KULTURA I UMJETNOST
Kultura je društveni fenomen, kojeg izučavaju svi filozofi, sociolozi, psiholozi I drugi. Kultura je skup svih
onih procesa ( etike, morala, medicine, sporta) promjena I tvorevina koje su nastale kao posljedica
materijalne I duhovne intervencije ljudskog društva. Razlikujemo intervenciju u prirodi, drustvu I
mišljenju.
Intervencija u društvu: protesti, Francuska revolucija
intervencija u prirodi: vodovodi, parkovi, pravljenje sela
intervencija u misljenju: Anja Karenjina, Stari most, prvi crteži u pećinama, prvi način govora
Osnovni smisao kulture sastoji se u tome da olakša održanje, produženje I napredak ljudskog društva.
Pogreske građanskih tehničara u definisanju kulture:
Prve pogrške se mogu svesti na pet glavnih tipova: pozitivističke, normativističke, metafizičke,
kulturalističke, I naturalističke
Pozitivističke- sastoje se sto definicije kulture uzimaju u obzir samo kulturne cinjenice, gradju I praksu.
Te pomocu njih nastoje da definisu kulturu kao integralnu pojavu. Takvu definiciju je dao poznati
americki teoreticar Ralf Linton.
Normativističke- u definiciji isticu cilj kulture, svrhu I normu pomocu kojih se tezi da ostvari željena
kultura.
Metafizičke- uviđa se da se kultura kao cjelina sastoji iz više posebnih dijelova, ali ne uviđa da među
njima postoji povezanost I uslovljenost I te dijelove posmatra kao zasebne, metafizicki izdvojene,
samostalne bez ikakvih veza. Strogo razdvajaju duhovnu od materijalne kulture.
Kulturalističke- I samo drustvo nastoje da objasne pomocu kulture, a ne obrnuto, kulturu pomocu
drustva. Kulturalizam je dakle shvatanje kulture kao zatvorenog sistema, taj se sistem najcesce smatra
kao superorganski, superbioloski, I superpsiholoski.
Naturalističke- kulturu definisu prilicno organski. Predisponiraju da je covjek kulturno bice, medjutim Ilic
to odbija
Prva podjela kulture se dijeli prema Osvald Špengler
I tip kulture- antički ili apalonijski tip
To je predmoderno drustvo, koje je fokus na čulnom, na tjelesnom, umjetnost je pasivna. Kultura
društva, komunikacije trga, narodne svjetovinje, funkcija izucavanja prirode.
II tip kulture- zapadnoevropski tip ili faustofski tip
Kultura volje, konflikata, romanskog stila, memoara, savjesti, usamljenosti, kultura kapitalizma koja je na
pocečetku na umiranju.
III tip kulture- arabjanski ili magijski tip
egzocentričnost, sklonost metafizci, otkrivanje u duhovnom smislu, introvertnost, erotičnost,
senuzalnost, ljubav
Druga podjela kulture jeste prema Haralambosu:
- visoka kultura: opera, klasicna glazba, djela slikara. To je jedan poseban sistem određenog oblika koji
nisu bili dostupni većini ljudi
- pučka ili narodna kultura; sevdalinka, određeni običaji, određena nosnja, rituali vjencanja, sahrane I
slicno.
- masovna kultura; manje vrijedna u odnosu na pučku I visoku. Javlja se pojavom masovne komunikacije,
novena, radia, tv, sirenje komuniciranja itd.
- pojam popularne kulture; Izraz popularne kulture se radi isto ko I sa masovnom, ukljcuje svaki kulturni
proizvod. Filmovi poput Titanika, 50 nijansi sive. Neki je smatraju stetnom I povrsnom, dok drugi misle
da je vrijedna I valjana.
- supkultura- pojam sličan kontrakulturi samo što pripadnici subkulture ne uništavaju svoju okolinu.
PODKULTURA I PROTIVKULTURA
Osim univerzalne ljudske kulture jos i neke druge konkretne oblike i manifestacije kulture nazivamo
podkulturama ili supkulturama. Za postojanje podkulture bitna je pretpostavka da su to samo one
specificne kulturne crte koje obrazuju relativno kohenzivne kulturne sisteme. Ako se radi o pojedinim
oblastima kulture, onda mozemo razlikovati npr. : jezik, umjetnost, nauku, modu, religiju, sport i druge
poblike podkulute. Nekada se podkulutre mogu razlikovati s obzirom na vremensku dimenziju, tada
obicno govorimo o antičkoj, srednjovjekovnoj, modernoj, renesansnoj itd. A s obzirom na fizicke
drustvene nosioce imamo: omladinska, seoska, gradska, radnicka, malogradjanska itd. Američki sociolog
Milton Yinger smatra da je utvrdjivanje pojma protiv kulture od znacaja za teorijske, prakticne, i
emirijske potrebe, a narocito prilikom socioloskih ispitivanja u oblastii kriminlogije i socijalne patologije.
Pojave za koje se smatra da su kulturno i drustveno devijantne jesu: alkoholoizam, siledzijstvo,
prostitucija, upotreba opojnih droga, kradje, ubistva, sadizam, mazohizam, kocka i slicno. Jedan od
primjera koji ce nam pokzati postamranje jedne pojave na tri razlicita nivoa kulturne teorije: kulturnom,
podkulturnom, protivkulturnom. Na opstem kulturnom nivou omladina se moze shvatiti kao sastavni dio
drustva uopste, a kao takva i ona usvaja opste kulturne tekovine.
U subkulturnoj ravni – omladina pored opstih ima jos i izvjesne specificne norme. To su posebna
interesovanja za sve ono sto je neobicno; ples, nacin govora, razne igre, estetske ideale, modu i sl.
U kontrakulturnoj ravni- mogu se javiti izvjesni naknadni oblici odjevanja, friziranja, drustveno-stetnog
ponasanja, devijantnih oblika govora, ljenost, prostitucija id.
KULTURA I PROGRES
Prije svega covjek se radja kao bice koje je sposobno da prima kulturu koje je drustvo razvilo, i da je dalje
prenosi. Ali ta sposobnost je samo potencijalna. Da bi covjek zaista primio kulturu i prenio je dalje, mora
da dozivi i pretrpi odgovarajucu pripremu i uticaj drustvene zajednice. Taj proces pomocu koga se neki
pojedinac ili drustvena grupa integriraju u svoje drustvo i primaju kulturu naziva se socijalizacijom
licnosti odnosno grupe. To nam govori da kultura ima dvije bitne komponente: prenosenje vec stvorenih
drustvenih kulturnih vrijednosti ili tradiciju i stvaranje novih vrijednosti ili progres. Prema tome tradicija
se moze definisati kao komponenta kulture čija je bitna odlika prihvatanje i prenošenje vec stvorenih i
osvojenih tekovina kulture. Ona je dakle kozervirajuca sila jer joj je zadatak da ocuva ono sto vec postoji
