1

UNIVERZITET U BEOGRADU

TEHNIČKI FAKULTET U BORU

SEMINARSKI RAD

LAPLASOVA TRANSFORMACIJA

Smer: Inženjerski menadžment

Predmet: Teorija sistema

Profesor:                                                                   Student:
Dr

  

Bor, 2017.

2

SADRŽAJ

Uvod……………………………………………………………………………….

1

1
.

Definisanje Laplasove transformacije

…………………………………………..

2

1.1 Osnovne osobine transformacije……...……………………………………..

3

1.2 Tablica Laplasove transformacije……..……………………………………..

6

2
.

Inverzna Laplasova transformacija

……...……………………………………..

7

3
.

Primena Laplasove transformacije

…………………………………………….. 11

3.1 Rešavanje diferencijalnih jednačina…….…………………………………..

11

3.2 Rešavanje integralnih jednačina…………………………………………….. 12
3.3 Primena Laplasove transformacije na fizičke sisteme………………………. 13

3.3.1 Radioaktivni raspad…………………………………..……………….. 13
3.3.2 Telo mase 

m

 na opruzi………………………..……………………….. 14

3.3.3 Strujno kolo………………………………………..…………………..

15

3.3.4 Uvijanje greda usled opterećenja….…………………………………..

16

4
.

Zaključak

……………………………………………………………..………….. 17

5
.

Literatura

………………………………………………..……………………….. 18

background image

LAPLACEOVA TRANSFORMACIJA                                                                                             

 

 

Definisanje

 

 

2

1. DEFINISANJE LAPLACEOVE TRANSFORMACIJE

Ova transformacija je   nazvan   po francuskom matematičaru Pjeru Laplasu (Pierre-Simon 

Laplace,  1749-1827).  Uvođenjem ovakvih transformacija, moguće je probleme  iz jedne  oblasti 
matematike  prevesti  u  drugu  u  kojoj  se  lakše  rešavaju.[3]  

U analizi i sintezi dinamičkih sistema uopšte, pojavljuje se problem rešavanja diferencijalnih 

jednačina.   Analiza   ponašanja   linearnih   dinamičkih   sistema   sa   koncentrisanim   i   vremenski 
nepromenjivim   parametrima   se   svodi   na   problem   rešavanja   odgovarajućeg   sistema   linearnih 
diferencijalnih   sa   konstantnim   koeficijentima.   Rešavanje   ovih   jednačina   se   pojednostavljuje 
primenom Laplasove transformacije (Laplace).[4]

Laplasova transformacija se definiše na sledeći način [5]:
DEFINICIJA   1  -  

Originalom

  se   naziva   kompleksna   funkcija  

f

  realne   promenljive,   koja 

ispunjava sledeće uslove:

1)

f(t)

 = 0 za 

t

 < 0;

2) Funkcija 

f

 zajedno sa svojim izvodima do 

n

 – tog reda je deo po deo neprekidna;

3) Postoje pozitivni brojevi 

M

 i 

s

 takvi da je:

|

f

(

t

)

|

<

Ke

st

(

t

>

0

)

DEFINICIJA 2 - Laplaceova transformacija ili 

slika originala

 

f(t)

 definisana je sa

L

{

f

(

t

)

}

=

F

(

s

)=

0

f

(

t

)

e

st

dt

Gde je 

s

=

σ ± jω

 kompleksna promenljiva.

 

Laplasova transformacija se ne može odrediti za 

sve funkcije (npr. 

t

t

, e

t

2

)ali se takve funkcije retko susreću u teoriji i praksi, i njihovo razmatranje 

nije od posebnog značaja.

Funkcija F  zove  se  Laplaceova  slika  originala  f,  a integral koji  se  pojavljuje  naziva  se 

Laplaceov integral.

Primećujemo da nova promenljiva 

s

 uvedena definicijom 2 ima prirodu učestalosti ako je

 t 

vreme, jer je veličina 

st

  bez dimenzije i  

p= 1/t

. zbog toga se u inženjerskim disciplinama 

s

  često 

naziv 

kompleksna učestalost

.[5]

1.1 OSNOVNE OSOBINE (TEOREME) TRANSFORMACIJE

LAPLACEOVA TRANSFORMACIJA                                                                                             

 

 

Definisanje

 

 

3

1. Teorema o linearnosti 

[5]

L

(

c

1

f

1

(

t

)+

c

2

f

2

(

t

)

)

=

c

1

L

(

f

1

(

t

)

)

+

c

2

L

(

f

2

(

t

)

)

Gde su 

c

1

 i 

c

2

 proizvoljne konstante.

Koristeći definiciju i osnovne osobine određenog integral, imamo

L

(

c

1

f

1

(

t

)+

c

2

f

2

(

t

)

)

¿

0

+

(

c

1

f

1

(

t

)+

c

2

f

2

(

t

)

)

e

st

dt

=

c

1

0

+

f

1

(

t

)

e

st

dt

+

c

2

0

+

f

2

(

t

)

e

st

dt

¿

c

1

L

(

f

1

(

t

)

)

+

c

2

L

(

f

2

(

t

)

)

2. Teorema pomeranja

 – Ako je a proizvoljan kompleksan broj i ako je 

L (f(t)) = F(s),

 imamo:

L

(

e

at

f

(

t

)

)

=

F

(

s

a

)

Prema definiciji dobija se

L

(

e

at

f

(

t

)

)

=

0

+

e

at

f

(

t

)

e

st

dt

=

0

+

f

(

t

)

e

−(

s

a

)

t

dt

=

F

(

s

a

)

3. Teorema sličnosti

 – Ako je 

k > 0

 i 

L (f(t)) = F (s),

 tada je

L

(

f

(

kt

)

)

=

1

k

F

(

s

k

)

Kako je prema definiciji

L

(

f

(

kt

)

)

=

0

+

f

(

kt

)

e

st

dt

Stavljajući 

kt = u

, dobijamo

L

(

f

(

kt

)

)

=

1

k

0

+

f

(

u

)

e

su

/

k

du

=

1

k

F

(

s

k

)

4. Teorema kašnjenja

 – Ako je 

L (f(t)) = F (p),

 tada za svaku pozitivnu konstantu 

važi

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti