti 

imovina se spaljuje. 

1

  antropologija – nauka o čoveku, ljudskoj prirodi, telesnom izgledu i 

anatomskom   građi   i   njegovoj   materijalnoj   i   duhovnoj   kulturi. 

Interdisciplinarna oblast.

2

background image

isključivi uzrok formiranja određenog sklopa ličnosti. Roditelji koji 

vaspitavaju   dete   samo   su   predstavnici   društva,   oni   predstavljaju 

osobe koje na dete prenose za određeno društvo karakteristične ideje 

i vrednosti. I sama porodica je efekat određene kulture.  

Socijalni 

karakter bi bilo jezgro karakterne strukture koje je zajedničko 

za većinu članova iste kulture

. Individualni karakter je, nasuprot 

tome,   sklop   osobina   po   kome   se   ljudi   iz   iste   kulture   međusobno 

razlikuju.  

Funkcija socijalnog karaktera

  je u tome da se ličnosti 

članova zajednice formiraju tako da oni žele da deluju tako da do 

vodi   održanju   i   dobrom   funkcionisanju   zajednice.   Moderno 

industrijsko   društvo,   npr.   podržava   razvoj   osobina   kao   što   su 

disciplinovanost,   urednost   i   tačnost.   From   zaključuje   da   nijedno 

društveno uređenje nije do sada bilo u sladu sa pravom ljudskom 

prirodom i nije omogućavalo da se članovi zajednice razvijaju kao 

kompletne i zdrave ličnosti. 

Jovan Cvijić: Psihičke osobine južnoslovenskih naroda

Cvijić   je   autor   knjige   „Balkansko   poluostrvo“,   objavljene   1918   na 

francuskom, a tek 1931 na srpskohrvatskom, posle njegove smrti. U 

prvom delu knjige Cvijić prikazuje geografiju Balkanskog poluostvra, u 

drugom prikazuje psihičke osobine stanovnika Balkana koristeći termin 

„etnopsihički profili“ i tipovi

. Pri tome ne misli na prikaz kompletnih 

ličnosti   nego   na   utvrđivanje   najčešćih   karakteristika   kod   pojedinih 

tipova,   varijeteta   i   grupa.   Za   izučavanje   psihičkih   osobina   naroda 

Balkana Cvijić koristi raznovrsnu metogologiju: primenjivao je upitnike, 

analizirao   je   folklor,   narodne   pesme,   narodna   shvatanja,   istoriju, 

političke institucije i antropološke razlike.

Cvijić   zaključuje   da   postoji   etničko   i   psihološko   jedinstvo 

južnoslovenskih   naroda.   Zajedničke   psihičke   karakteristike   su: 

osećajnost, saosećanje, bogata mašta i sklonost oduševljavanju i zanosu. 

Jednim imenom ih označava kao  

„idealizam

“. U okviru tog jedinstva 

postoje   regionalne   razlike:   tipovi   mentaliteta.   Razlikuje   četiri   tipa: 

dinarski, centralni

,  

istočno-balkanski

  i  

panonski

. Odlike dinarskog 

tipa bile bi: mentalno zdravlje i stoičko podnošenje teškoća, solidarnost, 

srdačnost,   lično   dostojanstvo,   poštovanje   starijih,   dece   i   žena, 

poštovanje   predaka,   jaka   nacionalna   svest,   izrazite   vojničke   vrline, 

energičnost, impulsivnost, smisao za pesništvo i pripovedanje...

Najhomogeniji   i   napotpuniji   predstavnik   dinarskog   tipa   je  

erski 

varijetet

, u okviru kojeg Cvijić razlikuje više grupa. Jednu od njih čine 

4

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti